GM alergije

Piše Uglješa Mrdić

Jedna od posledica konzumiranja GMO jesu i brojne alergije i razne alergijske reakcije neretko uzrokovane dodacima (aditivima) hrani, konzervansima i bojama

Sve je više pošasti koje prouzrokuju genetski modifikovani organizmi (GMO) u Srbiji. O lošim posledicama, bolje reći katastrofalnim, koje prouzrokuje GMO kada je u pitanju ishrana pisali smo u prethodnim brojevima „Pečata“. Pored problema koje izaziva u ishrani upotreba GMO je štetna i na druge načine.

NEŽELJENE REAKCIJE
Mogućnost da genetski modifikovani organizmi mogu uzrokovati alergijske reakcije kod građana Srbije veliki je razlog za protivljenje takvoj hrani. Treba podsetiti da je u poslednjih nekoliko godina sve više građana postalo alergično na pojavu cvetanja nekih vrsta biljaka. Najveći broj građana alergičan je na ambroziju, najpoznatiju i najopasniju alergenu biljku na svetu. Polen ambrozije izaziva alergiju kod 10 odsto ljudi. Polen ambrozije je uzročnik 50-60 odsto svih polenskih alergija. Ambrozija je tipičan korov nezaraslih, golih zemljišta. Nalazi se u zapuštenim baštama i dvorištima, između redova na njivama, kraj puteva i na međama. Eliminisanjem otvorenih, golih površina, ambroziji se oduzima glavno stanište. Ukoliko bi ivice puteva, jarkova, zemljane površine u naseljima i bilo gde drugde, pokrivala košena, gusta trava, ova neugodna biljka bi velikim delom bila uklonjena.
Međunarodni istraživači sa Univerziteta „Mičigen stejt“ razvili su prvi životinjski model da bi testirali može li genetički modifikovana hrana da izazove ljudsku alergijsku reakciju. Za takvo je testiranje „Environmental protekšn ejdžensi“ izdvojila 447.000 dolara.
Genetski modifikovana hrana stvorena je dodavanjem proteina različitih organizama u originalan genom. To se najčešće radilo kod biljaka koje su na taj način postajale otpornije na insekte i bolesti. Postavljalo se pitanje hoće li ti dodati proteini da izazovu alergijske reakcije kod životinja? A problem je bio u tome što se nije mogao pronaći dobar životinjski model na kojem bi to moglo da se ispita. Istraživači su zato u laboratoriji razvili model miša koji je odgovarao zahtevima testiranja, pa će uskoro GMO hrana moći da se testira pre nego što uđe u ljudski i životinjski prehrambeni lanac.

KONTROLA ORGANIZMA
Genetski modifikovani organizmi mogu da se ponašaju neočekivano i da se menjaju, mutiraju u narednim generacijama, pa je neophodno sprovoditi kontrolu od njihove proizvodnje do upotrebe.
Nažalost građani Srbije usled ekonomske krize gledaju da po pijacama i prodavnicama uzimaju što jeftiniju hranu, ne znajući da je dobar deo te hrane genetski modifikovan. Prirodno gajena hrana je odavno u Srbiji i u svetu postala privilegija bogatih.
Na pijacama srećemo preprodavce koji voće i povrće kupuju na Kvantaškoj pijaci, a ne znamo da je deo tog voća i povrća zaražen GMO-om.
Sve je više poljoprivrednih proizvođača koji će izabrati da gaje strane sorte, tri puta rodnije, krupnije i lepše, za razliku od domaćih, kvrgavih i sitnih, koje su mnogo zdravije.
Rizik po zdravlje koji nastaje upotrebom GM biljaka je neizvestan. Akutni i hronični uticaji na zdravlje i životnu sredinu ne mogu se isključiti, a pre svega se sumnja na alergogenost i toksičnost GM namirnica, kao i na posledice koje nastaju usled promena sastava hrane. Deklarisanje genetski modifikovanih namirnica značajno je i sa zdravstvenog i sa ekološkog aspekta. Opasne veštačke zaslađivače možemo naći kao E-950, E-951, E-952, E-954 i E-962. Ima ih u gotovo svim dnevnim namirnicama: u bezalkoholnim napicima, bombonama, žvakama, sladoledu, lekovima, kozmetici… Opasni pojačivači ukusa označeni su sa E-620 do E-633. Nalaze se u čipsu, kobasicama, konzerviranoj hrani, žvakama, bezalkoholnim pićima, supama, topljenom siru, margarinima, sosevima, gotovim jelima, začinskim mešavinama i senfu. Opasne veštačke boje označene su sa E-102, E-104, E-110, E-122, E-123, E-124, E-125, E-126, E-127, E-128 i E-129. Nalaze se u pekarskim proizvodima, proizvodima od mesa, bezalkoholnim pićima, snek-proizvodima, sladoledu, siru, voćnim jogurtima, bombonama, bezalkoholnim pićima, supama, prašcima za puding.
Jedna od posledica konzumiranja GMO jesu i brojne alergije i razne alergijske reakcije neretko uzrokovane dodacima (aditivima) hrani, konzervansima i bojama. Reakcije na aditive u hrani javljaju se kod jednog procenta dece i kod 0,01 – 0,23 odsto odraslih. Smatra se da je učestalost reakcija na aditive u hrani dosta veća, ali se zbog neodgovarajućih i nestandardizovanih testova ređe dokazuju.
Aditivi najviše ugrožavaju decu, starije i bolesne koji i inače pripadaju rizičnoj grupi. Većina proizvođača skriva činjenicu da upotrebljava veštačke zaslađivače, pa u reklamama ističe da u njihovim proizvodima nema šećera.
Sintetičke boje se najčešće upotrebljavaju samo u marketinške svrhe kako bi proizvode učinili što atraktivnijim, da bi se bolje prodavali na tržištu. Pojačivači ukusa nisu neophodni u hrani, ali ih proizvođači koriste jer pojačavaju arome, a time i njihovu privlačnost na tržištu.

IZBOR NA GRAĐANIMA
Iako danas postoji izbor između genetski modifikovane i organske hrane, pitanje je da li će takav izbor postojati kada količina useva izmenjenih vrsta dostigne kritičnu tačku koja počinje značajno da ugrožava prirodne biljne i životinjske vrste, i da izaziva njihov nestanak. Iako naučnici i zagovornici ideje unutar državnih institucija odbacuju ovakve strahove, pozivajući se na moral i dobrobit čovečanstva, brojni politički, ekonomski i vojni skandali, primeri zloupotrebe nauke i negativni efekti globalizacije na siromašne regione ne ulivaju nadu da će genetski modifikovana hrana doneti novu i svetliju perspektivu.
Uticaj na prirodno okruženje i ekosisteme je malo bolje istražen, a već sada je moguće reći da je negativan jer se ugrožavaju prirodne vrste koje mogu u potpunosti da nestanu, bilo zbog povećane smrtnosti, ili zbog prirodnog ukrštanja sa genetski modifikovanim vrstama.
Istraživanja u Velikoj Britaniji pokazala su da se smrtnost insekata povećava u okruženju genetski modifikovanih biljnih kultura, primer su pčele koje su se hranile na poljima genetski izmenjene repice. Zbog toga su proizvodile prirodan insekticid koji ubija gusenice i insekte.

2 коментара

  1. Što više ovakvih tekstova. Treba naravno dotaći i chemtrailse, jer su vrlo povezani sa GMO. Narod nije svestan kakvom smo genetskom inžinjeringu izloženi, preti nam odumiranje u narednih nekoliko generacija! Trebalo bi više članaka objavljivati o tome, komunicirajte i sa kolegama iz drugih listova, ima valjda još prisebnih ljudi. Hvala na informacijama.

  2. “Nažalost građani Srbije usled ekonomske krize gledaju da po pijacama i prodavnicama uzimaju što jeftiniju hranu, ne znajući da je dobar deo te hrane genetski modifikovan. Prirodno gajena hrana je odavno u Srbiji i u svetu postala privilegija bogatih.”

    нешто као познато. направиш проблем, а после понудиш решење у виду јефтиније ГМО хране. Слично је и са виртуелним проблемом “глобалног отопљавања”. ГМО биљке су као “спас”, због отпорности према суши. Каква траги-комедија.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *