Руски продор на југ

Пише Богдан Ђуровић

Док „Стратфор“ поручује да Русија има „неопростиво велику територију“, у Вашингтону најављују стварање фонда подршке руској опозицији, у који ће се слити 50 милиона долара из америчког буџета

 

Руска Оптичко-електронска станица „Окно“ у Таџикистану

Без обзира на бројна уверавања, како из Вашингтона, тако и из Москве, да је драматично захлађење односа Русије и САД-а тек нуспродукт „вруће“ изборне кампање у обе земље – тешко је отети се утиску да су данас поново на делу сви елементи који су карактерисали период некадашњег хладног рата. Почев од „извоза комунизма“ (у овом случају „демократије“), па преко мањих и већих „локалних ратова“ у којима се две суперсиле гледају преко нишана, формално у својству војних саветника и дипломата, па до непрестаних покушаја дестабилизације унутрашње ситуације, за шта Америка не штеди ни средства, ни људе. И као врхунац конфронтације на делу је бесомучно ширење војног присуства САД-а по целом свету, глобално инсталирање америчких база и ратне технике на копну, мору, у ваздуху и свемиру.
Не мањом жестином, у нешто измењеном облику некадашњег сукоба идеологија, и данас смо сведоци агресивне и углавном насилне промоције „заштите људских права“ иза чијег паравана вире уши америчких великих корпорација и специјалних служби, наспрам „суверене демократије“ и традиционалне духовне вертикале, чији је заштитник, у светским размерама, Русија под руководством председника Владимира Путина. Зато и не чуди када аналитичари америчке обавештајне компаније „Стратфор“ отворено говоре да Русија има „неопростиво велику територију“!

НА ТЕРЕНУ ТВРДЕ ВОЈНЕ СИЛЕ

[restrictedarea]

Најважнија и најжешћа борба води се на терену класичне, тврде војне силе. Додуше, технолошки ниво данашњице условио је да се, осим тенковима, бродовима и авионима, потенцијални глобални војни сукоб све више осмишљава и пројектује као рат ракетама, сателитима и другим космичким апаратима, односно средствима за заштиту од ракетних напада. Зато се обриси новог фронта све јасније појављују у свемиру, где ће противракетна одбрана (ПРО) имати пресудан значај за обарање хиљада, пре свега нуклеарних пројектила којима обе стране располажу. Не само што је реч о опкољавању и гушењу Русије, што је стратешки циљ Американаца већ више од пола века, већ се понајпре ради о стотинама милијарди долара вредним уговорима за америчке компаније које се тиме баве.
Да је реч о уносном бизнису, сведочи и вест од пре неколико дана, у којој се наводи да су се САД и шест земаља Персијског залива договорили о изградњи заједничког система ПРО. О томе је саопштио министар иностраних послова Бахреина шеик Халид Ахмад ал Халифа и прецизирао да у консултацијама са Вашингтоном учествују Саудијска Арабија, Уједињени Арапски Емирати, Катар, Оман, Бахреин и Кувајт. Како преносе руски медији, у плану је размештање јединствене радарске мреже у региону и организација размене података, чиме би се „заштитила нафтна налазишта и терминали од могућег удара“, уз напомену да се амерички ПВО системи „патриот“ већ налазе на територији Саудијске Арабије и УАЕ. „За нас не постоји друга претња осим Ирана и наш договор биће сигнал за њега“, објаснио је Ал Халифа.
Простом анализом ове вести долази се до бар два закључка. Најпре, да су ових шест земаља дубоко умешане, на страни прекоокеанског „савезника“, у припрему агресије на свог иранског суседа. Иначе не би било никаквог разлога да брину о заштити својих нафтних поља и постројења, јер је познато да Техеран у новијој историји није никада напао ниједну земљу. То и не чуди, зато што Вашингтон има своје трупе, војне и поморске базе у свим овим земљама, па ће евентуални напад на Иран одатле кренути и одмазда Техерана је сасвим очекивана. Са друге стране, иако су неке од њих веома мале, ради се о богатим државама, извозницама нафте, па не би требало ни сумњати ко ће сносити трошкове изградње ПРО у региону Персијског залива. И ако се зна да антиракетну технологију поседују углавном Американци, опет је јасно чије ће фирме добити уносне послове. Дакле, једним потезом штите се не само „нафтна налазишта и терминали“, већ и америчке базе у региону, уз истовремено преливање огромних сума на рачуне америчког војноиндустријског комплекса.
Са своје стране, и Русија, која се тек пре коју годину опоравила од шокова перестројке и транзиције, предузима низ мера како би заштитила своју безбедност и интересе у условима револуционарних промена међународног поретка. И када аналитичари „Стратфора“ оцене да „независно од тога што је Русија највећа земља на свету, њена неопростиво велика територија потпуно је незаштићена“, то свакако нису празне речи. У својој анализи Американци наводе да је Русија, као огромна равница од Балтика до Пацифика, кроз историју тежила да своје границе постави на природним баријерама, као што су Тихи океан, алтајске, кавкаске и карпатске планине, док на пољско-белоруском правцу таквих природних преграда нема. Уз подсећање да су у последњих 200 година управо из тог правца биле покренуте три велике инвазије на Москву, стратфоровци намећу закључак да Русија наводно врши притисак на Пољску како би затворила „геостратешку рупу“.

РАСКИД С ПРОШЛОШЋУ
Рекло би се, ипак, да ствари стоје мало другачије. Упркос заклињању Џорџа Буша Старијег да НАТО „никада, али баш никада“ неће прећи границу некадашњег Варшавског пакта, десило се управо супротно. У Пољској, балтичким и балканским републикама већ постоје значајне америчке војне базе, војни аеродроми и озбиљна инфраструктура ПРО. Зато је потпуно неосновано рећи да Русија притиска Пољску, пошто је ситуација очито обрнута – Варшава је последњих година један од најдоследнијих играча у борби Запада против Русије. Међутим, с обзиром на то да се тежиште геостратешких процеса све више премешта у Азију, ка јужним и југоисточним руским границама, Москва је последњих година своју пажњу усмерила ка Кавказу и Средњој Азији. После кавкаског сукоба у августу 2008. године – када је руски контигент до ногу потукао три пута бројнију војску Михаила Сакашвилија, па су током паничног повлачења у Тбилисију у први мах помислили да то Руси, а не Грузијци, тенковима јуришају ка главном граду – на дуже стазе заустављен је продор НАТО-а у овај регион.
После ојачавања велике руске базе у Јерменији сада је на ред дошао Азербејџан. Ту се битка води око габалинске Радио-локационе станице, као јужнокавкаског сегмента руског ПРО. Азербејџан је ових дана подигао цену закупа ове станице, са седам на 300 милиона долара годишње, до 2025, и руски шеф дипломатије Сергеј Лавров хитно је одлетео у Баку на преговоре. Русија ће највероватније пристати на понуђену цену, јер је у питању не само велики радар у Габали, већ нешто много важније – руско војно присуство у овој бившој совјетској републици, на коју Вашингтон годинама врши притисак да се одрекне сарадње са Москвом и не дозволи јој да се „усидри“ у Азербејџану и користи станицу у Габали. Такође, у случају напада на Иран, гранични Азербејџан и ова радарска станица имаће изузетан безбедносни значај.
Друга тачка руског интересовања је Таџикистан, средњоазијска држава на граници са још једном „врућом тачком“ – Авганистаном. Тамо се тренутно решава питање продужетка закупа руских војних објеката, на период од 49 година. На територији Таџикистана налази се највећа прекогранична руска копнена 201. војна база, а руски војници стационирани су у престоници Душанбеу и градовима Куљаб и Курган Тубе. Посебан бисер руске армије јесте уникална Оптичко-електронска станица „Окно“, изграђена на савршеном месту, која се налази у саставу Ваздушно-космичке војске РФ. „Окно“ је радарска станица за осматрање космичког простора и регистровање и каталогизацију свих вештачких космичких објеката у Земљиној орбити већих од једног метра и на висинама до 40.000 километара – почев од тренутка њиховог лансирања са било којег космодрома на планети. Зато је станица „Окно“ од изузетног значаја у лоцирању и прорачунавању путања сателита и других космичких објеката, што може бити пресудно у случају евентуалног ракетног сукоба.
У контексту свега наведеног, не би требало да чуди изјава портпарола Стејт департмента Викторије Нуланд, која је ових дана потврдила да ће Вашингтон створити „Фонд за јачање грађанског и информатичког друштва и заштите људских права у Русији“, у који ће се слити 50 милиона долара из америчког буџета. Ова средства примаће сви они у Русији који се слажу са оценом „Стратфора“ да њихова земља располаже „неопростиво великом територијом“. Тада ће и они тврдити, како уверавају наранџасти активисти, да Русија мора да „раскине са прошлошћу“, као што су то урадиле Бугарска, Румунија, Пољска и балтичке републике. И то би, можда, било у реду, да све ове земље нису првенствено раскинуле са – Русијом. У томе, међутим и јесте поента свих обојених револуција: убедити народ једне земље да је у његовом интересу да се окрене против самог себе.

[/restrictedarea]

11 коментара

  1. AMERIKA iskorištava postojeća i proizvodi nova krizna žarišta za svoje strateške ciljeve: Ekonomski uticaj, pristup prirodnim resursima, izgradnja vojnih baza itd. Takvu standardnu šemu za razbijanje država videli smo za vreme bombardovanja Srbije zbog Kosmeta: Prvo se kreće sa finansiranjem medijske propagande, opozicije, NVO organizacija, pete kolone, manjinskih zajednica… sledi bombardovanje, rušenje nepoželjnog režima i uspostavljanje nove vlasti po NATO standardima! VUK DRAŠKOVIČ je sa sledbenicima i rušilačkim demomstracijama, uz pomoć Zapada, Amerike i NVO (Nataša Kandić, Sonja Biserko…) odradio najveći posao da se razbija Srbija i otme Kosmet!? ĆUDNO je da Libijski narod nije izvukao pouke iz našeg primera bezrazložnog bombardovanja i rušenja države Srbije, nego je zbog američkih interesa nahuškan na bratoubilački rat!? VEROVATNO je Rusija izvukla pouke i uspeće da se odbrani od NATO-američke agresije!?

  2. Nije dovoljno da se ovo samo konstatuje… Lično ne verujem da u Rusiji nema dovoljno mudrih glava da to i sami ukapiraju, tako da im naša upozorenja i nisu potrebna. Međutim, šta je sa nama? Nemojte samo da mi tvrdite da je srpski narod neobavešten, jer ta teza je toliko debilna da nema svrhe komentarisati je. Naš narod je nepismen, bar dobra većina, a oni koji jesu pismeni u većini oseća najdublji prezir koji se graniči sa mržnjom, prema tom istom narodu. To je koren svih zala koji se rađaju i bujaju na ovim prostorima i iz toga proizilazi želja da se, bez trunke griže savesti, pljačka običan narod. Po analogiji, koga prezireš i nemaš nikakvih obzira prema njemu. Postavite sebi pitanje, zašto to dozvoljavate? Zar ne vidite da nas ovi tzv.pismeni prosto guraju u američko jato, a direktno protiv Rusije? Možemo li mi ovakvi, da stanemo pred Putina i da zahtevamo da Majka Rusija stane iza nas, konačno i odlučno?

  3. MAJKO RUSIJO-PERJOD……BOG CUVA PRAVOSLAVNE-AMIN BOZE.

  4. @Dragan: GREŠKE IZ PROŠLOSTI – ŠKOLA ZA BUDUĆNOST! Ko nije odrastao u konfliktno društvo taj odstupa od suštinskih problema i nema motivaciju za pravdu? Na primer bezvezno ali logično pitanje: Beograd ne živi na Kosovu, zašto je 50 godina vodio politiku u ime Kosmetskih Srba? Greške iz prošlosti su druga lekcija koju Srbi nikada nisu želeli da je nauče. A prva lekcija je “nacionalni patriotizam za očuvanje vere i države”, koju lekciju,takodje Srbi nikada ozbiljno-jedinstveno nisu naučili? Ja tvrdim suprotno, Dragane, da je Srpski narod u ogromnoj meri neobavešten (poluinformisan) na primer o višedecenijskim zbivanjima na K i M, bez obzira na pismenost, od običnog gradjanina pa do vrha! Zato se i desilo (otimanje teritorije) na KiM to što se desilo! Primera ima na stotine, da navedem neke: PRVI primer, bivši predsednik Slobodan Milošević je imao izuzetno visoku inteligenciju i memoriju koju je pokazao na sudjenje u Hagu, imao je debelu fasciklu sa dokumentacijom i argumentacijom sa kojom je branio sebe i Srbiju od optužbi. Ali nije mnogo vredela visoka inteligencija, i Milošević je tragično završio. ZAŠTO??? Zato što svoju (Hašku) “argumentaciju i dokumentscciju” nije koristio na terenu u Srbiji! Vodio je totalno defanzivan i pasivan medejski rat, naprotiv prepustio ga Albancima da lažu i vode antisrpsku propagandu po svetu. Od 100% dobijenog medijskog rata (zahvaljujući mitinzima i separatističkom delovanju na Kosovu) – Srbija je izgubila i medijski rat, i dopustila da nas Albanci biju sa našim medijskim ratom (po vojnoj doktrini ko dobije medijski rat – dobio je pola bitke)? Najviše mi je krivo što je Srpska dijaspora u Americi (veliki rodoljubi) uoči bombardovanja UPOZORAVALA Miloševića o strahovitoj antisrpskoj propagandi u Americi i Evropi, što je značilo da je Miloševiš trebao da kontrira-demantuje optužbe? NE, totalna defanziva. Miloševiševu “pasivnost” iskorištava peta kolona na čelu sa Vukom Draškovićem koji sa stotinsms hiljada sledbenika paralelno sa Albancima razbija Srbiju? U sličnoj poziciji je i Ruski narod, kao i Makedonaki narod koji nikada ne bi priznao Kosovo državu da to nije uradilo rukovodstvo Makedonije? Kao što je i srpsko demokratsko rukovodstvo bez dogovora sa narodom (narodnom skupštinom) POSTAVILO GRANICU i zaokružilo-legalizovalo Koaov-državu(?)! Sledi nastavak (primeri)…

    • Brate, brkaš uzrok sa posledicom. Tvoja teza bi “držala vodu” samo pod uslovom da su ameri zvanično okupirali srbiju i postavili draškovića i slične “pojave” kao gaulajtere svojih interesa. Međutim, firmalno pravno nije tako. Tvrdiš da je Sloba bio inteligentan? Pa šta to vredi, kad je kao državnik bio jadna kopija De Gola, koga su žena sa bolesnim ambicijama i deca sa bolesnim potrebama vrtela kao mladog majmuna. Dokaz za ovo su upravo tvrdnje koje si izneo u obrazloženju. Zar si zaboravio da mu je upravo taj isti drašković bio ministar inostranih poslova? Ko normalan bi vuka poslao da čuva ovce? I sam kažeš da je isti “sa stotinama hiljada sledbenika”, radio ono što je radio… Pa ko su mu ti sledbenici, marsovci…? Ne brate, to su ti isti srbi, iz mog prethodnog teksta, kojima je bilo dovoljno da pročitaju roman “nož” i da se dušom i telom predaju jednom hohtapleru. Makedonski narod i njihovo rukovodstvo? Ista priča ko i kod nas… makedonci su sami birali svoje rukovodstvo, po analogiji, ono što radi rukovodstvo narod misli i hoće i tačka! To je jedina istina i ne traži olakšavajuće okolnosti za naš i druge narode na ovim prostorima, jer istina je samo jedna: Svaki narod ima rukovodstvo kakvo zaslužuje, a ako moj narod vode najveći izrodi od postanka, šta ja treba da mislim o njemu? S punim pravom mogu to da govorim, jer ja jesam krvario za ovaj narod i nisam glumatao salonskog nacionalistu, koji je to samo dok drugi ginu. Šta misliš kako je meni kad “vršim retrospektivu” svog života i vidim za šta i za koga sam se borio? Osnovni postulat po “Volji za moć”, od Ničea, kao matricu svoh onih koji imaju potrebu da poseduju moć , pa i moć državnika je da ne započinješ ono što nemaš volju i čvrstinu da isteraš do kraja, a ne da naprasno uz čašu viskija doneseš odluku da ne može dalje tako i da se sada priča menja naprasno. To pravi deržavnici ne rade, a moj narod nije državnika imao još od kralja Petra I. I to je to! Nema velike mudrosti, postoji samo iskrena ljubav prema narodu ili iskreni prezir prema “turskoj raji”, koju možeš da vodaš ko ovce na klanje…

  5. Dobro brate, možda nisam bio dovoljno jasan. Tema: “Amerikanci finansiraju Rusku opoziciju” jasno govori o namerama. Na primeru bombardovanja Srbije mogu da se izvuku veoma poučne pouke za ličnu opreznost, ali je to malo teže u okolnostima izobličavanja, falsifikovanja i veleizdaje “prave Srpske istine” i nacional. interesa?

    Slobodan Milošević je imao najveće šanse da povrati-osigura Srpsko Kosovo (neću sada o propuštenom planu), ali je sam kriv što je tragično završio. Dok se držao Kosmetskih Srba bio je najjači (skoro cela Srbija uz njega). Kad je Sloba njih otkačio (Organizacioni Odbor Srba i Crnogoraca) i poslušao Akademsku Beogradsku inteligemciju, tu je kraj. Ovo je jedan od dokaza da ponekad VISOKA INTELIGENCIJA (Miloševićeva) manje vredi od ZDRAVOG RAZUMA I LOGIKE. Mojih 20-30 ispisanih parola na mitinzima i u novinama jasno su ukazivale na suštinsku problematiku, ali hiljade Beograd. parola su odudarale od suštinsku broblematiku i u medijskom ratu išle na veliku štetu Srbije! Moja PAROLA: “bez povratka Srba na Kosmet – izgubljena bitka”: Zašto Milošević nije napravio plan da vrati (barem polovinu) proterane Srbe sa Kosova? Na to je imao pravo po osnovu JUGOSLOVENSKE PLATFORME O KOSOVU 1987 godine – da se zaustavi iseljavanje Srba i omogući povratak više desetine hiljada… Saveznoa Skupština, predsednik Ilijaz Kurteši – Albanac. A preko puta Skupštine Pionirski park je bio pun Kosmetskih Srba! Dok se ne reše medjunacionalni problemi na Kosovu – nijr trebalo ispravljati krive Drine van Kosova!

    OD BOMBARDOVANJA do 2008. god je period od 10 godina kada je rešavan status Kosova. Bile su 6-7 opcije za rešavanje STATUSA. Srpska demokratska vlast je sve radila u korist Albanaca i predaju Kosova. Stopirano je mnogo hiljada Srba na Administrativnoj granici da se vrate na Kosovu. Evropa je uz podršku Beograda 2008. god. donela četiri principa da se reši Status Kosova (otme teritorija): Prvi, “nema podele” (da bi celo Kosovo dali Albancima; Drugi. “nema povratka na period pre 1999. god. (da ne vidi medjunarodna javnost da je Kosovo bilo Srpsko, da su Albanci pod srpskom vlašću imali svu vlast (država u državi), da su više decenija dobijale novčane fondove za nerazvijene, a na Kosovu sprovodili etničko čišćenje Srba; Treći princip: “nema promene granica” (a Srbija sa Albancima postavila granicu); I četvrti princip, “da se prihvati realnost na Kosovu”!? ….. ZAŠTO Srbija prihvata REALNOST na Kosovu proizvedenu višedecenijskim separatističkim fašizmom i etničkim čišćenjem Srba (od 1945 do danas proterano 600 hiljada Srba)??? ….NAKON PREDSTAVLJENIH PRINCIPA za rešavanje STATUSA Savet Evrope daje signal-saglasnost Albancima 2008. GOD. da proglase NEZAVISNU KOSOVO DRŽAVU(!)??? Od Kosmetske Srpske teritorije Boris Tadić proglasio “bolje uslove života gradjana na Kosovu” za NACIONALNE INTERESE Srbije!!!???

    • Ovim samo potvrđuješ ono što sam izneo u komentaru na tvoj prethodni tekst. Postavljaš mnogo pitanja,a sam znaš odgovor na njih. Ne očekuj da ćeš ovom konstrukcijom teksta da navedeš “nekoga, ko je navodno zbunjen” da se zamisli nad genezom tadašnjih događanja. Ovaj narod u zadnjih 12 godina vode najveći izrodi od postanka, a ti se čudiš na postupke “dežurnih” političara od buđenja nacionalne svesti s početka 90-tih. Poenta priče je da su svi oni instruisani i kontrolisani od strane zapadnih obaveštajnih službi, neki kao aktivni, a neki kao “spavači”. Institucije ne postoje (crkva, akademija nauka, vojska…) ili su sramno potkupljene. Samo te institucije imaju autoritet i moć da razveju magle pred očima naroda, koji kao grogirani bokser srlja u svoju propast, koji zbog svog ponašanja i zaslužuje. Ne mogu se rešavati pitanja koja si ti postavio sa “političkom i kulturnom elitom” koja je danas vodeća u ovoj zemlji. Prava zemlja bi identifikovala te pojedince u svim institucijama sistema i odstranila ih hirurškim rezom, po kratkom postupku. Pa nek se njihovi zapadni gospodari puše od muke. Ali ne… ovde takvi ne mogu da isplivaju na površinu, jer je sve pod kontrolom okupacionih snaga, a mi glasači sve to vidimo i pravimo se blesavi, po principu: Šta mi tu možemo, “oni” si jači od nes, šut se sa rogatim ne bode… i sl.kukavički izgovori. I zato se desilo ono što si ti navodio kroz pitanja i nastaviće da se dešava dok se mi poniženi i opljačkani ne “podignemo” i ne rasturimo ove okupatorske magle, bez milost! I za ovo kažem …amin!!

  6. VRLO ISPRAVNO govoriš. Pišem još ovaj put (slede druge teme). Sve je u sklopu teksta i poučno za ruski patriotizam. Slažem se da treba zaustaviti razbijanje i propadanje Srbije. Ia sam to govorio sa ispisanim PAROLAMA, zadnji put, na protesnom mitingu na Trgu Republike kada je pokušano da se zaustavi isporuka S. Miloševića Haškom tribunalu. Parole govore: Prva, Srbima Američka demokratija – Albancima Srpsko Kosovo”; Druga, “Nezavisno Kosovo = Albanska država”; Treća, Albanski separatistički fašizam – destabilizatorski faktor na Balkanu”, Četvrta, “Jedna hladnjača = 40 albanskih leševa (u Kladovu), a hiljadu ubijenih i hiljadu kidnapovanih Srba = 50 hladnjača!? – Zašto se “ne govori” i o srpskim leševima, i zašto je prenos leševa ratni zločin (izazvano žestokim Nato bombardovanjem i pretnjom Haškim sudom??? Drašković sa demokratama i Čedom su od 5. oktobra “preokrenuli Srbiju protiv Srbije”, a Žmurili na divljanje separatističkog fašizma na Kosovu!!! Kakav sad novi “preokret” hoće?

    PLAN za stabilizaciju Srbije (Ustavno-pravni-patriotski okvir) bi trebao da izgleda: Patriotsko jedinstvo; Pobeda patriotskih snaga na izborima; Zabrana menjanja preambule Ustava (Kosmet je sastavni deo Srbije); Sveopšta saradnja sa svetom i Evropom; Odbacivanje štetnih dogovora sa Prištinom koja nije verifikovala narodna Skupština i narod; Povratak proteranih Srba i državnih institucija na Kosmet; Povratak otete lične i državne imovine; Insistiranje na dva entiteta 50:50% (Srpski i Albanski) pod integritetom Srbije: Svim raspoloživim sredstvima zaustaviti agresivan albanski sepatatistički fašizam i otimanje cele teritorije (Kosmet)!? Srbiji po svakoj pravdi i logici pripada polovina teritorije, a ostalo pod integritetom, itd. Sa poštovanjem!

  7. Bravo, braco Srbi. Viddim da ste jako pametni posle svih bitaka. Trebalo ovo, trebao Sloba, ali on nije…. Ja mislim da je SM uradio sve st je mogao. Slusajte njgov poslednji govor. Nije on bio taj koji nije imao volje, vec naro i partija su ga izdali. Beogradsku mladez su Djindjic i Draskovic kupovalis sitnim parama. Sada su ti studenti isto strasno pamenti pa idu te organizuju revolucije svuda po svetu. Kakvi frajeri smo mi Srbi!!! Pogledaj nas, svete!!!

  8. Hvala ti Bože na postojanju nuklearnog oružja,jer da ga nije- do sada bi u Evropi bilo još najmanje 2 svetska rata, na svakih 20-30 godina.
    Ovako ni Amerikanci ni Evropa nisu sigurni za svoju glavu,jer u uslovima velike koncentracije stanovništva po velikim gradovima predstavljaju idealnu metu.

    Posledice su već viđenje preko Hirošime i Černobilja.

    A Rusi da hipotetički izvrše samoubilački napad na sebe postojećim atomskim naoružanjem – ozračili bi ceo svet.

  9. @ Sve: Polemišem zbog javnosti. Vi dosta pogrešno razumete i tumačite navedene komentare . U pravu ste da su posle bitke svi pametni. Ali ovde je reč o poukama iz dogadjanja bezbednosnog karaktera. Na greškama se uči. Sakrivanje grešaka (pogrešne politike) – proizvodi nove greške! Na primer, EU je u saradnji sa Albancima konceptirala-nametnula “četiri principa” da se reši Status Kosova (vidi gore). Drugi princip “nema povratka na period pre 1999” god pretstavlja sakrivanje grešaka-istine. Koji je nacionalni interes Srbije da prihvati takav princip? Apsolutno nikakav! A koji je interes Albanaca: Da se sakrije istina da je Kosmet srpska teritorija (samo budućnost, nema vraćanja u prošlost). Da se ne vidi-sazna u medjunarodnom javnom mnenju da su Albanci u predmiloševićevskom periodu imali svu vlast na Kosovu (država u državi). Imali kao manjina univerzitet. Dobijali više decenije enormne fondove iz svih bivših republika a najviše od Srbije za “nerezvijeno Kosovo” (koristili za Albanizaciju, enormni natalitet, kupovinu srpskih imanja i etničko čišćenje Srba)!? Epilog sakrivanja prikrivanja grešaka i “istine” je PROIZVEO nove greške i veliku štetu po Srbiji: Mnoge države su priznale nezavisnu Kosovo-državu jer iz medijskog rata smatraju da su na Kosovu Albanci žrtve a Srbi agresori!? – Nedavna ankete-istraživanje javnog mnenja o Kosovu u jednoj evropskoj državi kaže, citiram, “da je Milošević otišao na tenkovima da okupira Kosovo”(!)?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *