VIKILIKS Tadićev kraj kosovske igre

Piše Nikola Vrzić

Vikiliks nam otkriva kako je Srbija prodala Kosovo za beli Šengen,  da je Boris Tadić Amerikancima obećao da će lično ukrotiti Srbe na severu pokrajine, i kako se prikriveno već mesecima sprovodi plan o „dve Nemačke“ koji će na kraju ipak morati da rezultira uzajamnim priznanjem Srbije i Kosova

Odbacili su plan Martija Ahtisarija o nadgledanoj nezavisnosti Kosova, a onda prihvatili Euleks koji je tim planom predviđen da nadgleda kosovsku nezavisnost; lobirali su protiv nezavisnosti Kosova i tražili nove pregovore o njegovom statusu, a prihvatili da uđu u pregovore s Prištinom o „praktičnim pitanjima“ i pod pokroviteljstvom Roberta Kupera, koji je u ime EU s Amerikancima pravio strategiju koordiniranog proglašenja nezavisnosti srpske pokrajine; ohrabrivali su Srbe na barikadama u Rudaru, Zupču, Leposaviću… da izdrže u borbi protiv uspostavljanja kosovske carine na Jarinju i Brnjaku, a onda im novim briselskim sporazumom iza leđa doveli carinike Hašima Tačija. Kako objasniti ovolike preokrete u srpskoj politici prema Kosovu? Američke diplomatske depeše, koje je Vikiliks u celosti objavio proteklih dana (ukupno više od četvrt miliona dokumenata – 251,287), pružaju bolno jasan uvid u sakrivane uzroke ovih preokreta, u funkcionisanje ove države bez države čiji predsednik podnosi izveštaj stranom ambasadoru o svom sastanku s premijerom (pošto je premijer to odbio da učini) i zaklinje se na vernost onima koji mu komadaju zemlju već dan pošto su je raskomadali, obmanjujući pri tom svoje građane da se protiv tog komadanja bori svim snagama.
Ova hronologija izdaje, denuncijanstva i beščašća, zabeležena i raskrinkana u depešama iz Beograda, Vašingtona, Brisela, Prištine… (u kojoj su izdaju pokušali da ulepšaju, opisujući je kao „pragmatičan“ i „konstruktivan pristup“, „realističan“, „demokratski“, „prozapadni“, „reformatorski“…), pokazuje put koji su srpski vlastodršci prešli od 2006. godine do danas. Od čvrstog neprihvatanja kosovske nezavisnosti i borbe protiv njenog proglašenja, preko tihog prihvatanja nezavisnosti Kosova ali samo pod uslovom da birači to ne primete i prilježnog rada na konkretizaciji tog prihvatanja, pa do onoga što tek ima da nam usledi ako nastavimo ovim bezalternativnim putem ka Evropskoj uniji. Do uzajamnog priznanja Beograda i Prištine.

BORKOV PEČAT NEZAVISNOSTI
Pri čemu je sporazum o izgledu carinskog pečata, koji su u petak 2. septembra u Briselu, pod budnim okom Roberta Kupera, postigli Borko Stefanović i Edita Tahiri, samo jedan od nužnih međukoraka ka prvom od postavljenih ciljeva, ka zaokruživanju kosovske državnosti uz pomoć Srbije. Srbija je, kako smo najavili još u avgustu („Srpski pečat na kosovsku nezavisnost“, „Pečat“ br. 179), prihvatila postojeći carinski pečat Kosova (na kome piše „Carina Kosova“), uveden u upotrebu posle proglašenja nezavisnosti. Srpske vlasti ga dosad, baš zbog toga, i nisu priznavale, kao što (zasad, ali sve manje uverljivo) ne priznaju ni nezavisnost Kosova.
A svojim velikim uspehom su, kako smo takođe najavili, proglasili to što su izdejstvovali da na prihvaćenom carinskom pečatu ne stoji „Carina Republike Kosovo“. Jednako bi tačan bio i iskaz Borka Stefanovića da nas je spasao tako što je odbio invaziju Marsovaca; jer, koliko je bilo pokušaja invazije s Marsa, tačno je toliko bilo i predloga da se u upotrebu uvede žig „Carina Republike Kosovo“, koji bi zahvaljujući Stefanovićevom žestokom zalaganju za srpske interese bio odbačen.
Štaviše, živi bili pa videli: sva je rasprava o izgledu carinskog pečata bila skoro potpuno izlišna. Bitno je bilo, samo, postići ma kakav dogovor o carini i pečatu, jer će za njim uslediti i naredni nužni korak – sprovođenje tog dogovora. Što će značiti da će na carinske prelaze – uključujući i preostala dva gde ih dosad nije bilo, na severu Kosova, na Jarinje i Brnjak – biti dovedeni oni koji će kontrolisati sprovođenje dogovora o carini, odnosno, kosovski carinici Hašima Tačija. To je, uostalom, ove srede rekao i sam Tači, najavljujući „lociranje kosovskih carinika, granične policije i pripadnika Euleksa na punktove 1 i 31, kod Jarinja i Brnjaka“. Šta će povodom toga da uradi Goran Bogdanović, srpski ministar za Kosovo i Metohiju? On je, naime, posle briselskog sporazuma Stefanović-Tahiri, a pre ove Tačijeve najave, poručio da „Beograd ne može da prihvati da carinici Kosova budu na prelazima“ i da prihodi koji se tamo ubiraju odlaze u kosovski budžet („Prihodi od carine moraju da idu u budžet Kosova,“ stav je, pak, američke administracije, otkriven u depeši od 26. januara 2010). „Ako bi Beograd to prihvatio,“ kazao je ministar Bogdanović, „onda bi oni koji sporazum o carinskom pečatu vide kao priznanje nezavisnosti Kosova možda bili u pravu“…
Ima, pritom, neke odvratne doslednosti u tome što je baš Borko Stefanović učestvovao u sastavljanju sporazuma koji će prištinske carinike dovesti na Jarinje i Brnjak, i tako izbrisati administrativnu liniju koja je spajala Srbiju i njenu južnu pokrajinu i od nje načiniti granicu između dve države. Tu Borkovu doslednost otkriva nam, naime, Vikiliksova depeša 07BELGRADE1632, od 10. decembra 2007. Politički direktor srpskog Ministarstva spoljnih poslova tada je Amerikancima otkrio detalje Akcionog plana Vlade Srbije u nastajanju, koji će biti usvojen 14. januara 2008. i dobiti status „najvišeg stepena državne tajne“, i bilo bi zaista urnebesno čuti javnog tužioca kako objašnjava zašto nije odmah po objavljivanju ove Vikiliksove depeše, već ovih dana dakle, po službenoj dužnosti, zbog odavanja državne tajne pokrenuo postupak protiv Stefanovića. Stefanović je, elem, „na privatnom sastanku sa službenikom ambasade 5. decembra“ Amerikancima potvrdio ono što se i javno govorkalo (povlačenje ambasadora i slične diplomatske mere), ali im je otkrio i konkretne mere koje će preduzeti Vlada Srbije; pored ostalog, da „Srbija neće priznavati uvozno/izvozne dozvole, pasoše, ili bilo koje druge dokumente države Kosovo“ – sve ono što je četiri godine kasnije, kroz dva briselska dogovora sa Editom Tahiri, uspešno poništio.
Sve u svemu, Borko Stefanović je te 2007. godine Amerikancima izdao ono što njegova (naša) vlada namerava da učini ako Kosovo uz američku pomoć proglasi nezavisnost, a ove, 2011, angažovao se i na poništavanju poslednjih zaostalih pokušaja Srbije da se suprotstavi kosovskoj nezavisnosti. Time je, i simbolički i faktički, označio odustajanje Srbije od Kosova.

NAŠ NAJBOLJI TADIĆ
No, kako rekosmo, Stefanovićevi su dogovori sa Editom Tahiri, a moguće i ovi privatni razgovori sa službenicima američke ambasade, samo deo šire kosovske igre. Igre koja za cilj ima „integrisanje kosovskih Srba u kosovsko društvo i očuvanje teritorijalnog integriteta države“. To je, kako otkriva depeša 10PRISTINA48, „srž politike SAD od 1999“, pri čemu Srbija ne sme da pređe „našu veoma značajnu crvenu liniju“, što bi učinila „podrivanjem novog statusa Kosova“ (07BELGRADE750). Kako smo, dakle, dospeli nadomak ostvarenja ovog cilja američke spoljne politike?
Kraći odgovor sadržan je u depeši 06BELGRADE1407, od 1. septembra 2006: „Tadić je verovatno najbolji sagovornik koga imamo za upravljanje krajem kosovske igre i ostalim ključnim pitanjima. (…) Mi zbog toga imamo jasan interes da ga podržimo, i podstaknemo ga da bude hrabriji.“
Duži odgovor, ove sage o izdaji i beščašću, sadržan je u čitavom nizu američkih diplomatskih depeša, od 2006. do 2010, koje opisuju kako je srpski državni vrh, od toga da nikada neće prihvatiti nezavisnost Kosova, preko zadatka da nezavisnost mora da prihvati i da joj čak i pomogne, došao nadomak konačnog rešenja, konačnog cilja svojih američkih i evropskih prijatelja. Do priznanja nezavisnosti Kosova. Od neprihvatanja, preko prihvatanja, do priznanja Tadićeve vlasti stižu uz tek nešto malo krivudanja, osmišljenog da se Vlasi (tj. svi mi) ne bi dosetili. Jer, kako sam Tadić reče pomoćniku američkog državnog sekretara Danijelu Fridu, „nezavisnost Kosova ne mora nužno da znači ‘gubitak’, ako se podesno odredi u umovima birača“ (06BELGRADE1566)…
A sve je počelo sasvim drugačije. Još koliko 2006. godine, 12. maja, u razgovoru s ambasadorom SAD Majklom Poltom Tadić izjavljuje da je „neprihvatanje nezavisnog Kosova ‘kamen temeljac’ zajedničke politike“ njega i tadašnjeg premijera Srbije Vojislava Koštunice.
Krajnje predvidljivo, na ivici dosadnog, ovakav se Koštuničin stav ponavlja iznova i iznova. „Koštunica misli da može da odloži odluku (o statusu Kosova) i da u međuvremenu konačni rezultat odvrati od nezavisnosti. On nastavlja da nam nedvosmisleno govori da nikada neće prihvatiti nezavisno Kosovo,“ stoji u depeši od 31. maja 2006. godine. Frenku Vizneru, američkom specijalnom izaslaniku, tadašnji premijer saopštava 27. jula: „Nećemo samo na rečima odbiti kosovsku nezavisnost; mi ćemo i delovati. (…) Moram da budem iskren: naše neslaganje oko pitanja konačnog statusa imaće posledice po našu saradnju sa SAD.“ Pa godinu dana kasnije, 5. jula 2007, ambasador Polt zaključuje kako „sa Koštunicom nije ostalo mnogo šta da se kaže privatno. On se neće pomeriti sa svoje pozicije.“, šalje i depešu naslovljenu „Koštunica ne popušta oko Kosova“…, te Amerikanci naposletku dolaze do zaključka (07BELGRADE1552) da je „Koštunica očigledno spreman da se protiv gubitka Kosova bori do kraja“, citirajući ga da „ne može da pravi kompromise u vezi sa  pitanjem srpskog suvereniteta nad Kosovom“.
A Tadić? Eh, Tadić, koga Amerikanci posmatraju kao pukog denuncijanta. 06BELGRADE1381: „Koštunica se sastao sa Tadićem 28.8. (2006.) uveče povodom paketa prioritetnih pitanja, ali nije hteo da nam tokom razgovora otkrije detalje. U narednim danima tražićemo izveštaj od Tadića.“
Taj se, dakle, Tadić, predsednik Srbije koji američkoj ambasadi na zahtev podnosi izveštaje, još onog 12. maja 2006 („… neprihvatanje nezavisnog Kosova je kamen temeljac zajedničke politike…“) Amerikancima žali da zbog „zajedničke kosovske politike sa premijerom ne može da bude kreativniji oko nezavisnosti Kosova“, i govori da nezavisnost „ne može da prihvati sada, ali da je njegov budući stav, pod predviđenim poražavajućim okolnostima, neizvestan“. Da bi već dva i po meseca kasnije (27. jula 2006, 06BELGRADE1202) bio „mnogo bolji“ od Koštunice i izaslaniku Vizneru „pružio uveravanje da je u sebi obradio, i prihvatio neizbežnost nezavisnosti kao ishoda“.
Ovaj početak prihvatanja kosovske nezavisnosti, kako ćemo videti, neće se završiti samo na Tadićevom unutrašnjem procesu, već će imati i konkretne političke posledice u neproglašenom,  postepenom sprovođenju „modela dve Nemačke“ koje i dalje traje…
06BELGRADE1294 beleži da je „Tadić još jednom pokazao svoju naklonjenost razmatranju budućnosti Srbije posle Kosova. On je posvećen bližim odnosima sa SAD i Evropom, iako nije uvek spreman da odlučno pogura u pravom smeru.“ I, otuda i već spomenuta ocena u 06BELGRADE1407 da je „Tadić verovatno najbolji sagovornik koga imamo za upravljanje krajem kosovske igre i ostalim ključnim pitanjima. (…) Mi zbog toga imamo jasan interes da ga podržimo, i podstaknemo ga da bude hrabriji.“, uz konstataciju da „dok premijer odbija, javno ili privatno, da prihvati izvesnost nezavisnosti Kosova, Tadić privatno priznaje značaj priprema za nezavisnost i obezbeđivanja onoga što je moguće za Srbiju i kosovske Srbe“.
Ipak, uprkos ovom privatnom priznanju Borisa Tadića, 21. septembra 2006. godine Majkl Polt konstatuje: „Uveren sam da pokušajima da ubedimo lidere Srba da prihvate nezavisnost Kosova nećemo postići mnogo. Oni je neće (prihvatiti).“

CENA IZBORNE PODRŠKE
Kako pogrešna procena! Samo nekoliko dana kasnije, 25. septembra (06BELGRADE1566), naime, sa pomoćnikom američkog državnog sekretara Danijelom Fridom razgovaraju Koštunica (koji „odbija da prihvati nezavisno Kosovo“) i Tadić, koji „reaguje veoma različito od Koštunice, želeći da se fokusira na budućnost posle statusa Kosova“. Da bi u novembarskom razgovoru sa izaslanikom Viznerom (06BELGRADE1810) Tadić otišao i korak dalje, i „daleko pragmatičnije od premijera“ naveo da shvata da je „ključno da Srbija održi odnose sa ključnim igračima poput SAD“, i primetio da će Srbija to učiniti ako joj on bude na čelu, a u tome mu pomognu Amerikanci: „On je primetio da bi najbolji način da se osigura odgovorno ponašanje Srbije bio da se ohrabri i obezbedi demokratska vlada u Srbiji posle predstojećih parlamentarnih izbora. Tadić je rekao da će mu u tome biti potrebna snažna podrška vlade SAD.“
I, pošto su demonstrirali popustljivost pred mogućom nezavisnošću Kosova, i pošto joj je ovako utvrđena cena (američka podrška na izborima), posle izbora stiže i ono što je po toj ceni kupljeno. Poruka: morate da prihvatite nezavisnost Kosova. Donosi je, 5. marta 2007, Danijel Frid, govoreći svojim srpskim sagovornicima da „od njih očekuje da prihvate realnost nezavisnog Kosova i da se fokusiraju na najbolje interese srpskog naroda“. Tadić mu na to odbrusi (verovatno je u tom trenutku zagrmelo od snage njegovog glasa) da „ne može javno da podrži nezavisnost Kosova“. Ali: „Iznad svega, Tadić – koji je prećutno priznao predstojeći gubitak Kosova – ističe da će težiti ka evropskoj budućnosti pošto Kosovo bude rešeno. Pomoćnik sekretara mu je rekao da su evro-atlantske integracije dostižne svim Srbima i da je Tadić, kao duboko poštovani i napredni srpski patriota, jedini lider koji je sposoban da svoju zemlju dovede u NATO i u EU.“ Na kraju ovog razgovora „jedan na jedan“, tako nabijenog lepim emocijama, Tadić je uz uzdah (naša pretpostavka, možda uzdaha i nije bilo) „primetio da je međunarodna zajednica Kosovo trebalo da učini nezavisnim još 1999, ‘kada je Milošević bio na vlasti’.“ Polt na kraju ovog izveštaja zaključuje: „Tadić samo želi da proces bude završen.“
A da bi taj proces bio završen što brže i lakše, ambasador SAD  će 21. maja 2007. Tadiću i Vuku Jeremiću, šefu srpske diplomatije, preporučiti da „srpski prigovor na nezavisnost Kosova svedu na jednostavnu izjavu da ‘nikada neće prihvatiti ili priznati’, bez odlaženja dalje (npr. pozivanje na nove pregovore, dalja odlaganja i sl.).“ Na to će mu Jeremić odgovoriti da će „’učiniti sve što (on) može’ da odnose SAD-Srbija održi-produktivnim i u skladu sa ‘predsednikovom vizijom evroatlantskih integracija’.“ Ambasadora, ipak, kao da ne slušaju dovoljno pažljivo, pa on Danijelu Fridu, pred njegov novi dolazak u Beograd, preporučuje da Tadića „podseti da mi primećujemo razliku između njegovih privatnih obećanja da će se Srbija ponašati odgovorno, i njegovog skoro entuzijastičnog javnog držanja za Koštuničin odbijajući stav.“
Otkud ta razlika između tajnih obećanja i javnih istupa? Zbog straha od sopstvenog naroda, koji na najbolji način pokazuje koliko je prosrpskom predsedniku Srbije, i zašto tačno, stalo do Kosova i borbe svoju zemlju. Jer, kako beleži 07BELGRADE988, Tadić iz sve snage želi da posle Kosova Srbiju povede ka svetloj evroatlantskoj budućnosti, „ali brine da bi cena nezavisnosti Kosova mogao da bude njegov sopstveni politički opstanak“…

MODEL DVE NEMAČKE
U prošlom broju „Pečata“ pisali smo o koordiniranom radu SAD, EU i Tadićevih saradnika na odlaganju proglašenja nezavisnosti Kosova do okončanja predsedničkih izbora u Srbiji 2008. godine, kako se ne bi omela Tadićeva pobeda, o „diskretnoj podršci“ Amerikanaca i Evropljana pred parlamentarne izbore koji su usledili nedugo potom, o dilu DS-a i SPS-a koji je bio sklopljen još pre izbora ali je držan u tajnosti da ne bi odbio glasače (potvrđuje to i tajna 08BELGRADE452 depeša, načinjena uoči majskih izbora: „Iako predsednik SPS-a Dačić nastavlja da u štampi demantuje da bi se dogovorio o vlasti s Tadićevom koalicijom, viši savetnici iz DS-a kažu nam da je dil sa SPS-om sklopljen u zamenu za podršku DS-a kandidaturi SPS-a u Socijalističkoj internacionali“), što je sve zajedno pro-našem aktuelnom predsedniku omogućilo da preživi nezavisnost Kosova i baci se u nove radne pobede.
Kako je, posle preživljene nezavisnosti Kosova i dva izborna uspeha u 2008. godini, formulisana kosovska politika evropskih snaga u Srbiji? Da li su usvojili onu zapovest Danijela Frida i „prihvatili novu realnost nezavisnog Kosova“, ili su se pak usudili da pređu „našu veoma značajnu crvenu liniju“ i nastavili da „podrivaju novi status Kosova“? Našta ih, inače, i obavezuje ustav na kome su i Tadić i njegovi ministri položili zakletvu. Kakva se, uopšte, zamka krije u formulaciji „prihvatanja“ nezavisnosti Kosova, pri čemu se ne misli na unutrašnji, psihološki proces mirenja sa tom činjenicom već na konkretan politički projekat?
„Srbija mora da pronađe način da koegzistira sa nezavisnim Kosovom,“ navodi beleška iz maja 2009, upućujući na „model dve Nemačke“ koji je garantovao de fakto, iako ne i de jure međusobno priznanje suvereniteta Istočne i Zapadne Nemačke, čemu bi  ekvivalent bilo prihvatanje (koegzistencija), premda ne (ne još, zapravo, ali o tome na kraju) i priznanje Kosova od strane Srbije.
Ovo prihvatanje, da izbegnemo moguću zabunu, ne znači samo pasivno mirenje sa činjenicom da je Kosovo postalo nezavisno, već i aktivno pomaganje Kosovu u zaokruživanju njegove nezavisnosti. Tome, uostalom, i služe aktuelni briselski pregovori, u kojima smo Kosovu dali matične i katastarske knjige (i ljude i zemlju, dakle), priznali dokumenta Kosova, prihvatili carinski pečat i carinike… Omogućili pre toga, podsetimo, i dolazak EULEKS-a, kome je osnovni cilj upravo da od Kosova napravi državu, pošto već Tačijevi Albanci to ne umeju sami.
A EULEKS smo, i to se danas otkriva, potpomogli da bismo dobili beli Šengen. 09BELGRADE506: „Neodoljiva želja Vlade Srbije da obezbedi viznu liberalizaciju sa EU predstavlja tačku za pritisak koja može da obezbedi saradnju Srbije po pitanju Kosova. (…) Bez pune saradnje, EULEKS će morati da izvesti Brisel da Srbija nije sposobna da garantuje bezbednost svoje granice (koju Srbija još smatra administrativnom linijom), što je važan preduslov za šengensku ‘belu listu’ i putovanje bez viza.“
Najzad, da Srbija, zaista, aktivno radi na stvaranju države Kosovo, kroz „model dve Nemačke“ koje postoje jedna pored druge kao države u punom smislu te reči ali se međusobno ne priznaju, svedoče i Vikiliksove depeše. „Konkretno, Tadić je spomenuo razmatranje kinesko-tajvanskog modela i scenarija ‘dve Nemačke’… Tadić je rekao Robertu Kuperu da bi (…) Beograd bio više nego spreman da razgovara sa Prištinom – čak i direktno – dokle god razgovori ne bi bili percipirani ili opisani kao da Srbija direktno ili indirektno priznaje Kosovo,“ zabeleženo je u 10BELGRADE3. 10BRUSSELS85 to potvrđuje: „Prema Francuskoj, Srbija razmatra samo dve opcije pred predstojeće pregovore s Kosovarima. Jedna je otcepljenje severa, druga ‘međunemački’ model.“ A 10BELGRADE25, razgovor s Tadićevim spoljnopoplitičkim savetnikom Jovanom Ratkovićem, ove dve opcije spaja u jednu: „Izvesno razumevanje za veću srpsku ulogu na severu i nad pet manastira na jugu, u kom slučaju će Beograd ‘prihvatiti’ premda ne i priznati Kosovo. (…) Ova opcija najverovatnije oslikava ideju za koju je Beograd najviše zainteresovan.“ Konačno, i Vuk Jeremić je, prema 08BELGRADE1338, rekao da je „takav nemački model najbolje čemu Srbija može da se nada, ‘ako budemo imali sreće’“.

OSAM AMERIČKIH ZAHTEVA
Ili, ipak, pogrešno tumačimo sve ove izjave? Možda Tadićeve prosrpske vlasti ipak rade na očuvanju Kosova u sastavu Srbije? Pa, Vuk Jeremić je onoliko putovao po svetu i lobirao protiv nezavisnog Kosova; kao vuk, ma, kao lav se borio da Generalna skupština Ujedinjenih nacija od Međunarodnog suda pravde (MSP) zatraži savetodavno mišljenje o legalnosti kosovske deklaracije o nezavisnosti. Rado bismo poverovali u tu Vukovu lavovsku borbu, ali, avaj. Kako da verujemo u Vuka Jeremića kada nas sam Jeremić razuverava. 10STATE9661: „Septembra 2008, na sastanku sa tadašnjom državnom sekretarkom (Kondolizom) Rajs, srpski šef diplomatije Jeremić ustvrdio je da srpska strategija s Međunarodnim sudom pravde predstavlja samo pametan diplomatski i politički potez koji će omogućiti srpskoj vladi da izađe iz kosovskog problema i fokusira se na domaće reforme i evro-atlantske integracije. Slučaj pred MSP omogućava vladi da održi svoje predizborno obećanje da će se boriti za Kosovo, a da se pri tom ne upusti u agresivnije akcije.“ Pa ga još, u 08BELGRADE1206, citiraju kako je „njegova vlada nestrpljiva da ‘dekosovizuje srpsku politiku’“, a u 08BELGRADE1290 ocenjuju da se „Tadićeva vlada nada da će Kosovo nestati“…
Pre toga, ipak, moraće i da ispune neka od obećanja i očekivanja. Jedno od „odavno neispunjenih Tadićevih obećanja“, kako se navodi u 08BELGRADE1290, jeste i obećanje da će se obračunati sa Markom Jakšićem i Milanom Ivanovićem, a među očekivanjima su i „zamena ilegalnih paralelnih struktura legitimnim telima Kosova“, o čemu je nedavno u Beogradu i javno progovorila nemačka kancelarka Angela Merkel, „ponovno uspostavljanje carinske službe na punktovima 1 i 31 (Jarinje i Brnjak), kao deo jedinstvenog, kosovskog carinskog poretka“, što je Borko Stefanović upravo dogovorio, ali i ono što nam tek sledi: uspostavljanje decentralizovane (po Ahtisarijevom planu) opštine Severna Mitrovica, sud u Mitrovici koji će raditi po kosovskom pravnom sistemu… (10PRISTINA44 od 27. januara 2010).
Šta sve Tadićev Beograd ima da uradi, zapravo, nabrojano je u demaršu zavedenom pod oznakom 10STATE9661, 30. januar 2010. U 8 tačaka, od Beograda se u prve dve traži da odustane od rezolucije koja poziva na nove pregovore o statusu Kosova, ponavlja podrška EU aspiracijama Srbije ali pod uslovom da Srbija „prevaziđe pitanje Kosova“, poziva Beograd da prestane da lobira protiv priznavanja kosovske nezavisnosti i podstiče da se angažuje na rešavanju praktičnih pitanja, ističe se potreba za koegzistencijom Srbije i Kosova, omogućavanje Kosovu da učestvuje na međunarodnim skupovima pod sopstvenim oznakama, i podseća da Srbija zarad svojih EU težnji mora da pokaže da ume da izgradi i održi dobrosusedske odnose…
I, kao što nam je i poznato, tako je u međuvremenu i učinjeno. Umesto pregovora o statusu Kosova pod okriljem UN, sa Kosovom smo počeli da pregovaramo o praktičnim pitanjima. Štaviše, pod okriljem statusno neutralnog Roberta Kupera koji je u ime EU, kako pokazuje 07BRUSSELS3465, sa Amerikancem Danijelom Fridom učestvovao u koordiniranju proglašenja nezavisnosti Kosova…
Šta dalje, pošto su srpske vlasti učinile ono što je od njih zahtevano, i po uzoru na dve Nemačke aktivno prihvatile nezavisnost Kosova? Da li je time aždaja namirena? Ne. 10BRUSSELS85, od 26. januara 2010: „Francuska je rekla da ‘međunemački’ model može da bude samo privremeno rešenje, i da moramo jasno da stavimo do znanja Srbiji da neće moći da uđe u EU bez priznavanja Kosova. Velika Britanija je sugerisala da bi bilo ključno da se to ugradi kao uslov u ranoj fazi ulaska u EU. (…) Francuska je rekla da je međusobno priznanje cilj, i da mi treba da posavetujemo Vladu Kosova da u pregovore uđe shvatajući da je to cilj.“

40 коментара

  1. Љубомор

    В Е Л Е И З Д А Ј А !
    Шта је велеиздаја и које су последице непотребно је коментарисати, али никако није могуће објасанити шта се на очиглед народа дешава, а да народ не реагује. Шта се то дешава са разумом народа? Да ли је могуће да овај народ зна устати и борити се против окупатора, али да не види и не устаје против домаћих “владара”, умоболних безчасника?
    Какви избори, какве “демократске” методе, кад се зна моћ долара и каубојфашиста, па се уздати да ће се то решити демократским методама – изборима. Фатаморгана. Како владати и манипулисати помоћу домаћих крпа и измећара малим народима то су фашисти “Светске заједнице” (ЦИА) разрадили до танчина.
    Једини начин како се ослободити ВЕЛЕИЗДАЈНИКА јесу мотке и улица, а епилог ВЕШАЛА НА ТЕРАЗИЈАМА ЗА ВЕЛЕИЗДАЈНИКЕ.

  2. А опет, да се вратимо мало унатраг.
    Негде у, или поводом, Економије деструкције Динкић је рекао да се не плаши за своју сигурност јер његова књига је, до тада, имала тираж 3.000 примерака, и сећам се, каже он, нека је прочита још троје по књизи, то је равно 10-12.000 људи, а ОВОГ гледа на дневнику свако вече милион и по људи. И додаје да Ономе он не смета по старом систему “пала мува на слона”.
    Јесте му нелагодно, али храбар је он, и храбри су они око њега.Ту је храброст Динкић нарочито испољио када је са групом храбрих земунаца упао са хеклерима у Народну банку.
    А показао је да нема стида када је јавно признао да је лажов.Стварно, човек је чудо. Ничега се не плаши, а стида нема.
    И сада долазимо до питања зашто он може да се понаша на тај начин у нашем јавном животу.
    Једноставно, зато што га гледамо на телевизији онога због кога је лагао, како свако вече, по разним МЗ сипа разне бесмислице, по систему “а где су ваше паре”?
    И шта сад има везе Вукиликс и све депеше, и шта вреде сви чланци, када ОВИ, на ТВ отварају најлепше и најефтније мостове, скоро свако вече.И сада ће да почну, што прича уредник, да отварају и нове путеве. Прво са једне стране а онда и са друге.
    Колико људи уопште и чита новине. И колико има новина које су као наш Печат. Много је више оних на које помислимо када кажемо: Ау, смрада, како тако ниско падоше.А колико их је који увече, исцеђени, умртвљени, пусте ТВ да анестезирају и себе и своју децу. Нису овако замишљали капитализам. Овај, наш, српски, либералнији од свију.
    И не, не предлажем да се одустане.Пи,пи, пи, далеко било. Насупрот, да се интевизира и прошири. И да се сви ангажујемо и да изађемо.

  3. Da li je moguce da ne moze da se nadje nijedan medij sa nacionalnom frekvencijom kako bi se ovakve stvari objavile u ucinile dostupnim vecem broju gradjana Srbije?Jer priznacete na ovaj nacin malo nas sazneje parvu istinu o nasim vlastodrscima i velikim `rodoljubima`.

  4. @Ljubomir–Apsolutno si u pravu! Zasto se to ne desava?Iz vise razloga.Prvi je da narodu nisu dostupne te informacije i da ne postoje nezavisni mediji vec samo “nabildovani”i NATOvski isfinansirani mediji i napuderisani reporteri.Kao u sapunici!
    Srbiji treba dobar domacin vodja, treba objektivna informacija i treba joj putokaz u buducnost.Veleizdajnici ce se ili sami obesiti ili pobeci pod skute svojih gazda da se nikada vise ne bi vratili svome narodu.To je za njih najveca kazna.Srbi ne zaboravljaju i ne prastaju onima koji ih izdaju i zabiju im noz u ledja.U ostalom Stefanovice,Jeremice,Tadice i sve ostale koji su prodali Kosovo za saku dolara pratice iskonska kletva Svetlog Cara Lazara da “ko izda Kosovo – od roda mu ne rodila psenica, ne imao poroda…”Ne bih se menjao sa :lukavim: i opdlim Stefanovicem
    koji se udvorava mucenickim Srbima na Kosovu a istovremeno im zabija noz u ledja!!!To se zove VELEIZDAJA!!

  5. Шта треба нормалан човек, а Србин, да осећа читајући овај и чланак од прошле недеље: БЕС! Зар могу пасти ниже, а све водећи и нас у такву будућност?

  6. ПРЕПОРИЧУЈЕМ ДА ПОГЛЕДАТЕ ДОКУМЕНТАРНИ ФИЛМ ТЕЖИНА ЛАНАЦА.
    Документарни филм “Тежина ланаца” (2010.) је режирао србски режисер Борис Малагурски који живи у Канади. Филм анализира улогу САД, Европске Уније и НАТО у распаду Југославије и још много тога.
    https://sites.google.com/site/djordjebojanicistorija/

  7. u normalnim zemljama se za ovako nesto ide direktno na vjesala,,,,,izabrani politicari su tu da stite interese vlastitog naroda a ne da ga izdaju u svakom pogledu,,,,ali ovo je Srbija koju vise AMA BAS NIKO NE SHVATA OZBILJNO NEGO SE SPRDAJU SA NAMA A MI PONOVO TRCIMO ZA NJIMA,,,,,STRASNO,,,,EVROPO MOJ SAN O TEBI SE RASPRSIO CAO MENI NETREBAS,,,

  8. Da,nas uvazeni demosrata Micun nam je porucio da zaboravimo Kosmet! “Babo” mu ga je stekao i ostavio u amanet pa vrli Micun moze sa Kosmetom da raspolaze kako mu volja!!?? A i njegov “pulen” “Cedo” mamino Jovanovic kaze da nemamo prava da po pitanju Kosmeta gubimo vreme!!Je li tebi Jovanovicu otac stekao i ostavio Kosmet u nasledstvo da ga mozes krcmiti kako ti volja? Ovoliko i ovakvih izdajnika srpstva nije bilo od kada je prase rep iskrivilo,a uz volju im idu i izdajnicki mediji BE92,RTS,i sve ostale televizije koje nazivaju takozvanog premijera takozvane drzave Kosovo,i ime je toj drzavi srpsko,punim nazivom premijer i predsednik Kosova,umesto da ih nazivaju onako kako im i pripada a to je takozvani premijer i takozvani predsednik !!I takodje “vrli”mediji konstantno nazivaju “teroristickim napadom na WTC”,a svi koji ne pasu travu znaju da su to ameri sami uradili!!Nadaju se da ce se 100 puta ponovljena laz pretvoriti u istinu!!Laz le LAZ gospodo,pa je nazivajte kako vam god volja!! Ovakvog poltronstva i lizanja zadnjice od strane srpskih medija i politicara evro-americkim zlotvorima nikada nije zabelezeno u nasoj istoriji! Nemaju dna !!

  9. Samo jos postavite link ka ovom clanku da se uverimo da je original a ne neka izmisljotina autora sajta … za mene ovaj artikal nema nikakvu tezinu sve dok ne vidim link ka originalnom clanku!

    • Neverni Tomo,kupite Pecat pa procitajte.A to sto za Vas taj artikal nema tezinu nije ni od kakvog znacaja.jer imate Vi kome verovati.Puni su kiosci i ekrani tomecemu mozete verovati.Ko cita Pecat zna!

      • Veliki ISKRENI POZDRAV REDAKCIJI IZ RF-10+…A SRBIMA koji danas slave Sv.TRIFUNA-kalemara-PRIJATAN RUCAK GOSTIMA a Domacinu i porodici…SRETNA KRSNA SLAVA BRATE SRBINE…100gonina SLAVIO…A docekao Da i Mladji SLAVE a TI BIO GOST…AMIN BOZE.

    • Milose, zar je potrebno ista da Ti se kaze kada i sam zivis u ovoj i ovakvoj Srbiji i svakodnevno se uveravas koliko smo nisko pali i kao ljudi i kao drzava!Sve nam stranci odredjuju i sprovode preko aktuelne vlasti a i ona je vec otkrila sve svoje karte i nema potrebe da nam vise iko ukazuje sta nam se desava!Ja sam sticajem okolnosti imala priliku da direktno razgovaram sa jednim,sad vec bivsim,ambasadorom Velike Britanije u Beogradu koji mi je otvoreno rekao da oni racunaju na Tadica “jer je on dobar”.Upravo je tako rekao a meni je tog casa i ono sta nije bilo jasno, postalo jasno.I tako i jeste.Pozdrav Pecatu a i Tebi Milose.

  10. Milos..kao pravi, a ne *pecatov* Kobilic, neka, odjase sa *pinkertonovima*,kao *rendzer* na teren, i uveri se, pa nam lepo, sve objasni *iz prve ruke*, da ne zivimo u zabludi….??

  11. VOSAK.U U. USIMA. KAMEN.U SRCU

    DOBRO DA SE NE LAZEMO…KUKAVICE SMO…ENO BILA JE PUNA ARENA JUCE PA NIKO NIJE SMEO DA BACI PETOPARAC NA TADICA, TRULU JABUKU, JAJE…SVE SINJI KUKAVCI KOJI NEMAJU MU.. DA POKAZU STA MISLE O LIKU O KOME JE SVE REKLA – NAMA- NJEGOVA PRVA ZENA KOJA JE ZAVRSILA NI MANJE NI VISE NEGO U MANASTIRU -ZNA LI NEKO JOS NEKOG PRVOG COVEKA NEKE DRZAVE OD KOGA JE ZENA POBEGLA NA TAKVO MESTO?-

  12. Hm,hmm.. mozda im je podelio ulaznice, pa nije bilo mesta za *jaja*,a,i publika u pancirima, *koja nije imala ulaznice* pa se rasporedila ispred, nije za potcenjivanje…?

  13. Nadam se da postoje originalni dokumenti koje je autor koristio i da mu nikakav sudski proces ne moze osporiti autenticnost.Pravo pitanje je sta valja uciniti? Mislim da sve treba usmeriti ka medijima koji su selektivno objavljivali dokumente Vikiliksa i “prisiliti” ih da objave i ove. Moram da priznam da nisam zadovoljan ni kako opozicione stranke ne umeju da sa ovim upoznaju narod. Ja bih koristio svaku priliku da jedan po jedan dokumenat predstavim u originalu bez ikakvih stranackih stavova. Neka narod sam ceni.

  14. Jesmo li se mi srbi iz Srbije ikada zapitali kakve biografije imaju ljudi koji su danas na vrhu vlasti. Ko su, ko su im bili preci, kada su postali srpski državljani i kako, odakle su i ČIJI SU.. Kako to da nam otvoreno kazuju da su samo prosrpski, a mi ćutimo kao hipnotisani. Nije za verovanje. ĆUTIMO I MIRNO GLEDAMO VELEIZDAJU.Dok nam se u Kos Mitrovici sprema oluja, mi vojsku šaljemo na Kipar. Gospodo, Vi gore, ko zna gde i s kim, ČIME SE BAVITE tako nekažnjeno. Kako to da ste toliko bogat (i vi svi u parlamentu)kada Vam narod umire od gladi i bele kuge. Ko ste Vi zapravo?

  15. Nesreca Srbije i srpskog naroda je to sto su gradjani srbije LEGALNO na izborima izabrali Tadica i sav onaj copor strvinara oko njega. Mislim i da medju svim ovim komentarima ima onih koji su dali svoj glas za DEMOKRATSKU OPOZICIJU. Ovaj scenario Amerika je primjenila i na “ARAPSKO PROLJECE” ili ti glas naroda protiv tiranije Mubaraka, Gadafija i ostalih lidera svojih zemalja. Cak su OTPOR-asi iz srbije isli da treniraju libijsku omladinu kako da sama sebi skoci za vrat. Mislim da bi u narod u Srbiji trebao da na sledecim izborima poslusa one ljude koji imaju prave informacije o sledecim potezima NATO-a, a koje zvanicna vlast nece da uvrsti u svoj tim kada se ide na neke Generalne skupstine UN-a, sastanaka o pridruzivanju itd. kao sto su gosp. Lazanski i gosp. Trifunovic. I naravno treba da se potrudimo da prve recenice govora za sledece bilo kakve pregovore, ko god bio predsjednik Srbije bude: JA sam PREDJSEDNIK SRBIJE i predstavljam 25 miliona Srba u Srbiji i 15 miliona Srba u dijaspori ………… zelim Vam poruciti………… Ovo bi trebalo da nam bude uzor u zivotu. Kosovo smo izgubili trenutno , ali ne treba zaboraviti da se i tamo populaciona politika, npr. davanjem nacionalnih penzija majkama koje imaju 4 i vise djece, besplatno skolovanje, otvaranje nekakvih proizvodnih pogona u kojima bi se samo zaposljavali Srbi itd. moze okrenuti u nasu korist. Zasto da neki tajkuni koji dobijaju poslove po srbiji ne bi trebali davati 10% od svakog posla za Srbe na Kosovu. Pa u muslimanskom svijetu je to sasvim normalan porez koji se zove ZEKAT. Preuzmimo neke stvari i od drugih koje bi mogli da okrenemo u svoju koris

  16. OK, zna se kako se ove stvari rešavaju. Nije da se prvi put u istoriji srećemo s tim (a izuzetno je važno, zbog onih koji će doći).

  17. Sve je u redu u predhodnom komentaru, sem da u Srbiji predsednik mora da bude PREDSEDNIK, a ne PREDSJEDNIK. Krajnje je vreme, a ne vrijeme.Ovo je, na žalost, spas od pete kolone. Žao mi je, ali vreme i praksa u Srbiji su pokazali da je ovo ispavan stav.

  18. Narode, otvorite i oci i usi do novih izbora, a trebali smo i pre! Ovo, ako je tacno, je strava i uzas za jedenu vlast, za drzavu! A mislim da je tacno, jer je Srbija totalno unistena, rasprodata. Prodaju se rudna bogatstva, voda, unistavaju poroduktivna preduzeca… Dusa me boli! Ovo treba da zna svaki gradjanin Srbije! Patriote, spasavajmo sto se spasti moze! Na mladima je da zauzmu svoj stav za bolje sutra! Spasimo Srbiju!

  19. Zivim daleko od rodnog grada svojih roditelja, svoje Srbije u koju cu svakako da dodjem. Nisam rodjen u Srbiji, ali te Srbijo nosim duboko u srcu svom sa nadom da ce kad tad doci bolji dani i ispunjenje mojih snova da mi mladi krenemo sa puno ljubavi i snage da Te podignemo iz ponora…Ovaj tekst je nesto za neverovanje. Citam i dalje Vikiliks…

  20. Meсић је при распаду Југе изјавио да је извршио задатак.Тадић чак ни не мора да даје изјаве.То шта је урадио виде сви.

  21. Veoma, veoma poštujem svačije versko opredeljenje i nemam ništa protiv da svako ispoveda svoju veru na svoj način. Sa ovim u vezi pozdravljam velikog vezira i muftiju Republike Srbije BOTU, predkumanovskog mešihata, na ukazanu čast da se na svim trgovima velikih gradova deli baklava za kurban bajram. Tako i na trgu Kralja Milana Obrenovića u Nišu, koji 1878. oslobodi Niš od turaka. Bilo je prosto dirljivo, pa neka mu je bujrum i salem alejkum i Toli Hikoliću takodje. Da li sada sledi prelaz u drugu veru. Čekam odgovor.

  22. Za sve izdajnike u Srbiji treba samo jedno . Uraditi onako kako se Kaligula obracunavao sa izdajnicima .

  23. Jadni srbi kad ce te uzeti motkke i ovu zutu bagu sa pomagacima cedicom canko vukom proterate iz politike i dovedete da im narod sudi a ne sudovi jer su sudije njihovi ljudi.Dobar deo njih bi za dobrobit srbije trebao da omasti konopac na trgu na celu sa tadicem.

  24. Naravno, da na prvo čitanje imamo pravo komentarisati izdaja, veleizdaja,sramota, itd…Ali kada bi se prizvali surovoj realnosti, kojoj Srbi, inače teško se prizivaju, jasno je i pticama na grani da smo Kosovo izgubili porazom od NATO pakta 1999. godine, odnosno Kumanosvkim sporazumom. Takođe postoji i nekoliko prelomnih tačaka ranije u srpskoj istoriji 1945.Zabrana povratka Srbima od strane Titovog režima,1974.Novi Ustav SFRJ. Tumačiti da je Tadić prodao i izdao Kosovo, je deplasirano.Ja ga ne branim,čak šta više, sve više vjerujem da je potpuno amrikaniziran, ali to je samo pitanje vremena. Milošević je imao poslednju šansu barem za podjelom Kosova i Metohije,ali on je odabrao rat sa najmoćnijom viojnom silom na svijetu i izgubio. A onda je Tadiću ostao vruć krompir u rukama, da ga istorija pamti kao srpskog političara koji je izgubio Kosovo i Metohiju.

  25. Bez obzira šta je do sada bilo treba izaći sa ozbiljnom ponudom rešenja i to prvo prijateljima a to su: Kina,Rusija,Indija i dr. pa zajedno sa njima otvoreno razgovarati sa SAD i sa nikim više i od SAD dobiti rešenje koje bi koliko toliko zadovoljilo Srbe i Srbiju. Ovde mislim na kompletno rešenje srpskog pitanja na Balkanu. Ova sadašnja garnitura to nije u stanju. Slazem se da konačno trebamo da razmislimo ko nam brani ineterese naroda (Ko je, odakle je, ko su mu babo i đedo itd.).

  26. Otvorite ovaj sajt i procitajte hododarje naseg vajnog Predsednika
    nase Srbije,protuve Tadica.Pola od toga neka je tacno i istinito,
    mnogo je,a mislim da je sve tacno .Neka neko ko zna bolje od mene,
    doda u ove komentare,vezu Tadica po majci sa Francetic prezimenom,
    bilo bi kompletnije.A moj komentar je, nestasne licnosti,nemirnog duha ,pogotovo prljavog duha,vuku za sobom slican olos ,jer to je
    njihov svet,pa bio on i Predsedni drzave.To je za sad nas Tadic.
    Samo je cudno,kako se tolika masa redovnih ljudi oprijedelila da
    se uvek sklanja,da ne kazem oslobadja put ovakvim dronjcima od
    licnosti,a oni ne haju ni za veru,porodicu,obicaje,patriotizam ,
    oni uglavnom NEZNAJU STA IM JE CILJ,tu je problem,Tadica i njegove
    svite,oni i Srbiju i narod vode bez cilja,pa mozda vecinu zivota
    provedu u hotelima Dubaija,a mozda spavanjem ,,ispod mosta,,ili,
    ili,njima je sve normalno,jer su neredovni ljudi .To treba odstraniti iz javnog zivota Srbije,to su otrovi i zlo,nazalost
    takvih ima sve vise i vise .Zato Srbijo budi se,dok je iole vakat.

  27. Od mnogih zloupotreba,destrukcije morala,kriminala,totalne neodgovornosti sa najvišeg nivoa do dna zavladalo je jedno totalno beznađe i apatija.Ako nema reda onda se mase sapliću i poput reke srljaju dok ne nađu pravi tok.Koliko to ima vremena da se stane na pravi put.Putevi su rizični bez pravih graditelja.Tražimo prave.Izađimo iz ove letargije.Uzmimo stvar u svoje ruke.Složno svi zatražimo odgovornost i smenu svih koji nijesu u stanju da sačuvaju državu i interese naroda kojeg predstavljaju.Kosovo i Metohija ie srpsko! okupirano je od natoa i niko nema pravo da ga se odriče,Rezolucijom1244međunarodnim pravnim aktom obavezuje
    obe strane za sprovođenje.

  28. Ceo narod da ustane mirno Gandijevski isve dok ne proteraju sa vlasti neodgovorne i prodate da stane sve u državi tako da će morati da ustupe mesta pametnijim i odgovornijim ljudima na vlast.Ne odustajati.

  29. Šta nam je činiti sada?
    Da stradamo u ime istine ili da budemo kao Hrvati.
    Istorija Hrvata je istorija Vatikana.
    Istorija Srba nije istorija Vizantije.
    Istorija Hrvata nas uči, prikloni se jačem.
    Istorija Srba nas uči stradanju.
    Šta nam je činiti sada?
    Danas Tadić i ekipa misle da je Car Lazar imao “bolju opciju” i žele da je sada pokažu na delu, pa makar mi Srbi postali građani drugog reda u sopstvenoj državi.
    Svi su odjedno tako žedni Srpske krvi, Hrvati, Muslimani, Bošnjaci, Crnogorci, Makedonci, Čanak, Čeda, novi Vojvođani, i svi ti “narodi” žele da nam to saopšte na “svom” jeziku.
    Zašto?
    Dokle god smo mi živi, mi Srbi ih podsećamo ko su oni. A oni bi da budu deo Rima i nije im jasno zašto i mi Srbi to nećemo.
    Šta nam je činiti sada?
    28, Jun, Petak 2013 ?

    MP.

  30. Poslednji DRŽAVNIK Srbije i jeste Milošević a petooktobarski talog je iznedrio sve najgore čega bi SRPSKI narod i trebalo da se stidi.Kada se jednog dana istorijska “prašina” smiri i odvoji žito od kukolja, pocrveneće mnogi novoimenovani trgovi i bulevari, koji su u jednoj malogradjanskoj, ishitrenoj euforiji dobili ime.Bruka.Šta bi bilo da je živ? Ništa. Bilo bi još gore.Pragmatično gore.A to što nezrele Vodje,PROSRPSKI orijentisane, potpisuju i posećuju svašta,to je naša tragedija.Najtužniji i najsramniji period srpske istorije je prethodnih dvanaest godina!

  31. Otac bivšeg predsednika LJubobi Tadić je za svga sina,bivšeg predsednika država dao komentar, da mu sin ima velike želje i ambicije ali mali potencijal.

  32. Većina u najvišim državnim strukturama vlasti je ogrezla u pljački države i naroda.I gle čuda.Baš ono su preuzeli na sebe borbu protiv svake vrste kriminala i korupcije sa nultom tolerancijom kako je izgovorio naš premijer,gospodin Vučić.Od pada Milpševića pa do danas,svaka vlast se svojski trudila da se izlasaju zakoni koji idu u korist samo tajkunima,nazovi biznismenima.Među takvima su sudski procesuirani samo oni koji im nisu plaćali dovoljan reket.Platu visoki funkcioner potroši za jednu večeru ako im vlasnik restora dozvoli da tu večeru plate.Brine me da li im je plata dovoljna za dnevni đeparac.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *