EGIPAT Rušenje režima – preko interneta

Piše Zoran Milošević

Nekoliko nedelja pre 25. januara 2011. godine, na „Tviteru“ i „Fejsbuku“ je vrilo. Formirale su se grupe koje su  mitingovale protiv rukovodstva Egipta. U njihovim razgovorima pojavio se i datum egipatskog ustanka – 25. januar

Analize događaja u Egiptu pokazale su da su masovne demonstracije bile organizovane uz pomoć interneta. Internet je, dakle, odigrao glavnu ulogu u početnoj organizaciji pobune. Nekoliko nedelja pre 25. januara 2011. godine, na„Tviteru“ i „Fejsbuku“ je vrilo. Formirale su se grupe koje su  mitingovale protiv rukovodstva Egipta. U njihovim razgovorima pojavio se i datum ustanka – 25. januar. Ni jedne političke partije (izbori su u Egiptu završeni samo nekoliko meseci ranije – 28. novembra 2010. godine i, po pravilu, nisu ništa rešili) i nikakvih harizmatičnih lidera u ovom pokretu nije bilo. To su bili samo ljudi kojima je sve dojadilo i koji su želeli akciju.
Ovi ljudi bili su obrazovani i nisu stradali od gladi i požara, već od odsustva „egipatske mašte“ i političkih sloboda. Do 25. januara više od 90.000 korisnika „Fejsbuka“ potvrdilo je svoje učešće u „Danu revolucije“. Kada je dan „D“ osvanuo, na Trgu se okupilo nekoliko stotina ljudi koje je policija brzo rasterala i tada sve dobija dramatičan obrt. Male grupe „revolucionara“ počele su munjevito da rastu. Ljudi su videvši šta se događa izašli iz svojih domova da podrže revolucionare.

HAPŠENJE NIJE BILO MOGUĆE
Na internetu, međutim, nije prestajalo da se talasa. Sa „Tvitera“ i „Fejsbuka“ korisnici su prešli na korišćenje drugih sajtova, takođe i mobilnih telefona i SMS-ova. Uhapsiti organizatore bilo je nemoguće, pošto formalnih lidera revolucije nije bilo, a zatvarati „proste” demonstrante je bilo besmisleno. Zato su egipatske vlasti posle razmaha protesta blokirale pristup nizu internet-sajtova, kao i socijalne stranice „Facebook“, „Twitter“ i „Blackberry Messenger“.
Masovni protesti uz sukobe sa policijom dogodili su se na celoj teritoriji Egipta, međutim najbolja organizacija bila je u gradovima Kairu, Aleksandriji, Euecu, El Arišu, provinciji El Minjja, Šarkija i El Mansura. Zato je u ovim gradovima i provincijama policija koristila vodene topove, suzavac i gumene metke da bi rasterala demonstrante. To je dovelo, kako je to istakao vrhovni komesar OUN za ljudska prava Nevi Pilaj, do mnoštva žrtava – oko 300 ljudi je ubijeno, 3.000 ranjeno i stotine je uhapšeno, dok je 1000 uhapšenih pobeglo iz zatvora.
Internet infrastruktura u Egiptu je jedna od najrazvijenijih i to na principima mreže, tako da je ovo područje komunikacije teško kontrolisati. Naime, preko Egipta prolaze internet kablovi, čvorovi i mreže koje obezbeđuju korišćenje ovog važnog resursa za druge države Bliskog istoka i celog afričkog kontinenta. Pri tome, u samom Egiptu oko 30 posto stanovništva redovno koristi internet, što je veoma visok procenat za ovaj region.
Početkom januara 2011. godine, u vreme masovnih nereda u Tunisu vlasti ove države pokušale su da kontrolišu internet tako što su preduzele niz žestokih mera, od ograničenja pristupa određenim sajtovima i društvenim mrežama, do skidanja informacija sa sajtova koji su prenosili vesti o neredima. Međutim, mere nisu dale rezultat. Predsednik Z. A. Ben Ali, vladar Tunisa više od 23 godine, predao je vlast i napustio zemlju. Vlasti Egipta su izučile tuniski slučaj i delovale su tako što su blokirale pristup internetu preko provajdera. Kako tvrdi britanski „Gardijan“, pristup internetu u Egiptu omogućavaju četiri velika provajdera „Link Egypt“, „Vodafone“, „Telecom Egypt“ i „Etisalat Misr“. Svi provajderi su onemogućili pristup sajtovima, kako za čitaoce, tako i za njihove partnere.
Organizacija blokiranja interneta, prema sajtu „CNet“, u jednoj državi je jednostavna – za to je potrebno samo dati odgovarajuće instrukcije kompanijama – provajderima. Predstavnik kompanije „Arbor Networks“ za internet bezbednost Kreg Labovic (Craig Labovitz), smatra da u državama poput Egipta, sa centralizovanom vladom i nevelikim brojem optičkih kablova i drugih magistralnih kanala za korišćenje interneta, provajderi obično moraju da slušaju vlast ili gube licencu.

GREŠKE ZBOG NERVOZE
Stručnjaci upozoravaju da je egipatska vlast u blokadi interneta grešila (zbog nervoze), jer nije blokirala određene sajtove već čitave blogove. To je dovelo do posledice da neke inostrane kompanije koje su radile i rade u Egiptu nisu mogle da organizuju posao preko interneta.
Zapadni zaštitnici ljudskih prava govore da se egipatska blokada interneta razlikuje od one koju praktikuje Kina, države Bliskog istoka i drugi regioni, jer je Egipat primenio potpunu blokadu interneta, a ne samo nekih njegovih delova. To znači da ovo nije neka novina u svetskim razmerama kada su u pitanju gušenja demonstracija, već i priznanje vodeće uloge svetske internet mreže kao kanala predaje informacija. U Egiptu su takođe blokirali i rad mobilne telefonije i usluge SMS, što je uz prisluškivanje i analizu razgovora, kada su telefoni radili, egipatskim organima bezbednosti omogućavalo da deluju protiv demonstranata.
Kompanije koje se bave analizom predaje informacije preko internet sajtova (koliko sajtova preuzima koju vest ili informaciju i kako je dalje širi) zapazile su, u prvi mah, rast posete i preuzimanja tekstova sa egipatskih sajtova, da bi 28. januara 2011. godine ova razmena bila svedena na nulu! Drugim rečima, egipatske vlasti su potpuno onemogućile širenje informacija i vesti iz Egipta preko interneta.
Ekspert za ovu oblast Anfdre Tunk, iz Agencije „BGPmon“, koja se bavi monitoringom kvaliteta pristupa različitih segmenata svetskoj mreži, tvrdi da su serveri svih najvažnijih provajdera Egipta bili odsečeni i to u potpunosti.
Interesantna je reakcija Vašingtona na postupak egipatskih vlasti. Predsednik SAD Barak Obama savetovao je egipatskom (sada bivšem) kolegi da ne primenjuje nasilje i ne blokira internet. Državni sekretar Hilari Klinton i sekretar za štampu Filip Krouli isticali su pravo Egipćana da koriste internet. S tim u vezi „Vašington post“ je pisao da su poslednjih godina SAD isticale da postoji otpor  u svetu primeni principa slobodnog pristupa internetu, kao jednog od važnih ljudskih prava. Da bi se podstakla sloboda interneta, SAD su izdvojile oko 30 miliona dolara za podršku ovom projektu. Od ovog novca se finansira, između ostalog, obuka disidenta iz različitih država da se bore, odnosno prevazilaze blokadu interneta od strane pojedinih državnih vlasti. Za sada najviše novca je potrošeno za obuku disidenta iz Kine i Irana. No, nisu svi poslušali naloge egipatskih vlasti. Na primer, „Tviter“ je poveo akciju neposlušnosti i posredstvom servisa mikro-blogova koordinirao sve ovo.

INTERESOVANJE ZA SOCIJALNE MREŽE
Tako su događaji i Egiptu dali novi zamah interesu za socijalne mreže i „Tviter“ – servis mikro-blogova. Zapravo preko ovog servisa odvijala se organizacija socijalnih protesta. U mnogim izvorima navodi se da je egipatska opozicija preko „Fejsbuka“ širila spisak džamija i crkvi u kojima će se sakupljati narod. Omladinske grupe su koristile internet i mobilne telefone kako bi „razvukle“ snage bezbednosti i tako ih oslabile.
U većini, svi „papiri“ koji su služili pobuni bili su elektronski. O tome svedoči i tekst izraelske novine „Mariv“ koja je objavila dokument na 26 strana, u kojem je do detalja opisana taktika državnog prevrata, date su satelitske fotografije i sheme puteva, opis strateških objekata koje je trebalo prvo napasti, a takođe i instrukcije kako zauzeti određene objekte (predsedničku palatu, televiziju…) Dokument je slat elektronskom poštom i širen u štampanom obliku. U planu je iskazan cilj revolucije – svrgavanje režima Mubaraka.
„Revolucija“ u Egiptu se još nije smirila, a analitičari upozoravaju da je nastao „Novi Bliski istok“. No, kakav će on biti? Drugo pitanje jeste ko je iskoristio internet – nezadovoljni mladi Egipćani, Iran ili SAD? Na ova pitanja odgovora za sada nema.

3 коментара

  1. ИСЛАМСКЕ РЕВОЛУЦИЈЕ И ПОСЛЕДИЦЕ ПО СВЕТСКА КРЕТАЊА: ШТА ЈЕ ПОРУКА ЗА СРБИЈУ

    На трибини ће говорити Драган Милосављевић, дугогодишњи дописник Танјуга из Африке, аутор књиге “Балканизација Африке, африканизација Балкана” и Милорад Бата Јовановић, наш амбасадор у Тунису од 2004. до 2009. године.

    Трибина ће бити одржана у Задужбини Илије М. Колараца, Мала сала, Београд, четвртак, 24. фебруара, у 19 и 30 часова.

  2. mrmot, folija i čokolada

    Preteraste ga ljudi! Što neko dole napisa, nemojte samo da prepisujete vesti zapadnoevropskih i američkih medija. Otac mog druga je građevinski inženjer koji se nalazi na radu u Libiji, juče su se čuli, nije tačno da je vojska bombardovala civile u gradu!!! To je najobičnija laž. Ceo dan nam mozak probijaju HRW, Obama i ostali dušebrižnici… Gadafi nije ništa manji diktator od Sarkozija, razlika je u tome što prvi po svaku cenu želi da očuva samostalnost Libije u donošenju odluka od državnog značaja, dok je drugi na poyiciju došao kao američka marioneta, to je i ostao do danas…

  3. mrmoti iz *otpora* su prvi nagrnuli na let za *Bodrum*..
    ————————————————————————————————————————————
    Memorović je rekao da je u Tripoliju video najviše turskih aviona spremnih za evakuaciju, a prema njegovoj oceni, u Libiji se ništa dramatično ne dešava.
    On je dodao da je svakog dana putovao 10 kilometara od Tripolija do posla i da je na putu video redove za hleb i benzin, kao i zapaljene automobilske gume i dim.
    Memorović je naglasio da nije video nikakve helikoptere, niti čuo pucnjavu i da “policija sve jako dobro obezbeđuje”.
    Putnici koji su doputovali iz Libije preko Rima nisu želeli da daju izjave, a oni su među prvim srpskim državljanima koji su evakuisani iz severnoafričke države, zahvaćene već više od sedam dana neredima i protestima Libijaca nezadovoljnih vlašću Moamera Gadafija.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *