Poigravanje državom

Piše Dragomir  Anđelković

Suštinu polemike koja se na stranicama „Pečata“odvija već u nekoliko brojeva, predstavlja odnos SNS-a prema Ustavu i vitalnim nacionalnim interesima Srbije. To je srž spora, čije je stvarno značenje počelo da se gubi u lavini jakih reči

Posle drugog reagovanja g. Antića na moje tekstove, definitivno mi je jasno da je zaludno sa njim „diskutovati“. Nije tu reč o netrpeljivosti, ličnim diskvalifikacijama, pa i zapanjujućem niskom „tonu“, čime odiše njegov pristup polemici, već je prevashodno u pitanju pokušaj preusmeravanja rasprave sa suštinskih pitanja na nebitna ili personalna. To se nesumnjivo radi sa pretpostavkom da će proraditi „nagon“ da se na šamar uzvrati istom merom, a sa ciljem da se neprijatna pitanja po vođstvo SNS-a relativizuju, ako ne i anuliraju.
Stoga, bez obzira na sve prizemne uvrede, neću više sebi dopustiti da se bavim likom i delom dotičnog političara, već ću se usredsrediti na ono oko čega je počela polemika, odnosno na važna pitanja koja su se na to nadovezala. A sve se „vrti“ oko, kako mi se čini, nacionalno neodgovornog odnosa lidera SNS-a prema Ustavu, pa i – usled silne želje da se po svaku cenu dokopaju vlasti – njihovog nedržavotvornog postupanja.

JALOVA ŠTEDNJA
Srbija prema broju stanovnika  nema veći broj poslanika od zemalja regiona. Naravno, pod uslovom da se ima u vidu celokupna teritorija naše republike, a da se ne radi o nameri da se poslaničko telo saobrazi populaciji Srbije bez Kosova. Nadam se da vrh SNS-a ipak nije spreman da ode toliko daleko putem nacionalne stranputice.
Smanjivanjem broja poslanika nećemo mnogo prištedeti. Reč je o godišnjoj uštedi koja je smešna prema šteti od preko 100 miliona evra, nastaloj usled nepromišljene primene Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Da li je SNS-ovski vrh protestovao zbog toga?  I da li je – kada je već naprasno postao toliko osetljiv na trošenje narodnog novca – gromoglasno, kao što priča o potrebi promene Ustava, digao glas zbog toga što je u jeku ekonomske krize aktuelni režim predvideo povećanje izdavanja od 100 odsto za Kancelariju za pridruživanje EU? Značajan deo sredstava koja bi se uštedela, uz sav rizik koji ima otvaranje ustavnog pitanja, ako bi bio smanjen broj poslanika na taj način se proćerda, na kako izgleda sve neizvesnije, naše evrointegracije! Da li u SNS-u to imaju u vidu?
Drugo, ne želi samo SNS da menja Ustav. I u DS-u, kao i drugim partijama vladajućeg bloka, smatraju da Ustav treba da bude izmenjen. Promenu Ustava zahtevaju i homoseksualni aktivisti. „Gej-lezbijski info-centar“ u svom saopštenju pozdravlja inicijativu SNS-a za promenu Ustava, te zahteva da bude izmenjena i definicija braka kao zajednice muškarca i žene. Sa neskrivenom namerom da dignemo ruke od Kosova, ustavne promene zahteva i LDP.
Sada se bavim isključivo štednjom. Ne ulazim u kompleksnije posledice promene Ustava, niti govorim o tome da li Ustav u datim okolnostima uopšte treba menjati. No, u kontekstu štednje slobodno mogu da kažem da je zahtev SNS-a besmislen. Jer, zar je racionalno menjati Ustav na „parče“? Ako već nećemo da rasipamo budžetska sredstava, zar nije uputno da se otvori ozbiljna javna rasprava u vezi sa Ustavom, te da se ako se pokaže da je to potrebno celovito pristupi njegovoj promeni?  Nije li to racionalnije nego da arčimo novac na niz referenduma?
Uostalom, baš to što smo tokom naše istorije mnogo puta menjali ustave trebalo bi da bude poučno za nekoga ko ima generalno dobre namere prema svojoj zemlji, a, tim pre, želi da rastereti njene poreske obveznike. Ozbiljne nacije ne menjaju ustave od danas do sutra. Niti to rade zbog partijskih potreba, već promišljeno, radi zaštite nacionalnih interesa.

POLITIČKA PIJACA
Iz svega rečenog jasno je da štednja nije pravi motiv onoga što, čini mi se s mnogo razloga, smatram ustavnim egzibicionizmom SNS-a. I kada bi predlog SNS-a bio prihvaćen, te takao oživljen princip promene ustava u skladu sa partijskim računima, samo bi bio trasiran put za seriju rasipnih referenduma.
Nema potrebe da ponovo opširnije pričam ni o tome da je neutemeljena tvrdnja SNS-a da iza površinskog razloga za promenu Ustava, a to je štednja, stoji ključni razlog: potreba da se eliminiše preveliki broj stranaka, odnosno da se obezvredi ucenjivački kapital malih partija. Kao i da se spreči pravljenje neprincipijelnih postizbornih koalicija stranaka sa „potpuno različitim programima, politikom, istorijatom (članovi socijalističke internacionale, monarhisti, regionalisti i centralisti, nevernici i vernici, tajkunisti, socijalisti, nacionalisti i internacionalist).“
SNS je baš sa višestruko različitim strankama napravila predizbornu koaliciju. Lepo je što glasači to mogu da vide pre izbora, ali to ne garantuje da kada jednom, u ovom momentu neparlamentarne stranke, iz nekog svog razloga SNS uvede u Skupštinu, one neće iskoristiti ucenjivački potencijal pa i promeniti tabor. Kako će SNS, tim pre što se radi svojih trenutnih interesa sada energično protivi blanko ostavkama, to sprečiti? Ukratko, da li predizborna trgovina poslaničkim mestima doprinosi da se pročisti i učini moralnijom naša politička scena? Ili je to put da se ona još u većoj meri pretvori u partijsku pijacu?
Kada smo već kod koalicija, SNS već neko vreme usiljeno tvrdi da neće praviti koaliciju sa DS i G-17Plus. Štaviše, sada Nikolić poručuje: „Sa socijalistima neću da sarađujem“. Opet, očito je da DSS nema nameru da SNS-u daje patriotski kredibilitet. O koaliciji sa SRS-om iluzorno je i govoriti. To sigurno dobro znaju u vrhu SNS-a, a njihova šansa da sa svojim sadašnjim i mogućim novim predizbornim koalicionim partnerima osvoje preko 50% mesta u Parlamentu, mnogo su manje nego da Čeda Jovanović postane predsednik Srbije. Štaviše, deluje mi da je, iako i to spada u domen naučne fantastike, verovatnije da on postane lider Srbije nego da SNS dobije više od 35% glasova. Znači, ako SNS hoće da dođe na vlast, moraće da porekne ono što njegov vrh sada tvrdi. I evo nama novih, i to duplo neprincipijelnih postizbornih koalicija. Em će se raditi o svim spomenutim međupartijskim razlikama, em je preko njih prevučena glazura napravljena od predizbornih laži dostojnih Dinkića.
Naravno, bilo bi lepo da nas SNS iznenadi doslednošću, te da se odrekne vlasti ako do nje ne može da dođe uz pomoć „principijelne“ predizborne koalicije. Mada, ne tako davni odnos aktuelnog vrha te stranke prema Ustavu koji sada želi da menja ne ukazuje na tako nešto. Dok su bili u SRS-u zdušno su podržavali njegovo usvajanje. Tako je Nikolić u leto 2006. godine ustvrdio: „Učinićemo sve da referendum uspe … Radi se o državnom aktu i bilo bi nemoralno, licemerno ili vrlo blizu izdaji pozvati da se ne ide na izjašnjavanje“. Neverovatno je da predsedniku SNS-a i njegovom zameniku tada nije bolo oči ono što im sada toliko smeta u aktuelnom Ustavu.

VOJVOĐANSKA ZAVRZLAMA
O koalicionoj pa i generalnoj „principijelnosti“ SNS-ove vrhuške govori i odnos prema autonomiji Vojvodine. Bez obzira na prethodne negativne ocene novog statuta Vojvodine od strane vođstva SNS, kao protivustavnog, kasnije je Nikolić rekao: „Između Srpske napredne stranke i Saveza vojvođanskih Mađara više nema političkih razmimoilaženja i moguća je saradnja posle narednih izbora. Stepen postignute autonomije Vojvodine nikad nećemo menjati i u tom pogledu SVM može da bude miran.“
Kada pričamo o patriotskoj i moralnoj utemeljenosti, treba se podsetiti da SVM, sa kojim SNS prema rečima njenog lidera nema razmimoilaženja, insistira da tri opštine sa mađarskom većinom (Ada, Senta, Kanjiža) budu izuzete iz Severnobanatskog okruga, odnosno da uđu u sastav Severnobačkog okruga. On bi tako dobio apsolutnu mađarsku većinu, odnosno radilo bi se o stvaranju mađarskog elementa u mozaiku fragmentacije Srbije.
Da li smo zbog toga što se vrh SNS tome odlučno (ne)protivi imali priliku da čitamo načelne priče o konfederalizmu, umesto da dobijemo konkretnu osudu Dinkićevog predloga (kon)federalizacije Srbije, zamotanog u kvaziregionalizaciju?! Kakve veze sa izazovima sa kojima se zahvaljujući delovanju „naše“ evroatlantske pete kolone suočava Srbija, ima priča o tome da li je Švajcarska konfederacija ili federacija? Da li Zukorlić i potencijalni mađarski partneri SNS traže deo te alpske zemlje ili naše Srbije?

BOMBARDOVANJE USTAVA
Ne treba više trošiti reči. Niti su pravi SNS-ovi motivi za promenu Ustava ono što glasnogovornici te stranke kažu, niti se ona do sada pokazala principijelnom. Inicijativa za promenu Ustava proistekla je iz marketinških razloga, sa namerom da se demagoškom pričom o štednji izvuče još koji glas. I, kao što sam u jednom od prethodnih tekstova to obrazložio, kako mi se čini, iz namere da se angloameričkim pretendentima na globalnu hegemoniju pošalje poruka u prilog kooperativnosti SNS-a. Ako hoće, a očito hoće, još da „udešavaju“ Srbiju po svom obrascu SNS izgleda želi da im kaže: spremni smo na dogovor!
Da nije tako, u okolnostima kada je zemlja u opasnosti ne bi se dirao Ustav koji je, ipak, makar formalni, garant njene celovitosti. Nijedan ustav nije Sveto pismo, ali za sve, pa i promene ustava, postoji nepogodno vreme, odnosno okolnosti. Doći će pogodnije vreme da se, naravno ne na prečac Ustav menja, već otvori plodotvorna diskusija o njemu. Sada to ne treba raditi jer oni koji su izvršili agresiju na Srbiju i RS, okupirali KiM, te asistirali uništenju Srpske Krajine i secesiji Crne Gore, i dalje rade protiv srpstva. Kada se radi o njihovom odnosu prema nama u potpunosti važe reči Osvalda Špenglera: „mir je nastavak rata drugim sredstvima“.
Na osnovu navedenog, kao i aplaudiranja angloameričkih diplomata „naprednom“ reformisanju nekadašnjih radikala – iako nisam bio, niti sam član bilo koje stranke – imam ozbiljne rezerve prema SNS-u. I pošto je – uz pomoć, stičem neodoljiv utisak, ne samo medijske podrške stranih samozvanih gospodara Srbije – veštim marketinško-populističkim pristupom ta partija uspela da privuče (obmane?) značajan deo patriotski nastrojenih birača, osećam obavezu da u svoje ime, i za svoj račun, podelim utiske koje imam sa delom naše javnosti koji nije nacionalno indiferentan.
Kako reče Gete, maksime su veliko blago ako se iskoriste na pravom mestu. A sjajna je izreka koju je u srpski jezik uveo Valtazar Bogišić: „Što se grbo rodi vrijeme ne ispravi“. Samo je treba isprano pozicionirati, a posle sumiranja saznanja o SNS-u, gotovo da sam siguran, ubuduće će me pomen naprednjaka asocirati na spomenutu maksimu. Inače, naš veliki pravnik je nju prvi put upotrebio, krajem 19. veka, u okviru Opšteg imovinskog zakonika za Crnu Goru. Ko zna, kada smo od strane jednog člana predsedništva SNS-a već bombardovani raznim kvazipsihološkim konstrukcijama, možda i polemičko spominjanje tog, iako mudrog, dela pravnog štiva koje se odnosi na imovinu, podsvesno ukazuje na dubinske motive prekomerne kooperativnosti mnogih naših političara u odnosu na Zapad. Kao i na pozadinu pokušaja da se načne Ustav.

6 коментара

  1. Да ли ће Антић имати шта да каже послве овога? Наравно, о теми а не увредљиво на рачун аутора.

  2. Pa teško Srbiji ako je Koštuničin DSS sa 7% lider patriotskog fronta. Ne mogu nikako svariti da se Nikoliću sve moguće spočitava. Čitajući ovaj tekst ispade da je SNS kriv i za nevolje koje trebaju da se dese (daBog-da, da se nikad više ne dese). Koštunica je mogo sa svima u koaliciju, al’ Nikolić?-ma nema šanse odmah se orkestrirano počne napadati kako je on nedosljedan, neprincipijelan i druge raznorazne floskule. Koštunica je mogao u koaliciju sa psihijatrijskim slučajem Vukom Draškovićem, eeee al’ to je Koštunica. A to se jasno zove selektivna “objektivnost”. Koštunica je mogao biti američki miljenik, pa hej to je Koštunica, isti onaj kojem je izvjesna Ljiljana N. bila alfa i omega kabineta. Koštunica je mogao zadržati sav monstruozni aparat bračnog para Milošević-Marković, eeee, al’ to je Koštunica. Ma dokle više da se taj patriotizam gleda samo u jednom smjeru? Pa po nekim ljudima samo Nikolić i SNS moraju da budu dosljedni i principijelni kako bi ostali vječita opozicija. A to što je svima drugima dozvoljeno da mjenjaju svoja ubjedjenja kada se promjene okolnosti, e to je druga priča, jer po nekima samo Nikolić i SNS ne smiju napredovati i doći na vlast. I definitivno sam ubjedjen da je SNS najmanje zlo u Srbiji!

  3. PROĐE 5. “VELJAČA”-drugi dio

    Prodje 5. februar 2011. godine, u vjekovnoj srpskoj prestolnici Beogradu. Zabilježiše i na svoj način se osvrnuše konspirativni srpski mediji. Čitam “Press” i naravno njihova providna nepristrasnost, kao da je osvrt njihovog gazde Miškovića.
    “Blic” je u startu etiketirao Nikolića kao “američkog” čovjeka, znači 0 bodova. Uzimam novine naučne fantastike “Kurir” i definitivno shvatam da je kurir šampion divljeg novinarstva.
    I četvrte novine-“Večernje novosti” su me vratile u stvarnost, tad sam uvidio da kol’ko-to’lko ima nade (objektivnosti).
    “Politiku” nisam ni čit’o, jer sam se pribojavao da ću se u nju razočarati, kao što je to svojevremeno bio slučaj sa Vojom neobavještenim.

  4. Баш је необично што је СНС, партија проамеричког усмерења, толико популарна у Источном Сарајеву. Да зна Раша Караџић, не би му било лако. Мада, ипак се ради о томе да се неко са Новог Београда или неке друге локације, лажно издаје. У РС патриотизам је на много вишем нивоу него у Србији. Тамо је СНС оно што је у Србији ЛДП. А ко би у јуначкој српској земљи која је хиљаде младих живота дала за слободу, неко подржавао НАТО партије?

  5. SNS..najmanje zlo…pa vodi ih kuci, i nemoj da se bavis..*medjunarodnom politikom*…pozdrav iz Srpskog Beograda !!!

  6. Da moderator nije izbacio prvi komentar (PROĐOŠE 5. “VELJAČE” prvi dio) bilo bi jasno nekima da ja nisam bezrezervno za SNS. Inače zaista mi nije jasno zašto taj komentar nije postavljen, jer uopšte nije bio uvredljivog karaktera.
    Pa vidim da se opet Nikolić pogrešno etiketira, pa se povlači abnormalna paralela sa Čedom Jovanovićem. Pa kaže neko, da to Radovan Karadžić ne bi odobrio (podršku Tomi Nikoliću), pa bi podsjetio neupućene a vidim da ih ima, da je samo Toma Nikolić pokrenuo demonstracije podrške Radovanu Karadžiću kada ga je uhapsio efendija Tadić. Pa bi takodje podsjetio ove što imaju “odnjegovanu amneziju” da brat Radovana Karadžića, Luka Karadžić podržava Tomu Nikolića. Pa bi’ i ovom prilikom poručio ovim 7%, da Republika Srpska trenutno najviše simpatiše Tomu Nikolića, dok s’ druge strane mašinerija Milorada Dodika na sve moguće načine to ignoriše, jer upravo je Dodik na silu svojevremeno u Republici Srpskoj na vlast došao pomoću NATO tenkova i Slobodana Miloševića.
    I na kraju bi’ postavio pitanje ovima što imaju odnjegovanu amneziju: ako nije SNS najmanje zlo, koja je to onda partija najmanje zlo?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *