KOSOVO I METOHIJA Priznanje sa sertifikatom

Piše Nikola Vrzić

Srbija nije priznala Kosovo tako što je priznala kosovske lične karte, registarske tablice i školske diplome, i obavezala se da Kosovu ustupi dokumenta koja će mu pomoći da profunkcioniše kao prava država. Šta bi tek bilo da u briselskim pregovorima nismo ovoliko dobro prošli

Možemo da odahnemo. Predsednik Srbije Boris Tadić preživeo je smrtnu opasnost kojoj se izložio u nedelju – „Kao navijač umalo nisam umro,“ prestravio nas je, posle vimbldonske pobede Novaka Đokovića, tom za dlaku izbegnutom mogućnošću da naprasno budemo obezglavljeni – a dan ranije, u subotu, u Briselu smo na briljantan način uspeli da „ni eksplicitno, ni implicitno“ (reče šef srpskih pregovarača Borko Stefanović) ne priznamo nezavisno Kosovo, a da pri tom postignemo dogovor koji „kreira bolju atmosferu i dovodi nas u situaciju da možemo nastaviti evropske integracije sa manje pritisaka i političkih uticaja“…
Ili je, da se ne zavaravamo, u Briselu Srbija odbranila svoje Kosovo tačno onoliko koliko je u Londonu bio ugrožen život njenog predsednika? Pri čemu je u toj proporciji sadržana i mera našeg spokojstva – koliko zapravo možemo da odahnemo pred onim što nam tek sledi. Jer, „ovo je samo početak i čekaju nas teške teme“, pripretio je pregovarač Borko Stefanović, ne dopuštajući ni sebi, ni nama da se zanesemo uspehom koji je postigao u subotu u Briselu. Pošto nam, naime, još veći uspesi tek slede, a i od ovoga ćemo se teško oporaviti.

TAJNI DOGOVOR SRBIJE I KOSOVA
Kakav je, dakle, rezultat postignut na petom briselskom sastanku delegacija Beograda i Prištine, i ko zaista može da se smatra dobitnikom? Zvanični Beograd, zvanična Priština, obični građani (u sklopu toga, obični Srbi ili obični kosovski Albanci?), Evropska unija, svi oni zajedno u slozi i veselju…? Sudeći po zadovoljnim reakcijama zvaničnika na svim stranama, najtačnije je ovo poslednje. Samo što pri tom treba imati u vidu i da je baš Borko Stefanović svojevremeno upozorio da „naša javnost treba da zna da će, i kada se nešto dogovorimo, verovatno biti različitih interpretacija onoga što smo se dogovorili. Tako da to ne treba da čudi, to su stvari za unutrašnju upotrebu.“
Pokušajmo najpre da ustanovimo šta je konkretno dogovoreno.
Pokrovitelj dijaloga Beograda i Prištine, Evropska unija, saopštila je u subotu 2. jula da su na osnovu prethodna četiri sastanka (počev od 8-9. marta, kada je održana prva briselska sesija) „postignuti dogovori u oblastima matičnih knjiga, slobode kretanja i prihvatanja univerzitetskih i školskih diploma“:
„Prvi dogovor tiče se matičnih knjiga. Zajednička komisija, već ustanovljena pod predsedavanjem Euleksa, nastaviće da identifikuje praznine u nestalim knjigama pre 1999. godine. Euleks će sertifikovati kopije svih originalnih knjiga, kako bi se uspostavile sveobuhvatne matične knjige na Kosovu. Po zahtevu, Euleks će obezbediti konkretne informacije iz matičnih knjiga sa Kosova.“
„Drugi dogovor tiče se slobode kretanja. Ovo pokriva ljude, kojima će biti omogućeno da putuju preko granice/granične linije na osnovu ličnih karti; on se takođe odnosi na osiguranje automobila i registarske tablice vozila.“
„Strane su se, takođe, u principu dogovorile o prihvatanju univerzitetskih i školskih diploma. Ovo će biti učinjeno kroz sertifikaciju zajednički dogovorenog međunarodnog tela ili akademske institucije treće strane. Detalji će biti dogovoreni na sledećem sastanku.“
„Dogovori će stupiti na snagu čim to operativno bude moguće, a implementacija i neophodni prateći detalji biće obezbeđeni tripartitnim zajedničkim radnim grupama. Obe strane čvrsto su se obavezale da poštuju ono što je dogovoreno.“
U saopštenju je, na kraju, navedeno i da je „produktivni sastanak“ nadomak dogovora doveo i pitanja „’Telekoma’, katastra, carinskih pečata i energetike“, a u „pripremi budućih sastanaka, strane su predstavile svoje poglede na religiozno i kulturno nasleđe i regionalnu saradnju. Sledeći sastanak biće održan pre kraja jula.“
Kako vidimo, saopštenje samo opisuje postignute dogovore, nigde ne citirajući sam tekst usvojenog papira. S obzirom na to da je pitanje dogovora o budućnosti Kosova od ključnog nacionalnog i državnog značaja, te su puko birokratsko saopštenje i prepričavanje dogovorenog uvredljivo nedovoljni u odnosu na pravo javnosti da zna, od nadležnih u EU zatražili smo integralni tekst usaglašenog sporazuma. Nismo ga dobili. Podsećamo, „Pečat“ je prethodno od Vlade Srbije, po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, tražio tekst usvojene srpske pregovaračke platforme; zahtev je odbijen, pod izgovorom da nosi oznaku „strogo poverljivo“. Tako da se desilo upravo ono na šta smo i upozoravali – ne samo da ne znamo na osnovu čega je srpska strana pregovarala u Briselu, već nam se ne da ni da saznamo šta je tačno ispregovarano. Tolika tajnovitost oko ovoliko bitnog pitanja, razumljivo, izaziva zaista ozbiljnu sumnju oko prave svrhe briselskih pregovora.

UŽIVANJE S TAČIJEM
Maji Kocijančič, portparolki Ketrin Ešton, visoke predstavnice EU za spoljnu politiku, postavili smo još nekoliko pitanja, pored onog (neodgovorenog) o integralnoj verziji postignutog sporazuma:
– Da li je prilikom sastavljanja sporazuma uzeta u obzir Rezolucija 1244 Saveta bezbednosti UN, i na koji način, ili je polazna osnova pronađena u rezoluciji Generalne skupštine UN od 9. septembra prošle godine?
– O kojim će se temama raspravljati u nastavku pregovora? Postoji li tačno utvrđen spisak, i kako se do njega došlo?
– Da li se među temama, o kojima će se tek razgovarati, nalazi i pitanje usaglašavanja granice Srbije i Kosova, kao i pitanje imovine države Srbije na teritoriji Kosova?
– Postoji li, makar i okvirno, rok u kojem bi tekući pregovori trebalo da budu završeni?
Odgovoreno nam je, ljubazno, da je sve što možemo da saznamo sadržano u citiranom saopštenju za štampu, u subotnjoj izjavi EU posrednika Roberta Kupera – u kojoj je on, uz tiradu o evropskim vrednostima, prepričao to saopštenje – i izjavi Ketrin Ešton posle sastanka sa premijerom Kosova Hašimom Tačijem u ponedeljak 4. jula. „Veliko je uživanje primiti premijera Tačija u Briselu,“ početak je izjave Ketrin Ešton, u kojoj se ponavlja da su dogovori „dobri za obe strane“ i objašnjava cilj pregovora: „Svrha ovog dijaloga je da obe strane približi Evropskoj uniji, da unapredi saradnju i, najvažnije, da popravi živote običnih ljudi.“ A ako već i formulacija „obe strane“ ne otkriva dovoljno kakav je stav EU o Srbiji i Kosovu – stav koji tobože nije formulisan zato što pet država EU ne priznaje Kosovo –  baronesa Ešton otkrila ga je u nastavku izjave i sasvim eksplicitno: „Moja glavna poruka danas bila je da ponovim posvećenost Evropske unije evropskoj perspektivi Kosova. Svi mi želimo da vidimo da se Kosovo približilo Evropskoj uniji i verujem da su poslednji rezultati izuzetno ohrabrujući.“
No, i to je nešto. Iako su nam uskraćeni odgovori na uglavnom sva pitanja koja smo postavili – izuzev o Rezoluciji 1244. Odgovor: naravno da nije uzeta u obzir. Polazna osnova dijaloga je, potvrdili su EU zvaničnici, prošlogodišnja rezolucija Generalne skupštine UN u kojoj ni reči nema o suverenitetu Srbije nad Kosovom – dakle, iako nam nije otkriveno šta je tačno dogovoreno u subotu i da li će se u predstojećem periodu raspravljati o granicama i imovini, ko diktira teme i kada će razgovori biti okončani, iz izjave Ketrin Ešton saznali smo odgovor na pitanje kako će se završiti pregovori Beograda i Prištine, odnosno, kako EU gleda na Kosovo. Kao na nezavisnu državu.
E sad, kad smo to razjasnili, da vidimo čime nas je to tačno subotnji dogovor Borka Stefanovića i Edite Tahiri, glavne prištinske pregovaračice, doveo „u situaciju da možemo nastaviti evropske integracije sa manje pritisaka“, kako se pohvalio Stefanović.

NESPORAZUM OKO SPORAZUMA
Reakcije su, pri tom, potpuno kontradiktorne; kao da svedoče da je postignuti sporazum izrazito suv i debeo, da je Srbija odbranila Kosovo tako što je priznala njegovu nezavisnost. Borko Stefanović je, rekosmo, ustvrdio da njegov dogovor s Editom Tahiri „ni na koji način ne ugrožava suverenitet Srbije i ne znači priznavanje takozvanog ‘nezavisnog Kosova’“, dok je Edita Tahiri posle dogovora s Borkom Stefanovićem ustvrdila sasvim suprotno: „Sve više postaje jasno da je integracija Srbije u EU uslovljena priznavanjem Kosova i danas je napravljen prvi korak Srbije ka priznavanju nezavisnosti Kosova (…) Ovo su možda prvi istorijski sporazumi dve države i mislim da su postignuti zato što obe države imaju za cilj učlanjenje u Evropsku uniju. Ovim sporazumima Kosovo i Srbija su ispunili neke od uslova i vrednosti koje vode ka EU.“ EU posrednik Robert Kuper je, solomonski, čestitao i Editi Tahiri i Borku Stefanoviću, „ekstremno tvrdim pregovaračima“, uz ocenu da su „ovo dogovori dobri za obe strane“.
Analitičari popularni u evroreformisanim medijima naglasili su pak da je dogovor „dve strane predstavio u pozitivnom svetlu u Briselu“, dok je ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić obećao da ćemo i u nastavku dijaloga biti konstruktivni „ukoliko postoji fer i izbalansiran proces“, ali da svoju „crvenu liniju“ nećemo preći. Demokratska stranka Srbije je, nasuprot tome, ustvrdila da je ta crvena linija već pređena („Dogovor s predstavnicima nelegalne države Kosovo predstavlja flagrantno kršenje Ustava Srbije i Rezolucije 1244 i kao takav predstavlja flagrantno kršenje pravnih dokumenata na kojima počiva suverenitet Srbije“, rekao je potpredsednik DSS-a Slobodan Samardžić, ocenjujući da teme koje se regulišu korak po korak znače da se Srbija korak po korak truje na kašičicu), Srpska radikalna stranka da su „sve priče kako to navodno nije korak ka priznavanju nezavisnosti samo farsa kojom vlast želi da obmane građane Srbije. Umesto da se čvrsto držimo Rezolucije 1244, marionete na čelu države jedino pokušavaju da prevare građane Srbije“, a predsednik Srpskog nacionalnog veća severnog Kosova Milan Ivanović dramatično je upozorio da su ugroženi „bezbednost, ostanak i opstanak“ Srba na KiM: „Očigledno je da Srbija odustaje od Kosova, ovo znači predavanje Kosova zarad kandidature za EU.“ Čemu je, onda, replicirao Dragoljub Mićunović, predsednik Političkog saveta Demokratske stranke, ocenivši da su „besmislene spekulacije“ da je dogovorom Beograd priznao Kosovo, dodavši da je „jako korisno sve što građanima olakšava život, i sve što doprinosi razumevanju i olakšavanju odnosa u regionu je dobro“. Skupština zajednice opština Kosova i Metohije, opet, najavila je podnošenje krivične prijave protiv Borka Stefanovića…

ODBAČENA REZOLUCIJA 1244
Šta je, dakle, u subotu učinjeno u Briselu? Da li je, zaista, tako teško utvrditi, kao što sugerišu ovako oprečne reakcije, da li je Srbija uz posredovanje Roberta Kupera implicitno priznala Kosovo? Suština onoga što je učinjeno proteklog vikenda svedoči da stvari nisu toliko komplikovane koliko se čine usled silnog medijskog spinovanja.
Prof. dr Branko Rakić sa Katedre za međunarodno pravo i međunarodne odnose Pravnog fakulteta u Beogradu u razgovoru za „Pečat“ ističe da je osnovna greška nastala u samom startu, i da je 2. jun nužna posledica 8. marta, kada su otpočeli direktni razgovori Beograda i Prištine: „Vlasti Srbije nisu ni smele da uđu u pregovore sa prištinskim vlastima, već da se uporno drže Rezolucije 1244 i o Kosovu razgovaraju isključivo sa predstavnicima Međunarodne zajednice. Sve i da su sada došli do idealnih rezultata, samom činjenicom da su seli za sto sa vladom nezavisnog Kosova, kakvom sebe smatra, priznali su je kao sebi ravnopravnu.“
A postignuti rezultati ne da nisu idealni, nego predstavljaju samo nevešto zamaskirani nastavak ovog implicitnog priznavanja kosovske državnosti. Evo i zašto:
Beograd se obavezao da će Prištini dostaviti overene kopije svih matičnih knjiga, čime je Kosovu omogućio da samostalno i autonomno od Beograda vodi evidenciju o građanima pokrajine za koju tvrdi da je i dalje srpska. Originali, koji ostaju u Beogradu, ostaju nam tek kao uspomena i arhivska građa, dok je mogućnost da informacije odu u suprotnom smeru, iz Prištine za Beograd, ostavljena tek za pojedinačne, konkretne slučajeve.
Beograd se, dalje, obavezao da će građanima Kosova dopustiti ulazak u Srbiju na osnovu ličnih karti koje su izdale vlasti nezavisnog Kosova. Ako to nije implicitno priznanje nezavisnog Kosova, šta bi onda bilo? Kao da se dokumenta, recimo, Južne Osetije prihvataju ma gde osim u državama koje su je prihvatile kao nezavisnu. Što će kosovske lične karte (kao i vozačke i saobraćajne dozvole) „moći da se koriste (samo) uz sertifikat, odnosno kartončić koji će MUP Srbije davati na administrativnoj liniji“, a na kojem će „pisati da taj dokument ne prejudicira status Kosova“ (B. Stefanović), ne znači apsolutno ništa, budući da će ti kartončići, sertifikati, biti izdavani upravo na osnovu dokumenta nezavisnog Kosova.
Identična je situacija sa privremenim registarskim tablicama koje će na granici zamenjivati tablice RKS, tablice nezavisnog Kosova. Alternativa – danas nezamisliva, poput svake alternative Evropskoj uniji i onome što nam ona naloži – sastojala se u insistiranju na KS tablicama koje je izdao UNMIK, u skladu s Rezolucijom 1244 od koje smo, očigledno, odustali u svemu izuzev na rečima.
Najzad, dogovorena verifikacija školskih i univerzitetskih diploma, povrh jasnih formalnih implikacija, omogućiće dalju kosovizaciju juga Srbije („Preševske doline“), pošto je potpuno jasno da će Albanci iz Bujanovca ili Preševa na studije odlaziti ne u Beograd, Novi Sad, Niš, Kragujevac… već u Prištinu. Hoće li to pospešiti integraciju Srba i Albanaca na tom prostoru ili će samo povećati jaz među njima, suvišno je i objašnjavati.
Sve u svemu, „da sam albanska strana, sve bih ovo prihvatio za pet minuta“, kaže prof. Rakić, potvrđujući našu konstataciju da sedanje za briselski pregovarački sto bez zastavica, kartončići uz lične karte, probne tablice umesto RKS…, predstavljaju samo šminku koja bi trebalo da sakrije proces započet 9. septembra prošle godine, usvajanjem „zajedničke“ srpsko-EU rezolucije o Kosovu u Ujedinjenim nacijama, proces tihog srpskog  blagosiljanja kosovske nezavisnosti u skladu sa željama naših prijatelja iz Brisela.
Pri tom, da slučajno ne pomislimo kako smo subotnjim ustupcima ispunili EU normu, Borko Stefanović nam je poručio: „Ovo je samo početak i čekaju nas teške teme. Siguran sam da se neće sva rešenja dopasti svima.“ Da ne bude da nismo upozoreni pred razgovore o katastru, srpskim crkvama i manastirima i svim drugim temama za koje nam se ne dopušta ni da znamo da će doći na dnevni red.

5 коментара

  1. Srpski pregovaracki tim i ne postoji. Radi se o golim trutovima koji malo znaju, bolje reci nista o Kosovu i Metihiji. — Neka traze od EU zasto podrzavaju Albance, zajednicu koja je u posednjih 12 godina na Kosovu unistila vise od 9.000 spomenika na srpskim grobljima. Na dve trecine teritorije KiM, od 10.886 kvadratnih kilometara, nema nijednog ocuvanog srpskog groblja.
    — Od 1999.g. do sada Albanci su sa lica zemlje iybrisali pet crkava u potpunosti a ravno 151 srusili i zapalili

    — Albanci su vise od 750 kuca namenjenih povratnicima, izgradjenih, preko noci opljackali i demolirali

    — Ni u jednoj albanskoj partiji, od 30 – tak, nema nijednog prestavnika iz drugog naroda ili zajednice.

    EU na KiM instalira , ovim radnjama, cist fasizam i iskorenjavanje srpstva

    Neka BG tim trazi od Brisela, EU, NAO- a, Albanaca, SE… Deklaraciju o civilizovanom evropskom ponasanju Albanaca. EU podrzava zlo, anticivilizaciju i divljastvo na Kosovu i Metohiji. Neka o toj istini progovori BG. Slovo jedno ovde nije izmisljeno.

  2. pozajmljen komentar-dijaspora

    Srboljube, Albanci i Shqipetari su isti narod. Do XVIII veka i oni su sebe nazivali Albancima, po njihovome ARBËN. Ovo je albaniziran naziv keltskog plemena ALBANOI, koje su oni zatekli u Mat (Sredenja Albanija, iznad Tirane), kad su tu stigli u IX veku n.e., asimilirali i uzeli od njih to ime za svoj nacionalni naziv, kao sto su i slovenski ANDI zapostavili svoje etnicko ime i uzeli od mongolskih BUGARA ovo ime. Tako su i Francuzi, svoje nacionalno ime uzeli od nemackog plemena FRANKE.
    Ime SHQYPËTAR (Sinovi orla – na albanskom) je iz XVIII veka, po uzoru na Turke, koji upravo u to vreme nazvase sebe OSMANLIJE, koje isto tako znaci “Sinovi orla” na turskom jeziku.
    Na Kosovu su albanizirani Srbi to izgovarali SHIPTAR, jer srpski jezik nema glas Y (francuski U). Pa i SHIFTAR – jednacenje po zvucnosti. Tako su sebe nazivali pa nazivaju i dan danas sebe ovi “Albanci” na Kosovo. Sa njima i pravi Albanci, dosli tu sa albanskih gora.
    U imenu SHQIPTAR, pa i u obliku SHIFTAR, nema nista pogrdnog, kao sto nema nista pogrdnog ni u imenu SERBIN, kako nas nazivaju oni, Albanci, nas, iako su nam ovo SERBIN identificirali sa lat. SERVUM = “sluga”, pa su upravo mene nazvali i preko medija SLUGA SLUGU, i to albanski akademici i “internacionalisti”!!!.
    Da bi satanizirali Srbe, albanski burzuaski intelektualci izmislili su pogrdno znacenje naziva SHIFTAR, pa urlicu na sve strane da ih tako vredjamo. Ja sam o ovome napisao poseban esej, pa i objavio to na albanskom i nasem jeziku. Rado cu ga poslati I-N SERBSKIM, ako hoce da ga objave.
    ………………………………………………………………………………………………………………
    Siptari, na Kosmetu, Srbe pogrdno zovu skija, to sam cuo svojim usima !

  3. UNMIK+EULEX+KFOR su duzni da obezbede vladavinu prava u POKRAJINI KiM(deo REPUBLIKE SRBIJE pod UN upravom do politickog resenja prihvatljivog za strane u sporu) uz ucesce lokalnih institucija i civilnog drustva na KiM. Dijalog je u svrhu pomirenja i politickog resenja(prihvatljivog za strane u sporu i medjunarodnu zajednicu(drzave-clanice UN)). Vlada REPUBLIKE SRBIJE mora pokazati kapacitet da resava najslozenije probleme u interesu svih svojih gradjana, kako onih koji uzivaju punu slobodu tako i onih koji zive na KiM gde nema pune slobode(kamenovanja autobusa, rusenja spomenika, uzurpacija imovine itd.).

  4. ma ko bre nije priznao kosovo ono je vec priznato samo ce nas naknadno obavestiti kao o mnogim drugim stvarima ovako je bezbolnije natenane znate onu ako zabu ubacite u vrelu vodu ona ce iskociti a ako polako zagrevate vodu skuvacete zabu e tako nas ovi zuti isto kuvaju

  5. Kosovo je srbija

    LJUDI KOSOVO JE SRBIJA…I SRBIJA CE BITI, AMERIKA JE ZAJEBALA ALBANCE VISE NEGO NAS, GLEDO SAM DOKUMENTARAC KOJI NIJE PUSTEN NA TV-U I TO, PROSTO TO STO SU GOVORILI NA DNEVNIKU NISE UKLAPALO NISTA U SLIKU! TO STO SU KOSOVSKI ALBANCI UMISLILI DA IMAJU SVOJU DRZAVU, SA NATPISIMA,TABLICAMA, LICNIM KARTAMA I TOME KADA JE SVE TO LAZNO… DOKUMENTARAC SE ZOVE TEZISTE LANCA…KOSOVO JE SRBIJA I KRAJ, MOGU SVI DA NAM SE SEGNU… 88 POSTO JE ALBANACA ALI 5 POSTO SRBA ZASTO TAKO… ZATO STO NEMA VOJSKE SRBE DA BRANI NITI POLICIJA KFOR CIM JE DOSO NA TERITORIJI KOSOVA ODMA JE KRENO DA UBIJA SRBE, ALBANSKI POLICAJCI NA KOSOVU SAMO HAPSE SRBE, PA VI MENI RECITE ONDA ZASTO IMA TAKO MALO SRBA NA KOSOVU, ISTORIJA SE PONAVLJA KAO IZ 1389!!! KOSOVO JE SRBIJA

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *