Red bombi, red „Oskara“

Piše Miodrag Zarković

Srpske televizije i Amerika

„Katanac za bol“, prošlogodišnji dobitnik najvažnijih „Oskara“, predstavlja dosadnu, kvazirealističnu propagandu američke vojne plemenitosti u okupiranom Iraku. Na drugoj strani, „Biće krvi“ je dramaturški raskošna, surova i upečatljiva priča o ljudskim slabostima i o sistemu ogoljenog kapitalizma (oličenom u nezaboravnom Danijelu Dej Luisu), koji te slabosti nije stvorio, ali ih bespoštedno koristi.
Ni u kakvom iole razumnijem poređenju, ova dva filma ne mogu da budu ni izjednačena, a kamoli još da „Katanac“ dobije prednost u odnosu na „Biće krvi“, što bi bilo istinsko filmsko svetogrđe. Ipak, urednik filmskog programa Javnog servisa upravo je to uradio u ciklusu „Oskarovci“, upriličenom uoči ovogodišnje dodele najznačajnijih holivudskih nagrada. Za razliku od „Katanca“, koji je emitovan u subotu uveče na mnogo gledanijem Prvom programu, „Biće krvi“ prikazan je dan ranije, u petak od 11 sati uveče, na skoro pa pokojnom Drugom kanalu RTS.
Iskreno, neće me začuditi ako se ispostavi da je jedina publika Drugog programa proteklog petka bilo desetak mojih prijatelja kojima sam nekoliko sati ranije javio da će to remek-delo biti prikazano na tom kanalu.

***
Kada smo već kod dodele „Oskara“… Mora se reći da u ona zlosrećna zanimanja, koja su najviše stradala pojavom interneta, spadaju i filmski kritičari. Pre nego što se globalna mreža probila do svakog ćoška planete, ovi ljudi bili su novinarsko plemstvo: filmove su gledali prvi, pre običnih smrtnika, plus su putovali po svetskim festivalima, gde su se upoznavali i družili sa filmskim zvezdama. Situacija je, međutim, sasvim drugačija danas, kada svaki pismeniji filmofil može da na svom blogu, ili „Fejsbuk“ profilu, ili omiljenom forumu, okači lični doživljaj upravo odgledanog filma. Što filmofili širom sveta vrlo često i rade. Zbog čega filmski kritičari više uopšte ne deluju kao neka prestižna, jedinstveno darovita sorta izveštača, već, naprotiv, kao ugrožena vrsta za kojom sve manje postoji potreba.
Na eroziju sopstvenog značaja, filmski kritičari po televizijama uzvraćaju devizom: „Ne mogu oni mene da zanemaruju onoliko koliko ja mogu da budem uobražen“. Kao da je upravo to bio moto Sandre Perović i Mladena Popovića, koji su komentarisali prenos ovogodišnje dodele „Oskara“, u noći između nedelje i ponedeljka. Tokom skoro petočasovnog prenosa, oboje su demonstrirali rasprostranjenu tehniku negovanja profesionalne uobraženosti, poznatu kao „prefinjeno izgovaranje reči“. Sandra i Mladen su se prema svojim rečima odnosili kao da su im to deca, pa još, daleko bilo, deca čije je zdravlje narušeno i zahtevaju naročitu pažnju – sve što im je palo na pamet izgovarali su polako i brižno, naglašavajući svaki slog kako nijedan ne bi ostao uvređen, beskrajno otežući svoja inače besmislena zapažanja… U tom svojevrsnom festivalu blaziranog snobizma, posebno su osetljivi bili prema originalnim (engleskim) nazivima filmova i imenima glumaca, čije je izgovaranje trajalo unedogled, po čemu su podsetili na Milojka Pantića, veterana glupiranja u sportskim prenosima.
I Sandra i Mladen su, inače, bili presrećni što je ona dosada od filma, „Kraljev govor“ – jedva gledljiva priča o tome kako je, zamislite, engleski kralj naučio da priča bez zamuckivanja – pokupila glavne nagrade. To je negde i razumljivo. Njima dvoma bi, naime, takođe bio potreban instruktor koji bi ih naučio kako se govori u direktnom prenosu.

***
Dok se RTS borio sa filmovima, B92 je uspela da prevaziđe sebe po nacionalnoj neodgovornosti i nemoralu. Prošlog vikenda, emitovali su epizodu američke dokumentarne serije „Kritična situacija“, koja romantizovano prikazuje spasavanje američkog pilota koga su vojnici Republike Srpske, ruke im se pozlatile, oborili 1995. godine dok ih je bombardovao. Kada se već onolika galama digla na dvoje priprostih pevača i njihove „antijevrejske“ opaske, zašto se niko od nadležnih ne uzbuđuje zbog toga što B92 glorifikuje bombardovanje Srba?!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *