KOSOVO Čekajući šesnaesti

Piše Nikola Vrzić

Već u petak 16. septembra srpske vlasti biće stavljene pred konačni izbor: Evropska unija ili sopstveni narod? Kako će reagovati Tadićev Beograd kada EULEKS dovede Tačijeve carinike na Jarinje i Brnjak, a Srbi se protiv toga pobune kao što su to učinili i u julu?

Nije im lako. Priželjkivali su „dekosovizaciju srpske politike“, nadali se da će „problem Kosova jednostavno nestati“, ubeđivali sebe da „nezavisnost Kosova ne mora nužno da znači ‘gubitak’, ako se podesno odredi u umovima birača“. E, sada su im sve ove želje i (samo)obmane stigle na naplatu. A 16. septembar biće, samo, logična posledica 2. septembra, koji je, opet, nužan ishod tog nesrećnog sticaja okolnosti, pritisaka, ucena i izdaje koji je Borka Stefanovića i doveo za briselski pregovarački sto, na sastanke sa prištinskom pregovaračicom Editom Tahiri posle kojih Kosovo sve više postaje država, a Srbija sve manja država.
Kako smo već pisali (i, nažalost, ispravno predvideli) dogovor od 2. septembra, kojim je Srbija priznala carinski pečat Kosova – pečat na kojem piše „Carina Kosova“, uveden posle proglašenja nezavisnosti – poslužio je samo kao uvod u naredni korak, u sprovođenje tog dogovora. Odnosno, dovođenje carinika na carinske prelaze na severu Kosova, na Jarinje i Brnjak, na kojima ih dosad nije bilo, i potpuno zaokruživanje granica Kosova. To je, na kraju krajeva, po postizanju briselskog sporazuma najavio i premijer Kosova Hašim Tači, najavljujući „lociranje kosovskih carinika, granične policije i pripadnika EULEKS-a na punktove 1 i 31, kod Jarinja i Brnjaka“.
A petak 16. septembar, koji sad sa zebnjom iščekujemo, dan je posle dana u kojem ističe važenje onog „sporazuma sa KFOR-om“, to jest sporazuma Borisa Tadića i Hašima Tačija uz posredovanje komandanta KFOR-a Erharda Bilera kojim je Beograd početkom avgusta pristao da privremeno, do 15. septembra, prištinski embargo na srpsku robu umesto Tačijevih carinika sprovedu naoružani Bilerovi KFOR-ovci, iščekujući da u Briselu bude „rešeno“ pitanje pečata.
Beogradski zvaničnici ovih dana prave se nevešti, tvrdeći kako dogovor o carinskoj službi na ovim prelazima, tobože, tek treba da bude postignut. (Borko Stefanović: „Naš predlog je da se o prelazu dogovorimo tokom dijaloga. Nemamo ništa protiv EULEKS-a, njihovo angažovanje ni do sada nije bilo problematično, ali u njihovom boravku na prelazima postoji višak – kosovski carinici, koji nisu rezultat dijaloga“.) Stefanovića, koga smo dosad uhvatili i u laži – kada je tvrdio da njegova poseta Prištini nije imala državnih obeležja, a uslikan je u razgovoru pred zastavom Kosova – i u izdaji – Vikiliks je objavio depešu u kojoj je opisano kako Amerikancima odaje detalje tajnog Akcionog plana Vlade Srbije – demantovao je Endi Sparks, zamenik šefa EULEKS-a, najavivši u „Vestima“ da će „carina EULEKS-a i kosovskih vlasti na prelazima Brnjak i Jarinje biti uspostavljena 16. septembra. Ovaj korak implementiranja sporazuma postignutog tokom dijaloga ne bi trebalo da bude iznenađenje ni za koga. Mi smo pričali sa srpskim vlastima, ali ono što smo radili je da smo ih informisali o operativnim aktivnostima koje ćemo započeti 16. septembra. To nije pregovaranje, već informisanje“. Pa je dodao i da će novac od carine, koji će prikupljati EULEKS, ići u „jedinstveni budžet Kosova“. Misija je, štaviše, nedvosmisleno saopštila da će „sporazum Beograda i Prištine, postignut 2. septembra u Briselu, početi da se primenjuje 16. septembra“.
Šta će Srbija učiniti? Pošto je već svojim postupcima, krunisanim 2. septembra u Briselu, utabala put za dovođenje kosovske carine na ono što i dalje, besramno, naziva administrativnom linijom? „Ja sad kažem da Srbija ni pod kakvim pritiscima neće prihvatiti takvo rešenje“, gromko je poručio Stefanovićev šef, predsednik Srbije Boris Tadić. „To što je Srbija obaveštena o namerama Prištine ne znači da prihvatamo takve namere. Učinićemo sve da do toga ne dođe, ali upozoravam međunarodne institucije da ako do toga dođe preuzimaju odgovornost za sve eventualne konsekvence“. Kakve su to eventualne konsekvence, i šta će konkretno Srbija da preduzme, predsednik je rekao da ne može da nam kaže… No, to što mi ne možemo da znamo, ne znači da Amerikanci i ostali već ne znaju, što nam je, kako rekosmo, Vikiliks već pokazao.
Iz svega što su Tadić i njegovi dosad radili, međutim, može se naslutiti kakva će biti njihova reakcija. Loše prognoze, nekako, po našim leđima baš imaju tendenciju da se ostvare… Pa još kada smo, usred najava o zauzimanju Jarinja i Brnjaka uz pomoć KFOR-ove sile, ministra policije Ivicu Dačića u nedelju videli nasmejanog u društvu američke ambasadorke Meri Vorlik, kako joj obećava da će njegov SAJ čuvati američku ambasadu, a ne ugrožene građane Srbije, a ministar odbrane Dragan Šutanovac nas istovremeno pozdravio iz Indonezije, šta uopšte i možemo da očekujemo? Dodajmo tome i sve ucene famoznom EU kandidaturom, te albanske demonstracije u Bujanovcu (na kojima su tražili već dogovoreno, prihvatanje prištinskih univerzitetskih diploma, što jasno pokazuje da im je pravi cilj da se izvrši dodatni pritisak na Tadićev Beograd), i mračna slika naše bliske budućnosti skoro pa je upotpunjena. Nedostaje, još, samo naša poslednja nada, poslednji zaštitnici Srbije od nje same i njenih zapadnih prijatelja. Srbi iz Severne Mitrovice, Zubinog Potoka, Zvečana i Leposavića. Kako će oni reagovati? I šta će im Tadićev Beograd, suočen sa izborom između EU i sopstvenog naroda, tada odgovoriti?

3 коментара

  1. hm,hmm..

    * STOP ILI MI BUDEMO ODGOVORILI NA VASE PUCANJE*…?

  2. Relativni odnos između ljudi na vlasti i ostalog naroda ostao je isti od prvih organizovanih ljudskih zajednica. Nikad mase da shvate obmane i laži onih koji tobože brinu o njima. U ratove kreću kao ovce na klanje, onda na izbore da bi oni što su preživjeli zdušno glasali za te sopstvene dušmane.
    Kad se radi o Kosovu već odavno, samo lažovi i oni koji su već pomenuti mogli su govoriti odnosno misliti da će Kosovo ostati u granicama Srbije. Sada ko to obećava idiot je, a ko to sam zaključuje potpuno je lud.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *