Prva NATO baza na Kavkazu

Piše Bogdan Đurović

U Gruziji je otvoren veliki kamp i škola za obuku alpinističkih jedinica NATO-a, koji će na tom području, 80 kilometara od ruske baze u Južnoj Osetiji, održavati vojne manevre tokom cele godine

Pokraj same južne granice Rusije sve je spremno za prihvat NATO vojnika koji će se u Gruziji pripremati za vođenje borbenih dejstava u planinskim uslovima! I dok gruzijske vlasti predvođene predsednikom Mihailom Sakašvilijem uveravaju da je reč o „rutinskoj“ obuci međunarodnih trupa na samo 80 kilometara od prestonice Južne Osetije, Chinvalija, gde se nalazi velika ruska baza – iz Moskve upozoravaju da je reč o još jednoj otvorenoj provokaciji. O još jednom u nizu koraka koji vode ka novom sukobu posle kavkaskog rata iz avgusta 2008. godine.

NEOKOLONIJALNI RAT
Radi se o vojnoj bazi „Sačhere“ u zapadnoj Gruziji, podignutoj još 2005, u sklopu Sakašvilijevih sveobuhvatnih priprema za vojnu agresiju protiv Južne Osetije, pod zaštitom ruskog mirovnog kontingenta „plavih šlemova“ UN. Čak ni činjenica da je reč o teritoriji pod protekcijom svetske organizacije, pokazalo se tri godine kasnije, nije odvratila gruzijskog predsednika od otvorene agresije na maleni Chinvali, kada je pod raketnom vatrom poginulo više od 500 civila.
Baza „Sačhere“ je posle kavkaskog rata temeljno rekonstruisana i modernizovana po NATO standardima. Ministarstvo odbrane Gruzije saopštilo je da će ubuduće ova baza služiti za pripreme alpinističkih trupa iz zemalja NATO, kao i partnerskih država. U ovim pripremama učestvovaće i gruzijski instruktori, koji su prethodno prošli kompletnu obuku kod francuskih kolega. Jer, upravo se Francuska – čiji je predsednik Nikola Sarkozi zajedno sa Dmitrijem Medvedevim garant mira na Kavkazu – u poslednje tri godine forsirano bavila jačanjem gruzijske armije posle vojnog sloma u Južnoj Osetiji.
Zato nije slučajno što je na svečanosti povodom otvaranja vojne škole u bazi „Sačhere“, pored pomoćnika ministra odbrane Gruzije Nodara Haršiladzea, glavni akter bio francuski ambasador u ovoj zemlji Erik Furnije. Njih dvojica su zajednički otvorili spomen-ploču na kojoj je upisano da je baza zvanični deo NATO programa „Partnerstvo za mir“. Haršiladze je ponosno istakao da je bazu podigla Francuska. Upravo Francuska koja u poslednje vreme preuzima sve više vojnih inicijativa širom sveta – od (neo)kolonijalnih ratnih akcija u Libiji i Obali Slonovače, do neformalnog predvođenja nedavno održanog velikog NATO skupa u Beogradu.
„Sačhere“ je prva na Kavkazu baza za obuku NATO snaga, gde će se tokom cele godine održavati vojni manevri, i leti i zimi, što dodatno svedoči o ozbiljnosti natovskih planera. Da bi sve bilo po rasporedu, već u septembru započeće obuka profesionalaca iz Litvanije, Letonije, Estonije, Poljske i Češke, a većina njih bivala je ovde ranije, i pre dobijanja zvaničnog „mejd in NATO“ sertifikata. Jer, još prošle godine, gruzijski ambasador u Ukrajini Grigol Katamadze pohvalio se da se u Gruziji „odvija unikalna savremena priprema alpinističkih trupa“ i da su obuku već prošli „predstavnici Velike Britanije, SAD-a i niza drugih zemalja“!
A sada će sve biti zvanično, pod firmom NATO-a. Već je najavljeno da će baza nastaviti sa modernizacijom, a da sve bude po NATO standardu pobrinuli su se „domaćini“ Gruzijci koji su obznanili da će zvanični jezik u bazi da bude – engleski. Kako sada stvari stoje, nije isključeno da Sakašvili u želji da što pre uđe u NATO jednog dana engleski jezik proglasi za zvaničan na celoj teritoriji Gruzije.
Analitičari iz Gruzije i Južne Osetije, naravno, imaju suprotne poglede na pojavu prve NATO baze na Kavkazu, ali se u nečemu ipak slažu: da je zapadna alijansa prešla u otvorenu ofanzivu u zemlji zlatnog runa. Tako se gruzijski politikolog Georgij Každaja pita zašto je Rusija začuđena zbog pojave baze „Sačhere“. „Sama činjenica da se francuski ambasador pojavio svedoči da NATO uzima Gruziju pod svoje i demonstrira Moskvi: ako ponovi svoja agresivna dejstva – imaće posla sa civilizovanim zemljama! I to je dodatna potvrda da se Gruzija sigurno kreće prema pristupanju NATO-u“, tvrdi Každaja.
Da je Gruzija pod komandom NATO-a ukazuje i Inal Plijev, južnoosetijski politikolog. „Podizanje objekta `Sačhere` jeste plod napora Francuske, koja ga je napravila skoro na granici sa Južnom Osetijom. Sve ovo neodoljivo podseća na pripremu obimne agresije protiv Južne Osetije i Rusije. Jasno je da Gruzija ovde igra samo drugostepenu, potčinjenu ulogu. Bez naređenja NATO-a, ništa neće raditi“, kaže Plijev, on smatra da takva naređenja NATO-a, kao podsticaj na agresiju, ne treba isključiti. „Kako je, na primer, gruzijska strana ranije eskalirala sukobe? Sami su vršili terorističke akte, pa bi bez ikakve istrage odmah okrivljavali Južnu Osetiju, predstavljajući je pred celim svetom kao terorističku enklavu koju treba što pre uništiti. Na taj način veštački će da se održava nestabilnost u regionu i da se stvara situacija za intervenciju NATO-a“, zaključuje Plijev.

DO POSLEDNJEG DAHA
Sakašvili je spreman da ide do kraja, što je potvrdio i avgusta 2008, kada je – samo dan pošto je proglasio veliki mirovni plan – iznenada napao Chinvali i pretvorio ga u ruine. Da su životi, ne samo Osetijaca, već i Gruzijaca, za njega samo brojke, roba kojom plaća NATO-u svoj opstanak na vlasti, svedoči i Sakašvilijev entuzijazam po pitanju učešća njegovih vojnika u ratnim operacijama u Avganistanu. Iako Gruzija nije član NATO-a, na spisku poginulih u ime Amerike već je upisano osam imena. Ovih dana u limenom kovčegu vraćen je redov Gija Goguadze, ubijen je u napadu talibana.
Već rutinski, Sakašvili je izrazio saučešće, ali je odmah i najavio – već iduće godine u „grobnicu imperija“ uputiće još jedan bataljon gruzijskih vojnika. Tako će malena Gruzija zauzeti prvo mesto po broju vojnika u Avganistanu, kada je reč o zemljama izvan NATO-a. „Odluku o povećanju gruzijskog kontingenta doneli smo polazeći od nacionalnih interesa, a jedan od glavnih razloga je nacionalna bezbednost Gruzije“, prokomentarisao je tim povodom Grigol Mgaloblišvili, stalni predstavnik Tbilisija pri NATO-u.
Mada je većina nezavisnih posmatrača saglasna u oceni da je jedini nacionalni interes koji Sakašvili eventualno brani u Avganistanu – američki (mada je i to pitanje veoma diskutabilno), na planu nacionalne bezbednosti gruzijski predsednik sasvim sigurno nanosi štetu svojoj zemlji. Dok mnoge zemlje članice NATO-a uopšte nemaju kontingente u Avganistanu, a one koje imaju neprekidno ih smanjuju, Sakašvili rado pretvara gruzijske mladiće u topovsku hranu za talibane, neprekidno povećavajući groteskni „doprinos međunarodnoj stabilnosti“. Te reči prilično jezivo zvuče kada ih izgovara čovek koji pre tri godine umalo nije izazvao svetski rat.
Ali, odakle Sakašvili crpi svoju snagu? Kako mu polazi za rukom da već pet godina u krvi guši građanske proteste u velikim gradovima Gruzije, a da ga Zapad ne proglasi za diktatora kao u slučaju Libije, Sirije, Belorusije? Štaviše, primaju ga svuda u Evropi kao sebi ravnog, u Americi drži predavanja na najuglednijim univerzitetima, a pomoć sa Zapada pristiže kao za brata rođenog. Odgovore nudi glavni urednik portala „Kremlj.org“ Pavel Danilin. „On ima istog gazdu kao i hunte u drugim delovima sveta – CIA, i on je lojalan gazdi. Stvorio je zavidnu represivnu mašineriju, gde policajci imaju visoke plate i odani su šefu države. A to što ubedljiva većina stanovništva živi u potpunom siromaštvu, njega malo dotiče. Sve je kao preslikano sa američkih marioneta u Latinskoj Americi. On je agent CIA, njegova žena (Holanđanka Sandra Rulofs, prim.aut) je agent CIA i njega je na tron postavio Stejt department SAD“, objašnjava Danilin.
Po svemu sudeći, baza „Sačhere“ nije tek običan poligon za vojnu obuku u planinskim uslovima. NATO-u takav poligon u Gruziji nije ni potreban, s obzirom na to da sve zemlje alijanse u skladu sa potrebama sopstvene odbrane alpinističke jedinice obučavaju na svojoj teritoriji. Pre bi se reklo da će se na tlu Gruzije pripremati vojska za ratna dejstva upravo na Kavkazu, kao što to već odavno čine na Baltiku ili Tihom okeanu.
Dovoljan pokazatelj obnove vojne moći Gruzije jeste činjenica da je specijalizovana organizacija „Global fire power“ svrstala na 50. mesto u svetu vojsku ove zemlje sa 4,5 miliona stanovnika (po broju žitelja Gruzija je 121. na planeti). Poređenja radi, trebalo bi reći da na ovom spisku 55 najmoćnijih armija sveta, Srbije uopšte nema. Sa brojnim stanjem od 37.000 vojnika, sa 3.600 komada borbene tehnike i 654 vazduhoplova – Gruzija je spremna…

2 коментара

  1. Добар чланак, али сви ми који смо мало бољњ информисами знамо ко је председник Грузије и чији је шпијун и ко га је поставио.Човек довео НАТО и Французе на Кавказ, па кад им се деси неки Осло и Утоја биће им враг крив.Код Француза, верних слуга САД ће се то сигурно десити. Но, мене више занима наш натовац-ШуНАТОвац, који је НАТО довео у Београд и волео би да г.Ђуровић и о томе напише неку реч.

  2. Za nato baze na tlu bivseg SSSR-a direktno je ogovoran gosp.Gorbacom i zato je dobio Nobelovu nagradu. A gle komedije posle je drzao predavanja na zapadu, zasto jer on usrecio voje Drzavljane?, nije. Pa koje im je onda to znanje poklanjao kada nije znao sta ce se dogadjati posle ujedinjenja Nemacke. Zasto nije trazio da se nato posle toga nemoze siriti na istok. Ta njegova greska ce jos mnogo kostati ruse i Rusiju. Sto sada ne drzi predavanje? Ne netreba im vise. Zavrsili su poso. Tako ce mo nazalost i mi proci a i ovi nasi trenutno sto su na vlasti. Zivi bili pa videli. Samo su oni svoje porodice obezbedili samo ce otici tamo gde su im pare. ali stetu su nam napravili nepogresivu.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *