Da li Vlada Srbije veruje u zagrobni život?

Piše Aleksandar Đaja

Kako su od ovozemaljskog života svojih podanika digli ruke, projekat „nebeske Srbije“, s kojim su se tako bezdušno godinama sprdali – ne shvatajući da je u pitanju literarna metafora – sada će srpski vlastodršci da ostvare na realističan, takoreći bukvalan način!

„Prosečna zarada u Srbiji vredi više od 1.000 evra i tačka! A Srbi previše jedu!“ – glasi prošlonedeljna izjava savetnika Ekonomskog instituta u Beogradu Miladina Kovačevića. „Stvar je vrlo prosta: mi za 37 evra u Srbiji dobijamo onoliko koliko dobije, recimo, stanovnik Nemačke za 100 evra. Kod nas je simptomatična pojava rasipništva, pa čak i u hrani! Zavisnici smo od obilne i masne hrane, koja prilično košta. Daću vam primer Holanđana – oni gala ručkom smatraju čorbicu i salatu s gauda sirom! A kod nas? Pogledajte kako ručaju siromašne porodice… Meso, iće, piće!“

U ĐAVOLJEM KRUGU
Zvanična statistika, međutim, kaže nešto sasvim drugo. Da je godišnja potrošnja šećera u Srbiji po članu domaćinstva 13,8 kg – a u EU, 39 kg. Svinjetine 16 kg – a u EU 42,3 kg. Govedine 4 kg – a u EU 16,9 kg. Živinskog mesa 17,3 kg – a u EU 23 kg. Jagnjetine 1,3 kg – a u EU 3 kg. Ulja 11,3 litre – a u EU 17,5 litara. Pomorandži 3,8 kg – a u EU 33 kg. Sira 9,9 kg – a u EU 16,5 kg itd…
Svaki peti građanin Srbije celu platu potroši već sredinom meseca. Među stotinu građana, tek osmoro njih uspe da razvuče zaradu na ceo mesec. Svaki treći građanin neprekidno je u minusu, a duguje na sve strane: kod banaka, prijatelja, porodice, u prodavnici, kod zelenaša… Stanovnici Srbije platu troše za osnovne životne potrebe, a odlažu plaćanje svega što se ne jede! Ne plaćaju struju, komunalije, apatično doživljavajući učestale pretnje EPS-a o seči struje, kao i Infostana o utuženjima, skidanju od plate, „vešanjima, streljanjima i dugogodišnjim robijama“… Pa, valjda je jasno da građani te račune, jednostavno, ne mogu da plate jer su, pre svega, oni enormno naduvani u odnosu na naša prosečna primanja, a novca više nema ni u čarapama, ni u slamaricama!
Ali, ko šiša statistiku i elementarne činjenice! Bitno da je gospodin Kovačević locirao glavni problem političkog i ekonomskog kolapsa Srbije – ožderavanje! Stoga, Vlada Srbije mora pod hitno, zarad opstanka države, da donese uredbu po kojoj stanovništvo u Srbiji – mora prestati da jede! Za nekoliko nedelja sve bi bilo rešeno: budžetski problemi bi nestali, sva međusobna dugovanja bila bi prebijena, dinar bi ostao stabilan zauvek, dok bi ova Vlada postala najuspešnija u istoriji našeg naroda. Uostalom, znamo kako je pripadnik jedne nacionalne manjine u Srbiji trenirao svog konja da ne jede. I, uspeo je – konj je umro od gladi! Znači, može se…
Srbija se nalazi u političkom, socijalnom i privrednom đavoljem krugu, ocenjuje nemački dnevnik „Tagescajtung“. Povodom štrajka prosvetnih radnika, u komentaru pod naslovom „Nada je već umrla“ nemački dnevnik piše da u decembru „vlada, parlament i kancelarija predsednika države nisu imali novca da plate račune za telefon, struju, grejanje i druge troškove. Samo je pitanje vremena kada će se strpljivi, uviđavni građani pretvoriti u pobunjeni plebs koji više nije spreman da sluša.“ Ocenjuje se da „milion ljudi koji nemaju posao ili koji od njega ne mogu da žive, zajedno sa mladima bez perspektive, čine moćan potencijal za socijalne nemire“.
Pitam se: da li Vlada Srbije veruje u zagrobni život?

VREĆA ROGOVA I KOPITA
Jer, samo nepokolebivom verom u život posle smrti (po mogućstvu u Raju), mogu se objasniti potezi koje ovih dana povlače srpski vlastodršci, tobože, zarad „spasa nacije“. Kako su od ovozemaljskog života svojih podanika digli ruke, projekat „nebeske Srbije“, s kojim su se tako bezdušno godinama sprdali – ne shvatajući da je u pitanju literarna metafora – sada će definitivno da ostvare na realističan, takoreći bukvalan način! Zato što su u „rogove u vreći“, što je bio sinonim za sklepanu Vladu Srbije, u međuvremenu, ubačena – i kopita!
G17 Plus i njen lider Mlađan Dinkić zahtevaće da premijer Mirko Cvetković bude smenjen „jer je nesposoban“ i ubuduće će oni napadati svaku odluku Vlade za koju smatraju da je loša. Ovakav ultimatum u vrhu DS smatraju „neverovatnim“ i poručuju da će „Dinkić biti odgovoran ako se, umesto u reforme neophodne za sticanje statusa kandidata za EU, krene u vanredne izbore“ (užas!)… Potpredsednica SPS-a Slavica Đukić Dejanović uverena je da će dogovor lidera vladajuće koalicije o eventualnoj rekonstrukciji Vlade biti u skladu sa koalicionim sporazumom i u interesu građana Srbije (crni humor!)… Ministar poljoprivrede Srbije Saša Dragin odbacio je ocene Mlađana Dinkića da treba da podnese ostavku: „Mogu samo da podržim premijera Srbije Mirka Cvetkovića koji je rekao: ko se umorio i ko nema elana da radi ne mora više da radi, može da sedne na klupu“ (nema mesta, Tomica je zauzeo celu)… „Poljubio sam Čedu Jovanovića i stisnuo mu ruku. Rekao sam: Shvati ovaj poljubac kao poljubac dede unuku“, rekao je Jovo Kapičić, nekadašnji general „Ozne“, bivši zamenik šefa UDBE za Goli otok i novi, 93-godišnji mladi naraštaj LDP-a (mrak film!)
Nažalost, čak i ako svi mi u Srbiji po preporuci nekih „ekonomskih eksperata“ prestanemo sasvim da jedemo, čak i ako Vlada Srbije definitivno i s pozitivnim ubeđenjem veruje u zagrobni život, dokle god je ova „vreća rogova i kopita“ na vlasti, ni Pašićeva čuvena maksima više ne važi. Ona danas glasi: spasa nam nema, propasti – hoćemo!

3 коментара

  1. Ha, mislim da samo Đaja ume da postavi ovakav naslov, koji govori sve. Jer, ova vlada samo sa verom da se živi i posle smrti, može da nastavi upropašćavanje ovog naroda i ove zemlje, obećavajući da će onda tamo gore biti ostvarene sve njene “projekcije društvenog razvoja”. Da će na nebu konačnono biti ostvaren bolji život, ali – i još bolja smrt! Ha, na prvi pogled, Đajin tekst je duhovit, i zaista jeste duhovit, ali to je vrlo crni humor. Da ova vlada i ovi koji sada vladaju imaju i trunku časti i morala, bio bi im dovoljan samo ovaj tekst, a ne i mnogi drugi koji se mogu pročitati u Pečatu, pa da odmah daju ostavku i pobegnu glavom bez obzira i sakriju se u mišje rupe. U nadi da ih tamo niko neće tražiti i pozvati na odgovornost za ovu katastrofu! Sve čestitke autoru! Pozdrav svima u Pečatu i samo uporno!

  2. Ово је катастрофа, сваки дан све поскупљује за пет до петнаест одсто, а Динкић хладно даје оставку – и ником ништа! И још причају о реконструкцији владе. Како их само није срамота?! Беже од избора као ђаво од крста, јер знају да би их овога пута народ испрашио до балчака! Шта да кажем више? Још један одличан текст господина Ђаје, које ваљда овај народ чита и схвата да је време било каквом чекању одавно истекло!

  3. Zaista je indikativno i tragikomično za ovaj narod, da se u celu priču o nesposobnoj Vladi i Dinkićevom diletantskom pozorištu, upleo i Jovo Kapičić. Ko je malo mlađi verovatno ne zna da je sin tog čuvenog komuniste, levičara, revolucionara, a po mnogima i popriličnog ”zlikovca” – Dragan Kapičić, poznati Zvezdin košarkaš, još u Titovoj Jugoslaviji bio prvi privatnik-kapitalista, koji je otvorio prvi privatni restoran ”Vuk” u Vuk Karadžićevoj ulici u Beogradu. Stari Kapičić i dan-danas ide tamo da jede, kao kakav usamljeni vuk, dok njegove žrtve već decenijama leže pod zemljom, a za mnoge se ni grob ne zna. Zaista, sve ovo samo potvrđuje staru tezu da su sadašnje ”demokrate”, pa, razume se, i Čeda i LDP – sinovi i unuci najtvrđeg boljševičkog Titovog kadra, grobara Srbije! Bravo, Đaja, za još jedan lucidan i onespokojavajući tekst, ali, koji služi kao dobro otrežnjenje za ovaj narod, koji još uvek kao da spava u dubokoj komi i nikako da se probudi!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *