Sramna borba protiv Tome

Piše Uglješa Mrdić

Štrajk žeđu i glađu predsednika SNS-a Tomislava Nikolića pokazao je na šta su sve spremni poslušnici vladajućeg režima, koji su žalili zato što se lider naprednjaka vraća u političku borbu

Nikolić je prihvatio poziv patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija i vladike Irineja bačkog, da Vaskrs provede u krugu porodice

Na činjenicu da je izgubljen moral i poštovanje ljudskih prava i Ustava od strane funkcionera Vlade Srbije i njenih satelita u Skupštini među poslanicima vladajuće koalicije, „Pečat“ je ukazivao od prvog broja, ali poslednji događaj oko štrajka žeđu i glađu, koji je počeo na dan velikog opozicionog mitinga u Beogradu 16. aprila, lidera Srpske napredne stranke Tomislava Nikolića, na sreću okončan za najradosniji hrišćanski praznik Vaskrs, potvrdio je monstruoznost, bruku i sramotu pojedinaca iz vlasti i njihovih plaćenih analitičara.
U svim ovim dešavanjima oko Nikolićevog štrajka i građanskih skupova u danima pred Vaskrs neke stvari su još jednom definisane, potvrđene i dokazane.

OKONČANJE ŠTRAJKA
Dok je vlast u predvečerje i za vreme praznika krila istinu u svojim kontrolisanim medijima o brojnim građanskim opozicionim skupovima širom Srbije, a naročito onim organizovanim u Beogradu, napravljen je definitivni jaz između s jedne strane ujedinjene opozicije i svih onih koji su s ljudske strane obilazili Nikolića u bolničkoj postelji kada se borio za život, to jest kada mu je zdravstveno stanje bilo ozbiljno narušeno, i s druge strane vladajuće koalicije i političara koji su se bunili što lider naprednjaka nije do smrti štrajkovao, jer Boris Tadić nije doneo odluku o raspisivanju vanrednih parlamentarnih izbora. Na medijskom stubu srama našli su se svi oni Nikolićevi prijatelji koji su ga obilazili tokom teških dana u bolnici. Mediji su se prethodnih dana iživljavali kako na članovima koalicije okupljene oko SNS, koju čine i Nova Srbija, Pokret socijalista i Pokret snaga Srbije, tako i nad istaknutim javnim ličnostima koje su iz ljudskih razloga obilazili Nikolića, poput lidera DSS Vojislava Koštunice, biznismena Milana Beka, istaknutih sportista Dragana Džajića i Žarka Zečevića, glavnog urednika „Pečata“ Milorada Vučelića…
Štrajk žeđu Nikolić je okončan na Veliki četvrtak pošto se pričestio, a u nedelju na Vaskrs prekinuo je i osmodnevni štrajk glađu. Crveno jaje koje je pojeo lider naprednjaka u Patrijaršijskom dvoru, poslednji je čin njegove lične, ali i političke drame koja je prethodne nedelje potresala Srbiju. Nikolić je u nedelju rano ujutru napustio privatni Kliničko-bolnički centar na Novom Beogradu, gde je bio smešten od 17. aprila. Jedan od vođa opozicije prisustvovao je vaskršnjoj liturgiji u beogradskoj Sabornoj crkvi, gde ga je pričestio patrijarh srpski Irinej. Tomislav Nikolić je ovim činom odgovorio na mnogobrojne pozive da stavi tačku na štrajk glađu i da Vaskrs provede u krugu porodice. Posle šest dana bez tečnosti i više od sedmodnevnog gladovanja, prema saopštenju lekara, njegovo zdravstveno stanje je stabilno.
Nikolić je u nedelju u pratnji supruge Dragice ušao u beogradsku Sabornu crkvu. Sporog i teškog koraka, i bledog lica, popeo se uz desetak stepenika do crkvene porte, a dvadesetak minuta kasnije primio je svetu pričest i otišao kući na dalji oporavak.
Nikolić je na taj način prihvatio poziv patrijarha Irineja, mitropolita Amfilohija i vladike Irineja bačkog, da Vaskrs provede u krugu porodice, a na odluku da obustavi štrajk glađu doneo je posle niza poziva i apela da zaustavi ugrožavanje svog zdravlja. Na različite načine, pored patrijarha, lideru naprednjaka su prethodnih dana slične pozive upućivale njegove pristalice, Predsedništvo SNS, ali i komesar za proširenje EU Štefan File. Oni su apelovali na Nikolića da obustavi svoj protest i vrati se normalnom političkom i porodičnom životu.

VLAST BEZ ČASTI
Kako se prethodnih dana čulo iz SNS, prekid Nikolićevog protesta ne znači i odustajanje od njegovih zahteva, a naprednjaci najavljuju nastavak političke borbe.
Ali treba da ostanu zapisani sramni komentari političara na sva ova dešavanja, poput izjave predsednika LSV Nenada Čanka, svojevremeno je tražio da predsednik Slobodan Milošević visi na Terazijama, a sada je „revoltiran“ što Nikolić „nije štrajkovao do smrti da bi pokazao doslednost“. „Kaže: ‘Ja ću sad da se ubijem glađu i žeđu ako ne bude vanrednih izbora’. A nedelju dana kasnije – ‘uopšte nije važno kada će biti izbori, važno je da Srbiji krene’. On je ispao čovek koji je nesolidan i to je sada ukus koji ne može niko da ispere“, naveo je Čanak.
Potpredsednik SPS-a Dušan Bajatović je u više navrata Nikolićevu borbu za život i za raspisivanje izbora tumačio kao „propalu političku ideju“, jer je tobože „politika jedna matematika gde svako može sa svakim posle izbora“. Ostali sramni komentari vladajućih poslušnika ne mogu da stanu ni u nekoliko brojeva „Pečata“.
Neka im je na čast! Mada je vlast odavno bez časti i morala.
Opozicija nastavlja sa borbom protiv vladajućeg režima kojem će se ovaj medijski mrak obiti o glavu…

8 коментара

  1. Сад се показало ко има морала а и ко га је негде “затурио”.
    Имамо “слепог вођу” и његову камарилу која нам крв пије.
    Народ нек донесе одлуку – докле ће да трпи то све???

  2. SNS je farsa od rakilanih nacionalista do radikalnih europejaca, salto motrtale.
    Kako Brisel kaze!

  3. Gospodine Mrdiću zar stvarno mislite da je štrajk Tomislava Nikolića vredan tolike medijske halabuke?Nikolić se malo zaigrao ili neko drugi?Zašto uvek takvi komentari,ja lično sam protiv ove i ovakve vlasti sto posto ali istovremeno ne razumem Nikolića ni malo ne verujem mu i imam pravo da sumljam u njegove iskrene namere.Pogotovo zato što se nije skidao sa B92,tu mi nešto smrdi.Svi mediji prihvataju zdravo za gotovo da je on jedina opozicija oko koje će se okupiti mali sateliti i gotova stvar.Šta je sa Koštunicom, sa radikalima, sa hiljadama ljudi koji nisu opredeljeni zar oni nisu bitni?Možda i nisu jer su neprihvatljivi za EU i Ameriku ali za mene jesu i zato mogu sa mirnom savešću da kažem da ne verujem Tomislavu Nikoliću!!!

  4. Dali je Tomislav Nikolić svojim činom štrajka postigao željeni cilj? Ovih dana mnogi sajtovi su prepuni komentara i “mudrovanja” na tu temu, komentari su uglavnom negativni obzirom da oni pozitivni, na većini sajtova, budu “demokratski” obrisani. Koji cilj je imao Nikolić, dali je on zaista bio toliko naivan i verovao da će, zbog njegovog štrajka, Tadić rasipisati izbore? Čisto sumnjam. Nikolić je dugo na političkoj sceni a i dobro poznaje Tadića i njegovu zaljubljenost u vlast, da bi tako što očekivao. Po meni jedan od Nikolićevih ciljeva bio je da celoj Srbiji stavi do znanja da mu nikakva lična žrtva nije strana ako će ona barem malo pomoći Srbiji, taj cilj je sigurno ostvario. Nikolić se zalaže za prevremene parlamentarne izbore, dali iko trezven u današnjoj Srbiji veruje da su prevremeni izbori nepotrebni i da ova vlast radi dobro u interesu većine građana Srbije, mislim da ne. Ako je to tako to znači da je Nikolić svoju ličnu žrtvu podneo sa ciljem da se ostvare težnje većine građana Srbije i siguran sam da ta većina to dobro razume i ceni. Nadalje, Nikolić je svojim činom naterao sve bitne činioce na srpskoj političkoj sceni da se odrede, ne prema njegovom ličnom činu, već prema onome zbog čega je taj čin preduzet a to su prevremeni parlamentarni izbori, kako reče Aleksandar Vučić “maske su pale”. Danas je vidljivo da i vlast i deo, nazovi, opozicije više žale što Nikolić nije štrajkovao do smrti nego što Tadić nije raspisao izbore. Za vlast to je i očekivano ali za opoziciju?…pa oni se, bar deklerativno, također, zalažu za prevremene parlamentarne izbore. Mnogi, nazovi, nezavisni analitičari su također skinuli svoje maste. Trebalo je imati dobar želudac pa juče pogledati kako je Đorđe Vukadinović u svojoj emisiji “crno beli svet” na TV Vojvodina Nikolićev štrajk, uz ciničan osmeh, nazvao “takozvani štrajk glađu”. Danas je Prvi maj, praznik rada, kiša je pokvarila mnoge planove za danas, nažalost mislim da je neuporedivo veći broj onih kojima je kiša sprečila odlazak u neko izletište na roštilj (makar posle tog roštilja ceo maj mesec jeli krompir i pasulje bez mesa) od broja onih koji su se spremali da svojim protestom na ulicama skrenu pažnju na glad i beznađe koje vladaju Srbijom. Probudi se Srbijo, nadam se da je i Nikolićev štrajk veliki podsticaj tom buđenju.

  5. sve je to lepo, ali kokretne ponude nema i dalje..

    pozajmljen komentar
    ………………………….
    Ja bih ovde dodao nesto iz moje struke, a to je izgradnja HE Djerdap I. To je u to vreme bila jedna od najvecih hidroelektrana u Evropi, koja i dan danas, posle 40 godina daje svakog casa oko 1GW (1026000KW) elektricne energije nasoj zemlji. Godisnje proizvede 5.65 milijardi KWh el. energije. Danas se takvi projekti ne mogu ni zamisliti, samo onaj jedan blok u Obrenovcu ne moze godinama da se sagradi.
    Onda se snaga radnog coveka na direktan ili indirektan nacin ugradjivala u takve projekte, koji se nalaze u sluzbi naroda decenijama, i decenijama ce se nalaziti!

  6. pozajmljeno od Zivanovica deo,
    ………………………………
    KULTURA POBUNE

    Socijalna tematika, očito je, nema kvalitet inicijalne kapisle, ne pokreće masu, bar ne dok je demagozi ne propuste kroz mašinu, ili dok se ne umota u neku primamljiviju oblandu – nekakav „nacionalni interes“. Sama za sebe, nije legitimna motivacija. Strah i Glad, ta dva gladijatora iz Šišmiš-mitologije Kenjigrada, kao da su u stalnoj ravnoteži, Glad večito očekuje pomoć ne bi li se pokrenula na akciju. Nijedan socijalno motivisani protest ne može ni da primiriše intenzitetu iracionalnih provala iz rezervoara nacionalnih energija, za odbranu Kosova, za odbranu haških optuženika, za uništenje homoseksualaca itd. (Jedino što mi pada na pamet je individualni čin odsecanja prsta i pretnja tog čoveka da će prst i pojesti, pošto nema šta drugo.) Protest rudara u Beogradu svede se na govoranciju i zbir pojedinačnih tužnih priča koje mediji usput prenesu ili ne prenesu, a protest rudara u Varšavi znači blokadu grada, vanredno stanje i omanji rat na ulicama – jer tako se rudari bore za svoja prava, jer to se dešava kad vlast tera šegu sa rudarima. „Ne šalju se dvaput tenkovi na radnike.“ Rudari, dakle, svakako nisu grupacija koju ova država uzima za ozbiljno. Tu prazninu ispunila je drugačija skupina – „navijači“, nosioci političkih promena i stremljenja, udarna pesnica vere, nacije, službe, stranke, ideje, tihe većine nezainteresovanih i neopredeljenih; odnosno manje ili više organizovane grupe bezumnika i kriminalaca koje deluju po nekom zadatom političkom planu. A politički plan se bar u osnovnim crtama po pravilu poklapa sa planom atentatora na premijera.

  7. NISI BAS POGODIO TEMU, DOBRI UGLJESA.NESTO KAO DA SI PROMASIO, HTEO SI DA BUDES AKTUELAN, ALI SI ZABORAVIO DA REC FARSA NE TRAJE DUGO I DA MORAS DA BUDES BRZI. OVO JE TEKST ZA DNEVNE NOVINE I TO ONIH DANA PRED USKRS. MORAS DA VEZBAS PRIJATELJU MOJ, DA VEZBAS.
    POZDRAV BRATU UGLJESI

  8. Боже, враћај кусур

    „Поп треба да предводи народ, а он се меша у политику и бута се тамо де му неки пос’о није”, вели чобанин Радивоје Ђорђевић из Куршумлије, звани Голубар
    Радивоје Ђорђевић звани Голубар

    Тачно недељу дана пре Ускрса, у близини остатака манастира Пресвете Богородице у Куршумлији, најстарије задужбине Стефана Немање, мештанин Радивоје Ђорђевић чува алпске козе, а поред њега кочевима и конопцима на трави ограђен квадрат. Чему то служи, питају у пролазу чланови друштва „Излетник” из Београда, а Радивоје, међу својима познатији као Голубар, једва чека да заподене разговор.

    –То је неко заузео за тезгу са играчкама и дрангулијама…На Велики Петак овде се скупи две-три ’иљаде људи, дођу туна, једу мезе, све посно. Онда удари музика…

    –Каква црна музика, на Велики Петак – згражава се председница „Излетника” Радмила Каталина Кети: – Што их не посаветујете…

    –Ма нема ту шта да се саветује, пропала држава, проп’о народ…Да ти кажем, сестро, нешто… Ја сам побожан човек, славим славу Свети врачи, ал’ кад сам вид’о ови попови шта раде, е то ти је, Бате…Поп треба да предводи народ, а он се меша у политику и бута се тамо де му неки пос’о није. Ето, да је дош’о с вама ту па да вам исприча која је то црква, које године…Ма њи’ само интересују паре…

    На свету нема таквог народа к’о што су Срби, убеђен је Голубар, животом се куне.

    –Ја по цео дан седим туна и чувам козе…Лане сам им’о више, око 50, сад имам три’ес…Тако ја седим, а дођу наши Срби и узимају паре у цркву…Ух, мајку му…! Један дан се туна скупило две-три ’иљаде динара, видим црвене и зелене и стодинарке…И видим један како се мота ту около, па зовнем попа Беџу, реко’: „Дођи у цркву, ће да узму паре…” Ал’ ми козе одоше горе, а док сам ја истрч’о, онај већ укр’о…Дође после поп с колима, а паре нема…Ц,ц,ц…не мисли на децу, на жену, на фамилију…Мој покојни деда ми је говорио: „Синко, све може, ал` у цркву се ништа не дира…”

    Па развез’о причу Голубар:

    –Једном дође један и уђе тамо…славе ми моје… Клекну онамо, узе оне паре, баци горе и каже:„Боже, узми што је твоје, а остави што је моје!” Оно све пало доле, мора да падне, па он све покупи и однесе…Е, то је српска работа. То само Србин мож` да уради, нико више.

    Сад Голубар више не може да се заустави, везе ли везе. Ваљда видео да се попови мешају у политику, па што не би и чобани:

    –Све су то лопуже, ја да ти кажем. Све фирме затворили…народ проп’о начисто…Не само овде у Куршумлију, свуд…

    На питање за кога је он од наших политичара, Голубар одговара:

    –Поштено да ти кажем, ја сам био за Милошевића, па сам после преш’о на Тадића, а после сам зафркн’о Тадића, сад сам за Тому Николића…

    А ако дође Шешељ…?

    – Па нек’ дође, само да и’ бије горе у Скупштину… Ајд’ уздравље, побегоше ми козе!
    Радмила Таминџић

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *