Insajderska kampanja B92

Šta stoji u pozadini sistematske kampanje TV B92 protiv Demokratske stranke Srbije i njenog predsednika Vojislava Koštunice, i kako je DSS odgovorila B92, što ova televizija nije želela da objavi

Otkako je „90 odsto srpske političke scene“ (prema oceni Mlađana Dinkića) počelo da deli iste, evroatlantske vrednosti, a Srbija da tone sve dublje u beznađe svog puta ka EU, ne prestaje krstaški rat „druge Srbije“ i njenog najistaknutijeg predstavnika televizije B92, protiv onih preostalih, nepreumljenih 10 odsto koji se usuđuju da sumnjaju u politiku Evrope bez alternative. Napadi na Vojislava Koštunicu i njegovu Demokratsku stranku Srbije kako se bliže izbori postaju sve učestaliji; od optužbi da je, maltene, lično spalio američku ambasadu, preko serijala o „pljački veka“ u Kolubari u kojem je prećutano sve što pokazuje da pljačke – onakve kakva je opisana u „Insajderu“ – zapravo i nije bilo, pa do one najteže, sumnje da je inspirisao ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića.
Kako izgleda isledničko B92 novinarstvo prilično dobro se vidi u pitanjima, a zapravo pukim klevetama iza kojih je stavljen upitnik, poslatim iz B92 na Koštuničinu adresu: „Iz današnje perspektive, činjenica je da je DSS uporno radila na medijskoj kriminalizaciji premijera Zorana Đinđića pre ubistva? Zbog čega ste stalno iznosili optužbe da je tadašnji premijer kriminalac, a ni za jednu takvu tvrdnju nikada niste izneli dokaze ni u javnosti, ni pred sudom?“; „Svakodnevnim izjavama da je premijer kriminalac, tada ste svesno ili ne, kao predsednik Jugoslavije kreirali javno mnjenje i doprineli stvaranju atmosfere linča koja je na kraju dovela i do toga da u javnosti ostane utisak da je premijer ubijen zato što je bio kriminalac, a ne zato što je odlučio da se obračuna sa organizovanim kriminalom. Da li danas mislite da ste pogrešili i da ste zbog toga politički odgovorni?“
DSS je „devedeset dvojci“ odgovorila pismom koje ova televizija nije želela da objavi, posle čega je DSS odlučila da prekine saradnju sa B92. Pismo DSS-a prenosimo u celini:

„Irena Stević, novinarska redakcija „Insajder“,
Kako sve ukazuje da svrha Vaše ponude za učešće u emisiji „Insajder“ nije utvrđivanje istine nego najgrublje diskreditovanje jedne političke stranke i ličnosti koja joj je na čelu, izgubili ste pravo da Vam onaj kome je pismo upućeno lično odgovori. Zato Vam, u svojstvu portparola Demokratske stranke Srbije, stavljam do znanja sledeće.
Vi ste dostavili pitanja na koje bi trebalo da odgovori predsednik DSS, sve sa ciljem, kako ste naveli, da „odgovori na optužbe koje su se mogle čuti poslednjih godina“. Svakako Vi dobro znate da je glavni kreator ovih lažnih optužbi protiv DSS, o kojima govorite, upravo B92. U pitanjima koje ste dostavili ponavljate sve te optužbe u formi kao da je reč o istinitim činjenicama, a ne o zlonamernoj propagandi koju B92 uporno vodi protiv DSS.
Dakle, da je B92 stvarno hteo da doprinese rasvetljavanju pozadine atentata na premijera Đinđića, ne bi postavljao okvire mogućeg razgovora na način nedostojan ne samo poštenog novinarstva, nego i osnovne ljudske pristojnosti. Nijedan čovek od integriteta ne bi pristao da odgovara na pitanja u kojima ima toliko predubeđenja, insinuacija i agresije, a pre svega toliko grubih neistina koje se bez zazora proglašavaju činjenicama i odmah zatim kao takve koriste.
Ne sumnjam da je redakcija Vaše emisije, pa svakako i Vi lično, savršeno svesna da su gnusne optužbe koje bez ikakvog argumenta i pokrića, u okviru tzv. „Tema za razgovor“, bacate u lice predsedniku DSS već sam po sebi proizvod sistematske kampanje koju upravo Vaša kuća vodi protiv naše stranke i, još više, ličnosti njenog predsednika. Trebalo bi da budete podjednako svesni da medijsko konstruisanje argumenata za progon nepoželjnih nije ni manje često, ni lepše od policijskog podmetanja dokaza.
Da stvar bude gora upravo B92 i redakcija koja predlaže „Teme za razgovor“ usuđuju se da nekoga optuže za „stvaranje atmosfere linča“ i „kreiranje javnog mnjenja“. Način na koji redakcija „Insajdera“ zamišlja intervju ponajviše liči na isledničko ispitivanje: ne računate valjda da bi na tu vrstu tretmana mogao pristati predsednik jedne parlamentarne stranke, svojevremeno od naroda izabrani predsednik države i u dva maha predsednik vlade Srbije.
Autorima Vaše emisije, uostalom, moglo bi se preporučiti da ako im je zaista stalo do istine o ubistvu premijera pre svega postave neka jednostavna pitanja na koja odgovori ne zavise od utisaka, „indicija“ i uslovnosti. Neka od tih pitanja glase: ko je za vreme pobune JSO pustio na slobodu kriminalce koji su potom učestvovali u atentatu na premijera i ko ih je posećivao u zatvoru? I pre svega zašto se već duže vreme opstruiše započeti sudski postupak za protivzakonito puštanje ovih kriminalaca iz zatvora?
Ukratko, gospođo Stević, Vi i Vaši pretpostavljeni izvolite nastaviti da radite svoj posao, po ceni koju on podrazumeva, ali nemojte očekivati da vam u tome pomaže Demokratska stranka Srbije. Posebno imajući u vidu način i ton koji ste sebi dopustili dostavljajući tzv. „Teme za razgovor“, Demokratska stranka Srbije će preispitati svaku dalju saradnju i komunikaciju sa B92.
Portparol DSS Petar Petković“

10 коментара

  1. Воде кампању против ДСС давно , то је тачно, али сте пасивни, али ни тај ДСС није имун на корупцију, па ни на колубарски случај, и друге случајеве , да не ширим тему. Али најгори убедљиво у историји су ови на власти, то су марионете , увлакачи, потопише нас.
    ————
    Сетих се бивше министарке просвете, госпође Љиљане Чолић, која је приморана да да оставку због афере “дарвинове теорије”, која је била само повод за склањање, ДСС је ћутала и пристала на њену “оставку” , а била је члан ДСС.
    Кривица је била што је започела реформе, што је у Првом разреду Основне школе, уместо предмета “од играчке до компјутера” хтела да уведе предмет “Лепо писање” , и била је у праву сто посто!
    Друга кривица је што није хтела да уведе да се енглески језик учи у Првом разреду Основне школе, нормално, деца прво треба да науче српски језик и ћирилицу, опет је била у праву!
    Обуставила је некакве комуникацијске семинаре,који су раније уведени и ту су је наставници подржали!
    Сећам се да је тражила од државне медијске куће Студија Б да титлове и остали програм емитују или преводе на српски језик и на ћириличном писму, тада су се спрдали са тим захтевом, а по Уставу и закону су орали и морају да користе ћирилицу као и остали програми.
    И ту храбру жену , њена странка није одбранила,а радила је поштено свој посао.
    ——–
    Дакле , нисте ни ви безгрешни нити наивни у врху ДСС-а тргните се, спашавајте нас од ове напасти ,много чекате, нећкате се, ако чекате следећу годину, и ако вечито чекате да вам се подигне рејтинг, а дотле ће све да оде ,….онда нам не требате,ни ви ни радикали, ни … а можете и да нас изненадите као Стамболићев СПС после прошлих избора.
    Делујте, примате паре(у Скупштини и по закону о партијама) за деловање а не за философију.На сајту ДСС , све бомбастични наслови, а деловање ….

  2. DSS bi trebalo da se pozabavi finsijerima bombardera B92. Ukoliko bi se ova stranka založila da svi vlasnici banaka i fondova koje posluju u Srbiji moraju biti poznati imenom i prezimenom, onda bi se verotno došlo do toga da finasije dolaze od Soroševih i sličnih hedž fondova koji se pune novcem od heroina i kokaina.
    Zmija se u glavu bije! Treba uticati na uzrok požara a ne na ove iskrice iz te vatre.
    Doviđenja do oslobođenja!

  3. Ово што је написао Мишко, стварно стоји. ДСС износи сјајне приче, али од акције ништа. Вероватно има много људи у Србији који би хтели да помогну, да предложе неку добру идеју, али коме? Кога да контактирате? Ја сам их звао и телефоном, и слао емаилом – ништа, тотална нула! Нема одговора.
    Народ се наслушао прича о економским програмима, извозу, радним местима и српској развојној банци – ја бар то слушам још од Анте Марковића. То неће покренути људе да гласају у потребном броју, самим тим и програм ће бити неостварљив, и онда и ови који гласају за дсс или радикале испадају насамарени и поражени.
    Србија је спремна за ДСС, да ли је ДСС спреман за СРбију?

  4. DSS TREBA DA POKRENE PROTESTE ZBOK KATASTROFE KOJA SE DESAVA U SRBIJI

  5. Nije DSS bezgresana ali je smesno uporedjivati je sa ostalim strankama.Isto tako je smesno i spominjati g.Kostunicu u kontestu ubistva Dzindzica .Sve mi to lici na ono”drzte lopova”

  6. katastrofa, je produzetak katastrofe znane kao *giska*…itd,
    ————————————————————————————————————————————
    Vlada Republike Srbije na čelu sa Dragutinom Zelenovićem na sednici 9. marta razmatrala je „aktuelnu bezbednosnu situaciju u Republici”. Vlada je izdala saopštenje u kom se između ostalog navodi da su se „najavljene kao mirne, demonstracije opozicionih stranaka pretvorile u rušilaštvo, vandalizam i nasilje, u toku kojih su poginuli jedan milicioner i jedan građanin, a ranjeno je i više ljudi”.
    – Sve se to organizuje u vreme kada se najveći deo milicije Srbije nalazi na Kosovu, da bi zaštitila bezbednost Srba i Crnogoraca i kada su u određenim delovima zemlje ugroženi bezbednost i život srpskog naroda koji tamo živi… Vlada Republike Srbije veoma žali što su opozicione stranke zloupotrebile čin uvođenja parlamentarne demokratije za nasilje, rušenje i za prolivanje krvi, i to u najsudbonosnijim trenucima za srpski narod u celini. Posebna je odgovornost organizatora rušilačkog mitinga u trenutku kada je Srbiji iznad svega potrebno jedinstvo svih građana, rad, red i mir i dalji razvoj demokratskih odnosa. Istovremenost ovih događaja i njihovih planiranih posledica sa nekim drugim događajima u okruženju, usmerenih na razbijanje Srbije i srpskog naroda, nedvosmisleno govori o pozadini onog što se događalo, kao i o ciljevima prividno mirnih demonstracija – stajalo je u saopštenju Vlade.

  7. Niko još decidno nije rekao ko ih finansira i za koga rade.TV potpuno antisrpski nastrojena kao da joj je nataša Kandič Direktor a sve su parole za demoktratiju i EU alternative nemaju. Uzimaju si za prabo malo previše vređajuči dostojanstvo čoveka.

  8. Treba li se čuditi delovanju “Insajdera”?! Ima li kraja medijskog pritska B 92 na srpsko nacionalno biće, srpsko stanovništvo treba de se odrekne svog samopoštovanja i identita i svi planirani ciljevi biće ostvareni (kako je narod već komiran, nadam se da ipak neće biti tako). Uostalom to rade i drugi mediji i organizacije, domaće i međunarodne. Sticajem okolnosti, dr. Vojislav Koštunica je baš zacrtan na Zapadu kao zadnji nnacionalista, ali o njemu i DSS- kasnije. Po podacima Republičkog zavoda za statistiku iz 2009. godine u Srbiji deluje 9.597 nevladinih organizacija. Na sajtu http:/www.ned.org/publication/anual-…09-grant-8 može se videti Godišnji izveštaj Nacionalne zadužbine za demokratiju iz Vašingtona (National Rndoemnet gor Demokracy – NED) opis grantova i primaoci dodeljenih sredstava od te organizacije i od Ministarstva inostranih poslova SAD. Između ostalih od Ministarstva su primili:
    – Asocija nezavisnih elektronskih medija (ANEM) 66.610 us$
    – Asocijacija lokalnih nezavisnih medija (Lokal Press) 40.000 us$
    Evropski pokret u Srbiji 49.500 us$
    – Fond za humanitarno pravo 50.000 us$
    – “Peščanik” 38.700 us$ itd
    Od NED-a:
    -Radio B 92 52.500 us$
    – Fond B-92 35.000 us$
    – Fond B 92 22.500 us $
    – Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji 36.800 us$
    – Komitet za ljudska prava (YUCOM) 39.900 us$ itd
    Možda se treba prisetiti i izveštaja Komisije OEBSA od 10.12 1998. godine:”Organizacije i medije u Jugoslaviji finansira Nacionalna zadužbina za demokratiju “Naša Borba”, Radio B 92, “Vreme”, “Danas”, Agencija BETA, ANEM, Fond za humanitarno pravo, kao najznačajniji izvor informacija, Udruženi granski sindikati “Nezavisnost…”.
    Preporučujem knjigu Smilje Avramov “Alternativni model svetske zajednice” (obavezno i “Opus Dei). Citiram deo: “U nedostatku jedne utemeljene vizije o planitarnoj vladavini i saznanja da se putem tržišta ne mogu ostvariti željeni ciljevi, prišlo se korišćenju malih šrafova, koji bi mogli da povuku grandioznu mašineriju. Oficijelni američki teoretičari su došli do zaključka da je nevladin sektor najkraći i najbezbedniji put za globalizaciju onih vidova aktivnosti koje su van kontrole transnacionalnih kompanija i finansijskih centara moć, kao što su školstvo, umetnost, zdravstvo. Tom konglomeratu organizacija, koje nastupaju pod etiketom “nevladine”, nije dodeljena primarna, direktna politička uloga u smislu osvajanja vlasti, već indirektna – delovanje u pravcu disperzije državnih vlasti kroz prodiranje u državne strukture, stvaranje paralelnih struktura, uticaja na javno mnjenje…”.
    G-din Koštunica je pogrešio posle izbora 2007. godine što je pristao na pritisak Brisela pa nije učestvovao u stvaranje narodne koalcije prema tadašnjim izbornim rezultatima tj izbornoj volji građana (ne znamo kakav bi put bio, ali bi to bila PROMENA, moramo imati stalne promene dok ne dođemo do stabilne i ODGOVORNE vlasti)već je ušao u koaliciju u kojoj je pristao da bude predsednik Vlade, sastavljene od stranaka čije feude (Ministarstva) nije mogao da kontroliše, a to je morao da zna jer je obrazovan, ozbiljan u dugovremeni političar. On je tu Vladu napustio, dao je mandat narodu i na tom činu mu svaka čast, uz obrazloženje da nema poverenje u koalicione partnere povodom teritorijalnog integriteta zemlje. I to je morao da predvidi. Evo, za kratko vreme nove vlasti, posle vanrednih izbora 2008. dokle je zemlja došla. Ovo je i predizborna godina i tužno je što značajna stranka DS pere sebe pozivajući se da je za sve kriv Milošević (vrlo degutantno) i g-din Koštunica iz “prethodne vlade”, kao da je DSS imao na raspolaganju sve resore. Neverovatno je kako se u našem društvu peru ruke kroz optuživanje jedne ličnosti, kao da oni deluju na terenu. S druge strane, uzroci izuzetnog teškog stanja društvene svesti, državnosti u smislu granice i nivoa stanovništva, lutanja, nemanja ni minimum nacionalnog interesa i na unutrašnjem i međunarodnom planu jasna su i maloj deci. A u ubijanju samopoštovanja srpskog bića a i ukupnog stanovništva Srbije bez obzira na nacionalnost i veru učestvuju svi, počev od vlasti, kvaziintelektualne elite pa i ona prava intelektualna elita koja nema snage da se žrtvuje i deluje i povrati svest i duha naroda. Narod mora da zna da- ako trpi zašto je tako, možda će se probuditi, konačno, građanska savest i svest da narod ima i PRAVO a ne od straha da je opterećen samo obavezama prema državnom aparatu. PRAVO i OBAVEZA je prema svom sopstvenom biću i svojim sugrađanima u celini,bez obzira na siromaštvo i glad. Naše bogatstvo je u duhovnoj matrici i iskustvu koja nam daje snagu da se nadamo.

  9. Љубомор

    Господин Коштуница никад неће својом културом и препоштењем изаћи на крај са безскрупулозним Сорошевцима. Зашто неко из ДСС, кад то неће Коштуница, не постави контра питање? Да ли је то “СЛУЧАЈНОСТ” да се сниматељска екипа Б92 нађе у Немањиној улици да сними атентат на Ђинђића и да ли Б92 зна ко су атентатори и налогодавци?

  10. Gospodine Ljubomire, potpuno ste u pravu. Problem je što vlada medijski mrak, što se građani zatupljuju i uspavljuju jer se glas eminentnih ljudi može čuti, nažalost, samo na nekim lokalnim medijima sa temama i objašnjenjima koje bi trebalo da čuje cela javnost u našoj državi. Nema kritičke misli, nema istraživačkog novinarstva,nema akedemika, naučnika, sociologa, vrte se isti tzv. analitičari (sa izuzetkom trojice koji nisu često pozivabni), isti novinari, kao i predstavnice tzv nevladinih organizacija g-đe Kandić i Biserko na televizijama sa nacionalnom frekvencijom, nema opozicionih novina. Na kraju, nema ni originalne levice čiji je, po definiciji, zadatak ne da se bori za vlast nego da kritički analizira ponašanje vlasti. Većina građana nema mogućnosti da istražuje po internetu i da komunicira i sa našom dijasporom, koja ima šta da kaže, koja i govori obraćajući se predsedniku države i drugim ministarstvima, ali to se ne objavljuje u sredstvima informisanja. Ne objavljuju se ni problemi sa Ministarstvom za dijasporu, koje funkcioniše kao mali feud danas minorne stranke SPO i sa čime se sve susreće dijaspora. Hrvatska i Slovenija, a zna se i Albanci sa Kosovo i Metohija, ništa ne bi mogli da urade bez dijaspore. naša dijaspora ima odlične programe i veliku želju da pomogne Srbiji, ali kako ne može da ostvari ni svoja prava ni svoje programe, planira da stvara stranku u Srbiji i to kao nuždu jer su shvatili da drugačije ne može. Izgleda da je posustala snaga poštene inteligencije, bilo da su istoričari, profesori, pravnici, pesnici, književnici, novinari, nema ni kritične intelektualne mase studenata, koji idu lakšim putem – u inostranstvo. Iskustvo našeg naroda govori da za ideale nisu potrebna novčana sredstva nego hrabrost i poštenje, volja. Gde je to sada, sada kada je država u najtežoj situaciji u svojoj istoriji i kada joj preti nestajanje!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *