Nirnberški proces za Rusiju

Piše Bogdan Đurović

Proglašavanjem 23. avgusta, dana potpisivanja Pakta Ribentrop-Molotov, za Dan sećanja na žrtve totalitarizma, Evropska unija i SAD planiraju da stave Moskvu na optuženičku klupu

Rukovanje poljskog maršala Edvarda Ridž Šmigla i nemačkog atašea general-majora Bogislava fon Štugnica, 11. novembra 1938. godine

Povodom 72. godišnjice potpisivanja Pakta o nenapadanju Ribentrop-Molotov između Berlina i Moskve, ambasada SAD-a u Estoniji izdala je saopštenje u kojem krivicu za Drugi svetski rat prebacuje ne samo na Hitlerovu Nemačku, već i na Sovjetski Savez. Istog dana, 23. avgusta, po odluci Evropskog parlamenta od pre dve godine, u zemljama EU prvi put je obeležen Dan sećanja na žrtve totalitarizma, poznat i kao „dan crnog flora“, podsećaju u američkoj ambasadi. U dokumentu koji je 23. avgusta objavljen na zvaničnom sajtu američkog diplomatskog predstavništva u Talinu, navodi da su potpisivanjem pre više od sedam decenija Pakta o nenapadanju, Nemačka i SSSR doveli Evropu i ceo svet na put neizbežnog rata. Isto tako, kaže se da su dva totalitarna režima potpisala dodatne tajne anekse Pakta, kojima su podelili Evropu na uticajne sfere.

EVROPSKE „KADIJE“
Ako se pažljivo sagleda intonacija i kontekst američkog saopštenja, jasno se vidi namera izjednačavanja „dva totalitarna režima“, sa svim pripadajućim posledicama. I ako se zna kako je okončana epoha Hitlerove Nemačke, onda je sasvim razumljiva zabrinutost ruskih eksperata koji tvrde da je sada na delu – otvaranje novog Nirnberškog procesa. Ovog puta za Rusiju…
Istoga dana, dakle 23. avgusta, dok je Angela Merkel boravila u Beogradu (na 72. godišnjicu Pakta Ribentrop-Molotov!), u Varšavi je održana konferencija ministara pravosuđa zemalja EU. Tom prilikom, evropske „kadije“ donele su i prigodnu Varšavsku deklaraciju. Istu onu za koju ruski eksperti tvrde da je početak novog Nirnberškog procesa, u kojem će na optuženički klupu biti stavljen Kremlj. Na osnovu čega su oni prepoznali takvu opasnost?
Ako je odluka Evropskog parlamenta iz 2009. godine pominjala, pored totalitarnih, i pojedine „autoritarne režime“ – pod kojima se mogu prepoznati (pro)nacističke vlasti Letonije, Litvanije, Estonije, Mađarske, Italije, Rumunije, Poljske ili, pak, Ukrajine i Hrvatske, čije žrtve takođe mogu biti pomenute, a nedela osuđena – onda se u Varšavskoj deklaraciji govori samo o „totalitarizmu“.
„Evropa je stradala pod vlašću totalitarnih režima, bez obzira na to da li je to bio komunizam, nacionalni socijalizam ili neki drugi. Totalitarni režimi odgovorni su za većinu sramnih akata genocida, zločina protiv čovečnosti i ratnih zločina. Krivci će stati pred lice pravde. Pozivamo Evropsku mrežu kontaktnih punktova za pitanja lica odgovorna za genocid, zločine protiv čovečnosti i ratne zločine da razmotre pitanje zločina koje su počinili totalitarni režimi“, navodi se između ostalog u Varšavskoj deklaraciji.
Dva direktna zaključka se nameću iz ovog kratkog citata. Prvo, da se „komunističkim režimima“, pod kojima se misli isključivo na SSSR (i možda na još ponekog, zlu ne trebalo), pripisuje i genocid, za koji je do sada optužena isključivo nacistička Nemačka. Važno je da je prvi korak učinjen, žrtve će se nekako već naći. Uostalom, nije se bivši predsednik Ukrajine Viktor Juščenko džaba godinama trudio da kao genocid nad Ukrajincima predstavi veliku glad u kojoj je stradalo više miliona građana Sovjetskog Saveza tridesetih godina. Čak je za tu priliku otvorio i grandiozni „Muzej golodomora“. Ili „holodomora“, kako ga pojedini na Zapadu nazivaju, jer to zvuči skoro kao holokaust. Nevolja je ukrajinska, međutim, što su na njenom tlu, samo nekoliko godina kasnije, rukom domaćih fašista ispisane neke od najmračnijih stranica pravog holokausta. Direktni naslednici onih koji su iščupali hiljade zlatnih zuba iz usta masakriranih Jevreja, sve donedavno sedeli su u vrhu vlasti u Kijevu. I ne skrivaju želju da se, uz pomoć zapadnih saveznika, opet dokopaju fotelja.
Drugi zaključak koji proizlazi iz Varšavske deklaracije je da saveznici Hitlera iz navedenih zemalja, a pogotovo ne same te zemlje, nikako ne potpadaju pod udar EU pravde. Ko bi, uostalom, mogao da optuži jednu Finsku (Rjuti-Ahtisari), Španiju (Franko-Solana), Portugaliju (Salazar-Barozo) ili Francusku (Peten-Kušner) za saučesništvo u genocidu? Ali, reći će mnogi, oni su se redom odrekli svoje „mračne strane“ i ogradili se od onoga što su njihovi prethodnici činili! Možda je paradoksalno, ali svojim, mahom verbalnim, „ogradama“ svoje su države ojačali, pa čak i uvećali, dok je Rusija morala na žrtvenik „demokratije“ da položi 5,5 miliona kvadratnih kilometara i desetine miliona etničkih Rusa. No, njoj se i dalje ne veruje, iako je sopstvenim rukama ugušila fašizam u Evropi. Ili možda baš zato.

„DEMOKRATSKI SAVEZNICI“ HITLERA
Takođe, Deklaracija postavlja još jedan zadatak. Osim što će „krivci stati pred lice pravde“, kaže se da je „istinsko pomirenje nemoguće bez iskrene i detaljne rasprave i postizanja pravednosti“! I tu se krije cela suština. Pre svega, nikakvi „krivci“ nisu više dostupni „pravdi“, jer je generacija političara iz doba rata uglavnom sišla sa političke i životne scene još pre pola veka. Osim ako se ne misli na narod – ruski narod kojem se sprema nametanje kolektivne krivice i, naravno, kolektivne kazne.
Opet, nigde se ne kaže direktno ko i sa kim treba da se pomiri, niti zbog čega. Ali, stvari postaju jasnije ako se posmatraju u okviru opšteg konteksta masovne revizije istorije, na čemu se nije štedelo ni truda, ni novca poslednjih godina. I više nema dileme – zašto je bilo toliko važno rušiti spomenike sovjetskih oslobodilaca i namesto njih graditi „muzeje komunističke okupacije“. Da bi se Rusija izvela pred sud!
Jer, ne treba smetnuti s uma da su upravo ministri pravosuđa, a ne šefovi diplomatija ili ministri kulture, usvojili pomenutu Deklaraciju. I oni će da rade ono za šta su pozvani – da sude, da metodama „destaljinizatorske inkvizicije postignu pravednost“, kako je ocenio istoričar Modest Kolerov, glavni urednik informativne agencije „Regnum“ i nekadašnji (2005-2007) načelnik Uprave za međuregionalne i kulturne veze predsednika Rusije Vladimira Putina. „Novi Nirnberški proces, ovog puta za Rusiju, kojoj će nesumnjivo presuditi ne samo veliko `pomirenje` sa onima iz EU sa kojima je ratovala, već i ogromne reparacije za zločine staljinizma, za samo postojanje SSSR-a kao države, za borbu SSSR-a protiv demokratskih i autoritarnih saveznika Hitlera“, kaže Kolerov.
I nastavlja: „To znači da žele Rusiju da prinude na političko `pomirenje` sa onima u ime kojih EU, očigledno, nastupa – sa saveznicima Hitlera. Postavljajući uslov `pomirenja` SSSR-a/Rusije sa zemljama EU, Unija sebe proglašava naslednikom demokratskih i autoritarnih saveznika Hitlera, od kojih direktno i javno vode poreklo savremeni režimi upravo zemalja koje su se okupile u Varšavi 23. avgusta, obeležili Dan sećanja i potpisali Varšavsku deklaraciju – program novog Nirnberga“. Treba napomenuti da Kolerov pod „demokratskim saveznicima“ Hitlera podrazumeva Veliku Britaniju, Francusku i SAD, kao zemlje koje su godinama podstrekivale firera da započne invaziju na istok, na SSSR. I tek kada je on tenkove pokrenuo ka zapadu, proglasili su ga za neprijatelja.
Dalje Kolerov nabraja čitav niz diktatora i masovnih ubica, čiji naslednici nisu bili pozvani na „pomirenje“ i nadoknadu štete. Franko, Musolini, Pavelić, Horti, Antonesku i mnogi drugi – i danas su, u manjoj ili većoj meri, politički uzori u svojim zemljama. I svi oni su (sa)učestvovali u holokaustu. I nikom ništa. To su nepoželjne teme, antievropske.
Zajedničko za Poljsku, Letoniju, Litvaniju, Estoniju, Mađarsku, Rumuniju i Bugarsku je da su ove zemlje bile na strani Hitlera, da su sprovodile okupacionu i antisemitsku politiku i ratovale protiv SSSR-a sa ciljem komadanja njegove teritorije. Danas su sve u članstvu EU i NATO-a. I sve vode gotovo u dlaku istu, antirusku politiku. Podsećanja radi, čak je i Poljska rado učestvovala sa Hitlerom u komadanju Čehoslovačke 1938, posle Minhenskog sporazuma, kada su demokratske Francuska i Velika Britanija potpisale svojevrsni Pakt sa Trećim rajhom. Ne treba zaboraviti da je to bilo godinu dana pre Pakta Ribentrop-Molotov. I sve što se Staljin potom dogovorio sa Hitlerom, bilo je samo u funkciji odlaganja rata i pomeranja buduće linije fronta što dalje na zapad. Jer, upravo tih nekoliko stotina kilometara koliko je SSSR dobio podelom Poljske sa Nemačkom, bilo je presudno u zaustavljanju Hitlera koji je prodro do samih predgrađa ruske prestonice.
Ali, za razliku od Moskve, Londonu i Parizu niko ne zamera, niko ne kaže da su „doveli Evropu i ceo svet na put neizbežnog rata“. Ne, to je bilo „demokratsko komadanje“ suverene zemlje. Da li će i posle posete Angele Merkel Beogradu, simbolično na godišnjicu Pakta Ribentrop-Molotov, sa zahtevima za novo komadanje u ime „evropskih vrednosti“ – i za to neko okriviti Rusiju? U to jedva da treba sumnjati.

Један коментар

  1. Evroatlantski globalizam se i do sada oslanjao na obmanu sveta, zato sto se osvajanje Planete ne moze ostvariti samo politickim, vojnim, ekonomskim i kulturnim terorom, njima je neophodan i antilogicki (“misaoni”) teror.Osvajac se mora sluziti sofizmima (tj.namernim neistinama), ne bi li onemogucio ljudski um u teznji za istinom. Sofizmi nastaju na razlicite nacine, a najcesce zbog toga sto se misao usmerava na manje bitno,ili nebitno svojstvo predmeta o kojem se zakljucuje. Tako se iz cinjenice da je SSSR sa Nemackom, pre 72 godine, zakljucio Pakt o nenapadanju, krivica za 2. Svetski rat ne odnosi samo na Nemacku, vec i na Sovjetski Savez. U cemu je misaoni problem,zasto za ovakav zakljucak kazemo da je neistinit, tj. sofisticki. Zato sto se zakljucak o krivici SSSR donosi na osnovu formalnog, politicko – taktickog pakta, a ne na osnovu sustinskog obelezja rata. Sustinsko obelezje tog Pakta o nenapadanju je NAPAD Nemacke na SSSR koji se u tom ratu BRANIO od napadaca.
    Moze li branilac od rata da bude istovremeno i tvorac rata? Naravno da ne moze, osim ako tumac rata zanemari sustinski uzrok njegovog nastajanja.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *