Upotreba sportista

Piše Uglješa Mrdić

Ne bi bio toliki problem da se političari slikaju sa našim sportistima da rade svoj posao u Vladi kako treba i da iste sportiste država pomaže primereno njihovom rezultatu

Odbojkaši Srbije dočekani su u ponedeljak na platou ispred Skupštine grada, uz pesmu i ovacije. Nekoliko hiljada Beograđana dočekalo je svoje heroje, koji su u Austriji prethodnog vikenda osvojili drugu titulu prvaka Evrope. Publika je imala priliku da pozdravi sve one koje su učestvovali u pohodu na evropsku titulu. Najveće ovacije dobio je kapiten i predvodnik generacije zlatnih srpskih odbojkaša Ivan Miljković.
Međutim, Miljkovićevo obraćanje javnosti skrenulo je pažnju na loš odnos države prema sportistima.
Nema bitnijeg sportskog događaja u Srbiji, a da se ne pojavi neko iz državnog rukovodstva ili iz gradske vlasti u Beogradu i Novom Sadu. Isto važi i za važna takmičenja naših sportista kada su u pitanju mečevi širom Evrope i sveta. Naravno, nema naših političara na sportskim događajima gde se ne očekuje da će naši sportisti ostvariti zavidan uspeh, osvojiti jednu od tri medalje, zlato, srebro ili bronzu.
Kada bi nabrojali sve funkcionere iz vladajuće garniture koji „vise“ u ložama širom sveta kada nastupaju naši najbolji sportisti ne bi nam bilo dovoljno 72 strane ovog broja „Pečata“.
Krivica je i na većini medija po režimskom kontrolom, koji se dodvoravaju vlastrodršcima, pa po nekoliko puta u prvom planu u kadru TV snimka možemo videti državne funkcionere kako navijaju.
Nije sporno njihovo pravo da se kao navijači raduju uspesima naših sportista i da dele radost nacije, ali je problem što svi ti članovi Vlade Srbije ne rade svoj posao kako treba i ono što je njihova obaveza kao članova državnog aparata, kako prema državi, tako i prema njenim građanima.

NEADEKVATNA POMOĆ
Ne bi bio toliki problem da se političari slikaju sa našim sportistima da rade svoj posao u Vladi kako treba i da iste sportiste država pomaže adekvatno njihovom rezultatu.
Srpski političari su se u prethodnom periodu prihvatili značajnih sportskih funkcija. Dragan Đilas je postao predsednik Košarkaškog saveza Srbije i  poleteo u Litvaniju da bude uz srpske košarkaše, nadajući se da će posle osvajanja nove medalje za našu košarku i on biti među slavljenicima sa medaljom oko vrata.
Kada su naši košarkaši izgubili četvrtfinalnu utakmicu od Rusije, a potom i od Grčke za plasman na Olimpijske igre u Londonu sledeće godine, skoro svi mediji, javnost i kvazistručnjaci i političari u sportu su krenuli drvljem i kamenjem da obasipaju srpske košarkaše na čelu sa selektorom Dušanom Dudom Ivkovićem, koji su pre dve godine postali vicešampioni Evrope, a prošle godine im je ukradeno svetsko finale u meču sa domaćinom Turskom, pa su „samo“ osvojili četvrto mesto u svetu!

GDE SU KADA JE TEŠKO?
Kritike košarkaškoj reprezentaciji ne prestaju da stižu. Čitajući i slušajući reakcije iz Beograda, jedan od naših najboljih košarkaša Marko Kešelj je na kraju Evrobasketa u Litvaniji i osvajanja osmog mesta odlučio da pošalje kritičarima adekvatan odgovor.
„Kažu da je ovaj naš neuspeh bruka i sramota, ali mislim da bi pre trebalo da se stide ljudi koji su sve ovo doživeli kao šansu za ubiranje ličnih poena, bilo da su iz sveta košarke ili politike. Oglasili su se čak i neki ministri, a pitam se gde su bili pre tri godine kada smo počinjali kvalifikacije za Evropsko prvenstvo“, rekao je Kešelj.
Istovremeno, deo državnog rukovodstva pohitao je da gleda tenis. Niko od njih se nije zapitao šta su učinili da Novak Đoković, Nenad Zimonjić, Viktor Troicki ili Janko Tipsarević budu ovo što jesu danas – krem svetskog tenisa. Ništa!
Đoković je povređen došao da brani boje Srbije i u polufinalnom meču Dejvis kupa protiv Argentine, koji smo izgubili zbog njegove povrede, iznesen je sa terena sa bolnom grimasom na licu. Nole je pokazao da ima veliko srce kada se bori za Srbiju.
Svi su zaboravili na druge sportiste koji su i pored neočekivanja državnog rukovodstva prevazišli svoja očekivanja i ostvarili velike rezultate.
Prvo su naši odbojkaši napravili istorijski uspeh pobedom nad Francuskom, ušli u polufinale i izborili šansu da se bore za medalju i plasman na Olimpijadi. Onda je usledila pobeda nad Rusijom u polufinalu i izvanredna pobeda nad Italijom u finalu i Srbija je postala prvak Evrope!
Istovremeno, džudista Crvene zvezde Aleksandar Gerasimenko, Rus koji je ove godine dobio srpsko državljanstvo i pravo nastupa za reprezentaciju Srbije, osvojio je treće mesto na Svetskom kupu i izborio olimpijsku normu. Gerasimenkov talenat prepoznao je potpredsednik Olimpijskog komiteta Srbije i predsednik Džudo saveza Srbije Ivan Todorov. Ova informacija je bila eventualno na stupcu vesti u većini srpskih medija. Pritom navedimo da je i na nedavno završenom svetskom prvenstvu u džudou koje je održano u Parizu prisustvovao i premijer Rusije Vladimir Putin, veliki majstor ovog borilačkog sporta. O dolasku Putina u Pariz nije se nigde ni pisalo, tako da te informacije nije bilo u našim medijima, jer je ruski premijer indiskretno došao u sportsku halu i uživao u džudo mečevima.
Odbojkaši su svakako najbolji primer lošeg odnosa države prema sportu. Srpska odbojka se još uvek drži na čvrstim nogama zahvaljujući sjajnoj organizaciji u Odbojkaškom savezu Srbije i Aleksandru Boričiću koji je sada postao prvi potpredsednik CEV-a – Evropske odbojkaške federacije.
„Ne igramo za novac, igramo za narod, za državu, za zastavu, za grb. Čast mi je što sam bio sa ovim momcima“, poručio je jedan od zlatnih odbojkaša i kapiten naše selekcije Ivan Miljković na konferenciji za novinare.

BACANJE U TROŠAK
On se ironično osvrnuo i na odnos države prema ovom sportu:
„Izražavam žaljenje i državi Srbiji jer smo ih opet bacili u trošak. Osvajanjem medalje opet smo osvojili po Pravilniku neku nagradu. Nadam se da ćemo stati u red. Naravno prvo da se ispoštuje prošla godina sa Svetskog prvenstva, od kojeg još ni dinara nismo dobili, pa se nadam da ćemo na red doći i mi, posle vaterpolista, košarkaša i svih ostalih“.
Na kraju svog obraćanja kapiten zlatne generacije objasnio je motive zbog kojih se nastupa za reprezentaciju.
„Ne igramo za novac, igramo za državu, igramo za zastavu i znajte, grb i zastava nije samo na srcu dok nosimo majicu, oni su mnogo više, oni su unutra. Čast mi je što sam bio sa ovim momcima i što sam branio boje države na ovom Evropskom prvenstvu“, poručio je Miljković.
Prvi čovek Odbojkaškog saveza Srbije Aleksandar Boričić izrazio je nadu da će odbojkaši ubuduće dobijati malo više pažnje i kada budu polazili na takmičenja.
Podsetimo da država Srbija po igraču za evropsko zlato duguje 20.000 evra i plus po 20.000 evra za svetsku bronzu.
Istaknuto je da neki u državi nisu ni znali da su naši odbojkaši otišli na Evropsko prvenstvo u Austriju.
I na kraju da podsetimo na znanje naše ministarke za omladinu i sport Snežane Samardžić Marković o sportu. Napravila je lapsus prilikom obraćanja medijima.
„Svaka čast momcima, želim im da se sada dobro odmore, a čelnici Odbojkaškog saveza i ja ćemo sada nastaviti sa planiranjem organizacije Evropskog prvenstva za rukometašice“, rekla je Snežana, ali se ubrzo i ispravila i rekla da se radi o odbojkašicama.
Podsetimo i na sraman odnos države Srbije prema jednom od najboljih svetskih plivača Miloradu Čaviću, o čemu ste mogli da čitate prilikom njegovog nedavnog intervjua u „Pečatu“…
Srbija je i pored ovakvog političkog rukovodstva i dalje jedna od najboljih u svetskom sportu, a Srbi jedna od najuspešnijih sportskih nacija u svetu.
Kada naši sportisti pobede na velikim takmičenjima ispada da su najzaslužniji za taj uspeh političari, a kada izgube onda su naši reprezentativci i selektori krivi za sve. Ako se dele uspesi, onda treba i da se dele porazi, a i da država nešto učini da bi se naša nacija obradovala novim uspešnim rezultatima…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *