Piše Vasa Pavković
Slegla se izborna prašina… Čini se da će na naš život mnogo više uticati vreme koje će doći, nego ljudi koje smo izabrali mi (ili neki drugi naši zemljaci). Više nego i na jednim izborima kojih se sećam, Srbiji su nedostajale nove ideje i novi ljudi. Njih ćemo morati da čekamo, verovatno, manje od četiri godine…
1
Prašina se sleže
Leto u Beograd padne poput sekire – kaže jedan pesnik. I ovog proleća je tako palo, tek da ne izneveri tradiciju. Samo se sada umesto svega drugog podigla i (izborna) prašina. Pišem ovaj tekst u nedelju uveče, tek što su zatvorena biračka mesta. Prašina još nije počela da se sleže, ali do ponoći će početi! Iz prašine se s mukom probija glas iz CESID-a , koji kašljući govori nekakve procente…
2
Julija Timošenko
Pre desetak dana sve svetske medije je obišlo nekoliko fotografija Julije Timošenko na kojima se vide modrice i masnice po rukama. Vođa ukrajinske revolucije ne samo što je na robiji, nego je, po njenim tvrdnjama i fotografijama, tuku! Kada bi ovaj svet bio istinski zasnovan na poštovanju ljudskih prava, još istog dana bi jedinstveno podigao glas protiv torture ove žene, bez obzira na njenu eventualnu krivicu, i iznudio ne samo puštanje zatočenice, nego i kaznu za njene mučitelje. Ali i najgorljiviji „borci za ljudska prava“ ostaju manje-više uzdržani, konsultuju se, odugovlače… Čekaju valjda početak Evropskog prvenstva u fudbalu?
3
Strašan lav!
Jedna od najpogubnijih pojava u medijima su glupe reklame. Stotinama puta ponavljane one postaju etalon ponašanja, ali i utvrđuju novi stepen drskosti dokle se može u gluposti. Po reklami za jednu čokoladicu sa likom lava čini se da je dno, odnosno vrh dostignut. Spotić prikazuje tinejdžera koji nonšalantno ulazi u „store“ i simpatičnu kasirku koja se dosađuje. Da bi je valjda trgnuo iz dremeža, tinejdžer joj se unese u lice i rikne kao lav iz petnih, pardon šapnih žila! Ona se trgne, frizura joj se raspadne i predaje mu željeni slatkiš… Jezik je zamenjen rikom, a pamet budalaštinom! Da li se iko ovome nasmeje? Da li se iko bar zamisli? Ili je cilj baš u tome, da se naviknemo na riku?!
4
Hulio Kortasar
Sve priče Hulija Kortasara, velikog argentinskog pripovedača, sakupljene u dva toma i na oko 1.300 stranica, objavio je nedavno „Službeni glasnik“. Prevela ih je Aleksandra Mančić i snabdela piščevim predgovorom i svojim pogovorom. Ne zna se šta više imponuje u ovom poduhvatu – da li Kortasarova narativna invencija ili sposobnost naše prevoditeljke da pronađe optimalne korelative njegovog začudnog jezika? Kortasar se, i u najsloženijim intelektualnim igrama, čita kao da je pisao na srpskom! Fascinantno!
Što se mene tiče, rekao bih dve stvari. Prvo, da su moji pripovedački počeci vezani za dve kuće – Borhesovu Asterionovu kuću i Kortasarovu Zaposednutu kuću. I drugo, da se pripovedačka umetnost može podeliti na onu pre i posle Borhesa, pardon Kortasara.
5
Pančevo – grad talac
Po treći put u vremenski kratkom okviru se Pančevo, „grad u čijoj se blizini nalazi Beograd“, našao zaposednut od banatskih poljoprivrednika. Nezadovoljni disproporcijom između ministrovih obećanja, državnih mogućnosti i svojih želja, oni su blokirali izlaze iz grada, sprečavajući mnogostrukim kordonima traktora da Pančevci odu u Beograd i Beograđani dođu u Pančevo – radnici i službenici, đaci i studenti, bolesnici i penzioneri. Nisu pomagale ni molbe, ni zaklinjanja, ne prekori, ni pretnje. Svesni slabosti države i njene nemoći, oni su svoje stvarne ili izmišljene frustracije ispostavili zaposednutom gradu! Pitam se šta će se desiti narednog puta, kada ih ministar opet razočara? I da li bi građani trebalo da se samoorganizuju i blokiraju poljoprivrednike, u okvirima njihovih sela, kada dođe vreme setve ili žetve? I gde bi nas to odvelo…?
Možda je rešenje nadohvat ruke? Da kao u drugim evropskim zemljama štrajkači moraju da oslobode jednu od strana puta?
6
„Blic“, životinje
Stasale su generacije mladih novinara kojima je skoro jedini učitelj novinarstva Internet! Pa se uprkos dobrim namerama i plemenitim ciljevima desi da vest, informacija, komentar ne samo što budu površni, nego i direktno lažni. Svakodnevni primeri pune stranice dnevnih i nedeljnih listova. U ovonedeljnom „Blic“-ovom dodatku čitamo izbor od 10 najugroženijih životinjskih vrsta u Srbiji. Na levoj kolornoj strani su tekunica, šareni tvor, orao krstaš i velika droplja, i četiri srpske destinacije gde poslednji primerci ovih vrsta žive. Na desnoj su opisani i prikazani troprsti detlić, crni daždevnjak i alpski mrmoljak – koji, kaže nam „Blic“, žive na Durmitoru! Tu su i tzv. jesetre koje žive u „lali“ – tako u piše dodatku. Tu su još moruna (Dunav) i tajanstveni drimski šaradan iz Drima! (ilustrovan fotkom beovice!) O, plemenita površnosti!
7
Portret Grčke
Već sam hvalio izdavačku kuću „Karpos“ iz Loznice. U nekoliko sasvim atipičnih biblioteka oni objavljuju isključivo kvalitetne knjige. Jedna od njih je Portret Grčke, američkog pisca i novinara Nikolasa Gejdža, izašla u biblioteci „Panelinion“, koja se zanima fenomenom Grčke. Za razliku, recimo, od dva briljantna naslova Lorensa Darela koja izučavaju grčka ostrva i Kipar, Gejdž opisuje Grčku u totalu – geografiju i istoriju, mitove i način života, religiju i hranu, muziku i mentalitet… Iscrpljuje je sa svih strana, diveći se i sam fenomenu starog ponosnog naroda. Možda bi srpski turistički operateri trebalo da poklone Portret Grčke svakom putniku koji namerava da poseti zemlju starih bogova i mlade svetlosti?