NESTAŠICA MEDIKAMENATA Nema nam leka

Piše Nataša Jovanović

Ako Srbija nema lekova, a ima i proizvođače lekova i tržište i bezbroj posrednika da li to znači da među njima traju mali i veliki ratovi i da ih podstiče sama država

Vlada Srbije donela je odluku o poskupljenju lekova uz komentar javnosti da obrazloženje  treba potražiti u činjenici da su zaostali, neplaćeni dugovi za isporučene lekove veletrgovinama i apotekama doveli do nestašice medikamenata krajem prošle i početkom ove godine. Isti članovi Vlade su u vreme kada je javnost upozoravala na mogućnost ovakvog scenarija tvrdili da nestašice lekova neće biti, te da će se država brinuti za snabdevanje tržišta lekovima.

DELIKATNO PITANJE
Sada se na jedno delikatno pitanje o tome ko je kriv za nestašicu lekova i gde je tu krivica države lakonski odgovora da je reč o neisplaćenim dugovima, što je dobar izgovor samo istinskim krivcima za skandal sa lekovima zbog koga ispaštaju milioni ljudi.
U igri više kraljeva, države, proizvođača i posrednika desilo se da se u apotekama gradova širom Srbije bar deset lekova vodi kao deficitarno. Osim „nitroglicerina“ kojeg u beogradskim apotekama ima u veoma malim količinama do nedavno gotovo je nemoguće bilo naći kapi za bebe „vigantol“, „spalmotil“ rastvor, tablete „kliacil“, „rivatril“ za obolele od epilepsije … U pokušaju da na recept dobiju „eritromicin“, „sinacilin“, „kliacil“ i to usred sezone respiratornih infekcija pacijenti su morali ponovo da se vraćaju kod lekara u Dom zdravlja, budući da direktne zamene za ove sirupe nije bilo i da farmaceuti bez „naloga“ ne mogu da izdaju drugi lek. Oni koji su se dali u potragu za nitroglicerinom uživali su tu privilegiju da razmisle o zameni, iako je, kako tvrde direktori za poslove proizvodnje, veledrogerijama ovaj lek isporučen i to u broju od oko 65.000 pakovanja.
Ovu zbunjujuću nestašicu osnovnih lekova pokušao je da objasni predsednik skupštine Saveza privatnih apotekara Dragan Rajevac rečima da je nestašica nastala zato što Republički zavod za zdravstveno osiguranje duguje novac veledrogerijama.
„Situacija je vrlo jasna. RZZO duguje farmaceutskim koncernima ogroman novac, a na isplatu se čeka i po pet-šest meseci. Iz tog razloga gase proizvodnju lekova zbog kojih na isplatu moraju da čekaju mesecima i proizvode one lekove od kojih ima direktne i neposredne zarade“, navodi ovaj farmaceut.
Tako se desilo da pojedine kompanije odustaju od proizvodnje lekova zbog kojih ne ostvaruju profit, bez obzira na to što za te lekove ne postoji adekvatna zamena na našem tržištu.
„Ako konkretno govorimo o dečjim antibioticima i sirupima koji spadaju u grupu lekova kojih nema na rafovima, ukoliko lekar proceni da se lečenje može vršiti samo jednim tipom antibiotika, onim kojeg nema u prodaji, to dete ne može da se leči“.

NESTAŠICA – LAŽNA ILI PRAVA
Kao razlog haosa na tržištu lekova na videlo je isplovio i dug države farmaceutskim gigantima u iznosu od 14 milijardi dinara i pretnja farmakokompanija da će ukoliko se dug ne izmiri rafovi i dalje ostati prazni. Ko snosi najveću odgovornost za ovakvo stanje? Nije teško pogoditi da se krivci nalaze u licemernoj i nesposobnoj vladi. Ona, pak, kao što vidimo, čini očajničke korake da produži agoniju u kojoj se nalazi zajedno sa žrtvama svoje politike, prepune cinizma i odsustva empatije prema onima kojima je zaista ugrožen biološki opstanak. Kao odgovor na nestašicu neophodnih lekova RZZO je predložio povećanje cena medikamenata za 6,37 odsto. Vlada je isto i usvojila! Da li će poskupljenje lekova stabilizovati tržište, ako je poznato da RZZO duguje bezmalo milijarde veledrogerijama, a one same fabrikama?
Stručnjaci smatraju da stabilizacija tržišta zahteva period od najmanje 30 do 45 dana i to pod uslovom da evro ne„skače “. A ukoliko se dogodi da se s novim cenovnicima u apotekama pojave i lekovi kojih trenutno nema, to onda znači da su fabrike namerno držale lekove na lageru i čekale poskupljenje. I dok u privatnim apotekama Srbije smatraju da nestašica best online casino nije lažna i da je RZZO zbog toga na dobitku, u RZZO tvrde da ovo poskupljenje građani neće ni osetiti jer će ih i dalje dobijati na recept, pri čemu su analizom došli do zaključka da bi se primenom kursa dinara od 106 u ovoj godini cena lekova povećala za 6,37 odsto. Kako je Vlada usvojila i listu lekova na kojoj je oko 150 novih, u RZZO smatraju da su na taj način pacijentima olakšali dostupnost terapije.
No, da li poskupljenjem lekova RZZO zaista brine o pacijentima ili država na jedan sofisticiran način pokazuje svoju brigu prema farmakoindustriji? Tržište lekova u Srbiji je donedavno vredelo blizu 800 miliona evra, a pola od toga, dakle „Galenika“, nalazi se u vlasništvu države. Pa zašto bi onda bilo nestašice ako je „kolač“ zarade ovako pravično podeljen?
Farmaceut Vukosava Stevanović iz „Farmaceutskog jezgra“ nedavno je štampi izjavila da se na tržištu ništa neće promeniti i da ovim činom RZZO samo zaustavlja rast duga prema veledrogerijama za već izdate lekove. „Ovo mi liči na situaciju kad država poskupljuje hleb da bi ga građani koji nemaju novca lakše kupili. Svim zaposlenim stanovnicima Srbije odbija se od plate doprinos za zdravstveno osiguranje, a RZZO koji ubira taj novac ne može da obezbedi
najneophodnije lekove i još ih poskupljuje“.

DOBAR ŽIVOT OD RABATA
Ako je poznato da u Srbiji čak 300 veledrogerija učestvuju u prodaji lekova (u zemljama Zapadne Evrope taj posao rade dve ili tri!), onda je očigledno da tu nešto nije u redu…Više nego jasno je da država nije limitirala učešće u ovom društveno veoma odgovornom poslu, ni licencirala one koji imaju prava da se bave distribucijom i prodajom lekova, niti sprečila divlje tržište, nije ništa uradila od onoga što je morala da uradi kako lekovi ne bi imali tretman svake druge robe…
Sa druge strane, ona nije ni potpuno liberalizovala tržište već ga je zatvorila osnivanjem Agencije za lekove, a to je urađeno sa idejom da se omogući samo povlašćenima da ih uvoze ili da učestvuju na nameštenim tenderima.
Uvozi se sve i svašta, pa se tako pojedini lekovi ponovo registruju, iako su negde u inostranstvu prošli najstrože kriterijume. Zbog čega ako ne pljačke radi? Ali, zašto Ministarstvo zdravlja uporno pominje interventni uvoz kad bi tim istim novcem mogao biti otplaćen, makar i u vidu subvencije ili kredita, deo postojećih dugova?
Dugogodišnji monopoli, tvrde farmaceuti, očito su jači od zakona. U Srbiji se uprkos zakonu o javnim nabavkama, tenderi za lekove ne sprovode osim za bolnice. Državne apoteke nabavljaju lekove bez tendera sa izgovorom da su isti namenjeni daljoj prodaji. Cene lekova koje se postižu na tenderima u bolnicama i Vojsci Srbije su znatno, a ponekad i nekoliko puta niže nego one po kojima ih apoteke kupuju. Valjda se otuda jedan gradonačelnik „palanke“ naglas pohvalio kako mu čaršija dobro živi od rabata koje uzimaju apoteke. Koliki je onda rabat od 100 miliona evra prometa u beogradskim apotekama i gde je završio taj novac?
Da li bi trebalo uopšte tragati dalje za pravim razlogom očito veštačke nestašice lekova? Jer, ako je jasno da ima i proizvođača lekova i tržišta, ali i bezbroj posrednika među kojima traju mali i veliki ratovi koje podstiče država onda je smislenije postaviti jedno drugo pitanje: ima li nama leka?

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *