Na turističkom začelju Evrope

Piše Radovan Lazarević

Po turističkoj poseti Srbija sa Moldavijom i Bosnom i Hercegovinom je poslednja u Evropi. Jedan od razloga za to je i pogrešno usmerena promocija ka zemljama za koje Srbija, u turističkom smislu, ne znači ništa

Ako je suditi po izjavama državnih zvaničnika turizam je važna i perspektivna privredna grana u Srbiji. Svrstavaju ga, čak, uz rame poljoprivredi. Ako je, pak, suditi po činjenju i nečinjenju tih istih zvaničnika turizam u Srbiji je, narodski rečeno, zadnja rupa na svirali.
„Kad je u pitanju odnos prema turizmu naš državni sistem je u potpunoj konfuziji“, kaže za „Pečat“ Toma Momirović, predsednik Upravnog odbora HORES-a (asocijacije hotelijera i ugostitelja Srbije), i pojašnjava:
„Ovih dana nekolicina visokih državnih funkcionera javno je obznanila da će na letovanje u tu i tu zemlju, svesno ili nesvesno promovišući tako tuđe turističke destinacije. Mi ne očekujemo da sugerišu ljudima da u ovo teško vreme letuju u Srbiji kako bi se smanjio odliv deviza, ali s pravom očekujemo da to oni učine, da provodeći leto u Srbiji ličnim činom pošalju poruku građanima.“
Umesto toga, jedan od podpredsednika Vlade javno poručuje da ćemo najbolje  pomoći prijateljskoj Grčkoj u nevolji tako što ćemo otići da letujemo u njoj. A ko će nama pomoći?
„Pa mi smo na turističkoj mapi Evrope – najgori. Imamo najmanju turističku posetu. Sa BiH i Moldavijom činimo trougao turističke katastrofe. Zar ta država i njeni zvaničnici ne bi trebalo, u ovakvim okolnostima, prvenstveno da pomognu nama? Konačno, plaćajući porez, mi je i finansiramo?“
Samo da podsetimo, u godini najveće ekonomske krize Angela Merkel, predsednica vlade bogate Nemačke, javno je zatražila od svojih sugrađana da tog leta ostanu u Nemačkoj. Nije se libila da to nazove patriotskim činom.

IGNORISANJE TURISTIČKE BAZE
„Mi smo kao asocijacija hotelijerske i ugostiteljske privrede pokušavali da utičemo na kreiranje turističke politike“, kaže dalje naš sagovornik.
„No, nismo u tome bili uspešni. Jer, da je bilo po našim sugestijama i zahtevima ne bi se veliki novac ulagao u promociju srpskog turizma u zemljama čiji građani kao turisti ne dolaze u Srbiju, niti će, objektivno, u skoroj budućnosti dolaziti. Za zemlje evropskog zapada, u turističkom smislu, mi ništa ne značimo, čak ni da nas udostoje ironičnog podsmeha.“
„Upinjali su se“, kaže Momirović, „u HORES-u da se pojača promocija u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Sloveniji, Crnoj Gori, dakle u zemljama sa prostora bivše Jugoslavije. Jer, nama i sada gosti uglavnom stižu otuda. Nije vredelo.“
Na dušu državi Momirović stavlja i lošu saobraćajnu infrastrukturu ka glavnim turističkim centrima u zemlji, posebno ističući region jugozapadne Srbije koji sa Zlatiborom, Tarom, Zlatarom, Golijom, Mokrom Gorom, predstavlja izuzetan turistički potencijal. Zemlji bi, tvrdi, donosio i deset puta više kada bi bio dobrim saobraćajnicama povezan sa ostalim delovima zemlje, ali i sa BiH i Crnom Gorom.

NELOJALNA KONKURENCIJA
Kao primer  potpune konfuzije u turističkoj politici zemlje Momirović navodi i saglasnost datu beogradskim studentskim domovima da u letnjim mesecima, kada su njihovi stanari kod svojih kuća, posluju kao klasični hoteli. Studentski domovi nisu na tržištu, oni se finansiraju iz budžeta, a ovo dvomesečno bavljenje klasičnim hotelijerstvom im dođe kao čist ćar, luksuz. Međutim, tom svojom usputnom delatnošću uzimaju hleb pravim hotelima i hostelima kojima je to jedina i isključiva delatnost.
„Država bi morala da zna  da je najveći deo tih hotela na ivici opstanka“, tvrdi Momirović. „Njihova prosečna godišnja popunjenost je ispod 30 odsto. A prosta računica kaže da se stvarna rentabilnost postiže tek sa popunjenošću od najmanje 55 odsto. Da bi opstali moraju troškove da svedu na minimum minimuma. Pa opet, pitanje je dokad će izdržati.“
Uostalom, Momirović nije optimista ni kad su u pitanju generalne perspektive  hotelijerske delatnosti u Srbiji.
„Ako država nastavi sa ovakvim tolerisanjem svega i svačega, neulaganjem u  saobraćajnu infrastrukturu ka turističkim centrima, pogrešno usmerenom turističkom promocijom, neprepoznavanjem stvarnog turističkog tržišta Srbije, za deset godina najmanje polovina sadašnjih hotela neće postojati“, zaključuje naš sagovornik. быстрые займы онлайн деньги онлайн займ на кивидает займвзять займ онлайн быстрые смс займы взять займ на счетзайм на киви кошелек без банковской картызайм на яндекс кашелек

Један коментар

  1. Љубомор

    А шта тек рећи за некад дивне бање и РХ центре за лечење болесних и здрствени туризам?
    Некад грађени из пензионих фондова РХ центри сада зврје празни, полупразни и урушени под шапама похлепних тајкуна и политичара, а већином нису уложили ни динара. Лако је да Ђелић помаже и пропагира Грчки туризам, а хотеле по бањљама Србије присваја “за џабе”, по дрп методи. Колико нас пензионера може себи приуштити лечење у бањама са оваквим пензијама? Спрдња је Социјалог кад пошаље неколицину најсиромашнојих пензионера десетак дана у бању, а зна се да то неће развити ни здраствени ни туризам уопште.
    Тек шта рећи за сеоски туризам? Од беде се не прави пита.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *