Piše Miodrag Zarković
Protokol, dosada i druga pravila nacionalne kuće
Pošto je izdao direktivu da se širi optimizam, Boris Tadić lično je doprineo toj plemenitoj misiji tako što je – nestao! Nema od predsednika Srbije ni traga ni glasa u ovdašnjem etru, odakle do juče nije izbijao. Nema ga čak ni u „Dnevniku“! Da nije možda pomislio kako se smučio narodu prečestim pojavljivanjima? Ako je to posredi, neka ohrabri na isto i Dragana Šutanovca, koji je od prosrpskog predsednika skoro sasvim preuzeo prosrpski prostor u prosrpskim medijima.
***
Kad smo već kod „Dnevnika“, njegovo izdanje za četvrtak 27. januar muslimanska deca mogla su nesmetano da gledaju čak do 24. minuta: tek tada, pri samom kraju političko-društvenog dela emisije, emitovan je prilog o Danu Svetog Save, datumu koji škole u Srbiji, na zgražavanje muftije Muamera Zukorlića, obeležavaju kao svoj praznik. Tačnije, prilog je prikazan neposredno pre sporta i vremenske prognoze, u onom bloku koji ne gledaju ni odrasli, a kamoli maloletnici. Ne sekiraj se, ratoborni muftijo, sve dok ti je Nenada Lj. Stefanovića na mestu urednika informativnog programa RTS.
Neko će možda pomisliti da je svetosavski prilog emitovan tako kasno zbog važnijih događaja dana. Ali, taj neko onda nije gledao sam početak „Dnevnika“, potpuno posvećen pobedi Novaka Đokovića u polufinalu Melburna. Pazite: u polufinalu! Niti je to bio najveći Novakov uspeh u karijeri, niti njegov prvi trijumf nad Federerom, ali je ipak dobio udarno mesto u centralnoj informativnoj emisiji „našeg a evropskog“ servisa „naše a evropske“Srbije.
Dobro, rezonovaće neko, možda Stefanović zanemaruje sva protokolarnija i dosadnija dešavanja, poput jubileja, praznika i svečanosti, zarad svežih i dinamičnih događaja, kao što je Novakov furiozan trijumf nad Federerom ili građanski rat u Egiptu. Ali, taj neko zaboravlja prilog o obeležavanju Međunarodnog dana sećanja na žrtve holokausta, emitovan u 15. minutu tog istog „Dnevnika“, značajno pre svetosavskih izveštaja.
Zato jedino pravo pitanje za Nenada Lj. Stefanovića, glavnog muftiju informativne zajednice RTS, glasi: zašto je prilog o uspomeni na Svetog Savu sakriven na kraj emisije!?
***
Kad smo već kod sećanja na holokaust, spikerka je u najavi priloga rekla da je „u Drugom svetskom ratu ubijeno više od šest miliona Jevreja, a samo u Srbiji skoro 85 odsto jevrejskog stanovništva“. Dakle, ne „u okupiranoj Srbiji“, nego „samo u Srbiji“. Šta mislite, da li bi spiker „Dnevnika“, poređenja radi, rekao da je 700.000 Srba, Jevreja i Roma pobijeno „samo u Hrvatskoj“ ili bi se ipak ogradio istorijski preciznijim „u Nezavisnoj državi Hrvatskoj“?
Ako je ovo bio i nenameran propust, to se nikako ne može reći za izjavu Aleksandra Nećaka iz Saveza jevrejskih opština, koji se u prilogu o sećanju na holokaust osvrnuo na omiljenu temu Brankice Stanković:
– Ovo je možda „12 i pet“ da društvo kao društvo nešto preduzme, da zaustavi pojave neonacističkih i fašističkih, pa mogu kazati i organizacija, da spreči sve vidove mržnje.
Što će reći da je kampanja lepljenja fašističkih etiketa Srbiji i Srbima, hvala na pitanju, živa i zdrava.
***
Genijalnu izjavu Snežane Marković Samardžić, ministarke sporta i funkcionerke G17, mogli smo da vidimo u vestima B92, na dan kada se desilo nešto nezamislivo: ostavka Tomice Milosavljevića. Ministarka nam nalaže da se moramo setiti da zdravstvo pre Tomice nije imalo novca ni za flastere.
„Ali, ni sada nema. Evo, u Užičkoj bolnici se baš hirurg zatvarao sa pacijentima u operacionoj sali u znak protesta zato što nema gazu“ – prekida je voditeljka.
„ Zato ima novu operacionu salu, što je bilo u stvari u ingerenciji ministra Milosavljevića“– zaključi ministarka.
Gospode Bože!
Odlicni su vam komentari.Samo nastavite tako
Da li možemo da kažemo „Oprosti im Bože, ne znaju šta rade“? Mislim – ne i nadam se da im neće oprostiti.