Kako Sonja Biserko i „NIN“ rade na stabilizaciji Sandžaka?

Piše Darko Tanasković

Reagovanje Darka Tanakovića na tekst Sonje Biserko „Pograničnim područjima potrebna stabilizacija“ („NIN“, 15. septembar 2011), koje NIN nije želeo da objavi

Jedna od omiljenih i široko korišćenih boljševičkih parola u svim zemljama realnog i manje realnog socijalizma bila je „Nema demokratije za neprijatelje demokratije!“ S obzirom na još uvek neizbledelo sećanje na to vreme, novi demokratsko-liberalni boljševici njome se, istina, javno ne služe, ali nepogrešivo deluju i sadejstvuju u  duhu koji ona podrazumeva i odražava. Meni je ova dosetka totalitarnog uma spontano pala na pamet u vezi s neuspelim pokušajem da  u listu, u kojem je objavljen, reagujem na „Lični stav“ Sonje Biserko, naslovljen „Pograničnim područjima potrebna stabilizacija“ („NIN“, 15. septembar 2011). Oni koji danas u nekad uglednom i istinski demokratski otvorenom „NIN“-u, instituciji  srpske građanske kulture,  odlučuju o uređivačkoj politici odbili su moj predlog da u istom obimu i  u istoj rubrici napišem tekst kojim bih osporio neke navode gospođe Biserko. Nije li, onda, logično zaključiti da predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji izražava (i) stavove redakcije „NIN“-a, pa ovaj njen, a zapravo i svoj „lični stav“ štiti od drugih, eventualno nepodudarnih ili nesaglasnih ličnih stavova građana koji bi možda poželeli da ih ravnopravno saopšte na stranicama nedeljnika koji uredništvo, kako izgleda, smatra svojim vlasništvom?

SO NA KOSOVSKU RANU
Načinom na koji je sročen i porukama koje emituje (o namerama ne bih sudio), tekstu gospođe Biserko bi odgovarao naslov „Pograničnim područjima potrebna destabilizacija“. U jednom višestruko složenom i teškom trenutku za Srbiju, Sonja Biserko se, kao dežurni unutrašnji glas, po ko zna koji put pridružuje onima koji smatraju da na nju baš sada treba maksimalno pojačati pritisak. Poput helikoptera hrvatskog KFOR-a ili panbošnjačke zavetne fetve reis-ul-uleme Mustafe Cerića, briga Sonje Biserko za navodno teško diskriminisane Bošnjake u Sandžaku i Albance na jugu Srbije, kao i optuživanje Vlade Srbije zbog nesprovođenja politike „inkluzivnosti svih manjina“, dosoljavaju otvorenu kosovsku ranu i opominju na to da bi se na telu Srbije mogle otvoriti i nove. Srećom, glas gospođe Biserko i njene družine već odavno je izgubio na snazi i kredibilitetu. Učinak mu je sve neznatniji, iako ga, kako vidimo, svojim impozantnim tiražom podržava i jedan „NIN“.
Argumentacija gospođe Biserko je stereotipna i neuverljiva. Podseća na propagandu zapadnih intervencionista u Libiji. Oni su gotovo u svemu cinično ponovili kosovski recept proizvođenja lažnih vesti i slika, ali ovoga puta čak i bez izraženijeg nastojanja da njihova priča bilo kome uopšte zvuči ubedljivo. Uzdali su se, s razlogom, u avijaciju i rakete NATO-a. Sonja Biserko i njeni istomišljenici na takvu podršku ipak ne mogu da računaju. Iako je međunarodni položaj Srbije i dalje nezavidan, nismo u njima dragoj 1999. godini.
Sadejstvo Biserko-„NIN“ neće, dakle, proizvesti neki neposredni štetni efekat po naše državno-nacionalne interese i dobrobit svih građana Srbije, a ne samo Srba. Naglašavam, svih građana Srbije, jer mi je u izdanjima Helsinškog odbora i napisima same Sonje Biserko u nekoliko navrata pripisana „ključna uloga u reagovanju nacionalističkih krugova“ na, recimo, posetu Mustafe Cerića Sandžaku 2009. godine (vid. npr. „Sandžak i evropska perspektiva“, Beograd, 2010). Iako se navedenom autorsko-nedeljničkom tandemu ovim odzivom možda i pridaje značaj koji objektivno ne zaslužuju, mislim da je  nužno  javno ukazati na jedan krajnje zabludan diskurs o manjinskoj problematici u ovoj zemlji koja je i posle svih lomova na bivšem jugoslovenskom prostoru, za koje je tendenciozno najviše optuživana, ostala stabilno multietnička i multikonfesionalna. To je, pre svega, potrebno radi onih među Bošnjacima i Albancima koji veruju ili bi mogli poverovati da će im advokatisanje Sonje Biserko i njenih istomišljenika biti od nekakve pomoći u borbi za ostvarivanje ljudskih i manjinskih prava. Ono im, naprotiv, sasvim sigurno može naneti samo trajnu štetu. Ali, da vidimo šta to, uglavnom, piše Sonja Biserko.

GRAĐANISTIČKA DUŠEBRIŽNOST
Posle propedeutičkog uvoda o značaju ostvarivanja pune ravnopravnosti manjina za evropsku budućnost Srbije i citiranja „Evropskog manifesta za kulturne afilijacije“ (2010), za koji pogrebnici multikulturalizma (ne i multikultur/al/nosti!) Angela Merkel, Dejvid Kameron i Nikola Sarkozi kao da nisu čuli, Sonja Biserko prelazi na svoje omiljene sandžačke teme i motive. Tu je, odmah, za svaki slučaj, tvrdnja  da je „Vojislav Koštunica razbio Islamsku zajednicu“, a da se „nažalost praksa stvaranja paralelnih bošnjačkih institucija“ nastavlja nepriznavanjem Bošnjačkog nacionalnog saveta, da bi se zatim prešlo na neadekvatnu zastupljenost Bošnjaka u državnim institucijama u Sandžaku. Ne navode se, naravno, nikakvi dokazi u prilog do mučnine ponavljane teze Zukorlićevih pristalica da je Koštunica razbio Islamsku zajednicu. Ako gospođa Biserko nešto više o ovome zna, valjalo bi  da to  javno i iznese. Na naslovnoj stranici najnovijeg broja nacionalne revije za politiku i kulturu „Sandžak“ takođe se tvrdi: „Koštunica je preko Ugljanina organizirao napad na Islamsku zajednicu“. Iz teksta pod ovim naslovom proizlazi da je navedena decidirana tvrdnja zasnovana na depešama Američke ambasade u Beogradu iz 2007. godine, a koje je objavio famozni Vikiliks. Evo šta tu doslovno piše: „Široko je rasprostranjeno verovanje da je Koštunica projektirao svađu muftija kroz svoju mačju šapu  u Sandžaku, Ugljanina, kako bi držao Srbiju u stalnom stanju haosa“. Ako se i tvrdnje gospođe Biserko temelje na ovako pouzdanim informacijama, njeno pisanje zaista je mačji kašalj! No, bez obzira na sve nespretnosti i nesnalaženja, pa i greške pojedinih funkcionera srpskih vlada pred realnošću duboko podeljene muslimanske zajednice u Srbiji, koje su neosporne i ne prestaju da se čine, ne bi li konačno trebalo shvatiti da je tvrdoglavo ponavljanje argumenta o njenom zlonamernom razbijanju spolja krajnje uvredljivo i nipodaštavajuće za sve muslimane koji se osećaju pripadnicima Islamske zajednice Srbije, na čelu s reis-ul-ulemom Ademom Zilkićem, a koji svoje logično institucionalno i organizaciono  središte vide u Beogradu, a ne u Sarajevu. Ti muslimani i njihovi imami (zukorlićevci ih zovu „srpske hodže“), ravnopravni građani Srbije, u srazmerno velikom broju postoje i njihovo postojanje ne može da se poništi pričom o nekakvom državnom inženjeringu i veštačkom fabrikovanju Islamske zajednice Srbije. U očima braće po veri iz Islamske zajednice u Srbiji, a izgleda i za njihove građanističke dušebrižnike, glavni im je greh to što ne slede vlastoljubivog muftiju Zukorlića. Kao da je to  važnije i od pokornosti samom Alahu!

PARAVJERSKE ORGANIZACIJE
Vlada Srbije se, zatim, izvodi na optuženičku klupu na osnovu 12 tačaka optužnice sadržanih u Deklaraciji o diskriminaciji u Sandžaku, punoj teških i neodmerenih reči i kvalifikacija, koju je nedavno usvojio Svebošnjački sabor, a koju Sonja Biserko u celini preuzima. Zanimljivo je, i veoma indikativno, da su se samo jedan dan po izlaženju „NIN“-a s „ličnim stavom“ Sonje Biserko u „Politici“ (16.09) o najnovijim potezima muftije Zukorlića jednodušno kritički izjasnili predstavnici tzv. „civilnog društva“ i nevladinog sektora. Preimenovanje Svebošnjačkog sabora Sandžaka u Narodno veće Sandžaka, kao i donošenje Deklaracije o diskriminaciji, ocenili su kao deo muftijine političke agende. Izvršni direktor „Građanskih inicijativa“ Miljenko Dereta, koga je zaista teško okvalifikovati kao velikosrpskog nacionalistu ili pritajenog miloševićevca, izričito kaže da je Zukorlić političar „protiv  koga se ne vodi prava politička borba“, a u vezi s navodnom žestokom diskriminacijom Bošnjaka primećuje: „Meni se čini da zaista u ovom trenutku nema pravih pokazatelja koji bi govorili da su Bošnjaci na bilo koji način diskriminisani. Koliko znam, njihovo prisustvo u institucijama države je vrlo veliko, i u Sandžaku i na republičkom nivou. Prema tome, to je naprosto jedna bitka za vlast“.
Sonja Biserko se s ovakvim objektivnim viđenjem, koje listom dele i pripadnici nevladinog sektora bošnjačke nacionalnosti u Sandžaku, a i pojedini sandžački poslanici u Skupštini Srbije, jednostavno ne slaže. Ona, doduše, bez ikakve dalje razrade, najnovije korake Mešihata IZ u Srbiji određuje kao „nepromišljene“, ali odgovornost za tu nepromišljenosg u celini svaljuje na Vladu Srbije. Posebno zamera zbog „izazivanja negativnih reakcija i osećanja Bošnjaka“ nametanjem „svojih veroučitelja“. Kakvih „svojih“ veroučitelja? Otkad to Vlada Srbije ima svoje muslimanske veroučitelje? Umesto ovakvih i sličnih neodrživih konstrukcija i formulacija, bolje bi  bilo da se gospođa Biserko obavesti o stvarnom stanju stvari i o situaciji nastaloj od trenutka kad je predstavnik novopazarskog Mešihata, efendija Mevlud Dudić, svojevremeno u znak protesta (protiv čega?) demonstrativno napustio republičku Komisiju za veronauku, u čijem radu sudeluju sve tradicionalne crkve i verske zajednice. Verovatno je time trebalo da bude ispoljena doslednost u odbijanju da se prisustvuje skupovima i učestvuje u radu foruma i tela gde se nalaze i predstavnici rivalske Islamske zajednice Srbije, po Zukorliću „paravjerske“ organizacije. Iz istog „načelnog“ razloga, njegove pristalice se poslednjih godina ne odazivaju ni na kurtoazni iftar u Ambasadi SAD-a u Beogradu. Islamski, nema šta! Za Sonju Biserko, međutim, Zukorlićevi Bošnjaci su ekskluzivno u pravu i kad očigledno nemaju pravo, kao, naravno, i Albanci na jugu Srbije, kojima je u njenom optužujućem pledoajeu za doslednu „politiku inkluzivnosti svih manjina“ ovom prilikom posvećeno manje pažnje. Prekluzivno je za sve kriva jedino Vlada Srbije, ova i svaka druga, i biće tako sve dok se ne „odustane od ciljeva koji su doveli do poraza jedne anahrone vizije Srbije“, prepoznatljivo poentira predsednica Helsinškog odbora za ljudska prava na koja, ako je suditi po njenoj savremenoj viziji poželjnog balkanskog, evropskog i svetskog poretka, puno pravo ne bi imali jedino Srbi. Paradoksalno, i svakako nenamerno, zaštićeni „lični stav“ Sonje Biserko najviše će koristiti upravo optuženoj Vladi Srbije, jer, suočen s njegovom izopačenošću, čak će i najljući opozicionar osetiti sažaljenje i potrebu da je brani.
A Alah i onako sve najbolje zna.

9 коментара

  1. Lun Kralj Ponoci

    Dosta stvari mi je sada jasno, posebno na politickom planu, kako unutrasnjem tako i spoljnopolitickom.Sonja Biserko, bivsa cinovnica i pisarka u SSIPU- je postala WC solja iz koje se prosipa sav smrad po Srbima i Srbiji u ime tzv Helsinskog odobora za Human Rights.Ljudska prava za koga i u cije ime? Svedoci smo krsenja ljudskih prava po celom svetu ., pre svega od Bisrekovih finansijera USA i Co., krsenja svih mogucih medjunarodnih normi i sporazuma( od nemesanja u unutrasnje stvari drugioh zemlja, bezocno i nekaznjeno ubijanje civila, krsenja svih normi americke soldateske koja ne odgovara nikome za svoja nedela).Svedoci smo razbijanja SFRJ kome je i usrana Biserko doprinela svojimkvazi apelima.Obzirom da ne postoje medjunardone institucije niti norme, tj. da se one flagrantno krse od sile koja se svuda namece i tura nos po svetu- Biserko se ne moze uzeti za ozbiljnu i meritornu osobu niti njene ocene ni sudovi.Njoj ce kao i drugim placenicima i pulenima izreci sud njeni narodi i istorija! Ne bih bio u njenim gacama!!

  2. Postovani gospodine Tanaskovicu,sto god da napisete o ovoj protuvi Biserko necete nas iznenaditi!A jos kad dodate uz nju vajne “dusebriznice” Liht,Kandic,eeeee to je vec “nesto drugo”!! Ako ove tri(3)budu “brinule” o izgledu i ugledu Srbije kao o njihovom licnom izgledu onda nam je svima jasno na sta ce ta Srbija da lici!! Ne dao Gospod da mi se u snu prikazu,po bilo kojem pitanju!

  3. A sto se tice NIN,Politike,Blica,Danas,i svih ostalih nazovi listova,pa to je beda i tuga i dno ljudskog dna! Nikada oni ne smeju da objave ono sto im gazde evro-ameri zabrane,i naravno dozvole!!Kada treba pljuvati po Srbiji i Srbima onda svake komentare objave,a posebno kad pljuju po Rusima!Nikako gospoda,nazovi gospoda,evro-americka i njihove sluge,srpska stampa,NVO,i tipovi a-la “Biserko”,da Srbi Pravoslavci i Rusi vise vole slobodu i da ce radije izginuti za nju nego ziveti u zadnjici evro-amera,mada ima onih koji,poput praska Jovanovica i slicnih,bi radije ziveli tamo nego ne daj Boze da im se o glavi radi!!Da su nasi pretci bili kao Biserko i njoj slicni,ne bi se mi danas zvali ovim imenima i prezimenima kojima nas zovu!Znamo da je za Biserko,a najvise mi se svidjaju ovih zadnjih pet(5) slova od prezimena pomenute “gospodje”ili “gospodjice”,sasvim svejedno da li se zove Franjo,Murat ili bilo kako samo da nije Srbin i srpskoga roda!! Zarad punog korita iz kojeg kusaju prodali bi sve sto se moze prodati,a radije izdati sve sto se moze izdati,jer smo uvek imali izdajnika u nasem narodu!Nisam imao priliku da vidim da neka pripadnica siptara,ustasa ili ostalih vekovnih srpskih neprijatelja laje na svoj narod kao ova gomila srpskog otpada sto laje!Mada moram priznati da je i dobro sto s vremena na vreme dodju ovakva vremena da se zna ko je ko i da bi se nacija procistila kad za ciscenje dodje vreme,a doci ce !!

  4. “Sonjama” i “Natasama” treba zacepiti usta a i onima koji ih podrzavaju. Ocito je da Vlada to ne zeli pa cak ni onda kada izgleda da doticne nepozeljne persone napadaju istu.Doticne “predstavnice organizacija inostranih vlada u Srbiji” (uglavnom NATO clanica) nesmetano rovare protiv Srbije i srpskog naroda a nasa vlast bez obzira na to zeli da se pridruzi toj otvoreno neprijateljskoj buljumenti.Ako Vlada to zeli – a zeli _ nemam nista protiv.Neka svi spakuju svoje kofere,neka nas ostave na miru a njima sretan put u “svetlu anti- srpsku evropu” .

  5. Strasno, kakav ne-um je ta brbljava Sonjica, suzenih joj usnica. Jednom, ima tome par godina, ceo tramvaj dvojka okretao je glavu da je niti vidi niti cuje, dok je sedela u stolici za invalide, napred, skoro zatrpana njenim “knjigama”, knjigama njenog odbora za “ljudska” a ustvari zverska prava, i u svoj mobilni sitno siktala izvesno slicnom njoj sagovorniku, onako “znanstvenim” tonom, na neku “temu”. Ne vole ljudi zmijice.

  6. Gospodin Tanasković je jedan od najvećih intelekta Srbije i ne sme sebi dozvoljavati da troši svoj intelekt na ovu ljudsku gubu

  7. То што др ТанAсковић сада реагује је добро. Али касно. Требало је на то упозоравати далEко раније пре 20 и више година. Имао је он прилике за то. Али је уместо тога ширио при;е о муслиманима као југосовенски опредељеним људима,које Срби нападају !зато је добио место амбасадора у Турској. Сада кад му тo више не треба прича против Турака.

  8. Dobro je upozorio Student. Svi zaboravljaju da se ambasador postaje ako Vas zemlja domacin hoce. Kada se radi o javnim radnicima onda je njihov rad mera. Negde neko rece da je Tanaskovic sada persona non grata u Turskoj. Pa to je zato sto pise o neoosmanizmu. A Turska smatra da je svi oni koji to pisu vredjaju. Ako je neoosomanizma stara ideologija,jasno je da je Tanaskovic kada mu je trebalo da bude ambasador pricao da neoosmanizma nema. Time je direktno radio u prilog turskog espanzionizma i protiv interesa Republike Srpske. Kako toga niko u Banjaluci nije svestan, nego ga jos slave,dokaz je koliko su Srbi budalast narod.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *