Ovo je Dobrovoljačka

Piše Uglješa Mrdić

Prema podacima MUP-a Republike Srpske, u muslimanskom napadu ubijena su 42 pripadnika JNA i civila, među kojima pet oficira, 73 osobe su ranjene, a 215 zarobljeno ili oteto

U Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu obeležena je 19. godišnjica stradanja vojnika tadašnje JNA, kada je 3. maja 1992. godine ubijeno više od 40 vojnika i oficira. Za taj zločin još niko nije odgovarao. Polaganjem cveća i paljenjem sveća, odata je pošta vojnicima i oficirima koji su stradali.
Policija kantona Sarajevo nije dozvolila tročlanoj srpskoj delegaciji, i pored ranijeg dogovora, da na mestu stradanja vojnika položi venac, pravdajući to bezbednosnim razlozima. Sramno je izveštavanje i većine medija o obeležavanju ovog zločina, kao i slabo reagovanje vladajućeg režima u Srbiji povodom tog događaja. Za njih je „Dobrovoljačka“ tek neka ulica u Sarajevu, ali  ne i mesto užasnog zločina za koji još niko nije krivično odgovarao.

SVIREPA UBISTVA
Preko sto članova porodica i predstavnika nevladinih boračkih organizacija i vlasti RS zapalili su sveće i položili bele ruže u blizini Dobrovoljačke, kod mosta Drvenije, koja sada nosi ime Hamdije Kruševljakovića. Pomen poginulim vojnicima JNA služen je u pravoslavnom hramu u Miljevićevima, u istočnom Sarajevu, a položeni su i venci na vojničkom groblju u Sokocu.
„Moj brat Obrad ovde nije ubijen, njega su brutalno masakrirali“, rekla je Gordana Gvozdenović koja je došla na mesto stradanja.
Bogdana Tomović, majka vojnika Zdravka, svirepo ubijenog u Dobrovoljačkoj ulici, izjavila je u Sarajevu da u toj ulici zauvek nije nestao samo njen 18-godišnji sin, nego i svi njeni nerođeni unuci.
„Ubili su našu decu, a ne odgovaraju za to. Tražimo pravdu za zločin nad vojnicima koji su mirno napuštali Sarajevo… Dok sam živa pitaću se zašto su te proklete muslimanske paravojne jedinice ubijale naše nedužne sinove i braću, zašto su ubile mog Zdravka, pa ga sakrile da ga ni mrtvog više nikada nisam mogla vidjeti?“, kroz plač se pitala Bogdana Tomović koja je zatražila pravdu za žrtve tog zločina.
„Mogao sam da vidim kako vojnici teritorijalne odbrane proturaju cevi kroz prozore civilnih automobila, koji su bili deo konvoja, i pucaju. Video sam kako se krv sliva niz vetrobrane kola“, napisao je u knjizi „Čuvar mira – put u Sarajevo“ Mekenzi, zapisavši u svoju beležnicu: „Bio je to definitivno najgori dan u mom životu“. Napad na kolonu, koja se povlačila iz komande Druge vojne oblasti, izveli su pripadnici muslimanske teritorijalne odbrane, policije i paravojnih formacija „Zelene beretke“ i „Patriotska liga“.

SRAMNE REAKCIJE
Prema podacima MUP-a Republike Srpske, u tom napadu ubijena su 42 pripadnika JNA i civila, među kojima pet oficira, 73 osobe su ranjene, a 215 zarobljeno ili oteto. Dan ranije, 2. maja 1992. pripadnici muslimanskih formacija napali su Dom JNA u Sarajevu i nekoliko drugih vojnih punktova u gradu i ubili 14 pripadnika JNA. Kao odgovor na te napade, pripadnici JNA su istog dana na sarajevskom aerodromu zadržali muslimanskog vođu Aliju Izetbegovića, koji je odveden u kasarnu JNA u Lukavici, nadomak Sarajeva, radi pregovora o bezbednoj evakuaciji vojnika, oficira i civila na službi u JNA iz kasarni pod opsadom muslimanskih snaga u Sarajevu.
U pregovorima su učestvovali tadašnji komandant Druge vojne oblasti JNA, general Milutin Kukanjac, komandant mirovnih snaga UN kanadski general Luis Mekenzi, član Predsedništva BiH Ejup Ganić, a bezbednu evakuaciju garantovao je sam Izetbegović.  Pošto je sporazum postignut, kolona sa vozilima JNA krenula je iz komande u naselju Bistrik, a na njenom čelu nalazio se transporter u kojem su kao zaštitnici bili Izetbegović Mekenzi i Kukanjac. Samo kilometar dalje, kada je transporter na čelu konvoja izbio iz Dobrovoljačke ulice muslimanske snage otvorile su vatru. Prema svedočenjima preživelih likvidacije su bile brutalne – napadači su izvlačili nenaoružane vojnike, oficire i civilna lica koja su uz ponižavanje ranjavali i ubijali na ulici.
Srbija je raspisala poternicu za 19 državljana BiH osumnjičenih za ovaj zločin. Među osobama sa poternice su bivši visoki politički i vojni zvaničnici: Ejup Ganić, Stjepan Kljujić, Zaim Backović, Jovan Divjak, Hasan Efendić…
Na osnovu Interpolove poternice iz Srbije u Londonu je uhapšen Ganić, ali je pušten na slobodu. Isto se dogodilo i sa Jovanom Divjakom čija se slika, kao znak podrške,  našla i na majici jedne javne ličnosti prilikom filmske premijere. Sramno i beskrupulozno. Vlast u Srbiji predvođena Borisom Tadićem i ministarkom pravde Snežnom Malović dala je značajan doprinos da se Ganić i Divjak nađu na slobodi, a ne iza rešetaka, gde im je mesto zbog zločina u kojima su učestvovali.
To je zvanična vlast u Srbiji danas. Podanička i antisrpska…

6 коментара

  1. Pa šta ste očekivaliod ove podaničke vlasti. Njih su instalirali da bi nam sve ovo radili. Rasprodavali imovinu, izvinjavali se , prihvatali krivicu za sve i svašta bez imalo otpora. No, valjda će i nima doći kraj. Jedina svetla tačka danas je dr.V.Šešelj. Ličnim primerom pokazuje kako se treba boriti protiv belosvetskih huligana. Zato , s poštovanjem, do promene.

  2. Zao mi je za sve ljudske zrtve, a najveci krivac je JNA. Trebala je izvrsiti svoj posao na vrijeme jos u Sloveniji. poravnati Ljubljanu ako treba, pohapsiti sve sto je protiv drzave od Slobe, Alije Franje i drugih, streljati ih i zavrsiti posao da bi narod mogao zivjeti kao i ranije.

  3. Bosko Zecevic

    Aliji je treblo u ustima drzati cev otkocenog pistolja kao jedinu garanciju sve dok I poslednji vojnik ne izadje ziv.

  4. Ko je trebalo da odluči da li treba poravnati Ljubljanu?

  5. Србија је окупирана земља (и дословно) па самим тим власт у Београду не води политику за добробит Србије!

  6. Kako vojnik postupa kad mu je vojska destkovana zbog prevare, ne pridržavanja dogovora, svaki časni oficir bi sravnio zgradu predsedništva, da ne ostane kamen na kamenu.
    Bio je to kraj karijere generala Kokanjca a kukao je kao sinja kukavica, umesto da postupi po savesti, on je pregovarao i pustio ljude u klaonicu, nema komande koja bi trebala i mogla sprečiti oficira da postupi kako sam napisao ! Niko od tih zlikovaca nije kažnjen a i neće !

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *