Prijebačivanje Srba u Crnogorce

Piše Milun Zogović

Atmosfera u kojoj će se sprovoditi aprilski popis stanovništva u Crnoj Gori obeležava tiho crnogorčenje srpskog naroda i davanje alibija odluci o uvođenju nepostojećeg jezika kao službenog

U želji da ponudi prevoz starici vozač zaustavi auto pokraj puta. Umesto da je upita „Hoćeš da te prebačim“, on upotrebi novocrnogorski govor, te reče „prijebačim“. Starica se na to zgrozi, i otera vozača, te reče: „Koga ti bre da prijebačiš, balego od balege!“

Nema ni punih sto godina od popisa stanovništva u Crnoj Gori iz 1921. godine, kada se 92,96 odsto od ukupnog stanovništva Crne Gore izjasnilo da etnički pripada Srpskom narodu! Dvije decenije prije tog popisa, u Zemljopisu Knjaževine Crne Gore iz 1899. godine autora Đura Popovića i Jovana Roganovića stoji: „svi ljudi koji žive u našoj domovini jesu Srbi, većinom pravoslavne vjere, a ima ih malo rimokatoličke i muhamedanske. Svaki Srbin u Crnoj Gori treba da iskreno i svesrdno ljubi svoju slobodnu domovinu – Crnu Goru i svoga Knjaza, koji se očinski stara o njoj i o nama; pa zato treba da je svaki nauči i pozna, i da je svaki od neprijatelja čuva, više nego svoj život“.
Akademik Bećković je ove činjenice ovako prokomentarisao: „Nije bilo davno da u Crnoj Gori nije bilo nikoga sem Srba, a sad kažu da tamo ima i Srba“! Sve do informbirovske 1948. godine udio srpskog naroda u ukupnom broju crnogorskog stanovništva iznosio je preko 90 odsto! Teška golootočka 1948. godina broj Srba u Crnoj Gori svodi na nemogućih 1,78 odsto i fabrikuje Crnogorsku naciju koja po golootočkom popisu čini 90,67 odsto stanovništva Crne Gore! Popis je sprovođen u uslovima kada se veliki broj časnih stanovnika Crne Gore nalazio na besplatnom ljetovanju na Golom otoku, koje će za neke trajati i nekoliko godina, a partijska direktiva bila jasna – svi moraju biti Crnogorci! Od tada, pa sve do 2003. godine, na dirigovanim popisima stanovništva broj onih koji su se osmjelili da se izjasne kao Srbi kretao se od tri do devet odsto!
Iako sprovođen u uslovima bujanja crnogorskog separatizma popis stanovništva iz 2003. godine (iako ne u potpunosti) znatno realnije je prikazao stvarno stanje! Prema rezultatima ovog popisa u Crnoj Gori živi 620.145 stanovnika, od toga 198.414 Srba ili 31,99 odsto, Crnogoraca 267.669 ili 43,16 odsto! Što se tiče lingvističke strukture Srpskim jezikom govori 393.740 ili 63,49 odsto, a Crnogorskim 136.208 ili 21,96 odsto. Od ukupnog broja Crnogoraca 156.374 (58,42 odsto) navelo je srpski kao maternji jezik, dok je crnogorski navelo 106.214 lica; od ukupnog broja Srba 197.684 (99,63 odsto) navelo je srpski jezik kao maternji. Bitan je i podatak da je na referendumu 40 odsto Crnogoraca glasalo za zajedničku državu, a da je 20 odsto od ukupnog broja Srba podržalo pogubni crnogorski separatizam!
Politički ambijent u kojem će se sprovoditi aprilski popis stanovništva u Crnoj Gori po mnogo čemu je, nažalost, sličan periodu od 1948. do 2003. godine! Latentni cilj aktuelnog režima jeste tiho crnogorčenje srpskog naroda i davanje alibija odluci o uvođenju nepostojećeg jezika kao službenog. U ovom prijebačivanju Srba u Crnogorce, Srbi u Crnoj Gori treba da daju maksimalan demokratski doprinos i da u sopstvenom magarčenju odigraju presudnu ulogu, žrtvujući sopstveni identitet kao perifernu stvar! Iako autohton i državotvoran narod, Crnogorski ustav Srbe ne vidi kao konstitutivan element, zanemarujući da je Crnogorsku državu u državnopravnom smislu stvorio Srpski narod, odnosno Mitropolija Crnogorsko-primorska na čelu sa dinastijom Petrovića! Od 1693. do 1918. godine sedam Petrovića se smenjivalo na kormilu Crnogorske sudbine i istorije, i svi su bili Srbi! Crna Gora je u tom periodu uzdignuta na nivo Srpske Sparte i postala reper za najsjajniji i najznačajniji dio srpskog kulturnog identiteta!
U predvečerje aprilskog popisa vodi se orkestrirana kampanja zastrašivanja srpskog naroda, sa krajnjim ciljem da se Srbi na aprilskom popisu u Crnoj Gori svedu na nivo statističke greške! Zato samo naivne ili nedobronamjerne iznenađuje napad na Mitropoliju i Mitropolita! Koji je toliko drzak (doduše kao i njegovi prethodnici) pa proklinje svakog ko bi da ruši i otima crkve! Da paradoks bude potpun crkvama se prijeti rušenjem u zemlji Primjera čojstva i junaštva, u zemlji Marka Miljanova, u Njegoševoj Crnoj Gori, koja iz dana u dan sve manje i manje podsjeća na sebe samu! Razni krivomozgići, vjerni sledbenici ideologije Sekule Drljevića i Filipa Markovića Štedimlije pokušavaju da naprave od Crne Gore ono što nikada nikom nije pošlo za rukom! Zvanični Beograd opterećen nevinošću heroja Tačija i potjerom za zločincem Mladićem nema vremena da se s bavi nebitnim pitanjima kao što su Srbi u Crnoj Gori, a ako se neko i osmjeli da pomene to pitanje izvinjenja odmah stižu sa najvišeg nivoa! Ali što je napad orkestriraniji narodni otpor je jači jer je to u biti časnog Crnogorskog čovjeka, za koga za razliku od Crnogorskih vlastodržaca moral, čojstvo i junaštvo, a pogotovo nacionalni identitet nisu prevaziđene kategorije!

11 коментара

  1. Ocigledno da se ,na zalost,Srbi (narocito iz Srbije) i Crnogorci uopste ne razumiju,i to ne zbog jezika.Zbog toga se i pisu ovako zlonamjerni tekstovi.Kao prvo,u CG niko ne govori prijebacim,a kao drugo ni jedna starica nece reci bre-a rijetko koja stopira.Dakle,autor pocinje tekst izmisljenim dogadjajem sa namjerom da unizi Crnogorce i svakoga ko se tako izjasnjava proglasi Ustasom,rusiocem crkava ,i sl.Na zalost sve smo dalji jedni od drugih upravo zbog zlobe i lazi.A crkva na Rumiji je bezocno i bespravno podignut objekat,ali neka je jer je bas lijepa,nekako lijepo sija na suncu.
    Sve najbolje!

    1
    1
    • Analiza knjiga popisa pokazuje da Hrvatska 1921. nije imala u sastavu Dalmaciju, Slavoniju, Dubrovnik, Međumurje, ostrva. Zadar je bio Talijanski kao i Istra. Popis stanovništva 1921. je bio po maternjem jeziku (srpsko-hrvarski, ne srpski ili hrvatski, slovenački i strani jezici) i vjeri (pravoslavni, grkokatolici, rimokatolici, muslimani, evangelisti, …). Onda se pridruživala “narodnost”. Ako je izbor bio srpskohrvatski jezik i vjera pravoslavna pridruživalo se srpstvo, bez obrira što nisu nastanjivali Srbiju. Hrvatima su smatrani svi izjašnjeni srpskohrvatskog jezika i katoličke vjere, Tako Hrvatima postadoše katolici BiH, CG, Dalmacije, Slavonije, Kosova, Bačke, Baranje i Srijema (nije bila Vojvodina). Danas (2020) nema Kraljevstva SHS, ni YU, nis-h jezika, ni jugoslovena, ali ostadoše inducirane “nacije”, politički narodi. Nisu to istorijski (genetski) narodi. Nisu to narodi porijeklom iz Srbije ili Hrvatske. Ni dijaspora ni nacionalne manjine. To su velikodržavni infiltrati radi otimanja teritorija, ljudskih i prirosnih resursa.Srbija od Zadra do Skadra? Katastrofa je da su uzidani i u Daytonski Ustav BiH kao “konsritutivni narodi”. Treba stati u kraj tim lažnim induciranim identitetima. Nikakvu obavezu ni pravo nemaju Srbija i Hrvatska skrbiti (ustavno, vojno, vjerski, tradicijski, kulturno, ekonomski,…) o narodu drugee države jer to nisu njihovi narodi. A Srbija i Hrvatska to uporno rade u BiH i CG.

  2. Kneževina Crna Gora je obavila svoj prvi popis stanovništva 1909. godine. Tada je bilo 317.856 stanovnika popisivanih jedino po religiji: Pravoslavni hršćani: 94,38% a ostatak su cinjeli Sunitski Muslimani
    Po popisima 1921. i 1931. godine nije upisivana nacionalna pripadnost stanovništva, već vjerska pripadnost i jezik, pa se onda na osnovu toga odredjivala nacionalna pripadnost, ili da citiram strucnjake iz Nove Srpske Politicke Misli:
    Popis nije sadržavao pitanja o nacionalnoj pripadnosti ispitanika, pa tako do podataka o nacionalnoj strukturi stanovništva (…) možemo doći samo indirektno – preko podataka o maternjem jeziku i veroispovesti ispitanika :1002:.
    Otuda i oni cuveni rezultati:
    Srbi: 181,989 (91.35%)
    Albanci: 16,838 (8.45%)

    Iako au pravilni rezultati:
    199.857 stanovnika, od kojih 168.000 pravoslavnijeh, 8.000 katolika i 23.000 Muslimana

    1931, sa 360.044 stanovnika:
    Pravoslavaca 272.702,
    Muslimana 61.038 i
    Katolika 26.070

    1948, 377,189:
    Crnogorci: 342,009 (90.67%)
    Albanci: 19,425 (5.15%)
    Hrvati: 6,808 (1.8%)
    Srbi: 6,707 (1.78%)

    1953, 419,873 stanovnika:
    Crnogorci: 363,686 (86.62%)
    Albanci: 23,460 (5.58%)
    Srbi: 13,864 (3.3%)
    Hrvati: 9,814 (2.34%)
    Jugoslaveni: 6,424 (1.53%)

    1961, 471,894 stanovnika:
    Crnogorci: 383,988 (81.37%)
    Muslimani: 30,665 (6.5%)
    Albanci: 25,803 (5.47%)
    Srbi: 14,087 (2.99%)
    Hrvati: 10,664 (2.26%)
    Jugoslaveni: 1,559 (0.33%)

    1971 529,604 stanovnika:
    Crnogorci: 355,632 (67.15%)
    Muslimani: 70,236 (13.26%)
    Srbi: 39,512 (7.46%)
    Albanci: 35,671 (6.74%)
    Jugoslaveni: 10,943 (2.07%)
    Hrvati: 9,192 (1.74%)

    1981 sa 584,310 stanovnika:
    Crnogorci: 400,488 (68.54%)
    Muslimani: 78,080 (13.36%)
    Albanci: 37,735 (6.46%)
    Jugoslaveni: 33,146 (5.67%)
    Srbi: 19,407 (3.32%)
    Hrvati: 6,904 (1.81%)

    1991 na 615,035 stanovnika:
    Crnogorci: 380,467 (61,86%)
    Muslimani: 89,614 (14,57%)
    Srbi: 57,453 (9,34%)
    Albanci: 40,415 (6,57%)
    Jugoslaveni: 26,159 (4,25%)
    Hrvati: 6,244 (1,02%)

    2003 (na 620.415 stanovnika):
    Crnogorci: 267.669 (43.16%)
    Srbi: 198.414 (31.99%)
    Bošnjaci: 48.184 (7.77%)
    Muslimani: 24.625 (3.97%)
    Albanci: 31.163 (5.03%)
    Hrvati: 6.811 (1.1%)
    Romi: 2.601 (0.42%)

  3. Ako ćemo pošteno, Srbi su Crnogorci. dinastije, sve srpske su iz Crne Gore. Sve koje pitam kažu da su im preci poreklom iz Crne Gore, a jezik?! E tu tek imam argumente. Srbi su ukrali preko Vuka naš jezik, jer ga je pisao na zapadnim granicama Crne Gore. Dakle, radi se o posrbljavanju Crnogoraca, a ne obratno.Pročitajte Srbi Pisma Ljubeznom Haralampiju i vidjet ćete da ste izgubili svoj jezik, a uzeli naš.

    3
    2
  4. Odličan tekst utemeljen na cinjenicama koje su istorijski nesporne. Nazalost, nekim ljudima istorijske cinjenice nisu vazne, vec na svaki način zele da opravdaju svoju prevrtljivost i stvore uvjerljivo objasnjenje drugima za svoje Crnogorstvo.
    Gospodo ova gorcina kojom komentarisete Srpcki jezik i Srbe govori samo o tome da u ste u svom puzanju i podavanju ka priklanjanju zvanicnoj politici u Crnoj Gori zaboravili ko ste i sta ste…pominjete Vuka, Nikolu, Njegosa i mijenjate im jezik i nacionalnost posthumno…

    Budite Vi sta god hocete,zaboravite na pretke, na svoju istoriju i jezik…ne mislite svojom glavom…cekajte da Vam Milo kaze ko ste i sta ste…ali makar pred istinom cutite….

    • Tekst je skup poluistina i neistina. Nije bilo ličnog izjašnjavanja stanovništva Kraljevstva SHS o naciji. Netačno je da su se građani Crne Gore (iako je bila administrativno-popisna oblast) izjasnili kao Srbi. Njima je srpstvo pridruženo tako da su posrbljeni. Žestoko su se Crnogorci tome suprotstavili. Zanimljivo da Kraljevstvo SHS nije imalo Naciju (YU) iako je bilo država ali je imalo,, inducirane na bazi jezika i vjere, “narode” Srbe Hrvate i Slovence. Srbi po Dalmaciji, BiH, a nisu porijeklom iz Srbije. Bili su to inducirani, nametnuti identiteti. Politikantski narodi.

  5. Љубомор

    Dovoljno je samo uporediti 1921 i 1948 godinu pa videti o kakvom prevrtljivom moralu je reč. Dakle, za 27 godina izumrli svi Srbi (93%) i rodili se Crnogorci (91%). Kakva metamorfoza! Nema tu “čojstva i junaštva”, ima samo vlastodržavničkih poslušnika nikogovića.
    Bljutavo je da sva crnogorska vlastela (koja upravlja Srbijom) je toliko ljigava da su ovde u svojoj slatkorečivosti (usmeno) Srbi, a čum se pomole kod Mila – u Crnu Goru onda su punokrvni Crnogorci.

    • Na poisu 1921. se nije moglo izjasniti o naciji ili narodu, već samo o jeziku i vjeri, a onda su građani svrstavani samo kao Srbi, Hrvati ili Slovenci i stranci. Svi islamske vjeroispovijesti, srpskohrvatskog govora su prema mjestu boravka svrstavani u Srbe ili Hrvate. Ništa više! Nema Crnogorava, Šokaca, Vlaha, Škutora, Bosanaca (Bošnjaka),… Tako da se ne radi o tranziciji nacije. Srbi u CG nisu nacija. Ne potiču iz Srbije. Nisu ni narod. Čak i vjera im je 1920. promijenjena iz Crnogorske pravoslavne ili grčkopravoslavne u SPC. Čuli ste za zu kupovinu 1920. za 1,5 milon švajcarskih franaka u zlatu od Carigradske patrijašije pravoslavnih crkvenih zajednica izvan Srbije.

  6. Srpski knjizevnikSimo Matavulj ziveo je i radio na Cetinju u vreme knjaza Nikole i predavao srpski jezik u gimnaziji.O tome on pise u svojoj sjajnoj autobiografiji”Biljeske jednog pisca”.Svima je tada jasno bilo u Crnoj Gori da je rec o srpskom a ne crnogorskom jeziku.Nije bilo dileme ni za prethodnike knjaza Nikole.Petar Petrovic Njegos u Nenadovicevom putopisu”Pisma iz Italije” kaze:”Ala se mi Srbi narobovasmo…”

  7. Petar II petrovic Njegos je rekao:,, ala se mi sloveni narobovasmo, a bogami mi Crnogorci nijesmo……,,

    1
    1
  8. Navedite jednog crnogorskog vladara da nije sebe smatrao Srbinom, u Gorskom Vijencu se bar 50 puta pominje, Srpstvo i Srbin i Kosovo.Sta kaze Kralj Nikola u pozivu na mobilizaciju? Na kraju objave pise ziveli moji mili Crnogorci, zivjelo nase milo Srpstvo. Sta pise i njegovim pesmama Pesnik i Vila i Onamo namo? Sta pise u zemljopisu iz 1899 ili 1911 ko zivi u Crnoj Gori?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *