Školstvo i demokratske zvečke

Piše Dragomir Antonić

Naše je pravo da sami uzmemo zvečku iz velikodušne ponude naših dragih učitelja demokratije. Što je za neku zvečku pobijeno stotinu hiljada muškaraca, žena, dece, ah, Bože moj. Svaka demokratska promena traži žrtve

Vidim i sam koliko nam je dobro. Sve nam je potaman. Sve što je bila prepreka ka svetloj budućnosti otklonjeno je. Hagu su svi predati, i to je bilo dva dana udarna vest. Kad budemo predavali i jatake biće to zabeleženo u fusnoti. Uostalom, prvo se mora dogovoriti ko je i gde krio generala Mladića, a zatim tražiti jatake. Šta će se, na primer, desiti ako se u nekom Vikiliksu javno obelodani da su generala čuvali „naši Englezi“ i pri tom „Englezi“ na položaju?
Hoće li trenutno naši najbolji kadrovi biti optuženi za ometanje istrage, to jest jatakovanje? Šta ako su oni bili u sprezi sa pojedincima iz Haškog tribunala? Najbolji kadrovi primaju sredstva i specijalne bonuse za mukotrpna i „opasna“ istraživanja „osumnjičenih za ratne zločine“, a hiljade evropskih  drugova prima redovne i enormne plate. Svi plaćaju – oni se igraju.

ČIKA JOVA JE BIO NAIVČINA
Onda naiđe „finansijska svetska kriza“, dežurna i dužna Grčka, uz penzionere svih boja i konfesija, proglašava se za jedinog krivca. Da njih nema, mislim penzionera, planeta bi se već otkačila iz Sunčevog sistema i našoj sreći kraja ne bi bilo. Samo nas penzioneri sprečavaju da zaplovimo kroz kosmička prostranstva i stignemo u zemlju Nedođiju ili kod gospode Hiperborejaca.
Kad je već to nemoguće, bar za sada, izvesti, onda se narodima ponudi nova zvečka. U svetskim razmerama ponuda je raznovrsnija: od hotelske crnpuraste sobarice do „bezdušnog“ tlačitelja pukovnika Gadafija, a neka se pripremi „surovi“ diktator Asad. Na nama je samo da izaberemo šta ćemo gledati. Niko na naš izbor ne utiče. Potpuno smo slobodni. To je prava demokratija. Naše pravo da sami uzmemo zvečku iz velikodušne ponude naših dragih učitelja demokratije. Što je za neku zvečku pobijeno stotinu hiljada muškaraca, žena, dece, ah, Bože moj. Svaka demokratska promena traži žrtve.
Ko iz prve položi „Uvod u demokratiju“ dobije pozlaćenu zvečku, a grudi mu ukrasi lenta sa natpisom: „Mirni demonstrant – borac za demokratiju“. Ko ne položi ide na popravni. Popravne časove drže humanitarne organizacije i raznorazne „trt-mrt“ misije koje se kriju iza skraćenica: OEBS, OCEDE, MMF, CEKA, LIHT i slično. Oni koji ni na popravnom ispitu nisu položili „Uvod u demokratiju“ ne samo da ponavljaju razred, već moraju biti i najstrože kažnjeni. Prvo SB, to jest Savez boraca za razrednu nastavu, donese odluku da se ponavljačima oduzme sav novac koji su legalno držali u bankama i da se tim novcem, kao školski revizor, angažuje „Luda Nasta“ da iz škole izbaci ponavljače i u razred uvede one koji su položili obavezni predmet. U zavisnosti od broja ponavljača nekad se angažuje cela „Luda Nasta“, a nekad samo pojedini delovi. Kad se deli novac na manje razbojnika, veća je pojedinačna zarada. Logično, sve pripreme za kažnjavanje ponavljača prati medijska kampanja. Novinari i urednici, specijalisti za širenje globalne demokratije, uz zastrašujući urlik kreću u borbu protiv ponavljača. Šta sve mogu izgovoriti, to normalnoj osobi za dva ovozemaljska života ne može pasti na pamet. Do sada sam mislio da su stihovi čika Jove ispevani u „Pura-Moci“, „u školi je spavo, nogama je lupo, il je muve hvato i krila im čupo“, nešto najstrašnije što se može reći za jednog nevaljalca i ponavljača, i da je zato logična strepnja pesnika iskazana u završnim stihovima: „Bože mi oprosti, ne smem vam ni kasti, ako tako nastavi, taj će čak i krasti“.
Tako sam mislio dok se nisu pojavili Džimi Šej & Kembel & Čeri. U odnosu na njih Pura-Moca je prava dobrica i naivčina.

NEMA VIŠE ADE CIGANLIJE
Kod nas u Srbiji zvečke su mnogo skromnije. Mala i skromna smo država. Narod je potpuno utučen, tako da ni prosrpska vlast, i potencijalni kandidat za kandidaturu (da li se neko seća čuvenog kandidata za poslanika engleskog Parlamenta Džona Kenedija, boravio je u Srbiji), nema neke prevelike želje ni da nudi zvečke. Zna i ona da ne postoji zvečka koju Srbi već nisu imali i sa njom se izigrali. Što se onda truditi? Kada se slavni dvorski medijski kreatori hvale kako imaju više miliona evra nego što imaju godina života, čemu izmišljanje novih zvečki? Pojedinačni pokušaji da se kao najveći problem današnjih Srba predstavi: kako nazvati nezavršeni most preko Ade Ciganlije?! (Da li ste primetili kako se reč Ciganlija gubi iz rečnika izveštača, ali o tome drugom prilikom).
Nema Srbija nikakav drugi problem. Sve ih je rešila. Samo da mostu nadenemo ime i pronađemo perušku.
Čak i stanoviti uspesi pokazuju zamor vlasti. Ministarstvo vojske ili odbrane (ne znam kako je pravilnije reći… niti imamo vojsku, niti se branimo) uspelo je da formira specijalni vod sastavljen od jedanaest vojnika i pošalje ga  u mirovnu misiju na Kipar. Veličanstveni uspeh nije praćen odgovarajućom medijskom pompom. Jedanaest vojnika potpuno opremljenih pešadijskim naoružanjem odlazi u mirovnu misiju, a nikakvog slavlja. Bio je red da se napravi ispraćaj sa mitingom i govorima. Izgleda da se narodna otupelost proširila i na pojedine organe vlasti.
Sa Šiptarima i EULEKS-om neka ratuju žene i majke. One bar znaju kakva je vajda od zvečki i čemu služe.

2 коментара

  1. Што се тиче моста преко Аде Циганлије, предлажем да се зове “Жути минарет”! Из највећег броја углова, кад се гледа, подсећа баш на велики минарет. А оно жути, хм, то не знам откуд ми … 🙂

  2. Василим

    Сад ће бити Ада Романлија!
    Већ су увели и уџбеник из логике од хрбватског аутора на кроатском и латинском језику!
    И владика /као онај Григорије (фратар)/ Порфирије као председник РРА ћути, узима дебелу принадлежност а пола канала на кабловској мрежи су титловани на латинском и на кроатском језику, и што је најгоре канали за децу и филмови су на кроатском!? ?? Једино је честит МГМ, филмски канал, превод је на србском језику и на ћирилици! Хвала им!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *