BILJANA MITRINOVIĆ Reagovanje na tekst Lov na Srbe D. Cvjetićanina

Poštovani Uredniče,

Pošto sam pročitala uvodnik „Lov na Srbe“ prof. Danijela Cvjetićanina u prošlom broju vašeg nedeljnika, moram da priznam da sam se iznenadila. Napisao je da moj uvodnik „Tačijeva vlada ’čistih ruku’“, („Politika“, 23.02.2011) predstavlja jasno izrečenu „vest da se protiv Hašima Tačija neće voditi istraga zbog trgovine ljudskim organima, pošto su dosadašnja istraživanja pokazala da je uglavnom reč o organima Srba koje nije kažnjivo ubijati“. U neverici, posle trećeg čitanja, doduše samo delova teksta u kojima je pretendovao da bude analitičan i da da zaključke, shvatila sam da vaš kolumnista površno čita, neanalitički prati politiku i neprecizno piše. Uz to, moram da primetim, da je i prilično zloban.
Vaše čitaoce moram ukratko da upoznam sa onim što sam napisala, što je lako i proveriti na sajtu „Politike“. Dakle, napisala sam da će Tačijeva vlada biti kratkog daha i da mu je ovo sigurno poslednja koju će predvoditi; da su optužujući izveštaj Dika Martija i krađa na izborima dve poluge koje će zapadne diplomate rado koristiti da popuste ili zategnu svoju vezu sa Tačijem; da će se opozicija na kraju pokazati objektivno moćnijom od matematičke većine koju on ima u Skupštini. Dalje ću doslovno preneti pasus iz svog uvodnika, koji g. Cvjetićanin smatra krunskim dokazom da ja obelodanjujem skandaloznu vest – da se protiv Tačija neće voditi istraga i da još preostaje da se javnost privikne na tu činjenicu:
„Čak i da istraga o trgovini organima i organizovanom kriminalu ne stigne do Tačija (a kako stvari stoje, tako će i biti s obzirom na nameru da se istraga prepusti Euleksu), političku karijeru može da mu načne jedna ’banalna’ činjenica: da njegova ’nova vlada’ nema čist izborni legitimitet. Uostalom, poznato je da su veliki mafijaši ’padali’ na malim stvarima, poput poreza.“
On na osnovu ovoga zaključuje da sam ja Tačija unapred amnestirala od odgovornosti za koje ga tereti Martijev izveštaj i da sam to „vešto uklopila u drugu neuporedivo manje važnu priču, o krađi glasova na kosovskim izborima, uz neukusno (drugosrbijansko) poređenje sa Srbijom devedesetih godina“.
Očigledno da g. Cvjetićanin ne zna da se vodi žestoka diplomatska bitka između SAD i dela EU, sa jedne strane, i pojedinih zemalja EU, Rusije, odnedavno i Unmika, sa druge strane, da istragu vodi nezavisno međunarodno telo, a ne Euleks pošto ne veruju da Misija EU može adekvatno da obavi taj posao. Zato Dik Marti i ne daje svoje dokaze Euleksu, uprkos svim pritiscima. Za sada se čini da prva grupacija ima premoć, što sam i napisala u zagradi.
Raspravljati o tome šta je ukusno a šta ne, složićete se, nema smisla. Moje poređenje Tačijevog ubacivanja glasova, donošenja kutija sa „podobnim“ listićima, tuče na glasačkim mestima sa „svim onim što je Slobodanu Miloševiću padalo na pamet pre više od desetak godina“, profesor je ocenio kao „neukusno (drugosrbijansko) poređenje sa Srbijom devedesetih“.
Polovinu tih devedesetih ja sam provrela u ratu u BiH, srećna što sam uspela da pobegnem iz Sarajeva, a profesor Cvjetićanin je u to vreme honorarno radio na projektima u ekspertskom timu predsednika vlade Mirka Marjanovića. Stvarno neukusno poređenje, pogotovo što još nisam upoznala nikoga ko je iz rata poneo drugosrbijanski pogled na Srbiju. Zato, iako mogu da razumem što mu se ne sviđa moje poređenje sa Slobinim izbornim krađama, ne mogu da razumem zašto mi nije uzeo kao olakšavajuću okolnost što sam sa neskrivenim simpatijama u sledećoj rečenici zaključila da je Milošević bio mnogo pametniji od Tačija, pa je, kada je video da je preterao sa ubacivanjem, rekao: „Vadite iz kutija“.
Gradeći svoju teoriju na pogrešnom tekstu, prof. Cvjetićanin dolazi do poente zbog koje je, čini se, i pisao tekst: „Nema sumnje da bi i sam Gebels pozavideo na informacionoj figuri koju je upotrebio D. Bujošević u svojim novinama. Vest koja bi, izdvojena, izazvala burnu reakciju, saopštena je uzgred – u zagradi“.
U slučaju mog uvodnika glavni urednik „Politike“ Dragan Bujošević imao je učešća, pretpostavljam, isto koliko i gl. urednik „Pečata“ Milorad Vučelić u objavljivanju Cvjetićaninovog uvodnika – dakle nimalo. Što je u slučaju g. Cvjetićanina proizvelo loše posledice, jer bi barem neko video da je profesor iz ekonomije zalutao u oblast koju površno prati, da prebrzo zaključuje i da svoj politički stav nevešto plasira kroz literarne sastave.
Srdačan pozdrav,
Biljana Mitrinović, novinar „Politike“

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *