Вашингтон пост: америчке ваздухопловне снаге шаљу Ф-22 Раптор војне авионе у Персијски залив

САД је пребацио већи број тзв. “невидљивих” војних авиона, најновије 5. генерације, у ваздушну базу “негде на простору југозападне Азије” (оп.а. Блиски исток), преноси Вашингтон пост  на темељу најновијег извештаја америчких ваздушних снага. Војни званичници нису желели рећи где су се точно запутили авиони типа Ф-22 Раптор, али је познато како је америчка војска мобилисала већу снагу на простору Персијског залива у случају могуће конфронтације с Ираном, преноси Вашингтон пост.
Један од портпарола америчких ваздухопловних  снага, Фил Вентура, описао је пребацивање авиона као “регуларни распоред” чији је циљ појачати војне односе између других земаља партнера, али и оснажити “регионалну сигурност и тактичку спремност”. Вентура наводи како тачан број Ф-22 авиона, као и њихова локација неће бити објављени због  заштите оперативне сигурности.

ВПпреноси како трансфер америчких војних  авиона у Персијски залив долази мање од месец дана пре одржавања идуће рунде преговора с Ираном на којима ће се инсистирати да се одустане од нуклеарног програма. На последњем састанку прије две седмице Иран је дао наговестити како су спремни на неке уступке – уколико западне силе олакшају економске санкције против њихове државе.
Упркос помирљивом тону који сугерише да би Иран могао бити спреман на неку врсту дипломатског решења, Обамина администрација одлучила је задржати снажан притисак на Техеран. Претпоставља се како ће се од Ирана тражити нека врста осигурања да нуклеарна постројења неће бити у стању производити оружје. Иран је од почетка остао при свом стајалишту како жели нуклеарну енергију искључиво у мирнодопске сврхе.
Идућа рунда преговора одржаће се 23. маја у Багдаду.

Прошлог месеца, након што је Иран запретио да ће затворити Ормуски теснац, америчка војска је у залив довела нове миноловце и додатна  4 ЦХ-53 “Си Сталион” хеликоптера који такође имају уграђене посебне уређаје за детекцију мина.
Прошлог месеца на простор Персијског залива такође су послати и додатни Ф-15 авиони, баш као и када је реч о данашњој информацији о слању Ф-22 авиона, локација није позната. Али, имајући у виду ко су стратешки партнери САД-а у регији, није тешко нагађати где се заправо крећу – лист Авиејшн вик наводи, на темељу властитих извора унутар америчке војске, како ће Ф-22 Раптори бити смештени у бази Ал Дхафра, близу Абу Дабија – Уједињени Арапски Емирати, преноси Вашингтон пост.

Извор: “Фонд стратешке културе” (srb.fondsk.ru)

4 коментара

  1. Neznam koliko vredi pisati komentar o ovome. Sto bi rekao jedan prolaznik na postavljeno pitanje “to nije istina’.Ovo tesko da odgovara istini i to ce najbolje znati oni koji malo prate razvoj ove a i drugih letelica uopste. Sudbina ovih aviona nije nimalo povoljna. Naime ovih aviona je proizvedeno svega 187 od kojih je skoro polovina neupotrebljiva. Obama je nedavno obustavio dalji razvoj ovog projekta proglasivsi ga za najveci promasaj vojne industrije SAD. Budzet za izradu i razvoj ovog aviona je brojka koju je cak tesko i napisati a da se nekome ne zavrti u glavi. Za jedan sat leta ove letelice potrebno je vise od 72 sata odrzavanja zato sto je pouzdanos i rad opreme i motora vrlo diskutabilna ili bolje da kazem nesigurna. Greske su mnogobrojne pocevsi od samom softvera koji je totalno prestareo za svoje vreme te je rad samog hardvera postao prespor. Avion proizvodise nekoliko stotina koperanata sirom SAD znaci nije se sve radilo na jednom mestu te uklapanje svih delova bilo ravno carobnjastvu uz mnogo kvarova. Posle pogibije nekoliko pilota zbog nemogucstava otvaranja trapa a potom i kokpita jedno vreme ovaj avion nije leteo. Najveci neprijatelj ove letelice je rdja ,materijal od koga je pravljen podlozan je oksidaciji te za kratko vreme mnogo pokretnih delova otkaze poslusnost. U avion su ugradjeni najsavremeniji tac skrin monitori{ovo sam trbao da stavim pod navodnicima} koji ako osete i malo vlage bilo koje vrste piolude. Sistemi za navodjenje su katastrofalni te je Lokid Martin trazio oko 50 milijardi dolara da bi promenijo sve iz korena. Zakljucite sada sami gde bi ova letelica mogla da bude upotrebljena i koji kamikaza bi bio voljan da leti na ovome.

  2. Mali moj tesktić o raptoru sa jednog sajta koji je objavljen pre nekoliko dana
    AMERIČKI časopis «Aviješen vik» objavio je informaciju da su SAD u avio bazu Al Dafra u Ujedinjenim Arapskim Emiratima prebacile veći broj lovaca F-22 Raptor.
    Ovo je, naravno, odmah počelo da se dovodi u vezu sa mogućim napadom američko-izraelskim napadom na Iran koji je od te baze udaljen samo 350 kilometara.
    Ovo, prema pisanju istog časopisa, nije prvi put da se ovaj tip G-22 nađe u bazi Al Dafra pošto su u njoj boravili i pre tri godine.
    SAD taje razlog prebacivanja, a i broj aviona koji su prebačeni u UAE. Portpraol američke ratne avijacije, Džon Dorian, samo je američkim medijima šturo rekao da je prebacivanje `deo ranijih planiranih aktivnosti`.
    Mediji su se još više zainteresovali za `slučaj Al Dafra` pošto je projekt vredan 80 milijardi dolara uloženih u Raptore propao, zato što je većina ovih aviona – zbog problema sa dovodom kiseonika u gorionike – pala, a nekoliko pilota je i poginulo.
    Mada su operativni punih sedam godina, Raptori nisu učestvovali ni u jednoj intervenciji, pa ni u Libiji gde su svetski stručnjaci očekivali njihovu angažovanost, pošto je Libija za zapadnu industriju naoružanja bila postala `ogledni poligon`.
    Proizvođač F-22, kompanija Lokid Martin, tvrdi da su avioni F-22 spremni za akciju protiv meta koje se nalaze u dobro branjenim područjima, poput Irana ili Severne Koreje.
    Zbog aktuelnosti teme, red je da predstavimo ovo tehnološko čudo na koje je spiskano 80 milijardi dolara, iako je proizvodnja Raptora obustavljena.
    Lockheed Martin/Boing F-22 Raptor uprkos svojim brojnim manama spada među najsavremenije lovačke avione 21. veka u sastavu Američkog ratnog vazduhoplovstva.
    Ideja aviona sa oznakom ATF, kojeg su kasnije nazvali F-22, realizovana je 1981. godine prošlog veka, kada su vojno-politički i geostrategijski položaj u svetu bili mnogo drugačiji.
    To je bio period stalnih tenzija između SAD i Sovjetskog Saveza i neverovatne trke u naoružanju. U tadašnjem SSSR-u pojavili su se lovački avioni MiG-29 i Su-27, taktički bombarder Tu-22M i frontovski jurišnik Su-24, a protivazdušna odbrana SSSR počela je da uvodi savremeno protivavionsko oružje.
    U isto vreme su Amerikanci počeli da uvode u upotrebu svoj višenamenski borbeni avion F-15, koji je trebalo da bude spreman da pružit otpor paleti sovjetskih borbenih aviona. Ubrzo su se, međutim, pojavili zahtevi za modernizaciju borbene avijacije u budućnosti. Zato je i pokrenut projekat ATF naprednog lovačkog borbenog aviona, koji će početkom 21. veka zameniti lovce F-15.
    Novom lovcu odmah je postavljen niz zahteva koje mora da ispuni: veoma mali radarski, vizuelni, toplotni i akustični odraz; mogućnost super krstarenja (mora da premaši brzinu zvuka bez uključenja dodatnih komora za sagorevanje); odlične manevarske osobine (kao pri podzvučnim, tako i nadzvučnim brzinama), veliki dolet i upotreba široke palete najsavremenijeg oružja.
    U konkurentsku borbu za projekat ATF uključile su se dve ekipe: Lockheed Martin/Boing sa projektom F-22 i Northop/McDonell Douglas sa projektom F-23. Obe ekipe su 1985. dobile pozamašna sredstva da izgrade po dva prototipa tj. tehnološka demonstratora YF-22 i YF-23.
    Prva uporedna ispitivanja obe letelice obavljena su 1990. godine, a već 1991. doneta je odluka o pobedniku za novi lovac USAF. To je bio F-22 firme Lockheed Martin/Boing, čiji prvi portotip YF-22 je poleteo 7. septembra 1997. godine.
    Okončanje hladnog rata i gubitak ideološkog protivnika doveli su do teškoća sa vojnim budžetom, kao i promenu potencijalnih rizika po bezbednost SAD. Mnogi kritičari, očarani novonastalom situacijom, smatrali su da je F-22 nepotreban, kao i da postojeći lovac F-15 može uspešno da obalja sve planirane zadatke, te da nema potrebe trošiti novac na nešto novo. Odlučeno je da se novac preusmeri u modernizaciju `petnaestica`.

    Pentagon je početnu narudžbnu od 648 aviona redukovao na 227, a 2006. godina ta brojka je samnjena na samo 181 letelicu. USAF je uproks ovim smanjenjima smatrao da im je za operativnu upotrebu potreban 381 avion, kako bi bila održana premoć u avijaciji nad svim protivnicima.
    Prekretnica je za novi lovac nastala “napadom Al Kaide na Njujork 2001. godine i ulaskom SAD u rat protiv terorizma. U Pentagonu se iznenada pronašao novac za projekte visoke tehnologije tako da je iznenada budućnost F-22 bila mnogo izvesnija”.
    Završna testiranja su bila naprečac završena i prvi primerci F-22 našli su se u operativnoj upotrebi od 2003 godine, a prve letelice dobio je 325. lovački puk u bazi Tindal na Floridi u kome je bila sprovedena obuka letačkog i tehničkog osoblja. Jedan broj aviona završio je u bazi Nelis za istraživanje i obuku u taktici borbene upotrebe ovih lovačkih aviona.
    SAD su od 2007. godine sa Raptorima prenaoružale tri eksdrona sa po 24 aviona 1. lovačkog puka stacioniranog u bazi Lengli u Virdžiniji.
    Aerodinamika F-22 je klasična sa uobičajenim konceptom krila i repnih površina. U prednjem delu letelice smešteni su pilotska kabina, motori i usisnici vazduha, a u zadnjem delu nalazi se repni stabilizator. Ispod trupa aviona nalazi se prostor za smeštaj naoružanja.
    Svi delovi aviona predstaljaju skladnu celinu sastavljenu od kosina bez oštrih površina i zazora koji bi mogli dati nepovoljan radarski odraz. Delta krila na krajevima imaju zakrilca, što avionu omogućava veliku efikasnost dejstva pri malim brzinama. Veliki razmah krila dodatno smanjuje blesak motora, a ugrađeni senzori stabilizatora pravca daju slab radarski odraz. Postavljeni su vertikalno, velike su površine i služe za prikupljanje podataka o ciljevima i za održavanje komunikacije.
    Zahtevne visoke manevarske mogućnosti aviona dostignute su integracijom efikasne aerodinamičke konfiguracije sa upotrebom veoma moćnih motora, pa je dobijena kvalitetna razmera mase i potiska. Navodno razmera između mase i potiska je za 25 do 30 odsto povoljnija nego kod lovca Eurofajter Tajfun.
    Avion je napravljen od polikarbonata, titana, aluminijuma i kompozitnih materijala, a radi smanjenja IC i radarskog odraza prekriven je specijalnim apsorpcionim materijalom.

    U Raptor su ugrađena dva dosada najveća turboventilatorska motora Pratt and Whitneya F119-P&W-100 od po 156 kN sa dodatnim sagorevanjem. Kada se njegov potisak upoređuje sa motorm F100- P&W-200, koji je ugrađen na F-15 – on je sto posto moćniji bez dodatnog sagorevanja i 50 posto moćniji primenom dodatnog sagorevanja. Ono što ovaj motor razlikuje od drugih avio-motora, koji su u upotrebi, jeste i brzina zamene jer obučeni tehničari stari motor novim mogu da zamene za 20 minuta.
    Prilikom proizvodnje motora nije sve teklo glatko zbog rivalstva dva proizvođača Pratt and Whitneya i General Electric, ali je bio izabran prvi proizvođač. U početku se, pri razvoju motora, pojavilo nekoliko problema. Recimo, turbina je morala da bude modifikovana zbog velikih vibracija.
    Diskovi ventilatora i kompresora su izrađeni iz jednog dela, sa čime se izbeglo udvajanje vazdušne struje, koja je posredno smanjivalo moć motora. Lopatice kompresora imaju vitkost, a turbina ima mobokristalne lopatice koje su dvostruko obrađene i veoma čvrste.
    Sa ovako snažnim motorima, F-22 može da krstari na oko 1,5 maha bez dopunskog sagorevanja i da istovremno ulazi u manevre sa optrećenjem od 9 G.
    Izduvnici motora su sanbdeveni dvodimenzionalnim uređajem za promenu vektora potiska.

    F-22 Raptor među drugim lovačkim avionima izdvaja `integracija pilota i aviona`.
    Pilotska kabina zamišljena je kao `radno mesto`, gde integrisani sistemi elektronike ne opterećuju pilota i time uvećavaju efikasnost veze pilot-letelica. Integrisana avionika deluje preko senzora, a ograničenja su određena fizičkim mogućnostima pilota.
    Naime, pilot ima mogućnost da zahteva određene informacije, njihovu količinu i brojni red, a sistem ima zadatak da te informacije u najkraćem vremenu pruži pilotu.
    Sistem ima mogućnost da i sam, bez intervencije pilota, samostalno oceni taktičku situaciju u vazduhu i predloži najoptimalniju upotrebu oružja.
    Integrisana elektronika radi potpuno automatski putem senzora i na šest LCD pokazivača od tečnog kristala. Svi podaci se prenose pomoću optičkog kabla i povezani su sa računarom visoke tehnologije i pouzdanosti.

    Sistem avionike integrisan je u JIAWG ( Joint Intergrated Avionics Working Group), koji je kompatibilna sa drugim sistemima upotrebljenim na drugim avionima i helikopterima, kao što je ugašeni projekt RAH 66 KOMANČ. Sistem NNS omogućava obradu podataka u realnom vremenu, identifikaciju letelica i prikazivanje celokupne taktičke situacije.
    Sistem JIAWG čine tri podsistema: višefunkcionalni radar AN/APG-77, najsavremenijeg tipa i malog radarskog odraza, koji pilotu omogućava upotrebu naoružanja pre nego što ga protivnik osmotri, sistem za vođenje elektornskog rata koji je sastaljen od prijemnika radarskog zahvata letelice i detektora projektila vazduh-vazduh i zemlja-vazduh i komunikacijko/identifikacijsko/navigacijskog sistema, koji uključuje podatke o letelici, taktički položaj aviona i detektor za raspoznavanje svoj-tuđ.
    Kontrolu svih signala aktivnih i pasivnih senzora, obavlja sistem EMSON, a za upravljanje letom aviona ugrađen je sistem VMS, koji upravlja sa 14 površina letelice-horizontalnim repnim površinama, kormilima pravca na oba vertikalna repa, zakrilcima, krilima i pretkrilcima.

    Borbeno naoružanje
    F-22 Raptor za odbranu i napad poseduje rakete vazduh-vazduh: dve IC vođene rakete AIM-9H (ušla u naoružanje 2011. i u sprezi sa nišansko-navigacijskim sistemom montiranim na pilotskoj kacigi, koja ima sposobnost bočnog zahvata cilja (dometa oko 15 km) i šest radarskih vođenih raketa AIM-120C AMRAAM dometa oko 50 km. Inače, sve rakete vazduh-vazduh smeštene su unutar trupa aviona.
    Bombardersko naoružanje ovog aviona je veoma oskudno i čine ga svega dve avio-bombe GBU-31, 32 JADAM.

    „Promašaj veka“
    Sredinom marta izveden je let poslednjeg primerka F-22 Raptor, a još pet primeraka koji se nalaze u završnoj fazi preispitivanja ući će u naoružanje vazduhoplovstva SAD do kraja maja 2012. godine.
    Interesantno je da američki stručnjaci za vazduhoplovstvo smatraju F-22 `promašajem veka` iz nekoliko razloga: preskupa proizvodnja, mala serija naručenih aviona, obuka pilota smanjena, velika verovatnoća pogađanja ciljeva na nameštenim vežbama za koje niko ne može potvrditi da će se zaista dogoditi, stelt osobine F-22 najobičniji su mit jer čim avion uključi radar – postaje vidljiv zbog velikog broja pukotina i procepa koji povećavaju radarski odraz (usinici vazduha, npr.).
    Kao posebna opsnost se navode ruski VHF digitalni radari, koji su smrt za stelt avione jer omogućuju njihovo praćenje na velikim daljinama i preciznost u određivanju cilja.

  3. Apsolutno je tačno sve što se nalazi u ova prethodna dva komentara… međutim pitanje je zašto onda ameri insistiraju da “guraju” ovaj mit o ovom lovcu? Da bi se odgovorilo na ovo pitanje, mora se poznavati njihova priroda. Zar ste zaboravili kako su istrebili domicilno stanovništvo i način kako su to uradili? NJihova suština je arogancija i upornost, a prednost, dolar kao toalet papir za otimanje tuđih resursa. I zbog toga, ja ne sumnjam da će rešiti sve ove probleme, koje ovaj lovac ima, finansirajući to tuđim parama i to mnogo brže nego što će Rusi da stvore respektabilan broj primeraka svog novog lovca, reše “porođajne muke”, da obuče posade dovoljno da budu maksimalno pouzdani, u sada već neizbežnom sukobu. Ubeđen sam da će ameri napasti iz vazduha, pošto su im “kopneni” pokušaji definitivno propali, propašću sakašvilija, tako da se to više niko neće usuditi. Dakle, samo iz vazduha, a tu su Rusi “najtanji”. Već sam jednom komentarisao da poseduju savršene avione, ali da ih nemaju dovoljno i da nemaju dovoljno vrhunski obučenih posada, zbog nedovoljnog naleta… Svakome ko se iole razume u vojna pitanja je ovo kristalno jasno… Prednost Rusa je dobar koncept, međutim “ubi ih” realizacija, korupcija i birokratija. U pitanju je trka sa vremenom, jer po nekim procenama poznatijih analitičara “zapadnih stremljenja” kritična će biti 2015. god. Jenki će tada već biti u finansijskom kolapsu, takvih razmera, da će morato da vrši “resetovanje” propalih finansija u jednom velikom ratnom obračunu. “Mali rat” neće biti dovoljan da opere sve ove fin. dubioze, tako da će jedini put biti “grlom u jagode”. Pamet u glavu i pokažite odlučnost prema jenkijima, koje nikada ranije niste pokazali!

  4. Evo podspesicu ove moje tvrdnje sa po nekim linkom ali nazalost na Engleskom . Verujem da su nasa deca dovoljno pismena pa ce se snaci .Netreba pomenuti da je ovaj projekat dobio veoma popularan naziv ZOMBI PROJEKT. Zao mi je sto sam se ovim tekstovima bavio mnogo ranije te sam imao mnogo informacija o ovome cak i nekoliko fotografija gde cetiri ova lovca {vidi se po brojevima} posle neuspesnog sletanja pokusavaju da ugase te spasu pilote koji su u nemogucnosti da se katapuliraju ili otvore kokpit poginuli. Evo linkova:
    http://www.flightglobal.com/blogs/the-dewline/2010/03/rand-builds-case-for-zombie-f-.html
    http://www.chicagotribune.com/news/sns-201204061048usnewsusnwr201204050405f22apr06,0,5557700.story
    Ima jos mnogo toga pa koga interesuje moze potraziti. A arogancija Amera stoji ,nikada nisu priznavali da grse u mnogo cemu pa i sada u svetskoj politici koja ce im doci glave.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *