MITROPOLIT AMFILOHIJE NATO nas i danas bombarduje

Razgovarali Nataša Jovanović i Uglješa Mrdić

Da li je NATO završio svoju misiju u Srbiji, ko i zašto progoni monaštvo Mitropolije Crnogorsko-primorske, kakav je položaj Crkve na Kosmetu, te kakva je uloga pripala SPC-u u najnovijim geopolitičkim  pomeranjima, govori za „Pečat“ njegovo visoko preosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović

Kao mali gledao sam bombardovanje, uspostaviće se kasnije, samo jedno u nizu koje dolazi iz istog centra. Iza tih bombi ostale su da zjape naše rane. Otuda je neshvatljiva poseta NATO-a Beogradu. Shvatam da se mi ponašamo kao zatvorenici koji pušteni iz zatvora ne mogu da se priviknu na slobodu, već se svojevoljno vraćaju na robiju, kaže za „Pečat“ njegovo visoko preosveštenstvo mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović.

Održavanje vojne konferencije NATO-a u Beogradu patrijarh je nazvao poganim lekom za srpske rane. Da li takve rane zaceljuju?
Setimo se da je vojna alijansa bombardovala Republiku Srpsku 1995. godine, Srbiju i Crnu Goru 1999. godine. Ako odemo dalje u prošlost  prisetićemo se da su prve evropske bombe padale na Podgoricu 1915. godine, onda redom evropske nemačke bombe 1941. i 1943. godine na Beograd, savezničke 1945. godine. Potom su po nama padale evropske i NATO bombe na Republiku Srpsku 1995, i 1999. godine na SRJ. Sve zlo je došlo iz istih centara, odakle su padale bombe na srpske teritorije.
A da li se Srbija i njen narod danas osećaju kao zarobljenici koji pušteni na slobodu priželjkuju robiju, ne znam, ali znam da te NATO bombe gledam i danas kako sipaju, padaju kao kruške sa nebesa. Rane ne cele, jer NATO nas i danas bombarduje.

Koji nam se lek nudi za kosovske rane?
Današnje stanje na Kosovu i Metohiji predstavlja nastavak njegove nacifašističke okupacije iz Drugog svetskog rata sa dugoročnim posledicama. Brojna su iskušenja Crkve na Kosovu i Metohiji. Kao prvo i osnovno iskušenje, kako za nju, tako i za pravdu i pravednost na Kosmetu uopšte, jesu plodovi domaćeg i međunarodnog nasilja – jednostrano proglašenje nezavisnosti Kosova. Duboke su i preduboke kosovske rane, stare i nove: razrušeni hramovi, oteta crkvena i narodna imovina, stotine hiljada proteranih pravoslavnih Srba sa svojih vekovnih ognjišta, nemogućnost njihovog povratka, sve veće siromaštvo i egzistencijalna ugroženost preostalih Srba, ali i svih stanovnika Kosova. Tamošnji preostali narod koji je izdržao petovekovno tursko ropstvo izdržaće nesumnjivo i ovo novo i najnovije, veran svom kosovskom zavetu.

Progon monaštva u Crnoj Gori, čini se, prirodan je nastavak pokušaja urušavanja naše Crkve van teritorijalnih granica Srbije. Čime potaknuta vlast sprovodi ovakve mere?
To je samo jedno od bezakonja organa vlasti u Crnoj Gori. Mislim na sprečavanje prijavljivanja i dobijanja dozvola za boravak nekih sveštenika, monaha i monahinja, koji nemaju crnogorsko državljanstvo, ali od kojih mnogi, a neki i po 15 ili 20 godina, borave u Crnoj Gori i služe u SPC-u. Međutim, sadašnji MUP Crne Gore se poziva na Zakon o verskim zajednicama iz 1977. godine po kojem su novoformirane verske zajednice dužne da se prijavljuju i registruju.
To je prvi put u istoriji da inspektori policije presreću monahe, monahinje i sveštenike i ti obilasci manastira traju poslednjih mesec dana. Inspektori bukvalno prestravljuju sveštenstvo upadajući u svetinje, preteći im da će biti izbačeni, naročito onima koji nisu regulisali svoj boravak u Crnoj Gori. Među njima ima monaha i sveštenika iz Rusije, Sirije, BiH, Srbije. Tako nešto je neshvatljivo i neprihvatljivo, pa s pravom mogu da kažem da je ovo u istoriji Crne Gore nezapamćeno nasilje policije nad sveštenstvom i monaštvom Pravoslavne crkve. Sličnog nasilja nije bilo ni u vreme tursko, ni u vreme mletačko, ni u vreme Austrougarsko, ni u vreme nacista, ni komunista. Zaprepašćujuće je da vladajući režim primenjuje taj zakon na Srpsku pravoslavnu crkvu, ustanovu koja postoji u Crnoj Gori preko osam vekova i predstavlja kičmenu moždinu Crne Gore, ona je i stvorila Crnu Goru u vreme dinastije Petrovića. Uprkos tome ova vlast SPC svrstava u red nekih crkvenih zajednica gotovo nepostojećih, od čijih se sveštenika očekuje da se  prijavljuju na  šalteru crnogorske policije. Sama SPC i njeni službenici ne beže od obaveze da prijave, ispoštuju zakon i činjenicu da je Crna Gora postala nezavisna država koja ima svoj Ustav. Ali, u istoj meri, mi tražimo ne samo od države već i njenih organa da ispoštuju Crkvu i njena vekovna prava, kako bi se sačuvao njen identitet i postojanje neprekinuto kroz vekove. Država je bila i nestajala i menjala svoje granice, a Crkva je bez prekida ostala do danas, što znači da ništa drugo ne tražimo već samo ono što nam zakonom pripada. A svetinje traže razumevanje.

Koliko su u vezi s progonom monaštva i sveštenstva u Crnoj Gori  najnoviji rezultati popisa stanovništva?
Što se tiče popisa rezultati još nisu saopšteni i verovatno će se to desiti polovinom jula ove godine. Međutim, što se samog popisa tiče treba reći da bez obzira na to kako se narod deklarisao u pogledu narodnosti, jezika i pripadnosti veri, Crkva po svojoj prirodi ne pripada, niti je uslovljena ni promenama, ni državom. Ona sobom obuhvata svaki zemaljski narod. Na prethodni praznik Svete Trojice, recimo, izrečena je jasna poruka da se svi zemaljski narodi saberu u jedan narod i Crkvu Božju. Mitropolija u Crnoj Gori obavlja svoju vekovnu misiju i lokalnu, i mesnu, ali i univerzalnu, pa bez obzira na to kako se narod deklarisao po nacionalnoj i verskoj pripadnosti, odnosno jeziku kojim govori, Crkva po svojoj prirodi nije uslovljena – ona je vaseljenska i obuhvata svaki zemaljski narod. Otuda nema niko pravo da svoje ideološke predrasude nameće Crkvi i da je ograničava na neku državu ili neki narod. Crkva ima svoje vekovne zakone, poštuje državu, ustrojstvo i vlast. Naravno ne može da pozdravi svakog vlastodršca, ali traži od države, bez obzira na to kako se zove, da ispoštuje Crkvu i njeno vekovno ustrojstvo i da joj ne nameće svoje ideološke principe, nezavisno od toga da li je reč o nacionalističkim ili plemensko-partijskim. Ako casino online je Konstantin pre 1.700 godina doneo Edikt u kojem je napisao da  porušene crkve treba da budu obnovljene, a oduzeta imovina vraćena, onda se nadamo da će na početku 21. veka savremena takozvana „moderna demokratska vlast“ imati interesovanja za Crkvu, njena prava i misiju.

Da li ste pomišljali da zaštitu prava potražite od međunarodnih ustanova, suda u Strazburu?
Nadamo se da je to  i za samu vlast u Crnoj Gori neočekivani potez. Ne znam da li je Srbija u tom pogledu nešto radila, ali što se nas tiče, nesumnjivo, ne daj Bože, ukoliko bi državna vlast u Crnoj Gori nastavila progon nad Mitropolijom, SPC, sveštenstvom i monasima, mi smo spremni da se obratimo i Briselu i Strazburu i svim relevantnim međunarodnim ustanovama, zahtevajući zaštitu svojih prava, a istovremeno i restituciju crkvene imovine.
Što se tiče Zakona o restituciji crkvene imovine poznato je da ga je Srbija donela i da se očekuje donošenje zakona o restituciji i drugim fizičkim i društvenim licima. Očekujemo, ne samo da se ne oduzima imovina koja je opstala u vreme komunističke diktature, već da se i ono što je opljačkano u to doba vrati crkvi. Nadamo se da će prevladati razum, jer postoji tendencija u Crnoj Gori da se oduzme sveukupna imovina crkve. Sve je počelo sa pričom o hramu Sv. Bogorodice na Ćipuru, pa na Kruševcu, prvim probnim balonima, ali se nadam da do toga neće doći, kao da neće doći ni do rušenja crkve na Rumiji koju su  Turci srušili 1571. godine, a mi obnovili. Nadam se, a Vlada je to obećala, da će omogućiti obnovu Crkve Sv. Bogorodice na Svetom Stefanu. Uvereni smo da će neke vrste dečjih bolesti naše novokomponovane evropske demokratije biti prolazne i da će ova država ispoštovati svoj Zakon i svoj Ustav. Jedna od osnovnih činjenica njihovih odredbi je zaštita i poštovanje prava crkava i verskih zajednica, i njihovih vekovnih prava.

Da li će se Mitropolija crnogorsko-primorska morati registrovati u Crnoj Gori?
Nema nikakvog zakona koji traži da se registrujemo, niti bilo kakvog razloga da mi to prihvatimo, sem pod pritiskom nekog nasilja, do koga, nadam se, neće doći.

Optužbom da ste krivi što sprečavate rušenje hramova stali ste u red sa vašim prethodnicima,  mitropolitima Crne Gore. Da li se istorija ponavlja?
Naravno da ću se pojaviti na suđenju kao građanin Crne Gore. Ne postoji nijedan razlog da se ne pojavim, mada moram da priznam da je veoma čudna optužba kojom se na teret mitropolitu stavlja činjenica da je branio rušenje hrama. Uostalom to se već dogodilo sa mojim prethodnikom Danilom Dajkovićem, a jedine demonstracije koje su organizovane u Crnoj Gori posle rata bile su protiv ovog mitropolita, zato što je branio da se sruši crkva Svetog Petra na Lovćenu i tako pogazi zaveštanje Petra Petrovića Njegoša. U Crnoj Gori je toga bilo i ranije, pa ne bi trebalo zaboraviti da je njegov prethodnik mitropolit Arsenije bio osuđen na pravdi Boga 1954. godine na 11 godina zatvora, a njegov naslednik mitropolit Joanikije bez suda i presude, po nekom prethodnom sudu, ubijen je 1945. godine.  Ni danas mu ne znamo ni groba, ni mramora. To je nešto što se nažalost u Crnoj Gori dešavalo i pre Amfilohija, pa je možda ovo sa mnom i najbezazlenije.

___________

Manastir Morača

Izdavačka kuća „Svetigora“ predstavila je prošle nedelje monografiju „Manastir Morača“ u kojoj se sažima vekovni život u tom manastiru, kao i neprolazne umetničke i kulturne vrednosti koje su se tokom više vekova stvarale i čuvale. Monografija „Manastir Morača“ je peta po redu knjiga u ediciji „Nemanjićki manastiri“.
Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović je, govoreći o manastiru Morača, istakao da je on tokom svog viševekovnog postojanja prošao mnoge nedaće.
Manastir je bio izložen napadima Turaka, bez krova je bio 70 godina, spaljena je manastirska biblioteka, a sam prostor na kojem je izgrađena je bio obična pustinja, naveo je mitropolit Amfilohije.
„Taj manastir je jedna od najznačajnijih srednjovekovnih svetinja. Sačuvan, sa kontinuitetom sabira u sebe vremena i vekove, istoriju, narodnu dušu, svedočanstvo je onoga što smo bili i što smo kroz vekove Bogu prinosili na dar i onoga što ćemo ostaviti za buduća pokoljenja“, naglasio je mitropolit.
On je rekao da je manastir prošao kroz mnoga raspeća, ali da je ostao neuništiv i neizbrisiv zahvaljujući prisutnosti božje sile.
Profesorka Anika Skovran je ukazala da su mnoge crkve i manastiri u Srbiji doživeli tešku sudbinu, uključujuću i manastir Morača, izuzetan spomenik Nemanjićke loze.
Taj manastir je imao važnu ulogu za Srbiju i predstavlja jedan od spomenika koji su od osnivanja do danas ostali svedok istorije i umetnosti.
Književnik Matija Bećković je istakao da ova edicija „Svetigore“ zaslužuje svaku pohvalu jer će kod mladih naraštaja razviti svest o značaju onoga što im ostaje u nasleđe, o neprocenjivom blagu kojim mogu da se ponose u svetu.
Srpski manastiri nisu bili samo hramovi, nego i prve prestonice, biblioteke, bolnice…i o svakom od njih postoji istorija nastanka, rekao je Bećković.

8 коментара

  1. NATO je jedno veliko zamajavanje,

    Moj kolega, drugar, rodjeni Kuvajcanin,je dosao u Beograd, doveo zenu i decu,kada je Iraq napao Kuwait.*Dosao sam na desetak dana, docice amerikanci da srede stvari, pa cemo da se vratimo*..?
    Nikada se nije vratio, poceo je da shvata stvari,otisao je u Indiju, stric mu je tamo radio, da bi upisao decu u skolu,cekao je povratak kuci,na dan oslobodjenja, kada je vest obigrala svet, od radosti umro je od srcanog udara. NATO, nikom ne pomaze, NATO je sucesnik,vojna industrija nesme da stane,hiper prdukcija kapitala je opasna za *imaoca istog*, NATO je nekada agresor, nekada branilac, sve jedno vazno je da je rat !

  2. Ma kakav NATO, vlast nas *bombardirovka*
    …………………………………………………..
    SRS: Vlada nastavlja rad na faktičkom priznavanju Kosova

    Vlada Srbije nastavlja rad na faktičkom priznavanju Kosova kao nezavisne države, ocenila je danas Srpska radikalna stranka (SRS)

    “Režim je pristao da na zvaničnim ispravama, dokumentima i tablicama budu simboli takozvanog Kosova i time nastavio sa faktičkim priznavanjem nezavisnosti”, rekao je funkcioner SRS Boris Aleksić na konferenciji za novinare.
    Aleksić je ocenio da je vlast u nastojanju da se približi EU odustala od pristupa da se pitanje Kosova i Metohije rešava pod okriljem UN i uz pomoć Rusije, i dodao da takvi postupci ruše ustavni poredak Srbije.
    “Vlada nastavlja da radi na faktičkom priznavanju takozvane nezavisne države Kosovo. To potvrđuje i činjenica da na sednicu Skupštine Srbije, koja je zakazana na inicijativu SRS, nisu došli ni premijer ni predsednik Srbije”, rekao je Aleksić.
    Dodao je da šef pregovaračkog tima Beograda Borislav Stefanović i ministar za Kosovo i Metohiju Goran Bogdanović, odgovarajući na pitanje poslanika SRS nisu demantovali da su ušli u proces faktičkog priznanja Kosova.
    “Izjava Stefanovića da Vlada zna šta će koja strana dobiti u pregovorima Beograda i Prištine dokazuje da su i ovi pregovori farsa i da je sve unapred dogovoreno”, rekao je Aleksić.

  3. 27.mart 1941.

    Patrijarh Gavrilo nije mogao znati da među demonstrantima ima najmanje „svetosavske dece“, ako je uopšte bilo. Biće mu suđeno da iz neposredne blizine, iz manastira Ostrog, posmatra bezglavo bežanje pučističkih vođa i njihovih ministara, još uz to, podelu državnog blaga. Svoje iluzije patrijarh Gavrilo je platio tamničenjem u zatočeništvu za svo svreme rata dok su pučističke vođe živele van domašaja okupatora koga su doveli u zemlju.

  4. Љубомор

    Ране од стране погани дођу па и прођу пре или касније. Срби су на то стекли имунитет још од Млађег каменог доба, (стицали од пре 6.500 г. – Лепенца. Невоља је што памћење по трајању оста као код риба.)
    Далеко већа и болнија је домаћа поган код Срба. За ту поган нема апотека. Домаћа поган, очекујем да ће у уџбенику Историје ускоро написати да Срби и Немањићи нису зидали Манастире него арбанашке светиње по Срији, Косову и Миловој џамахирији отели и претворили у своје Манастире, биће прихваћено. Разлог рибље памћење. Сулуди циљ; Евроатланске интеграције немају алтернативу.

  5. Šumadijski korpus je od 20. do 24. januara oslobodio celu Grdeličku klisuru i stigao na domak Vranja. Za odbranu Vranja Turci su prikupili oko 7.000 boraca redovne vojske i oko 3.000 bašibozuka, 8 topova i dva eskadrona konjice. Žestoke borbe za Vranje vođene su 30. januara, pa su Turci pod jakim pritiskom srpske vojske Vranje napustili noću 30/31. januara. Korpus je zatim okrenuo prema Prištini, u Gnjilane je ušao 4. februara, a jedno njegovo izviđačko odeljenje 5. februara u Gračanicu, kada je i do njih stigla vest o primirju iz Jedrena.
    …………………………………………………………………………………………………………………
    Danas se radi o *NATO basibozuku*, u Srbiji i Crnoj gori, kojekakvim *lokatorima*..*raznim licima sa posebnim CIA potrebama*.

  6. Vidi li, mitropolit Amfilohije i sebe kao produženu ruku NATO-a? Ne zaboravite, da je većinom i njegovom zaslugom došlo do svrgavanja sa trona vladike Artemija. Nije nevažno istaći da je upravo od strane NATO-čelnika ovaj kosovski vladika ocijenjen kao nespreman za saradnju jer nije htio primiti Bajdena, jer ne podržava politiku Tadića, jer nije htio da snage koje su rušile srpske svetinje- iste obnavljaju, jer je aktivno nastojao da na djelu ne priznaje nametnutu kosovsku nezavisnost. Zbog tih i dr. razloga on je morao biti zbačen od bučnih ali i kooperativnih vladika, Amfilohija i Atanasija koji su odavno podvili rep.

  7. гаврило

    митрополит је највећи кривац! видио је што је урадио и сада нам као Латин продаје м… за бубреге! велика је његова едукативност,велика је његова памет али и мала! оно што је урадио са Патријархом, епископом Артемијем,расколом и мијењањем имена цркве у црној Гори више га у мојим очима не може ништа опрат па да сада сије златне ријечи. и сам је изгледа увидио какву је трагедију направио србском народу!

  8. Hitleru oduzeta titula počasnog građanina u rodnom gradu

    Savet austrijskog grada Braunaua, u čijem je sastavu danas i mesto Ranshofen, rodno mesto Adolfa Hitlera, saopštio je da je jednoglasno odlučio da nacističkom vođi oduzme titulu počasnog građanina
    Nedugo nakon što je 1938. godine Austrija priključena Nemačkoj, Ranshofen je Hitleru dodelio tutulu počasnog građanina, a taj grad nedugo posle toga priključen Braunauu.
    “Opštinski savet je današnjom odlukom poslao jasnu poruku i preuzeo svoju političko-istorijsku odgovornost”, piše u saopštenju gradonačelnika Braunaua Johana Vajdbahera.
    Opštinski savetnici Braunaua takođe su se distancirali od svih odluka donetih u vreme nacističke Nemačke.
    U Austriji je nedavno izbila žestoka polemika pošto je ekstremno desničarka Slobodarska partija odbila da podrži distanciranje nekoliko gradova od politike Adolfa Hitlera, argumentujući to činjenicom da nacistički vođa više nije živ.
    Posle toga je ta stranka optužena da nedovoljno jasnim stavom o Adolfu Hitleru šalje poruku najekstremnijem delu svojih glasača.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *