Liga šampiona – takmičenje bogatih

Piše Marko Marković

Fudbalski moćnici redovno osvajaju trofej! Jedini koji su im prekidali dominaciju jesu „STEAUA I CRVENA ZVEZDA“

Steaua je u finalu KEŠ-a pobedila Barselonu, a doprinos pobedi dao je Belodedić

„Kakav je to tim Real?“
„Ako niko nije čuo za taj tim, zar ga treba toliko uzdizati?“
Ovako su fudbaleri Partizana pred put u Madrid, daleke 1956. godine, ocenili svog protivnika u drugom kolu prvog Kupa evropskih šampiona.
Inače, ostaje zabeleženo, za sva vremena, da je naš prvak odigrao prve utakmice u zvaničnom klupskom Šampionatu kontinenta. Beograđani su eliminisali „Sporting“ iz Lisabona i tako se namerili na do tada ne mnogo afirmisani Real Madrid. Španci su prvi otkrili formulu kako se stiže do uspeha i popularnosti.
Dok su se drugi klubovi u Evropi oslanjali na sopstvene snage, članovi uprave madridskog kluba odlučili su da svoje redove pojačaju asovima i to onim najboljim i najskupljim. Tako su angažovali malo poznatog Argentinca ALFREDA DI STEFANA. Postao je „čudo od igrača“. Plenio je elegancijom pokreta, pokretljivošću, umećem da postigne gol. Uz fenomenalnog Di Stefana, napad je pojačao i HENTO, nadaleko čuveno levo krilo, a da bi sve funkcionisalo u odbrani doveden je iz Urugvaja SANTA MARIA, jedan od najcenjenijih štopera od kada se zna za najpopularniji sport. Takav Real, za nas ipak nepoznat, dočekao je ekipu Partizana čija je perjanica bio bravurozni MILOŠ MILUTINOVIĆ.
Kada je meč počeo, u jednom trenutku je Miloš  dobacio Bobi Mihajloviću: „Ovo su naše mušterije!“ U prvom poluvremenu sudija je bez ikakvog razloga poništio oba pogotka našem timu, a onda su se domaćini razleteli i za tili čas četiri puta matirali čuvara mreže Stojanovića.
U Beogradu, u revanšu, umalo da dođe do senzacionalnog obrta, ali je Partizan stigao samo do 3:0 i ispao sa golom manjka.
Španci su osvojili trofej i to PET puta zaredom, takvu seriju niko do sada nije ostvario.
Rastom ekonomskih mogućnosti uvideli su u Holandiji, Nemačkoj, Francuskoj, Italiji i drugim zemljama, da ako želiš jak klub i pobede moraš da imaš lep stadion, izuzetne igrače, propagandnu mašineriju, menadžere…
Recimo, a opet se vraćamo na priču o Realu, Madriđani su kad je u njihove redove pristigao slavni mađarski internacionalac FERENC PUŠKAŠ, to je bila javna tajna, na nekim utakmicama namerno gubili (!?) kako bi povećali interesovanje za revanš. Išli su na to da privuku maksimalnu pažnju ljubitelja fudbala, a jasno je bilo svima da će madridska mašina bez teškoća postići onoliko golova koliko je potrebno da se rival eliminiše.
U Kupu evropskih šampiona se znalo, unapred, da će trofej pripasti nekome iz bogatog dela Evrope! Jer, ekipe iz takozvanog „istočnog lagera“ nisu bile u mogućnosti da angažuju pojačanja, samo su raspolagali igračima iz sopstvenog pogona.
Ali, u takmičarskoj 1985/1986. godini, dogodila se senzacija u najvažnijem klupskom takmičenju na kontinentu. U Sevilji, pred 70.000 gledalaca u finalu, odmerili su snage rumunska Steaua i nadaleko čuvena Barselona.
Pošto ni posle 120 minuta nije bilo golova, izvođeni su jedanaesterci. Steaua je slavila jer je njen čuvar mreže HELMUT DUKADAN odbranio prva četiri penala igračima iz Katalonije, a na drugoj strani fudbaleri Steaue dva puta su pogodili cilj. Za Steauu su tada nastupali asovi poput Hadžija, Belodedića, Lakatuša…
Tako se eto dogodilo da na Kupu evropskih šampiona (sada Ligi šampiona), posle punih 30 godina, i jedan klub „bez uvezenih zvezda“ trijumfuje.
Pet godina kasnije Crvena zvezda je ponovila isti podvig. U Bariju protiv Olimpika, 29. maja 1991. godine. Isto tako za 120 minuta nije pala odluka, a penalima naš klub je bio bolji.
Kada se posle dve decenije od tog izuzetnog dometa analizira učinak Crvene zvezde, koja takođe u svojim redovima nije imala nijednog stranca, osim Rumuna našeg porekla Belodedića, postavlja se osnovno pitanje:
Da li smo mi uopšte svesni kakav je to podvig biti najbolji na kontinentu, u konkurenciji timova čije su vrednosti višemilionske, u evrima, dolarima, ranije nemačkim markama? „Steaua i Crvena Zvezda“ su tako ušli i u istoriju najeminentnijeg klupskog nadmetanja na kontinentu, jer su o odnosu na druge moćnike iz Evrope bili prvi.
U ovoj Ligi šampiona koja ulazi u završnu fazu (stiglo se do 1/4 finala), u družini onih koji su u prvom planu: Mančester junajted, Čelzi, Barselona, Inter, Real, a tu su još i Šalke i Totenhem, kao i Šahtjor iz Donjecka,
na prvi pogled Ukrajinci nemaju šta da traže!
Ali, s obzirom na dosadašnje rezultate, zar se ne stvara mogućnost da i Šahtjor izvede podvig, kao svojevremeno Steaua i Crvena zvezda?

Један коментар

  1. ma dajte ljudi moji nece valjda neki nizerazredni klub da izbaci neki od klubova svetskih mocnika oni su u stanju sve da ucine da nebude tako pare su to a za novac se sve kupuje pa cak i dusa

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *