Ekoteroristi

Piše Mara Knežević Kern

Događaji na svetskoj i lokalnoj sceni ukazuju da je „Veliki brat“ sve nervozniji, a ekološki pokret (uključujući i protiv NATO-a) sve masovniji. Tako FBI već duže vreme u delovanju zelenih aktivista prepoznaje opasnost od ekoterorizma

U Americi je lov na „zelene“ započeo 2005. godine, svedočenjem Džona Levisa, zamenika direktora FBI za borbu protiv terorizma, koji je pred Senatom označio novu opasnost na domaćem planu – „opasnost od ekoterorizma“, sa posebnim osvrtom na „opasnost od društava za odbranu prava životinja!?“ Levis je tom prilikom označio mete svoje političke akcije, među kojima su Front za oslobođenje Zemlje (ELF) i Front za slobodu životinja (ALF) – koji su, posle sabotaže na privatnoj farmi koja uzgaja kune u komercijalne svrhe, optuženi za terorizam.

GRINPIS „TERORIZAM“
U knjizi „Zeleno je novo crveno“ nezavisni novinar Vil Poter osvetljava pravo lice korporativne Amerike, u kojoj se pod pritiskom ekoloških pokreta i ekstremnih zelenih aktivista probudio duh makartizma, da bi umesto „crvene opasnosti“ lov na veštice bio preusmeren ka „zelenoj opasnosti“. Inicijatori  ovog lova su ugroženi „stubovi društva“ – korporacije koje zgrću dobit u poljoprivrednoj, farmaceutskoj, hemijskoj i petrohemijskoj industriji, najveći zagađivači i najglasniji zagovornici prljave industrije i genetskog inženjeringa.
Hajci na ekoteroriste pridružili su se i unajmljeni intelektualci, oni uz pomoć medija  ubacuju u društvenu svest bujicu lažnih pojmova i „reči-ameba“, sejući strah od zelenog aktivizma. „Ovaj novogovor ima za cilj da stvori  zabunu, kako bi dao nepostojeći smisao svakom činu otpora“, kaže Poter, uzimajući za primer imenicu saboter koja je mutirala u politički korektan naziv terorista, kako se kriminalcima ne bi nazvali oni što uništavaju prirodu već oni koji je brane.
U cilju zaštite interesa onih koji zarađuju na nehumanom uzgoju životinja, izglasan je Zakon kojim se u pravni sistem Amerike uvodi novi termin: „animal-enterprise terrorism“ (terorizam usmeren protiv vlasnika životinjskih farmi). Prve žrtve ovog Zakona bili su aktivisti iz ekološkog pokreta „SHAC“, čija je jedina krivica bila u tome što su otvorili veb-sajt usmeren protiv istraživačke laboratorije Hatington, podržavajući sve oblike otpora protiv ove kompanije.
„To su plodovi političke klime nastale posle 11. septembra“, kaže Poter upoređujući atmosferu linča uperenu protiv zelenih sa onom iz 1950. godine, kada je FBI primenjivao identične metode protiv crvenih. „Korporativna država zna da je svaki ekološki protest u suštini antikapitalistički i preduzima sve mere ne bi li ga na vreme ugušila“.
Da se na međunarodnom planu ipak događaju promene nabolje može se videti iz epiloga sudskog procesa protiv kompanije za eksploataciju nafte na Arktiku „Cairn Energy“, optuženoj od strane „Grinpisa“ da nema plan o sanaciji štete koja bi nastala u slučaju havarije, slične onoj koja je izazvala ekološku katastrofu u Meksičkom zalivu.
Za razliku od dosadašnje prakse, Sud je u ovom slučaju prihvatio zahtev tužioca kao opravdan i naložio kompaniji da obelodani „tajni plan“ („Arctic Oil Spill Response Plan“) o merama koje će preduzeti u slučaju masivnog ekološkog akcidenta. Aktivisti „Grinpisa“ sumnjaju u postojanje takvog plana, s obzirom na to nije moguće saniranje u arktičkim klimatskim uslovima. Ukoliko se pokaže da su optužbe tužioca opravdane biće olakšan i položaj 18 „Grinpisovih“ aktivista, uhapšenih na Grenlandu posle okupiranja „Kairnove“ naftne platforme, vršeći pritisak na kompaniju da obustavi radove dok ne obelodani proceduru predviđenu u slučaju havarije.
Za sada se na Arktiku stacionirala samo „Cairn Energy“, dok se  „Chevron“, „Exxon“ i „Shell“ spremaju da započnu otvaranje bušotina u blizini Grenlanda i u ledenim vodama Aljaske. Od uspeha „Grinpisa“ zavisi da li će doći do intenziviranja vađenja nafte u tom području ili će se konačno od toga odustati.

EKOCIDNI SVETSKI POREDAK
Derik Džensen, autor „Endgejma“, okupio je grupu autora koji su napisali knjigu „Sveobuhvatni zeleni otpor“ u nameri da probude Amerikance iz sna koji je predugo trajao. Derik živi na malom imanju, što mu omogućuje da se obraća javnosti iz pozicije nezavisnog, neprofitabilnog uzgajivača zdrave hrane, a intelektualni angažman usmerio je ka razumevanju društvenih odnosa i njihovog uticaja na prirodu. „Civilizacija nije i nikad neće biti održiva“, tvrdi Džensen, pitajući se da li je realno očekivati da se bilo šta na tom polju dobrovoljno promeni.
Autor tvrdi da je, pre svega, neophodno promeniti kulturni obrazac, kako bi se stvorio novi identitet na temelju samopoštovanja i solidarnosti. Solidarnost je ključna reč, a sam radikalni zeleni otpor bio bi organizovan lokalno i usmeren ka rešavanju lokalnih problema. „Dip grin rezistans“ je vodič za one koji su spremni da se odupru ekocidnom svetskom poretku i neodoljivo podseća na skojevska pravila koja su štitila antifašiste pod nacističkom okupacijom.
Tragajući za dijagnozom bolesti koja je zahvatila sve pore naše civilizacije Džoel Kovel je u knjizi „Neprijatelj prirode“ otišao dalje od D. Džensena, ne zadovoljavajući se samo lokalnim zelenim aktivizmom. Kovel je došao do zaključka da je koren zla u samim temeljima kapitalističkog društva, kojem je imanentno ugrožavanje opstanka svega što se ne može podvrgnuti totalnoj kontroli – uključujući i prirodu. „Kapitalizam je nekontrolisana snaga koja uništava ekosistem, a klimatske promene su druga strana imperijalizma“, kaže  Kovel zagovarajući novu organizaciju društva na temeljima teorije marksizma, uz naglašenu brigu o prirodi koja bi dovela do razvijene forme socijalizma: ekosocijalizam. Autori veruju da samo socijalističko društvo sa jakim garancijama o pravima čoveka i prirode može da spasi planetu.
Kovel upozorava na greške većine ekoloških pokreta jer svoje akcije usmeravaju protiv „loših“ kompanija, kao da u kapitalizmu postoje „dobre“ kompanije. Svestan da će njegove revolucionarne ideje uznemiriti vlasnike kapitala, kritički se osvrće i na političke programe većine parlamentarnih levičarskih organizacija, koje se nisu obavezale na zaštitu prava prirode i preuzimanje odgovornosti za nastalu štetu.
Kritikujući opsednutost naše civilizacije „napretkom“ i „tehnološkim razvojem“, Kovel podseća na već zaboravljen termin „granice rasta“, prvi put lansiran na sastanku Rimskog kluba – 1972. godine.
S obzirom na to da kapitalizam nije samo ekonomski sistem, već je koncipiran tako da agresivno formira etičke principe društva, autori filozofije radikalnog otpora obraćaju se žrtvama nasilnog pedagoškog drila u američkim školama (od zabrane govora o klimatskim promenama, do zabrane kritičkog osvrta na GMO hranu), kako bi shvatili da pred sobom imaju samo dve opcije: „kraj kapitalizma“ ili „kraj sveta“.

„FEMA“ UZVRAĆA UDARAC
Ima nagoveštaja da je Federalna agencija za upravljanje kriznim štabovima „FEMA“ („United States Federal Emergency Management Agency“) na putu da legalizuje pravo na hapšenje i držanje u posebnim kampovima neistomišljenika optuženih za terorizam, što će biti primenjeno i na „ekoteroriste“, čiji broj u svetu „zabrinjavajuće“ raste. Ova panika potvrđuje da „ništa nema veću snagu od ideje za koju je došlo vreme“, a sudeći po reakcijama vlasti – za ekopokret je došlo vreme.
„Global risrč“ je nedavno postavio pitanje: u koje svrhe se grade i renoviraju brojni kampovi širom zemlje (oko 800 do sada otkrivenih) i šta stoji iza floskule o „brizi za nacionalnu bezbednost“, koju zvaničnici koriste ne bi li izbegli neugodne odgovore o prirodi ovih kampova. Postoji opravdana sumnja da će se u ovim logorima držati „neprijatelji društva“, ekoteroristi, levičari i ostali nezadovoljnici, kako bi bili izolovani od javnosti i onemogućeni da deluju u cilju promene društvenih pravila.
Za nadzor nad pobunjenim narodom zadužena je agencija „FEMA“, osnovana 1979. godine  kako bi se u okviru nacionalnih agencija bavila prevencijom od prirodnih katastrofa, poplava, požara, kao i brigom o stanovništvu u slučaju vojnog napada. Od 2003. godine „FEMA“ je postala deo „Department of Homeland Security’s Emergency Preparedness and Response Directorate“, sa dodatnim zadatkom da reaguje u slučaju terorističkih napada. Ova novina koincidira sa pravnom preformulacijom delikta „sabotaža“(po kojem su najčešće bili procesuirani zeleni) u „teroristički akt“, što razotkriva pozadinu čitave akcije usmerene protiv zelenih aktivista.
Iako je ova agencija doživela organizacioni fijasko tokom sprovođenja akcije spašavanja stanovništva Nju Orleansa (nasilno sprovođeno u prihvatne kampove, uz pomoć privatne vojske kompanije „Black Water“ USA), vlada joj i dalje ukazuje poverenje i proširuje polje delatnosti. I ovu akciju prati zastrašivanje javnosti terorizmom, kako bi se provukao set zakona kojima se ukidaju sva demokratska prava građana SAD optuženih za terorizam. Svako na koga je pala sumnja da je terorista može biti uhapšen i zadržan na neodređeno vreme, bez ikakvih dokaza i fer suđenja.
„Global risrč“ tvrdi da će „FEMA“ kao glavni egzekutor policijske države biti na čelu svih „bezbednosnih“ operacija, a – prema njihovim saznanjima – najveći smeštajni objekat ove vrste  nalazi se na Aljasci. Ovaj centar za „mentalno zdravlje“ ima kapacitet za oko dva miliona ljudi, o čemu je podrobno pisao Džes Ventura, bivši američki major i guverner, u knjizi „Teorija konspiracije“, u kojoj iznosi na videlo pozadinu ovih kampova, namenjenih za zavođenje reda po svaku cenu.
U kojoj meri je strah Amerikanaca od tajnih logora opravdan pokazaće vreme, ali sama činjenica da je Ameriku zahvatio talas nepoverenja u sistem – koji je do skoro besprekorno funkcionisao – može biti dobar početak za preispitivanje šekspirovske dileme – „kraj kapitalizma“ ili „kraj sveta“?

Један коментар

  1. Мирослав

    Суштински сте веома леп чланак написали о веома занимљивој теми која је код нас још у настанку и није државно контролисана. Екологија је нешто о чему ће тек да се воде полемике а касније и ратови.

    Искрено се надам да ће сваки Ваш број магазина имати БАР ЈЕДНУ (ако не и више) ЕКО тема које су јако битне а врома запостављене.

    Хвала

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *