23. oktobar – Smrt Gadafija – izbegavanje istine?

Posledice smrti: odsustvo suđenja i zatrpan put do istine.

Dok ljudi strpljivo stoje u redu da bi u jednoj pokretnoj hladnjači, blizu Tuniske pijace u Sirtu, videli tela pukovnika Muamera el-Gadafija (معمر القذافي), njegovog sina i savetnika za bezbednost Motasema Gadafija (معتصم القذافي) i bivšeg ministra odbrane Libije Abu-Bakra Junisa Džabra (أبو بكر يونس جابر), postavlja se pitanje da li će i poslednji njegov preživeli sin Saif al-Islam Gadafi biti ubijen kao i njegov otac.

Snimci, koji s protokom vremena pokazuju događaj iz više uglova, otkrivaju da je sada pokojni libijski vođa pukovnik Muamer el-Gadafi bio živ, kada su ga pronašli pobunjenici. Nekoliko minuta kasnije, jedan pucanj iz pištolja u glavu je izazvao njegovu brzu smrt.
Imao je povrede noge, torzoa i glave, a pronađen je sam otvoru za protok vode na ćupriji koja premošćuje malo šiti jarak.
Njegovi telohranitelji su već bili mrtvi – ubijeni u pokušaju da pukovnika Gadafija izvezu iz Sirta sa zapadne strane grada, od posledica bombi i projektila koji su lansirali francuski vojni avioni.

Video snimak, koji je mobilnim telefonom načinio 21-godišnji Ali Algadi (علي القاضي), pukovnika Gadafija prikazuje okruženog ljdima koji su ga uhvatili, kako ga vuku do jednog kamioneta. Gadafi je bio povređen, tekla mu je krv s glave, ali hodao i govorio jasno. Oni koji su ga uhvatili su žustro ponavljali: „Ne ubij ga“ Ne ubij“ Treba nam živ!“ i „U Misratu. [Vodi ga] u Misratu!“. U pozadini se čula jaka pucnjava, ali reč je, po svemu sudeći, o pucnjavi u vazduh da se proslavi trenutak pobede.
Do kraja tog snimka vidi se da ga vojnici NPS-a udaraju, vređaju, i maltretiraju, ali je na kraju on živ.

Direktor za istragu organizacije Hjuman rajts voč (Human Rights Watch) Piter Boukert (Peter Bouckaert), potvrđuje iz onoga što je video na mestu događaja, je Gadafi bio živ kada je bio uhvaćen.
„Naravno, bio je isprebijan, oko njega je bila gomila, ali nije bio smrtno ranjen kada je napustio grad Sirt. Nešto se dogodilo od njegovog hapšenja u Sirtu do trenutka kada je prevezen u Misratu stigao mrtav. Izgleda da je dobio fatalnu ranu na glavi negde uz put,“ kaže Piter Boukert.
Na jednom drugom snimku, vidi se kako ga skoro bez odeće vuku po asfaltu njegovo izmrcvareno telo. Na trećem snimku, koji je ekskluzivno prikazala TV al-Džazira, vidi se beživotno telo Gadafija dok ga nogama i rukama šutiraju i pokrivaju mu glavu.

Istraga: Dosje se nosi u Hag

S druge strane, Međunarodni krivični sud je odavno objavio da očekuje izručenje Muamera el-Gadafija i drugih ljudi, odgovornih za zloupotrebe ljudskih prava i eventualne ratne zločine.
NPS je obećao da će biti obavljena detaljna istraga o okolnostima hapšenja. Predstavnik NPS-a Vahid Buršan potvrdio da je Gadafi uhapšen živ, ali da je potrebno istražiti kako je uskoro bio mrtav.
„Kada smo ga našli bio je živ, a posle je bio mrtav. Koliko je nama poznato, nije bilo borbe“, kaže Vahid Bušan.
„Da li je bilo borbe tokom prevoza njega u Misratu? Ne znamo. Svakako postoji ‘rupa’ u vremenu i ja sam siguran da će istraga uslediti“, kaže predstvanik NPS-a.
Takva izjava je u očiglednoj suprotnosti sa zvaničnom objavom premijer Mahmuda Džibrila od 20. oktobra da je Gadafi ubijen u toku obračuna dve strane.
Ipak, u poslednjim časovima 22. oktobra, otvorena je zvanična istraga. Forenzički posao predvodi šef laboratorije u Misrati, Otman al-Zindani (عثمان الزنداني).
Nešto kasnije, premijer prelazne vlade Mahmud Džibril (محمود جبريل) je i sam posetio Tunisku pijacu i hladnjaču i video telo pukovnika Gadafija.
Posle toga je rekao: „Dosje o autopsiji je zatvoren. Svi uzorci su uzeti i danas će dosje biti odnesen u Hag“.

Istraga smrti u Misrati

Izjava je stigla samo dan pošto su Ujedinjene nacije tražile da se pokrene istraga o slučaju smrti u Misrati.
Specijalni izvestilac Ujedinjenih nacija za vanzakonska ubistva Kristof Hejns objašnjava da bi način na koji je ubijen zbačeni libijski vođa mogao da se posmatra i kao ratni zločin.
Propisna istraga o okolnostima Gadafijeve smrti je ključni ispit koji Libija mora položiti kao buduća demokratska i uspešna država.
Taj ispit je već počeo da daje negativne rezultate u prvim časovima od objave smrti pukovnika, koji 42 godine vladao nacijom na severu Afrike.

Ni jedan zvaničnik NPS-a nije, na primer, pominjao planove da se Gadafiju sudi i da je ubistvo na ulici bio neplanirani događaj.

i predsednik Sjedinjenih Američkih Država Barak Obama (Barack Obama) u svojoj reakciji nije ni napomenuo da su postojali planovi za hapšenje. To je potvrdila i državna sekretarka Hilari Klinton (Hillary Rodham Clinton), koja je dva dana ranije bila u nenajavljenoj poseti Libiji. Kada se vratila u Vašington, komentarisala je samo to da će SAD pomoći Libiji, ukoliko Gadafi bude ubijen:
„Nadamo se da će uskoro biti uhvaćen ili ubijen, tako da ne morate više da ga se plašite,“ rekla je Hilari Klinton okupljenim građanima Libije tokom posete Tripoliju.
Do tada je Amerika izbegavala pominjanje mogućnosti da bude ubijen, pa je čak i sekretarka Klinton pre ovoga pomenula da SAD čekaju da „bude izveden pred lice pravde“.
Tada je obećala dodatnu pomoć zemlji od US$ 11 miliona, a do tada je već poslala pomoć u vrednosti od US$ 135 miliona.

Britanski premijer Dejvid Kameron (David Cameron) je pomenuo poginule u obaranju aviona nad škotskim gradom Lokerbijem i druge žrtve terorizma za koji se veruje da je imao podršku i novac od Muamera Gadafija, ali ne i o želji da se pukovniku sudi.

„Mislim da je danas vreme da se svi setimo svih žrtava pukovnika Gadafija, od onih koji su poginuli zbog obaranja aviona iznad Lokerbija, do Ivon Flečer u Londonu, koja je stradala kao i druge žrtve od akcije IRA koja je koristila libijski Semteks (eksploziv). (…) Ljudi u Libiji sada imaju još više šanse, posle ovih vesti, da za sebe izgrade snažnu i demokratsku budućnost. Ponosan sam na ulogu koju je Britanija igrala u pomaganju da oni to ostvare, i čestitam na hrabrosti Libijaca koji su pomogli oslobađanje svoje zemlje“, rekao je britanski premijer.
I on je propustio da spomene suđenje, Međunarodni krivični sud, dužinu presude…

U očima Libijaca

O vladavini pukovnika Muamera el-Gadafija jedini sud mogu da daju stanovnici Libije. O sudbini zbačenog „diktatora“ takođe je trebalo da odluče oni sami.
Ipak, njegovo ubistvo zemlji nije donelo nikakvo trajno dobro. Trenutak olakšanja i sreće je donekle razumljiv, jer je njegova smrt bila shvaćena kao spas od velikog užasa.
Međutim, da su ga brzo odvezli do bolnice, a potom u zatvor. Uskoro bi, oporavljen, bio na putu u Hag, pred Međunarodni krivični sud (MKS).

Možda bi njegovo pojavljivanje u sudnici i kod onih koji su u njega verovali do poslednjeg trenutka bili razočarani njegovom (ne)sposobnošću da se odbrani argumentima, nego samo tvrdnjama. Distanca i i nekoliko časova slušanja Muamera el-Gadafija bi od njega kod svih Libijaca učinili bespomoćnim bivšim diktatorom.

Zašto to nije učinjeno u slučaju njega lično? I zašto je ubijen i njegov sin Motasem Gadafij, takođe posle hapšenja?

U trenutku pisanja ovog teksta, Gadafijev najpoznatiji sin Seif al-Islam Gadafi (سيف الاسلام القذافي) i dalje je na slobodi, u bekstvu. Trebalo bi da borci NPS-a bar njega uhvatie živog i odvez u zatvor, jer bi suđenje njemu imalo vrlo značajne posledice za budućnost Libije. Ne zato što neko posebno voli Seifa al-Islama Gadafija, nego zato što baš on ima najviše informacija koje zanimaju i vlasti i građane Libije.

Kako je otkrio u ekslkluzivnom intervjuu mreži Juronjuz (euronews) u martu, odnosi s Francuskom su bili odlični, jer su Gadafijevi donirali dosta novca za izbornu kampanju predsednika Nikole Sarkozija, a i odnosi s italijanskim premijerom Silviom Berluskonijem bili su odlični.

On svakako zna kako je iznutra funkcionisao sistem vlasti pukovnika Gadafija, i gde je novac stečen od izvoza nafte, koji bi sada trebalo da je postao vlasništvo svih građana Libije. Upečatljivi deo finansijskog prometa Velike Socijalističke Libijske Arapske Džamahirije odnosi se na US$ 200 milijardi dolara:
1) Ljudi bliski pukovniku Gadafiju, među njima i Seif al-Islam Gadafi, pominjali su da ima bar dve države, odnosno kompanije iz tih država – Francuske i Italije, duguju US$ 200 milijardi. Ljuti zbog neplaćanja dugova, Libijci su planirali da ne obnove ugovore s kompanijama koji ističu 2012. godine
2) Dan posle ubistva Muamera Gadafija, iz mnogih svetskih gradova su stigli izveštaji o tome da su ulaganja gadafija i njegovih posrednika u strane zemlje mnogo veća od očekivanih – dostižu čak US$ 200 milijardi. Ta sredstva su zamrznuta i biće data na raspolganje NPS-u.
Identični iznosi otkrivaju da istina ima dve strane: ili su Francuzi i Italijani bili dužni preko glave, ili je Muamer el-Gadafi bio jedan od najvećih investitora na svetu.
Ubistvom Seifa al-Islama Gadafija počinio bi se zločin uništavanja dokaza, odnosno uklanjanja svedoka.
Još bi vredno bilo saznati nešto o tome kako sin doživljava oca, koji je imao sve odlike megalomana, čineći i dobra dela za građane Libije, ili ih ponižavajući odsustvom prava i pravde, i podržavajući teroriste u svetu.

Jer, ubistvo Muamera el-Gadafija nije doprinelo bezbednosti zemlje, nego je samo kod svih ljudi koji su videli krvavog i onesposobljenog, a posle i mrtvog pukovnika Gadafija, ostalo osećanje da su uskraćeni za bar neke odgovore.
Na sličan način su 1989. godine na brzinu ubijeni i rumunski predsednik Nikolae Čaušesku (Nicolae Ceauşescu) i njegova supruga Elena. Slično su okončanli i sinovi iračkog predsednika Sadama Huseina Udaj Husein (عدي صدام حسين) i Kusaj Husein (قصي صدام حسين) – u kući, bez mogućnosti bekstva i bez milosti.
Potom se na scni pojavio klerikalni vođa Muktada al-Sadr (مقتدى الصدر), čiji su „ljudi od poverenja“ bili najvažniji u pogubljenju Sadama Huseina.
O naknadnom sukobu sunita i šiita, i pojavi Abu Musaba al-Zarkavija (ابو مصعب الزرقاوي) može se reći da je bio najkrvaviji period u modernoj istoriji Iraka. Mnogi analitičari tvrde da je njegovim ubistvom najviše laknulo samim Iračanima, koji su shvatili da al-Kaida ne vodi u budućnost, nego u propast.
To je bio okidač za početak „Arapskog proleća“, jer su se Arapi probudili iz noćne more ratovanja, improvizovanih bombi i obećanja o mestu pored Alaha ako ubiju što više svojih sunarodnika. Pažnja se okrenula životnim temama, domaćim pitanjima, životnom standardu.

Vreme za izbore

Premijer prelazne vlade Mahmud Džibril (محمود جبريل) je 22. oktobra objavio da se povlači s mesta premijer, kako je i obećao: čim zemlja bude slobodna od Gadafija i bude pod punom kontrolom nove vlade.
„Prvi izbori posle oslobođenja zemlje (…) trebalo bi da se održe u roku od najviše osam meseci. Prvi izbori [za svrhu imaju] konstituisanje onoga što mi nazivamo Nacionalnim kongresom Libije, ili neki drugi oblik parlamenta.
„Taj Nacionalni kongres bi imao dva zadatka – da pripremi nacrt Ustava, za koji bi se održao referendum, a izbore za stvaranje prelazne vlade dok se ne održe prvi izbori za predsednika“, kaže Muhamed Džibril.
Do tada, na slobodi je Seif al-Islam Gadafi. Njegovo hapšenje i ostanak u životu će biti popravni ispit za sve Libijce. Ako padnu i drugi put, onda je obećanje o demokratiji, oslobođenju, pravednosti, jednakosti etničkih i kulturnih grupa i ravnopravosti regiona – samo obećanje.

Izvor: B92, Beta, AJE, al-Arabiyah, Slate, GP

2 коментара

  1. Ne mogu da ne primetim, da je ubistvo Moamera el Gadafija užasan i očigledan zločin. Nisam iznenađena postupanjem ovih zločinaca koje nazivaju eufemistički “pobunjenicima,” iako je jasno od samog početka da se radi o najgoroj vrsti bandita i ubica, koje su naoružali i pomagali neki nitkovi iz Zapadne Evrope i SAD. Naravno, imali su velikih razloga da ih pomažu, a i da ubiju Gadafija, ali sam isto tako sigurna, da mira u Libiji neće biti još zadugo, a da će mentori ovih bandita izgubiti bitku i u Libiji i kod kuće.

  2. Lacmani su najveci licemeri na planeti Zemlji,sto su dokazali bezbroj puta do sada,pa ce i od sada!!Onom “neuspelom abortusu”od (N)arkozija je taj isti Gadafi davao novac za medijsku kampanju u vezi izbora za predsednika francuske!!I upravo na lacmanski nacin mu je i zahvalio taj olos pokvareni,na taj nacin sto ga je trebalo ubiti i time ucutkati!!Evro-ameri,kad bi ste znali sta vas ceka promenili bi ste se preko noci,postali bi ste ljudi!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *