Prekretnica za EPS

Piše Uglješa Mrdić

Prošle godine „Elektroprivreda Srbije“ (EPS) proizvela je 4,1 milijardu kilovat-sati više nego 1990. godine. Za 20 godina potrošnja je skočila više od devet milijardi KWh

„Pečat“ od prvog broja piše o tome koliko je bitno za Republiku Srbiju da javna preduzeća od nacionalnog značaja ostanu u državnom vlasništvu. Jedno od najvažnijih preduzeća u Srbiji svakako je „Elektroprivreda Srbije“ (EPS).
Elektroenergetski pokazatelji daju jasnu sliku kako su se u proteklih 20 godina takmičile proizvodnja i potrošnja električne energije u Srbiji i kako je proizvodnja izgubila primat u ovoj trci. Rasla je, ali ne tako dugo, kontinuirano i uporno kao potrošnja. Sada je proizvodnja iz elektrana EPS-a stigla praktično do svoga maksimuma (oko 36 milijardi kilovat-sati godišnje), a potrošnja i dalje ide svojim tempom – prosečno godišnje raste 1,6 odsto još od 1990. godine i preti da opet nadmaši proizvodnju.
Za prikaz kretanja proizvodnje i potrošnje električne energije u Srbiji od 1990. do 2010. godine u ovom tekstu koristimo podatke iz direkcija EPS-a za proizvodnju energije i za trgovinu električnom energijom, gde je napravljen prikaz proizvodnje električne energije u elektranama kojima i danas na teritoriji Srbije upravlja EPS (bez elektrana na Kosmetu i bez HE „Piva“), kao i pregled potrošnje na teritoriji koju snabdeva EPS. Pre 20 godina slika je bila nešto drugačija jer se prikazivalo sve što se proizvodi u elektranama na teritoriji Srbije i još u HE „Piva“, a bruto konzum obuhvatao je celu teritoriju Republike, kao i sada uostalom, s tim što se kosmetski deo prikazuje izdvojeno. Od 1999. godine, TE „Kosovo“ i potrošnja električne energije na Kosmetu pod upravom su i uvidom Unmika, a za HE „Piva“ važi dugoročni sporazum o saradnji srpske i crnogorske elektroprivrede.

NOVČANA ULAGANJA
Pre 20 godina, tačnije 1990. godine, EPS je imao godišnji suficit od 6,7 milijardi kilovat-sati. Proizveo je više nego što se potrošilo električne energije na teritoriji Srbije bez Kosmeta. Proizvodnja je te godine bila 31,7 milijardi, a potrošnja 24,9 milijardi kilovat-sati. Proizvodnja je nadmašivala potrošnju za čak 27 procenata.
Instaliranih 7. 124 megavata u elektranama EPS-a na mreži je i posle 20 godina jer nijedna nova elektrana u međuvremenu nije izgrađena, osim što je revitalizacijom pojedinim termoblokovima i agregatima uvećana snaga. Uslovno, u zbir iz 1990. godine uzimamo i „Kostolac“ B-2, u rad pušten 1992. godine, ali je zato prošle godine sedam meseci bio u revitalizaciji. Ovde je više reč o kumulativnom suficitu, nego o godišnjem koji smo prikazali.
Kumulativno, EPS je u razdoblje od 1990. do 2010. godine ušao sa suficitom od oko devet milijardi kilovat-sati (tolika je razlika između potrošnje 1990. i 2010. godine), koje je neprestano povećavana potrošnja u ovom periodu naprosto pojela. I ne samo onaj suficit s početka devedesetih, nego i gotovo sve uvećanje proizvodnje od 2001. do 2010. godine, na godišnjem nivou oko četiri milijarde kilovat-sati.
Iste, ali obnovljene i modernizovane, elektrane EPS-a 20 godina kasnije proizvode više električne energije nego 1990. godine. Prošle godine EPS je proizveo 35,8 milijardi kilovat-sati i nadmašio svoje ostvarenje od pre 20 godina za gotovo 4,1 milijardu kilovat-sati. Prethodne, 2009. godine, proizvedena je 36,1 milijarda kilovat-sati. Proizvodnju električne energije iz 1990. godine EPS je prvi put premašio tek 2005. godine. Pri tome, u strukturi povećanog obima proizvodnje najveće učešće imali su blokovi termoelektrana „Nikola Tesla“ i „Kostolac“.
Direktor Sektora za proizvodnju energije u Direkciji EPS-a za proizvodnju energije Vera Stanojević navodi da ako se pogleda ukupan priraštaj proizvodnje od 2001. do 2010. godine postaje očigledno da su termoelektrane, u koje je u najvećoj meri protekle decenije ulagan novac, stvorile novih 30,7 milijardi kilovat-sati, što je novostvorena vrednost od 1,53 milijarde evra!
„U to nisu uračunati efekti smanjenih troškova proizvodnje – manja specifična potrošnja uglja po gigavat-satu (3,3 odsto) i smanjena potrošnja mazuta (gotovo dva puta)“, kaže Vera Stanojević, koja dodaje da su termoelektrane EPS-a (bez kosmetskih TE) 1990. proizvele više od 22,2 milijarde kilovat-sati, a 2001. godine samo 18,9 milijardi. Decenija u kojoj se više podsticala potrošnja nego proizvodnja električne energije, uprkos tome što su tada TE EPS-a bile relativno mlade, ali nedovoljno održavane, ostavila je loše posledice po termokapacitete, što se pokazivalo i nivoom proizvodnje električne energije. Potom je, od 2002. godine, krenula obnova termoblokova i proizvodnja je počela da raste.

VEĆA PROIZVODNJA
Prošle godine termoelektrane na ugalj proizvele su gotovo 23,2 milijarde KWh, što je za oko milijardu KWh više nego 1990. godine. Slično se kretala i proizvodnja hidroelektrana. Sa oko 8,3 milijardi KWh 1990. godine (minimalna hidroproizvodnja), one su 2001. dostigle 10,6 milijardi, a 2010. godine gotovo 12,5 milijardi kilovat-sati, što je bila rekordna hidroproizvodnja u EPS-u.
U ovoj godini, očekuje se da elektrane EPS-a (bez TE „Kosovo“) proizvedu više od 36 milijardi kilovat-sati ili milijardu kilovat-sati više nego što je planirano. Ovaj obim proizvodnje dostići će maksimalno ostvarenu proizvodnju u raspoloživim elektranama EPS-a, postignutu 2009. godine. Kada je reč o stanju opreme termoelektrana i hidroelektrana, nema neizvesnosti u pogledu ostvarivanja bilansiranih planova proizvodnje u 2011. godini. Neželjeni scenariji mogu se javiti jedino usled nepovoljnih hidroloških prilika i eventualne suše, ne mogu se precizno predvideti, a još manje izbeći. Plan će biti ostvaren ako u periodu od aprila do decembra dotoci budu na nivou 20-godišnjih proseka i ako termoelektrane budu raspolagale planiranim količinama uglja. Termoelektrane su glavni oslonac proizvodnje električne energije u EPS-u, ali da i hidroelektrane, naročito RHE, svoju efikasnost pokazuju kad god treba podignuti snagu u sistemu, a korisnost time što svojim radom smanjuju kumulativno troškove proizvodnje kilovat-sata u EPS-u. Potrošnja električne energije na teritoriji Srbije koju i sada snabdeva EPS, dakle bez Kosmeta, bila je te godine 24,9 milijardi kilovat-sati. Deset godina kasnije ona se bila primakla količinama koje su tada proizvodile elektrane EPS-a. Skočila je za više od četiri milijarde kilovat-sati na godišnjem nivou. U 2010. godini dostigla je nešto više od 34 milijarde KWh.
Direktor Sektora za energetsko planiranje i upravljanje u Direkciji EPS-a za trgovinu električnom energijom Miladin Basarić smatra da je potrošnja električne energije u Srbiji 2010. bila veća za više od devet milijardi kilovat-sati nego 1990. godine.
„Do 2001. godine ona je stigla na nešto više od 30 milijardi KWh, što znači da je u toj poslednjoj deceniji prošloga veka faktički već bio pojeden suficit s kojim je EPS dočekao rastakanje bivše države. Proizvodnja elektrana EPS-a i potrošnja u Srbiji, bez Kosmeta, bile su na gotovo istom nivou. Trend rasta potrošnje nastavljen je i u novom veku, tako da su elektrane EPS-a jedno vreme vodile mrtvu trku sa uvećavanom potrošnjom. Od 2001. do 2010. godine potrošnja je skočila za ukupno oko 3,6 milijardi kilovat-sati“, objašnjava Basarić.
U resornoj direkciji EPS-a napominju da su podaci o bruto konzumu za period između 2001. i 2010. godine tačni, ali da je urađena procena za prethodnu deceniju, budući da u to doba potrošnja električne energije nije prikazivana samo za teritoriju Srbije bez Kosmeta.
Prema Basarićevim rečima konzum Republike Srbije bez Južne pokrajine za proteklih 20 godina je porastao za oko 37 procenata i rastao je po prosečnoj godišnjoj stopi od 1,6 odsto. Pri tome, do 2000. godine stopa rasta iznosila je 1,8 odsto, iako su devedesetih uvođene redukcije potrošnje, a dogodio se i veliki pad industrijske proizvodnje zbog NATO bombardovanja 1999. godine.

IZUZETNI REZULTATI
Pomoćnik generalnog direktora EPS-a za tehnički sistem Zoran Manasijević pojašnjava da izuzetne rezultate koje EPS ostvaruje poslednjih pet-šest godina u proizvodnji uglja i električne energije ne prate odgovarajući finansijski efekti, i to je glavni razlog zbog kojeg se postavlja pitanje da li će EPS moći da održi dostignuti nivo proizvodnje i obezbedi uredno snabdevanje kupaca električnom energijom u narednim godinama.
I ovo najnovije poskupljenje struje pomoći će samo toliko da se izmiri gomila faktura iz protekle remontne sezone i započnu neki jednostavniji poslovi ovogodišnjeg ciklusa remonta, a o nekom značajnijem investicionom zahvatu iz sopstvenih sredstava ne može ni da se razgovara.
EPS je krenuo u potragu za strateškim partnerima radi izgradnje tako neophodnih novih elektrana jer je još pre nekoliko godina postalo jasno da se iz redovnih prihoda, koje generiše na ovaj način regulisana cena struje, ne mogu namaknuti sredstva ni za mnogo manje razvojne potrebe nego što je izgradnja elektrane.
„Zbog nepovoljnog finansijskog stanja EPS nije mogao da računa na veća kreditna zaduženja, a ni država očigledno nije imala kapacitet da uđe u tako veliki kreditni aranžman, kakav bi zahtevala gradnja elektrane. U izgradnju nove elektrane značajnijeg kapaciteta ne može se krenuti ako već na početku nije obezbeđena velika svota novca. Ne može elektrana da se započne, pa da se stane. To je najgora varijanta. Uostalom, takvu situaciju imamo sa TE ‘Kolubara B’. Zbog dugog finansijskog iscrpljivanja EPS-a Srbija je došla u situaciju da se postavlja pitanje da li će se sopstvena proizvodnja očuvati kao glavni oslonac u snabdevanju tarifnih kupaca električnom energijom ili će iz godine u godinu slabiti sadašnja elektroenergetska samostalnost zemlje“, smatra Manasijević.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *