PAPA I SRBI Usta puna „nezabludivosti“

Piše Ljiljana Bogdanović

Pohvala čovekoljublju Alojzija Stepinca koju je pontifeks maksimus izrekao  tokom posete Hrvatskoj zaprepastila je zapadnu javnost i izazvala veoma oštre kritičke komentare vodećih svetskih informativnih agencija; najangažovanija autorska pera srpskih „nezavisnih“ medija, ona  koja u sličnim prilikama  demonstriraju bezmalo histeričnu osetljivost na  „vređanje žrtava“ i „veličanja zločina“, sada su se opredelila za muk! Da li samo zato što se „papska ne poriče“?

Kao da već i samo hodočašće na grob Alojzija Stepinca nije bilo dovoljno žestok šamar „demokratskom i slobodnom čovečanstvu“, a žrtvama ustaškog genocida posebno, papa Benedikt Šesnaesti je tokom posete Hrvatskoj održao i potresni govor u slavu ovog  „duševnog“ i „kontroverznog“  kardinala sa čijim je blagoslovom  na stotine hiljada ljudi u najtežim mukama okončalo život.
Duhovnog pokrovitelja NDH, papa je, naime, u govoru nazvao „braniteljem pravoslavnih, ličnošću uzornog humanizma koji se suprotstavio ustaškom režimu braneći Srbe, Jevreje, Rome“. Štaviše, pontifeks je napomenuo i da je Božji službenik to činio „pateći zajedno sa njima“, žrtvama  i svojim navodnim štićenicima, uvek i obavezno pripadnicima drugih nacija i vera!
Reči su papine  „odjeknule“, a „recipijenti“ jasne poruke Vatikana mogli su da se potom pitaju: da li ova empatična beseda nagoveštava da istorija, i kada navodi mnogo zastrašujućih činjenica i suvih podataka, zapravo laže i na pogrešne tragove navodi ili, pak, papa, iako zvanično nezabludivi, odnosno nepogrešivi, danas ne govori istinu? Da li su povesne hronike i nebrojena tragična svedočanstva naprosto oklevetala „mučenika Alojzija“ i u svesti i memoriji ne samo naroda na Balkanu posejala falsifikate istine? Ili je, jezikom modernog sveta rečeno, prvi čovek Vatikana demonstrirao praktikovanje svojevrsnog verbalnog delikta, odnosno „govora mržnje“ čijem cinizmu premca nema?

ODBRANA KRVNIKA I GENOCIDA
Postavljanje ovakvih pitanja dabome da je rizično već i zato što sporenja sa dogmom o papinoj nezabludivosti (kako se precizno imenuje božanska nemogućnost pontifeksa da, poput običnih smrtnika, uopšte pogreši) vode izravno na klizav  teren sporenja sa dogmom, što je lomila i obesmišljavala svaku primisao da se papska porekne. Ova dogma naime tvrdi kako papa „kao osoba“ može i da pogreši, te da bude grešnikom, ali da „ne može zabluditi u pitanjima vere i moralnog nauka“ kada nastupa zvanično.
O nezabludivosti je, dakle, reč. Kako Benedikt Šesnaesti u pomenutoj prilici nije govorio kao raspoloženi i patetični turista koji je obišao hrvatske znamenitosti, i tihovao za kardinalom, zaključak koji bi morao da sledi glasi: bio je u pravu!
Zapadni mediji se, međutim, sa ovim zaključkom rezolutno ne slažu. Tačno je, kažu, da papa po svojoj misiji nosi poruke ljubavi, mira i tolerancije, ali sada sramno i brutalno bezobzirno brani krvnika odgovornog za genocid. Tako tvrde komentatori svetskih agencija.
„Stepinac je podržavao ustaše čija je okrutnost šokirala i njegove nacističke gazde“, primećuje komentator američke agencije „Asošijeted pres“, dok austrijska novinska agencija APA, između ostalog, podseća da „’Enciklopedija Britanika’ navodi da je stravičnost masakra nad Srbima nadmašilo samo masovno uništenje poljskih Jevreja u nacističkoj Nemačkoj.“ Ova agencija takođe upozorava da se dokazi o sumnjivoj ulozi Stepinca mogu naći u dokumentaciji iz Drugog svetskog rata, te doslovno kaže „i to ne iz arhive kasnijih komunističkih vlasti, već iz nemačkih i italijanskih arhiva“.

NEOSETLJIVOST PREMA ZLOČINU
Papa jeste Nemac, ali možda nije zavirivao u  respektabilne nacionalne arhive svoje države koje dokumentuju kako su, i zašto, kardinal Stepinac, a i Vatikan, umešani u jedan od najgnusnijih zločina počinjenih u Drugom svetskom ratu, te je stoga, usled neobaveštenosti, zabludeo.
Zabludeo je i zaboravio se umni poglavar katoličanstva čak do manira koji se u pojmovniku modernog sveta sada takođe razume i usvaja kao svojevrsna dogma. Reč je, razume se, o govoru mržnje, odnosno necivilizovanom i u demokratskom neoliberalnom i slobodnom svetu nimalo poželjnom maniru prosuđivanja koje duboko vređa osećanja nekih grupa, naroda i pojedinaca. Možda neočekivano, ali papa Benedikt se sa nekoliko rečenica u slavu Stepinčevog „čovekoljublja“ i posebno hrišćanske ljubavi prema Srbima, Jevrejima i Romima, zanavek upisao u besednike izravnog govora mržnje. Jer, nije li govor mržnje definisan kao izlaganje „motivisano predrasudama ili netrpeljivošću uperenim protiv određenih grupa (verskih, nacionalnih, polnih, na primer), koje za posledicu ima podsticanje i podstrekivanje mržnje i zločina…“ Nije li izvesno da u ovom vremenu „posredstvom masovnih medija poruke velikom brzinom dolaze do ogromnog broja recipijenata“? Kao i da se „zbog samostalnog života reči u javnoj sferi, mora voditi računa o odgovornosti onih koji ih izgovaraju“.
Teško da bi se čoveku takvog znanja, obaveštenosti, obrazovanja i moralne doslednosti, između ostalog i u služenju idejama svoje mladosti, kao i privrženosti svojim saveznicima u drugom svetskom ratu, o Stepinčevoj nevinosti izgovorene reči mogle tek tako omaći. Upućeniji u pojedinosti iz života ovog pape čak kažu da Benedikt neguje svoje sećanje i da kod njega nije presahla duboka zahvalnost  i poštovanje prema onima  koji su i pod Staljingradom bili uz armiju kojoj je i sam papa pripadao.
Poruke koje je ovih dana papa poslao mogu imati teške posledice, one su motivisane predrasudama (ili „neznanjem“, svejedno) i dospele su do ogromnog broja ljudi. Hoće li svi oni pokazati kritičnost i trezvenost koju su u prosuđivanju pontifeksovih reči već pokazali mnogi zapadni novinari?
Teško da je tako. Verovatnije je da će bar deo uvažene javnosti kojoj je ovaj govor bio upućen, pre razumeti kako Stepinac nije zločinac, već mučenik. Neobično je što upravo tako – kao da su u rečima pape Benedikta spoznali otkrovenje, a ne spornu misao, reaguje i gotovo sva slobodno misleća javnost srpskih medija. Napomenimo da to posebno zbunjuje u slučaju vazda angažovanih i borbeno kritički nastrojenih analitičara iz korpusa tzv. „druge Srbije“, tradicionalno tako bolno ranjivih na „vređanje žrtava“ i „neosetljivost prema zločinu“. Ili se to odnosi samo na žrtve i zločine sa tačno kodiranim nacionalnim predznakom, i u jednom i drugom slučaju? Kako papa sa tim nema „niš“, to papino ih se, vidimo,  i ne tiče.

7 коментара

  1. U crvenom plastu satana vlada,
    sjedi na tronu glavnoga grada.
    Poslusne princeve postavlja, skida
    a rulja ga sljedi kao bez vida.

    Crvene papuce bez stida nosi,
    logorske oci iz korpe prosi,
    iskezen klanja se kovanim lancima,
    koljace zove svojim prvacima.

  2. “Pohvala čovekoljublju Alojzija Stepinca koju je pontifeks maksimus izrekao tokom posete Hrvatskoj zaprepastila je zapadnu javnost i izazvala veoma oštre kritičke komentare vodećih svetskih informativnih agencija; najangažovanija autorska pera srpskih „nezavisnih“ medija, ona koja u sličnim prilikama demonstriraju bezmalo histeričnu osetljivost na „vređanje žrtava“ i „veličanja zločina“, sada su se opredelila za muk! Da li samo zato što se „papska ne poriče“?“ —- Запрепаштење “западне“ јавности су могли изазвати кољачки “крсташки“ ратови, инквизиција, одобравање ропства, покрштавање народа уз помоћ огња и мача,темплари и остали “монаси“-убице који су поклали масу људи у име Папе и “хришћанства“, конкордат са Хитлером и Мусолинијем, проглашење НДХ “божијом државом“,Јастребарским – јединим икад забележеним концентрационим логором за децу о коме су бринули римо-католички “свештеници“ и “часне сестре“, са 1252 римо-католичка свештеника и монаха који су својеручно убијали Србе на територији НДХ, подршком “свете столице“ геноциду над Србима, проглашењем “блаженим“ зликовца Степинца од стране Ватикана, подршка фашистичком режиму и методама у новој НДХ….а запрепаштење над садашњим поступцима Папе је лицемерно и није на месту.“Запрепаштење“ над поступцима зликовачке секте окупане крвљу милиона невиних људи која се никад није одрекла језуитског лицемерја, фашизма и геноцида, као метода ширења свог утицаја је скарадно и депласирано. А о овим “домаћим“ пудлицама “Новог светског поретка“ које се лажно представљају као новинари, хуманисти, интелектуалци, политичари…нећу уопште да трошим речи, јер то не заслужују. Заслужују само презир и заборав.

  3. Što nas čeka posle Irinejevog ujedinjenja s katolicima i klečanja pred papom .
    Čeka nas nestanak kao naroda pod vekovnim koljačima koje predvodi Vatkan protiv svega pravoslavnog ali i muslimanskog .Srbi su sustavno unijaćeni ( pokatoličavani ) silom vekovima od kada su stupili na tlo AustroUgarske jer su Hrvati stalno vršili pritisak na carstvo preko pape koji je htio potpuno pokatoličiti Srbe . Pošto to nije išlo baš tako lako naši preci su krv svoju dali za veru dok danas razni mekušci Srbi prodaju veru za večeru . Ali u svakom slučaju su srbi imali autonomiju Vojnu Krajinu u sastavu Austrougarskog carstva što je više nego je Tito dozvolio u Jugoslaviji . Hrvatska je planski raseljavala Srbe i razbijala na manje grupe tako da ih asimilira i to traje vekovima . Srbi Senjski uskoci i deo Srba iz Like naseljen je u Žuberak i Belu Krajinu u Sloveniji . Srbe u Beloj Krajini i Sloveniji niti je tko pokatoličavao niti terao u uniju ( grkokatolici ) Ali zato u Hrvatskoj su Srbi odmah po dolasku u Žumberak pokatoličavani delom, delom su bili prisiljeni primiti uniju ( grkokatolici ) a samo delom su ostali pravoslavci . Hrvatska je planski zapuštala taj deo države samo da Žumberčani Srbi ne opstanu i uspeli su u tome . Primer nebrige za grkokatolike je episkpski dvor Pribić koji je u katastrofalnom stanju samo da bi i ono malo grkokatolika prešlo na katoličku veru . Isto tako Srbi oko Ivanić grada , Križa , Čazme , Kloštar Ivanića itd. bili su pokrštavani i manastiru Marči u grkokatolike . To je razbijesnilo Krajiške srpske vojvode pa su Marču spalili . U tom kraju i dana postoje posljednji ostatci pravoslavaca koji tužno izumiru bez pravoslavne crkve i sveštenika . Deo Srba u selima oko Križevaca je odmah pokatoličen a deo primio grkokatoličku veru ( uniju ) normalno prisilno . Danas i oni pomalo izumiru i mešanjem postaju katolici . Malo dalje skoro na tromeđi opština Koprivnice – križevaca -Bjelovara smešten je pravoslavni manastir Lepavina koji su okruživala bezbrojna srpska sela tako da se do 1939 godine za taj kraj govorilo mala Srbija . Mada su i tu Srbi po dolasku u te krajeve pojedina sela odmah primila katoličku vjeru kao što su Pešćenik , Rovištanci ,Gornja i Donja Velika , Križ, Carevdar ,Lukovac , Rasinja , Cvetkovac, Apatovac ,Marinovac, Jarčani ,Čabraji ,Srem , Miličani , Mala i Velika Branjska , Trnovac i Ladislav Sokolovački , Vrhovac , Jankovac , Domaji ,Brđani , Gornji i Donji Maslarac , Glogovac i još poneka sela .U ostalim selima u vrlo širokoj okolici Srbi su ostali pravoslavci i umjetno su podjeljeni između opština Bjelovar , Križevci i Koprivnica kako bi ih se što lakše asimiliralo . Od nekada velikog područja danas večinom izumiru čak i oko samog manastira Lepavine zbog sustavne nebrige i namjernog uništavanja bilo kakvog centra tog djela Hrvatske . U Slavoniji do reke Pakre neda se niti izbrojiti srpska sela koja su još davno pokatoličena a sustavno se radi i dalje . Područje Ivanić grada , Križa , celi Žuberak ,delovi Like i Dalmacije . A u Dubrovniku nije niti bilo nikog osim Srba ali izvršen je pritisak pa su Srbi Dubrovnika , Pelješca i Korčule vrlo rano primili katoličanstvo .Mogao bih tako danima ali koja korist…….

  4. pozakmljen komentar,

    Dobro je rekao jedan Srbin da Split i Dalmacija(a to zapravo vrijedi i za cijelu Hrvatsku)stenje i puca pod hercegovačkom čizmom.

    Ti kamenjari „najveći rvati i katolici“ kojima se Gospa „redovito ukazuje“ u Međugorju,toliko „vole“ svoju rodnu grudu,da su je masovno napustili i kao skakavci se razmigoljili po cijeloj Hrvatskoj naravno kao šefovi,nećeš njih vidjeti na baušteli kao meraklije Bošnjake.

    Dalmatinci ih „tako vole“ da su za vrijeme rata stavili natpis u Splitu.“Vratite nam naše Srbe,eto Vam Hercegovci“.

    A priča mi jaran iz Jajca,kako kad je Jajce bilo okupirano od strane ercegovaca,da su sve popljačkali(dom SFRJ rasturili)i da su mogli da bi i vodopad Plive uzeli.

    Ništa čudno,uvijek su ercegovački rvati bili uz svjetske siledžije,prije Nijemce,sad Amerikance,ti „skromni i pošteni vjernici“,a jedini njihov bog je novac.

    HVO PROTIV IRANA ili hrvatska politička luđačka košulja!

  5. Овај Папа је ,ипак,само,Немац.

  6. gusle su mnogo starije od interneta, rade i bez nuklearne elektrane i dosmanlija…

    Prepodobni Ćelijski Justine
    Pravoslavna Zvezdo sa visine
    Gromoglasna trubo Jevanđelja
    Svetosavskog soja i poštenja,
    Ti si teške podnosio muke
    Zbog Hristove Božanske nauke
    U svom rodu od braće starije
    Iz Crkvene više jerarhije,
    Koja tada otpade od Boga
    Radi ovog carstva zemaljskoga.
    U sveopštu jeres ugaziše
    I Kanone Svete pogaziše,
    Učlaniše Crkvu Svetosavsku
    U nekakvu bludnicu satansku
    Zbog Fanara i Atinagore
    Te pođoše s` gorega na gore
    Dok dođoše do poslednjeg zida
    Kad progleda , i ko nema vida.
    Postadoše mnogi , ko demoni
    Episkopi , vitezi , masoni
    I od takvog jeretičkog soja
    Izabraše , Srbi braćo moja
    Jeretika iz Niškoga grada
    Da sa trona Svetog Save vlada .
    A On svoje “ Bogom dane vlasti “
    Promijeni za zemaljske slasti ,
    I otpoče progon Pravoslavlja
    Sve zbog pape, i u Nišu slavlja .
    Kako na tron Svetog Save sede
    Rat građanski rad bi da uvede .
    On jeretik i ekumenista
    Na Nebesa progna Blagog Hrista
    A vekovnu Crkvu Svetosavsku
    U zbornicu pretvori satansku.
    Apostolska pravila ne pazi
    Vaseljenske sabore pogazi ,
    I proglasi sebe jeretikom
    To ni na um nebi palo nikom ,
    Da se neko iz Srbskoga roda
    Za Judine srebrenike proda .
    Ustav svoje Crkve odbaciše
    Sinedrion pilatski stvoriše .
    Te zbog papske troroge tijare
    Osramoti naše pretke stare ,
    I otpoče đavolju rabotu
    Rodu Srbskom na večnu sramotu .
    Pacifisti stari komunisti
    Sinodalci i ekumenisti ,
    Obrukaše istoriju našu
    Nadmašiše turskog Sinan Pašu.
    U dvadestom , i prvom vijeku
    Našu slavnu srpsku kolijevku ,
    I potomke Svetog Save brate
    Da porime i pounijate .
    A Kosovo i svetinje naše
    Šiptarima na poklon predaše .
    Tu izdaju iz patrijaršije
    Još rod Srbski upamtijo nije .
    Artemija Hristog vojnika
    Mučenika i ispovednika ,
    Episkopa Raško – prizrenskoga
    Sledbenika Ave Ćelijskoga ,
    Sinodalno saborsko vijeće
    Osuđuje na Krst i raspeće ,
    Jer On neda , Pravoslavni rode
    U Srbiju papu da dovode .
    Prognaše ga , sa Raškoga trona
    A po želji papista poltrona ,
    No s kim , Sveti Ćelijski Justine
    S policijom šiptarske manjine !
    I kada su u Judinom piru
    Pomislili sada smo na miru,
    Artemije Pravoslavlja dika
    Ispred mlakih , i hladnih vladika ,
    Hristu Crkvu Svetosavsku vrati
    Apostolskom verom je pozlati
    Kao Marko svetitelj Efeski
    Uzdiže je na prestol Nebeski.

    Srbski narodni guslar Miro Roglić

    Novembar,2010

  7. STA CE DJAVO U PRAVOSLAVLJU

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *