PROCES KEPIRO Čemu pravo služi?

Piše Vlastimir Vujić

Izjavom  da je Šandor Kepiro oslobođen ne zato što eventualno nije počinio ratni zločin, već zbog nedostatka dokaza(?!), sudija Bela Varga poručio da je Sud (ovakav kakav je sada, prim. autora) nepodoban za istorijske istine i da se Jevreji, Srbi i Romi sa istorijom moraju suočiti na drugom mestu. Ali gde, to nije rekao

Oslobađajuća presuda devedesetsedmogodišnjem nacisti Šandoru Kepirou (donesena 18. jula), optuženom za smrt najmanje 1.200 Jevreja, Srba i Roma u poznatoj Novosadskoj raciji 1942. godine, poražavajuća je poruka da se uprkos prikupljenim nepobitnim  činjenicama, zločini i zločinci posle izvesnog vremena – ne kažnjavaju!? Odnosno, to je svim budućim dželatima suludo ohrabrujuća preporuka da se ne moraju plašiti  sporog, politizovanog i potpuno neefikasnog pravosuđa. Mađarska država ovom pravosudnom  farsom  amnestirala  je  sve zločine koje je počinio mađarski fašistički okupator na teritoriji Republike Srbije. Radi se o klasičnom  istorijskom  revizionizmu i pokušaju menjanja istorijskih  činjenica u korist mađarskog fašističkog režima.

BUDIMPEŠTANSKI CIONISTI
Vrlo iznenađujuće je i to da je više od polovine medija u Mađarskoj oslobađajuću odluku prokomentarisalo opravdanom, a šokantno da su listom na Kepirovoj strani i članovi Mađarske akademije nauka (MTA)! Prvi se javno oglasio akademik Šandor Sakalj, doktor istorijskih nauka, koji potpuno opravdava odluku  glavnogradskog Suda da se od optužbi za ratni zločin protiv Jevreja Srba i Roma tokom  zloglasnih novosadskih „hladnih dana“ iz januara 1942. godine, oslobodi  bivši  kapetan  mađarske žandarmerije Šandor Kepiro.
Bitno je raščistiti da je u vreme u koje se Kepirou spočitavaju optužbe za učinjena dela u južnoj pokrajini (Vojvodini) bilo ratno stanje. Vojni  vrh  u Budimpešti podigao je borbenu  gotovost na najviši nivo jer je trebalo neutralisati partizanske provokacije. Nastup regularnih vojno-policijskih  jedinica Mađarske isključivo treba prihvatiti kao akciju protiv gerile partizanske paravojske, a ne uperenu protiv Jevreja, Srba ili bilo koje etničke grupe.
Istoričar Sakalj opravdava i izricanje Kepirovih naredbi potčinjenim žandarmima bez prethodnog pismenog odobrenja njemu nadređenog starešine, jer „Kepiro je, kao i svi ostali komandiri mađarske žandarmerije, bio visoko edukovan za donošenje samostalnih odluka, pošto njihov pretpostavljeni načelnik nije mogao biti na 10 mesta istovremeno da bi svakom od njih izdao posebno naređenje“(!).
„U sudskom procesu protiv Šandora Kepiroa vrlo zabrinjavajuća bila je i validnost  dokumenata  koje je  Tužilaštvo za ratne zločine u Srbiji ustupilo mađarskom, kao dokazni materijal prikupljen u okviru istrage koju je pokrenuo Beograd. Dobar deo dokumenata je nepotpun (time i nepouzdan), a kod nekih je pod velikim znakom pitanja bila i autentičnost prevoda na mađarski jezik. U to sam se lično uverio, jer sam kao stručnjak tokom procedure svaki akt ponaosob morao preispitati!“, zaključio je Šandor Sakalj.
Laslo Karšaji, takođe istoričar, otišao je još dalje od Sakalja.
„Parnica protiv Kepiroa nije ništa drugo nego veštački pokušaj samolegitimisanja Centra ‘Vizental’, kako bi Zurof novom potvrdom svojim privatnim finansijerima (bogatim  jevrejskim  lobijima) dokazao svrhu njegovog postojanja. Nacistički lovac koji želi da opstane pao je u histeriju iz dva razloga. Uz ključne dokaze nedostaju mu i svedoci!“
Sa stavom Karšaija slaže se i Tibor Ciner, jedan od najautoritativnijih istoričara prava u Mađarskoj.
„Ova parnica je potpuni eksperiment samoopravdanja Efraima Zurofa i Centra ‘Simon Vizental’, čiji je direktor. Iz ovog pitanja potrebno je izvući i razdvojiti dva  važna aspekta. Prvi aspekt je – zločin. Jer, očigledno on ne može ostati nekažnjen. Posebno ako je ratni! Drugi aspekt je – ljudska  strana. Proces ne treba voditi sa ljudima u desetoj životnoj  deceniji za dela učinjena pre 69 godina! U takvim okolnostima nemoguće je pronaći dokaze koji bi isključili sve dileme! Da su oni zaista postojali, parnica protiv Kepiroa bila bi pokrenuta znatno ranije i on bi bio – osuđen. Ali, to se nije dogodilo!“
Četvrti istoričar, Kristijan Ungvari, „slučaj Kepiro“ gleda ipak nešto drugačijim očima.
„Parnica je bila apsolutno kontraproduktivna. Suprotna cilju koji su projektanti procesa pre njegovog starta zacrtali. Kako je pretres odmicao sve evidentnije je bilo da su se dokazi (ne)dela Šandora Kepiroa razdvajali od moralnog osuđivanja, tako da je teško mogla da se ‘uhvati’ pravna odgovornost…!“

Jevreji ispred Suda u Budimpešti

KUDA IDE MAĐARSKA?
Sudija budimpeštanskog glavnogradskog Suda Bela Varga, u završnom čitanju odluke i njenog obrazloženja, istakao je da je Kepiro oslobođen u nedostatku čvrstih dokaza da je zaista počinio ratni zločin.
„Tokom dokaznog postupka mogle su se ustanoviti samo sumnje i nepouzdani dokumenti, što nije bilo dovoljno za presudu protiv optuženog. Sud je, dakle, oslobodio Kepiroa ne zato što eventualno nije počinio ratni zločin, već zbog nedostatka dokaza“, konstatovao je Varga.
U obrazloženju, sudsko Veće je ocenilo da Kepiro „nije morao da zna za pogrome koje su mađarski vojnici počinili u južnoj Bačkoj uoči same Novosadske racije“. Kao dokazni materijal isključeni su i dokumenti korišćeni prilikom suđenja (u odsustvu) Kepirou i saučesnicima 1948. godine, kada je u ponovljenom procesu Narodnog suda bio osuđen na 14 godina zatvora. Tročlano sudsko Veće odbacilo je još jedan ključni dokaz protiv  novosadskog „kasapina“. U obrazloženju je navedeno da je osuda Kepiroa i drugih mađarskih oficira koji su učestvovali u „Raciji“, doneta u januaru 1944. godine, neprihvatljiva(?!) jer je poništena. Budimpeštanski Sud nije uvažio ni svedočenje mađarskog poručnika Janoša Nađa, osuđenog 1948. godine za delovanje u Novom Sadu, ocenivši da je izjava koja je uzeta iz sudskih spisa verovatno data pod prinudom…!
Kepirove pristalice u Sudu oduševljeno su primile presudu klicajući mu „živeo“, da bi se potom obrušile ka posetiocima na strani Tužilaštva, obasipajući ih pogrdnim i uvredljivim gestovima i najvulgarnijim psovkama – tako da se obrazloženje presude nije do kraja moglo ni čuti! Veliki broj „gardista“ i „honveda“ u publici burno je pozdravio i  završnu  reč  Kepirovog advokata Žolta Zetenjija, koga je nedavno Jobik (krajnja desničarska i nacionalistička stranka, treća po snazi u Parlamentu Mađarske!?) predložio za sudiju Ustavnog suda! Zetenji je bio i ostao zastavnik tumačenja istorije iz ultradesničarskog ugla, a svojevremeno je istinskim naučnikom nazvao poslanika Viktora Padanjija, koji je otvoreno negirao holokaust.
To što sada trijumfalno slave Zetenji i istomišljenici, borci za rehabilitaciju nacističkih ideja u Mađarskoj, Sud u Budimpešti je mogao da spreči! Odgovornost je onih koji su u Sudu da saopšte istorijsku istinu, a ne da uspavljuju one koji tvrde da se ona jedino tu može pronaći. I mora…. Ili u ovom trenutku se na Sudu ni u kakvoj parnici ne može pronaći istorijska istina, jer u diktaturi kakva je sada u Mađarskoj pod dvotrećinskom vlašću desničarskog Fidesa i Viktora Orbana – Sud nije nezavisan! A u pravnoj državi uloga te instance vlasti sasvim je druga.
Kuda ide današnja Mađarska?

_____________

Himlerova ćerka uz nacistu

Gudrun Burvic, ćerka bivšeg šefa ozloglašene jedinice SS Hajnriha Himlera, ne odriče se ideologije u koju je verovao njen otac. Burvic koja ima 81. godinu, već više od pola veka prikuplja priloge za organizaciju „Tiha pomoć“.
Zadatak ovog udruženja, osnovanog 1951. godine od strane bivših oficira SS, je da omogući pripadnicima te jedinice miran život do smrti! Od sredine osamdesetih godina prošlog veka „Tiha pomoć“ proširila je svoju podršku i izvan Nemačke. Pomogla je bivše naciste iz Danske i Holandije, Serena Kama i Klasa Karela Fabera. Od pre deceniju i po (od povratka u Mađarsku iz Argentine 1996. godine) finansijski podržava i Šandora Kepiroa! Upravo završeni sudski postupak, koji je koštao blizu 4,5 miliona forinti (oko 12.000 evra), platiće Mađarska, a Burvicova je u Berlinu i Minhenu bila suorganizator dva donatorska ručka na kojima su prikupljeni  prilozi  za Kepirov  advokatski tim!

Један коментар

  1. Svest je osnova naše fiziologije. Nažalost to je ono što je iskrivljeno kod Mađara u ovom trenutku.
    Čak niko od prvaka mađarskih stranaka iz Vojvodine nije osudio ovaj anti-civilizacijski akt mađasrkog suda.
    Zar je čudno šta se dešava sa savremenim mađarskim društvom ako se zna da su dve najjače političke stranke u Mađarskoj, Fides i Jobik. Obe stranke su ultra-desničarske, na čelo prve je Viktor Orban a na čelu druge, Gabor Vona. U statutima obe ove ultra-desničarske stranke centralno mesto zauzima “pravo Mađara u okolnim zemljama na osamostaljenje”.
    Zar ovakva Mađarska nije među prvim zemljama u Evropi priznala tzv. nezavisnost Kosova?!
    A, političko-estradni menadžer, iz Nemanjine, se već nekoliko puta sastajao sa Viktorom Orbanom i onako pokroviteljski ga tapšao po ramenima, na konferencijama za novinare. Ko zna šta je, srpski Gandi, Mr Tadić obećao Orbanu u vezi davanja daljih protiv-ustavnih ingerencija Vojvodini?! Vreme će pokazati!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *