MOST PREKO ADE Gde je nestalo stotine miliona?

Piše: Uglješa Mrdić

Planirani troškovi izgradnje mosta preko Ade su se popeli sa preskupih 118 miliona na nezamislivih 400 miliona evra, a da ni pola posla nije završeno

Most preko Ade je najbesmislenije, ujedno i najbeskrupuloznije bacanje novca građana, zabeleženo u novijoj istoriji Beograda. Ne samo što je reč o najskupljem projektu, nego je u pitanju i jedno megalomansko rešenje koje se ne uklapa u sredinu, ni estetski, ni funkcionalno.
Od trenutka donošenja odluke da se počne sa gradnjom „slovenačkog“ mosta, bilo je jasno da će Beograd dobiti finansijskog i arhitektonskog monstruma. Stručnjaci su mišljenja da je lokacija na kojoj je most osvanuo pogrešno odabrana, te da očigledno niko, pa ni  sam projektant, nije razmišljao kako da uklopi pristupne saobraćajnice. Most gradi firma (SCT), čiji je vlasnik u međuvremenu osuđen na zatvorsku kaznu u Nemačkoj zbog korupcije,  dok je sama firma  bankrotirala. Da li je s tim u vezi ili ne, tek planirani troškovi izgradnje mosta preko Ade popeli su se sa enormnih 118 miliona na nezamislivih 400 miliona evra, a da ni pola od planiranih radova nije završeno. No, uprkos tako poražavajućim rezultatima, srpski mediji samo najpozitivnijim epitetima časte ovaj poduhvat.
Kako se euforija većine srpskih medija pod kontrolom režima ne stišava, u materijalu do kojeg je došao „Pečat“ jasno se  vidi šta su druge države, za manje ili isto novca, izgradile:

Penobskot most, SAD
Američka država Mejn, most na reci Penobskot je izgrađen 2006. godine, skroman, ali funkcionalan.
Dužina: 646 metara
Visina: 136 metara
Cena: 65.000.000 evra
Za jedan most preko Ade moglo je da se napravi šest ovakvih, „američkih“, mostova.

Zihoumen most, Kina
Spaja dva ostrva u oblasti Žoušan, na istočnoj obali Kine. Otvoren 2009. godine.
Dužina: 2.700 metara (najduži raspon 1.650 m)
Visina: 211 metara
Cena: 289.000.000 evra
Da je most preko Save koštao po metru dužine kao ovaj kineski, ne bi prešao 100 miliona evra.

Stounkatrs most, Kina
Most „kamenorezac“ u Hongkongu, otvoren krajem 2009. godine, povezuje dva ostrva.
Dužina: 1.596 metara (najduži raspon 1.018 m)
Visina: 298 metara
Cena: 274.000.000 evra
Ponovo Kinezi, ovoga puta Hongkong. Ovakvom gradnjom bismo premostili Savu dva puta.

Most Balinge, Kina
Otvoren krajem 2009. godine, premošćuje dolinu reke Baling.
Dužina: 2.237 metara (najduži raspon 1.088 m)
Visina: 375 metara
Cena: 173.000.000 evra
Premostili bismo i Savu i Dunav nekoliko puta da je cena gradnje bila u ovim okvirima.

Most Pumipun, Tajland
Most iz dva dela, povezan saobraćajnicom koja visi 50 m u vazduhu, otvoren je u Bangkoku 2006. godine.
Dužina: 1.284 metara (najduži raspon 398 m)
Visina: 173 metara
Cena: 240.000.000 evra
Za duplo manje novca, Tajlanđani su izgradili dva mosta i spojili ih saobraćajnicom koja lebdi u vazduhu. Svaka priča o komplikovanim pristupnim putevima izgleda smešno posle ovog mosta.

Most Mijo, Francuska
Najviši drumski most na svetu, otvoren je 2004. godine, deo autoputa koji spaja Pariz i Barselonu. Čine ga sedam pilona.
Dužina: 2.460 metara (najduži raspon 342 m)
Visina: 343 metara
Cena: 400.000.000 evra
S obzirom na to da ima sedam pilona i najduži raspon sličan mostu na Adi (s tim što je skoro duplo viši), možemo zaključiti da bi Francuzi premostili Savu najmanje sedam puta za isti novac koliko nas košta most preko Ade.

Most preko Ade, Srbija
Na kraju, Beograd, most preko reke Save, sa jednim, jedinim, pilonom.
Dužina: 929 metara (najduži raspon 376 m)
Visina: 200 metara
Cena: 400.000.000 evra (cena nije konačna)
Kako je moguće da je most preko Ade skuplji od svih gorenavedenih projekata?
Čini se da je reč o besramnom  i beskrupuloznom bacanju novca građana, koje nije skoro zabeleženo u novijoj istoriji Beograda i Srbije. No, umesto da neko odgovara za ovoliku krađu, izvesno je da će dobiti nagradu „Najevropljanin“ i slično.

TRENUTNA CENA MOSTA
Srpska napredna stranka došla je do prikrivenih spisa i pouzdanih podataka koji svedoče da troškovi izgradnje mosta i prilaznih saobraćajnica do sada koštaju 404.960.000 evra.
Iako je gradonačelnik Beograda Dragan Đilas više puta najavljivao da će cena mosta sa pristupnim saobraćajnicama biti 120 miliona evra, podaci Skupštine Beograda su ga demantovali, jer je trenutna cena, bez kamata, 404 miliona i 900 hiljada evra! Pokušaj gradonačelnika da lažno predstavi cenu koštanja izgradnje mosta sa pristupnim saobraćajnicama, demantovali su i podaci „Evropske banke za obnovu i razvoj“, kao i „Evropske investicione banke“, od kojih je Grad Beograd u četiri navrata uzimao kredite, u ukupnom iznosu od 289 miliona i 900 hiljada evra. Sa novcem koji se izdvaja iz budžeta Grada, u trenutku kada bude potpuno izgrađen, most sa pristupnim saobraćajnicama preko Ade koštaće građane između 405 i 500 miliona evra, i tako postati najskuplji most na svetu! Ove kredite za višestruko preplaćeni most, nažalost, plaćaće mnoge buduće generacije građana Beograda, ali i Srbije.
Pored garancija vlasti da će most biti završen do kraja tekuće godine, sada je jasno da će radovi na mostu preko Ade biti završeni tek 2012. godine. Umesto objašnjenja zbog čega se završetak radova stalno odlaže, kao i podatka koliko će most građane Srbije stvarno da košta, vlast je svojim sugrađanima ponudila samo pešački prelaz preko Save.

ŠEST STOTINA MILIONA EVRA
Zamenik predsednika Srpske napredne stranke (SNS) Aleksandar Vučić izjavio je da će most preko reke Save kod Ade Ciganlije u Beogradu, i pristupne saobraćajnice, koštati više od 600 miliona evra. Vučić je gradsku vlast i gradonačelnika Dragana Đilasa optužio za obmanjivanje građana.
„Kakve su to pristupne saobraćajnice koje koštaju tri puta više od mosta? Zbog izgradnje novog mosta svaki građanin je zadužen za 300 evra više. Dragan Đilas saopštava javnosti da je to najjeftiniji most koji košta 2.500 evra po kvadratnom metru, da bi samo dva dana posle toga, odgovarajući na naše optužbe, preko jedne radio stanice, gospodin Hajdin izjavio da je to veoma jeftin most koji košta 3.000 evra po kvadratnom metru. Izvinite što konstatujem da je samo razlika u tome 25 milion evra. Predlažem da se prvo njih dvojica  velikih prijatelja, i u biznisu i u svemu drugom, dogovore pošto mislim da 25 miliona evra prosto nije sitnica. Nije u pitanju 25 miliona dinara, već 25 miliona evra, a na kraju će se ispostaviti da je mnogo, mnogo više od toga. Ipak, prvo neka nam saopšte, neka nam samo kažu kolika je cena mosta sa pristupnim saobraćajnicama. Mi taj most mnogo volimo. I ne postoji most na svetu koji možemo više da volimo, u njega smo toliko uložili, a o pristupnim saobraćajnicama i da ne pričam.  Ali vas molim da proverite u vašoj arhivi i uporedite izjavu Đilasa koji  je rekao da most po kvadratu vredi 2.500 evra i Hajdina koji se opredelio za 3.000 evra. To je gađanje sa parama narodnim kao da su njihove, iako od svojih para nisu uložili ništa“, rekao je Vučić.
Sve vodeće arhitekte Beograda predviđale su drugačije i jeftinije rešenje za mostove. Ovako se stiče utisak da gradska vlast pravi most u hodu, pa kada im ponestane novca, problem rešava zaduživanjem.
Samo hiljadu metara mosta na Savi koštaće 500 miliona evra – dakle ceo gradski budžet.
Podsetimo, da je SNS saopštila da je u izgradnji mosta preko Save kod Ade Ciganlije i pristupnih saobraćajnica „opljačkano 404,9 miliona evra“ i optužena je vlast da je u prikrivanje te „najveće korupcionaške afere u Beogradu“ uključila „Radio-televiziju Srbiju“ („RTS“) i akademika Nikolu Hajdina.
SNS pita Hajdina da li se u takvu kampanju uključio jer je njegov sin Rade Hajdin predstavnik švajcarske firme „BBRV“, koja je glavni dobavljač kablova za kose zatege na mostu.
Dodaje se da, međutim, ni Hajdin, ni „RTS“, niti svi funkcioneri vlasti nisu odgovorili na pitanje kako je potrošeno 404,9 miliona evra, niti koje su to pristupne saobraćajnice predviđene tenderskom dokumentacijom izgradili za gotovo 285 miliona evra.
Ako je javno obznanjena činjenica da je najkomplikovanija pristupna saobraćajnica – petlja kod Careve ćuprije, plaćena oko 20 miliona evra, onda je svakako jasno da je preostalih 265 miliona evra u najvećoj meri otišlo u džepove gradskih i republičkih moćnika.
Od gradske vlasti u Beogradu zatraženo je da konačno saopšti građanima koliko zaista koštaju most i pristupne saobraćajnice predviđeni ugovorima o kreditnom zaduženju i odlukama Skupštine grada Beograda.
Svakodnevno iznošenje neistina i licitiranje cenom koju Beograđani plaćaju za projekat mosta preko Ade sa pristupnim saobraćajnicama, prikrivaju se stvarne razmere pljačke koja danas iznosi 404,9 miliona evra.
Ta stranka je istakla da je posebno tragično što će tako skup i višestruko preplaćen projekat decenijama opterećivati građane koji će otplaćivati „bogaćenje pojedinaca“, a zauzvrat neće dobiti puteve, škole, domove zdravlja, bolje plate i penzije ili nova radna mesta.
Činjenica je da ćemo desetinama godina grcati u dugovima, jer su kamate na finansijske kredite veoma visoke. Kada dođe vreme za otplatu kredita, u gradskoj kasi više neće biti novca za socijalna davanja, niti za ulaganja u razvoj grada.
Unuci Beograđana će morati da vraćaju ove kredite. Ovaj most neće rešiti jedan od gorućih problema Beograda, a to je problem saobraćajnih gužvi!

6 коментара

  1. Sigurno je ovaj most najskuplji most ikada napravljen u svetu imajući u vidu njegov gabarit.Podsetiću,(možete naći na guglu) da je most sa sedam pilona, napravljen na italijansko francuskoj granici koštao svega 420 miliona Eur.Most je mnogo, mnogo duži od ovoga na Adi.Nažalost to kod nas nije ništa neobično imajući u vidu da se država nemilosrdno i brutalno plačka.Nadam se ne još dugo.

  2. Kako di su novci nestali? Pa jel vi mislite da cedu Djilas i Tadic djabe da se umaradu na poslovima ko mosta??? Hajte molim vas, nemojte me zasmejavati.

  3. Kasno! Most skoro zavrsen. Petlje ce se, kako-tako i kad-tad, zavrsiti. Kako nemamo SDK, a “revizija” je samo rec, to nista
    nece spreciti nestanak dokumenata. Da je traga od demokratije,
    most, petlje i UMP bi bili predmet razmatranja gradjana, a ne
    samo “komisije”. Most, postavljen bocno, glavnom saobracajnom
    toku (za cije je resenje navodno, gradjen) ostace nam na sra-
    motu. Kako nema, prakticno, iole ozbiljnije finasijske kontrole
    (dobro bi bilo da me neko demantuje), to ce se u Beogradu i
    Srbiji nastaviti sa pljackom (i “smejanju ubrk”). Odavno,
    Srbija je uspostavila osnove za “legalizaciju” pljacki, sa nekoliko zakona (o privatizaciji, planiranjui gradnji, …) i
    kljucnih agencija. Kako mnogi napolju, vide Srbiju, kao svoj
    “zabran”, to je sprega kompletna. Jedni napolju, drugi iznutra,
    tek “kreditiranje”, “projektovanje”, “agencijsko posredovanje”
    do “gradnje” (stvarna je data nesrecnicima, koji plate moraju
    da mole, cekaju i cute)-pljacka nesrecne Srbije se ne zaustavlja
    (do kog sve ne buduceg “kolena”).
    S. Savic

  4. Где су наше паре? Шта се иза моста ваља?
    Некадашњи директор ЦИПа, данас Министар у Влади Србије, ових дана изјави де је мост на Ади “непрактичан и непотребан.” Грдосија-споменик води по путу политике “И Косово и Европа“. То је непристојна за наше време гомила бетона, само за сликање градоначелника. Уништен је леп еколошки појас, повезао слепо црево новог Београда са Београдским пашалуком. Џаба су против градње овог чуда били српски грађевинари и архитекте. Када залегне власт – нема леба, мора да буде тако, мора се у Европу новим великим мостом. Када су укључили перспективног академика за мостове Николу Хајдина, одмах су Словенци добили посао. Мислите да су српски грађевинари испуњавали услове? Ниједан.Висока цена?
    Таман посла. Још ће Ђилас да диже цену. А екологија, климатизација на мосту, а вода која тече испод моста, а стазе и богазе и прилази? Све се то чува за дизање цене анексима. Цена вероватно није ни уговорена. Паре иду у касу квинтет Ђилас-Хајдин-Зидар-Дулић-Кацин. Ко је одабираопонуде и извршио експертизу цене? То је нормалан поступак код овако вредних улагања. Или је једини Консалт био дуо Дулић-Ђилас.Тој калкулацији ни тада ни данас нико не може да се приближи од транспарентности.
    Даље, из текста гђе Мекина се да наслутити да посао уопште не раде Словенци. Тамо, на мосту, вероватно нема ниједног радника грађанина Словеније. СЦТ је титулар који вероватно у време тендера није имао Српску грађевинску лиценцу за градњу. То се лако може погледати у тендерској документацији, ако није “нестала приликом селења”. Ко гради мост? Зашто стварни градитељ није добио посао?
    Скретао сам пажњу властима да СЦТ не испуњава услове, да не може да добије посао, да је под стечајем. Џаба. Нису могли да нађу погоднијег партнера да очисте и оперу паре. Прво су га нашли, па расписали тендер.
    СЦТ-Зидар је познат и у Украјини и Русији, Тамо је такође био друга рука, или трећа. Србија је била у санкцијама. Немци су нудили објекат знатно скупље од срба. Наш пријатељ пројектант јавио нам је да ће био тендер, незванично дао услове. Припремили смо понуду за око 40 милиона долара. Пројектант је вероватно имао намеру да легализује наш наступ. После неколико дана нас је упозорио да Немци неће дозволити да држава под санкцијама добије посао. Ступили смо у контакт са Немцима. Пошто смо сазнали да су нам забранили да нудимо, да победимо, открили смо Немцима цену, рекли да ћемо наступити као локална фирма. Није помогло. Узели су Словенце који су ангажовали локалце. Значи, све је било намештено Немцима. Разлику од 100 милона стпрали су у џепове.
    Верујем да исти случај са мостом у Београду. На видику је велики скандал.
    Предлажем да Мостоградња, ЦИП са екипом из Србије, преко Јавног тужилштва, преузму пројект (ако је уопште готов) и израчуна стварну цену радова. Биће ту разлике и 200 милиона долара. За изборе. За градоначелника. За Дулића и стране консултанте. За Кацина и пут у Европску унију.

  5. Drugi su bili na vlasti 50 godina sa mnogo vise para pa nisu napravili ni most kao sto je imao Indijana Dzons. Koji je sigurno najjeftinija varijanta i o kom bi takodje bilo izvestaja na National Geographic kanalu i specijalnih emisija (kao sto je bilo za ovaj most). Ja nisam pristalica ni jedne stranke i rodjena sam u Beogradu kao i moji preci i vrlo sam srecna i zadovoljna novim mostom.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *