Kristl i Aleksis u „Utisku nedelje“

Piše Miodrag Zarković

Zahuktali rat NVO krvopija sve više podseća na legendarne makljaže iz „Dinastije“

Niko, valjda, nije bio ushićeniji zbog hapšenja Gorana Hadžića od domaćice Jutarnjeg programa „Studija B“ Sanje Lubardić. Voditeljka inače sklona tome da sa ekrana pomalo nekontrolisano galami na zlosrećne gledaoce, bila je za oktavu glasnija tog prepodneva, dok je slavodobitno, ne skidajući sa lica osmeh koji joj možda prvi put ovog leta nije izgledao izveštačeno, ponavljala da je uhapšen poslednji haški optuženik.
Niko nije bio zbunjeniji od Sanje Lubardić dok je, čekajući zvaničnu potvrdu Hadžićevog hapšenja, ćaskala sa gostom Zoranom Nikolićem, novinarom „Novosti“ i autorom nekoliko zapaženih knjiga o manje poznatim stranama Beograda. Nikolić je, potpuno neočekivano za nekoga kome bi „Studio B“ otvorio svoja vrata, sklon kritičkom razmišljanju, što će reći: evroskeptik, nepoverljiv prema prolaznim i pomodarskim tokovima, okrenut tradicionalnim vrednostima, ponosan na srpsku istoriju i prilično upoznat sa njom, svestan konteksta i rad da ga upotrebljava kao dragocen okvir, uz to i rečit, pa još i zanimljiv… Ukratko, sve suprotno od njegove do vulgarnosti šablonizovane sagovornice, isprva zanemele na Nikolićeva ironična podsećanja na „pomoć“ koju smo kroz 20. vek dobijali od naših evropskih „prijatelja“ Britanaca i Francuza. Sanja Lubardić je, ozbiljno, uradila ono što nijedan TV voditelj sa iole dara za posao kojim se bavi nikada ne bi smeo sebi da dopusti, tj. bukvalno ostala bez teksta dok je Nikolić pričao o tome kako su srpsku vojsku na Krfu zapadni „saveznici“ ostavili na cedilu. A onda je, verovatno svesna koliko cirkuski neozbiljno deluje dok guta knedle pred gostom kojem ni na koji način nije dorasla, predvidivo počela da imitira Nikolića, tako što je naprasno i napadno stala da se slaže sa svim što on izgovori, čak i pre nego što izgovori.
Eto, tako izgleda radni dan televizijske vedete „Studija B“: u jednom trenutku likuje zbog hapšenja Hadžića i novog ponižavanja srpstva, u sledećem jadikuje nad nepravdama nanesenim našoj naciji u ne baš dalekoj prošlosti, zatim ponovo treperi od sreće što je Hadžić na putu za Hag… Čovek prosto mora da se zapita kako je moguće da TV ličnost postane neko kome toliko nedostaje ličnost.
***
Predlog uredništvu „Studija B“: kad jednom budete sakupili hrabrost da rasterate voditeljske bruke i sramote nagomilane u gradskoj televiziji, zamenite ih novim portparolom Tužilaštva za ratne zločine. Zove se Boris Tadić. Nema ni dva meseca kako je preuzeo na sebe odnose Tužilaštva sa javnošću, a već je stigao da šarmira svaku novinarku koja mu je postavila pitanje. Plus, govori engleski. Plus, liči na Džordža Klunija. Pa još ima i prijatelje širom Evrope i Amerike. Idealan za zaštitno lice televizije koja formacijski služi Draganu Đilasu. Da me ne shvatite pogrešno…
***
Sećate li se omiljene sapunice osamdesetih, legendarne „Dinastije“? Pamtite li čuvene makljaže Kristl i Aleksis, obe toliko odbojne da jednostavno morate da uživate dok ih gledate kako hvataju jedna drugu za gušu i valjaju se po blatu ili kakvom drugom egzotičnom ambijentu? E, nešto veoma slično tim tučama histeričnih snobova imali smo prilike da gledamo protekle nedelje uveče na „B92“.
Kristl i Aleksis su, ovog puta, bile međusobno zavađene krvopije iz „nevladinog sektora“, kako se tepa judama okorišćenim o naše kolektivne nesreće. A blato je bio „Utisak nedelje“, poslednji pre letnje pauze. Na jednoj strani sukoba oko pustog novca – a oko čega bi se drugog prodane duše pa mogle da glože?! – ukopali su se Miljenko Dereta i Dragan Popović. Na drugoj Nataša Kandić. Na trećoj Aleksandar Đerić, ko god to bio. Nepuna dva sata prepirali su se ko je kome oteo više fondova, ko je koga više ogovarao kod sponzora, ko je kome duže radio iza leđa…
Kako li bi se tek svađali da je, ne daj Bože, u središtu sukoba njihov, a ne tuđ (najčešće naš) novac?!
***
Miljenku Dereti je u raspravi zamereno na bliskosti sa Ministarstvom omladine i sporta koje mu finansira neke projekte. I, šta je tu čudno?! Videste li vi kako Miljenko sedi svaki put kada se pojavi na televiziji? Pa, to nije sedenje, to je neka vrsta ekstremnog sporta! Kako onda da ga ne pomaže nadležno ministarstvo?!

2 коментара

  1. Сања Лубардић је својевремено била у уредништву “Православља”, а удата је за професора Богословског факултета. Кукавно Српство угашено.

  2. Hvala piscu za ovaj clanak. Jer neznam gde bih napisao moje misljenje o ovim krvopijama navodno “nevladinim ” organizacijama. Ja duboko verujem a bogami jos dosta ljudi da su to i tekako vladine organizacije, samo ne u interesu ovog naroda, nego Bogami duboko protiv svega sto je Srpsko. Zato sam ovaj put i ja gledao tu omrazenu mi televiziju samo da bi uzivao u tomi kako sada jedni druge napadaju, jer je pocelo da presusuje Soros, pa su se uznemirili. Ali opet su govorili u siframa da se ova raja ne seti, koje krvopije gleda. Za Natasin “biznis” nikako ne odgovara da se Balkan stabilizuje, ona bi onda izgubila tezgu gke moze za debele pare da blati ovaj narod. Ona i ljudsko pravo?, dali u to jos neko veruje. Slavicu dan kada se nje a bogami i Derete oslobodimo. Nadam se da cu doziveti da im ovaj Srpski narod sudi.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *