Ratni bubnjevi Vašingtona

Piše Bogdan Đurović

Medijska kampanja američkih medija protiv premijera Vladimira Putina, kako je on kriv za pogoršanje odnosa SAD-a i Rusije, pokazuje da je Vašington krenuo opasnim putem traženja spoljnog neprijatelja

Amerikanci su reagovali na izjavu premijera RF Vladimira Putina povodom novog talasa globalne finansijske krize koja se širi sa zapadne obale Atlantskog okeana – da je SAD parazit svetske ekonomije. Za sada su te reakcije samo medijske, oličene u nekoliko oštrih tekstova, ali jasno svedoče da „Veliki brat“ ne dopušta nikakvu kritiku na svoj račun. Čak ni kada mu činjenice ne idu u prilog. Ili – posebno ne tada…

FORMAT „BEZ KRAVATE“
Početkom meseca u omladinskom kampu „Seliger“, koji okuplja podmladak vladajuće Jedinstvene Rusije, Putin je, možda neočekivano oštro, kritikovao američku vladu. Sa druge strane, upravo takvi formati „bez kravate“ najpogodniji su za državnika koji želi najmoćnijoj zemlji sveta da poruči sledeće: „Oni žive preko svojih mogućnosti i prebacuju deo tereta svojih problema na celokupnu svetsku ekonomiju, u izvesnoj meri parazitiraju od svetske privrede i od svog monopolskog dolarskog položaja. A to govori da u svetu moraju da se pojave druge rezervne valute, a ne samo dolar. Evro mora da se ojača, u Aziji treba da se pojave regionalne rezervne valute. I rublja može da bude regionalna rezervna valuta“.
Ovako sročena izjava, uprkos pažljivo odmerenom diplomatskom tonu, predstavljala je zapravo seriju šamara Americi u samo pola minuta. Optuživši „parazite“, i ne trepnuvši okom, da štampaju dolare kako im je volja i da time drsko potkradaju ostatak planete, Putin je u prvi plan istakao ono što zna svaki student prve godine ekonomije – da je upravo to uzrok velikih finansijskih i privrednih nedaća u svetu. Ali o čemu se i doktori nauka ne usuđuju da javno prozbore.
A nastavak njegove misli – da dolar treba polako potiskivati i zameniti ga drugim valutama – zasigurno je izazvao pravi bes vladajućih krugova u Americi. I ubrzo se oglasio „Vašington tajms“, udarna pesnica američkih neokonzervativnih krugova, čiji je osnivač i vlasnik 91-godišnji Sun Mjung Mun, guru moćne totalitarne sekte „Crkva ujedinjenja“. Vašingtonski list, čiji se vlasnik još pre sedam godina samoproglasio za novog „mesiju“ i kome rođendanske poklone šalje Barak Obama lično (i Mihail Gorbačov se pominje kao njegov sledbenik), optužio je Putina i ruskog ambasadora pri NATO-u Dmitrija Rogozina da predstavljaju pretnju „resetovanju odnosa“ SAD-a i Rusije!
Američki neokonzervativci, koji fanatično zahtevaju uvođenje svoje „demokratije“ milom ili silom u svaku zemlju na svetu i čija je politika i dovela planetu do stanja u kojem se nalazi, saopštavaju (preko uticajnog Arijela Koena iz „Heritadž fondacije“, specijaliste za otkrivanje korupcije u Rusiji i iranske atomske bombe) – da je Putin srušio Obamine pokušaje „resetovanja“ odnosa sa Rusijom. I tu odmah treba reći: koliko je Vašington bio iskren u resetovanju i popravljanju odnosa sa Moskvom, toliko je i Putin srušio tu politiku. Dakle – nimalo.
Jer, kako objasniti iskrenu privrženost izgradnji dobrih odnosa države koja svojim „dragim prijateljima“ uvodi sankcije zbog smrti, pod nerazjašnjenim okolnostima u ruskom zatvoru, advokata Sergeja Magnitskog. Ovaj advokat, koji je u Moskvi radio za britansku firmu „Fajerston Dankan“ otkrio je 2008. godine navodnu korupciju u iznosu od 230 miliona dolara, u koju su upleteni, između ostalih, policija i mafija. Skoro savršen scenario za holivudske filmove, u kojima je poslednjih godina „ruska mafija“ zamenila KGB.

U NEBRANOM GROŽĐU
Ipak, Magnitski je nedugo zatim i sam uhapšen, pod optužbom da je britanskom investicionom fondu „Hermitadž kapital menadžment“, čiji je bio pravni savetnik, pomagao u utaji poreza. I preminuo je posle 11 meseci provedenih u istražnom zatvoru. To je odmah dalo povoda zapadnim organizacijama za zaštitu ljudskih prava da zavape kako je reč o ubistvu iza kojeg stoji ruska država. A američkom Stejt departmentu da skoro dve godine posle ovog događaja uvede sankcije za više desetina ruskih funkcionera, brutalno se mešajući u jedno ipak unutrašnje pitanje suverene zemlje. Ništa, izgleda, nije vredelo, što je Dmitrij Medvedev zbog ovog slučaja već narednog meseca posle smrti Magnitskog smenio čak 36 visokih državnih činovnika i načelnika u sistemu zatvorskih sankcija. Ne bi, zasigurno, vredelo ni da ih je bilo 360…
Tako se i ruski predsednik našao u nebranom grožđu. Želeći, očigledno pod pritiskom Zapada, da demonstrira odlučnost u ovom slučaju, sada je prinuđen da izda nalog Ministarstvu inostranih poslova da pripreme recipročan spisak američkih funkcionera na koje će se primeniti ruske sankcije. Možda je za njega bilo bolje da je postupio kao Putin, koji je u Parizu, samo nekoliko dana posle smrti Magnitskog, odgovorio na novinarsko pitanje – da mu detalji slučaja nisu poznati i da je smrt svakog čoveka tragedija. Sada Medvedev mora da vadi kestenje iz vatre povodom skandala kojem je i sam, verovatno iz najboljih pobuda, pomogao da se rasplamsa.
No, njega bar zapadni mediji ne razapinju na krst. Ali, zato cepaju Putina kako god stignu, očito želeći da ga odvrate od kandidature za predsednika Rusije. „Vašington tajms“ dramatično saopštava da svi „uspesi“ obnovljenog dijaloga SAD-a i Rusije mogu biti precrtani „provokativnim izjavama ruskih političara“, apostrofirajući posebno Putina i Rogozina. Šta ih je toliko isprovociralo?
Možda je to Putinova izjava da „hvala Bogu, do devalvacije dolara nije došlo, imali su dovoljno zdravog razuma i odgovornosti“. Izgovorena odmah posle napomene o „parazitima“, ova rečenica ukazuje da su Amerikanci razmišljali i o neodgovornom i nerazumnom scenariju – da devalviranjem dolara drastično smanje iznos svog duga na štetu poverilaca iz celog sveta. I sada su im svi krivi: i analitičari američke agencije „Standard end Purs“ jer su im sa zakašnjenjem od nekoliko godina konačno oborili kreditni rejting za jedan stepenik, i Putin koji je samo realno ukazao kako stvari stoje.

MAČ SA DVE OŠTRICE
I Rogozin, koji koristi svaku priliku da podseti na vezu između Sporazuma o redukciji strateškog naoružanja (START-3) i američkih planova za izgradnju protivraketne odbrane (PRO) u Evropi. Ruski ambasador pri NATO-u je, zapravo, samo ponovio ono što su dvojica republikanskih senatora – Džon Kajl i Mark Kerk – izjavili prilikom njihovog susreta, da Amerikanci antibalističkim sistemom ciljaju Rusiju. „Oni ne kriju da sistem nije usmeren protiv nekakvih mitskih zemalja na Bliskom istoku, koje poseduju virtuelno nuklearno oružje, već protiv Ruske Federacije. Amerikanci žele da izvade revolver iz korica i mašu njime na sve strane, a ne da nišane u zvanično objavljenu metu“, slikovito je objasnio Rogozin, dodajući da američki PRO može imati realni antiruski potencijal u slučaju munjevitog operativnog prebacivanja ratne flote SAD-a iz južnih u severna mora…
Moskva je od starta upozoravala Vašington da pitanja ofanzivnog potencijala i antibalističke odbrane imaju neraskidivu vezu i zahtevala je da i pitanje PRO bude rešavano u paketu. Obama na to nije želeo da pristane, ako ništa drugo onda zbog toga što takav sporazum ne bi imao ni najmanje šanse da prođe u američkom (neokonzervativnom) Parlamentu. Zato je u START-3 uneta odredba koja Moskvi daje odrešene ruke da napusti sporazum ukoliko razvoj PRO bude ugrožavao njenu bezbednost. A, kako sada stvari stoje, takve odluka Rusije veoma je moguća – upravo zbog američkog neosvrtanja na proteste Moskve.
Da se protiv Rusije, bezmalo istim kapacitetom kao i u doba hladnog rata, vodi negativna kampanja u zapadnoj javnosti, više je nego očigledno. Zato ne predstavlja iznenađenje što je američka štampa prenela jedan, ali ne i drugi deo Rogozinove izjave. U holivudski scenario sa krvožednim Rusima nikako se ne uklapaju njegove reči o tome da i dalje postoji šansa za dogovor sa SAD-om, da i dalje postoji mogućnost da se situacija u vezi PRO potpuno preokrene, čime bi se otvorile, kako je rekao, jedinstvene mogućnosti za saradnju. Ali, izgleda da u Vašingtonu u ovom trenutku nisu previše zainteresovani za saradnju, pa su Rogozinove reči naprosto ignorisali.
Naprotiv, reklo bi se da SAD traži povod, bilo kakav razlog, da pažnju svoje sve ogorčenije i sve siromašnije javnosti preusmeri sa gorućih unutrašnjih pitanja. I da, po mogućnosti, pronađe i okrivi spoljnog neprijatelja, demonstrirajući pri tom pravedničku odlučnost. Taj mač, međutim, ima dve oštrice, jer, kao i u slučaju poslednje faze Bušove vladavine, Amerikanci opet žrtvuju odnose sa Rusijom zarad unutrašnjeg mira. Ozbiljni analitičari otvoreno upozoravaju da SAD-u predstoji smanjenje domaće potrošnje od najmanje 10 do 15 procenata – ukoliko žele da izbegnu potpunu katastrofu. I čini se da Vašington, umesto hleba, namerava Amerikancima da ponudi ratne bubnjeve.

3 коментара

  1. Ziveo Putin i Savez Svih Slovenskih Republika!!!

  2. Nema tog politicara u jevropi koji nije istog misljenja kao Putin,samo sto nemaju hrabrosti da to i kazu!!! Istorija se ponavlja!!A vi “gospodo” americka ne pretite jer vas se samo kukavice plase,nego krenite i udarite,pa cete mozda jos po nesto nauciti iz istorije koja se neumitno ponavlja!!!

  3. Rusija i Kina treba da budu saveznici. Atomski udar na Rusiju (posle izrežirane provokacije udara na Ameriku) bi ugrozio i Kinu. Pošto ih deli najduža granica na svetu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *