ALEKSANDRA JANKOVIĆ Prevareni kao narod, opustošeni kao država

Razgovarala Ana Radmilović

Nismo mi ni besni, ni tužni, ni apatični, mi smo „opustošeni“ i prevareni kao pojedinci, kao narod i kao država. Ko danas može da radi svoj posao, može li da preživi trudeći se da pruži najbolje od sebe, a da se pri tome ne privoli nekom „carstvu“ koje vlada na daljinske komande?

U promene je kao psihoterapeut oduvek verovala, a ovo uverenje je, tvrdi, unela i u svoje bavljenje politikom.
„Bilo mi je jasno da posle komunističke biljke-ljudožderke trebalo bi da protekne solidna ‘količina’ vremena kako bi se ‘restituisali’. Problem je samo to što nisam očekivala da će vreme potrebno za oporavak od totalitarizma biti jednako njegovom trajanju. Još manje sam verovala da posle jednog J. B. T. (Josipa Broza Tita) dolazi drugi, u malko ‘skraćenoj’ varijanti: B. T.!“, kaže na početku razgovora za „Pečat“ Aleksandra Janković, potpredsednica Nove Srbije.
Šta su promene?
Pitanje je filosofsko, a ja nemam kontemplativan, već konkretan odgovor: promene u Srbiji bi podrazumevale da je sasvim u redu istovremeno biti Srbin i demokratski orijentisan. Do sada je bilo zabranjeno jedno ili drugo, kao da svest o pripadnosti sopstvenom narodu, ljubav i privrženost svojoj državi, automatski znače da ste autokrata. Za mene je jedina prava promena da i nama, većinskom stanovništvu, budu dozvoljena ljudska i građanska prava da se osećamo i izjašnjavamo kao Srbi, a da pri tome ne moramo da objašnjavamo ili da se pravdamo!

Rekli ste jednom da ne možete da odolite Koštunici, zašto?
Već u odgovoru na prethodno pitanje delimično sam naznačila zašto sam uvek poštovala Vojislava Koštunicu, za koga sam i danas uverena da na najautentičniji način izražava suštinsko opredeljenje Srba za nacionalno i demokratsko. Kao političar državničkog formata on nikada nije pristao da stvari „relativizuje“ i svede na „ili-ili“, već je princip „i-i“, i to u Srbiji koja jedina nema alternativu, ostao bazično načelo njegovog političkog funkcionisanja.

Zašto ste se vraćajući se u politiku opredelili za NS?
Te 2000. godine, mnogi ljudi kojima je imponovala državnička dimenzija Vojislava Koštunice i operativni kapaciteti Velimira Ilića i te kako su bili privrženi ideji Nove Srbije, koja je bila i oličenje neke nove energije. Nije nimalo slučajno da je od tada, pa sve do danas, najveći progon pretrpela upravo Nova Srbija, a posebno Velimir Ilić, koga su  „razapinjali“ i dok je bio opozicija i kada je bio na vlasti.

Šta mislite, čemu se Srbi nadaju kada iščekuju povratak Šešelja iz Haga?
Srbi se nadaju da će bar jednog svog predstavnika videti kako izlazi iz Haga, a da to nije u kovčegu ili sa svim pratećim atributima „uslovne slobode“, kao nagrade za saradnju. Šta god ko imao da kaže o Vojislavu Šešelju, jedna je činjenica nesporna: on je dobrovoljno otišao u Hag, pokazujući spremnost na žrtvu koja baš nije jako svojstvena savremenom političkom funkcionisanju i bukvalno je „demontirao“ ili barem demaskirao karakter ovog suda.

Da li mislite da raspoloženju građana Srbije više odgovara reč apatija ili bes?
Najbolja reč bi bila rezignacija: nismo mi ni besni, ni tužni, ni apatični, mi smo „opustošeni“ i prevareni kao pojedinci, kao narod i kao država. Ko danas može da radi svoj posao, može li da preživi trudeći se da pruži najbolje od sebe, a da se pri tome ne privoli nekom „carstvu“ koje vlada na daljinske komande?

Da li mislite da su mogući socijalni neredi većih razmera u Srbiji?
Iskreno, ne verujem, jer je ova vlast uspela da ljude toliko zastraši, da su još otuđeniji i nespremniji da se organizuju i slože. Uostalom, velike socijalne nemire ili proteste protiv vladajućih režima koji ne odgovaraju svetskim moćnicima, uvek potpomažu upravo ti belosvetski dušebrižnici. Javna je tajna da su grupe za rešavanje kriza u osnovi zapravo grupe za produkovanje ili produbljivanje istih.

Da li eventualni neredi mogu da izađu na dobro?
Nikada nisam verovala u spoljne revolucije, u one poprilično cinične reči internacionale: „Ko beše ništa – biće sve!“. Kad se tome doda i činjenica da smo se mi, Srbi, neprekidno tukli i sa neprijateljima i unutar sebe, ne verujem u delotvornost takvih akcija.

Šta je alternativa trenutnoj politici?
Bilo bi nepošteno da tvrdim kako je pustoš koju je načinila ova vlast, kao najveći sledbenik ideja totalitarne komunističke vlasti, moguće instant rešiti. Važno je da proces promena započne odmah jer, u protivnom, naše trošne biološke individue neće uspeti da dočekaju bolja vremena. To podrazumeva nove izbore, nova razlučivanja „žita od kukolja“, uz ogromno strpljenje i upornost, da konačno iznedrimo pravu demokratsku vlast koja će vladati iz Srbije i za Srbiju!

Da li vam nedostaje rad u struci?
Nedostaje mi psihijatrija jer se tamo, za razliku od politike, nalaze i ljudi koji priznaju da nisu savršeni, čak da imaju neke probleme! U Vladi, a velikim delom i u Skupštini svi imaju rešenja, doduše neupotrebljiva, ali niko ne priznaje da postoji problem u njemu samom! Ako nešto ne valja – kriv je narod! Ako valja – zaslužan je baš taj i taj političar!

Planirate li da se zauvek bavite politikom ili da se jednog dana vratite psihologiji?
Ja nikada nisam prestala da se bavim psihologijom i gde god bila i što god radila svoje psihološke veštine, znanja, a posebno orijentaciju vezanu za pomoć ljudima, neminovno nosim. Za razliku od jednog broja kolega, posebno iz aktuelne vlasti, politika nije bio moj prvi posao, već sam u politiku ušla kao afirmisani stručnjak. U tom smislu, politika je pre bila moja „sudbina“, nego opredeljenje, tim pre što sam u svojoj biti buntovnica, sklona da razmišljam sopstvenom glavom, nesklona slepoj stranačkoj poslušnosti, a uz to i krajnje nesposobna da ideale zamenim interesima. Nije ni čudo da sam u politici uvek bila u funkciji opozicije!

Koliko vam obrazovanje psihologa pomaže da razumete i snađete se u svetu politike?
Psiholozi uče komunikacione tehnike i prolaze kroz edukaciju koja im omogućava da pažljivije saslušaju drugog, pokažu strpljenje i razumevanje za njegov problem, uz spremnost da pomognu onoliko koliko je u njihovoj moći. No, to što uviđate nečije probleme ili možete da ih „dijagnostikujete“, ne daje vam za pravo da primenite i adekvatnu terapiju!

Da li vam možda ponekad i odmaže?
Ne bih rekla da mi odmaže, ali me povremeno inhibira, posebno kad vidim da osobe sa kojima polemišem zapravo imaju mnogo dublji problem, nego što bi se to pojavno dalo naslutiti. Nekada bih tako želela da boravim nekoliko meseci u nečijoj tuđoj glavi, da se odmorim od sebe, svojih zapažanja i analiza! Posebno onih koje su vezane za uočavanje sopstvenih manjkavosti i gluposti!

Šta biste poručili siromašnim građanima Srbije, šta da rade, kako da se uteše?
Što god da kažem, zvučaće licemerno. No, budući da spadam u one koji nikada nisu imali novca, a vaspitani su u okolnostima kada se skromnost smatrala vrlinom, samo ih molim da ne očajavaju. Koliko god novac bio neophodan za ispunjavanje bazičnih potreba, on ne može da kupi ono što je u nama najdragocenije: nadu, smisao, ljubav i dostojanstvo.

Za razliku od jednog broja kolega, posebno iz aktuelne vlasti, politika nije bio njen prvi posao, već je u politiku ušla kao afirmisani stručnjak: Aleksandra Janković

Da li je spas u veri?
Mislim da jeste, jer bez vere čovek ne može da bude realno osmišljen. Uostalom, čovek je homo-religiosus, on ima potrebe da veruje nekome, nečemu, ili u nekoga, kako bi stvarno razrešio suštinski problem sopstvene smrtnosti. Dakle, koliko god bili bogati, lepi, uspešni, priznati, mi nemamo rešenje za jednu od dve suštinske činjenice: za smrt. Uzalud sva naša znanja, imetak, zabava, u jednom trenutku se nalazimo pred nečim što nas nadilazi, dobro zaključanim sefom čiji se ključevi nalaze samo u veri. Kada znamo da je ovaj aspekt našeg života u telu, samo jedan segment večnog života i naše akcije, i osećanja i misli – biće punije i odgovornije. Sve što sada radimo ili govorimo odjekuje u večnosti!

Da li su ljudi jednaki?
Kao pravoslavna hrišćanka verujem da je Bog svim ljudima dao potrebne kapacitete da ispune svoju misiju i uzrastu do punoće koja je gotovo božanska.
„Bog je postao čovek, kako bi čoveka učinio Bogom“, kažu Sv. Oci, a na nama je da darove koje nesumnjivo imamo umnožimo sa punom svešću da nam je mnogo dato, ali se zato od nas mnogo i očekuje!

Ima li Srbija elitu?
Svakako!

Šta je elita?
Elitu čine ljudi koji znaju da smisao i cilj njihovog postojanja nije očekivanje da promene dođu spolja, nego iznutra. Svi oni koji su dovoljno iskreni da oslušnu i sebe i druge, spremni da traže oproštaj kada su pogrešili i da se pokaju kada su se o druge ili sebe same ogrešili- jesu ljudi svetog života.
Uostalom, nisu Svetitelji neka mitska bića srpskih predanja: njih i te kako ima među ljudima koje svakodnevno srećemo: ubogima, ružnima, poročnima! Kada tako počnemo da posmatramo elitu, imaćemo šanse da i sami postanemo deo nje. U protivnom, sve je samo ego-trip i prazno hvalisanje!

Čemu se nadate?
Nadam se povratku pravih, univerzalnih vrednosti, nadam se jednoj novoj, a zapravo najstarijoj Srbiji, koja će imati i dostojanstvo i svest da je jedina država čiji su osnivači dva Svetitelja: Sv. Sava i Sv. Simeon Mirotočivi!

Šta mislite o feminizmu?
Ja sam ortodoksna feministkinja! Veoma greše oni koji tvrde da je pravoslavna crkva „mačo-orijentisana“, jer koliko god da jedino muškarci mogu da budu sveštenoslužitelji, kao ideal služenja i odnosa prema Bogu, data je upravo jedna žena- Presveta Bogorodica, kao „etalon“ odnosa prema svetu, bližnjima i sebi. U tom smislu, najveći „feministi“ su upravo Hrišćani, znajući da Bog ljude ne deli po polovima, nego po darovima!

Kakve su naše feministkinje?
Ono što mi kod većine smeta je upravo animozitet prema crkvi i potpuno pogrešno tumačenje uloge i značaja žena koje joj pripadaju.

Da li ste radili sa ženama žrtvama nasilja?
Jesam, ali ne u okviru nekakvih organizacija, već na nivou kliničke prakse.

Da li imate negativan stav prema sigurnim kućama, poput, uslovno rečeno većine ljudi  iz vaše političke opcije?
Nemam ništa protiv sigurnih kuća, jer mislim da su kao prelazno rešenje nekada zaista neophodne. Ono protiv čega sam je da ulaganje u sigurne kuće služi kao „hemijsko čišćenje“ nečijih biografija ili kao svojevrsni servis za pranje novca. Tako žrtve zlostavljanja postaju dvostruko maltretirane: od „neprijatelja“, ali i od „prijatelja“. Na svu sreću, još uvek ima mnogo autentično dobrih ljudi koji se u rad sa žrtvama nasilja uključuju samo iz čovekoljublja.

Diskriminacija. Šta mislite, ko najviše trpi?
Odavno sam govorila da je ovoj zemlji potrebno ministarstvo za prava većina, jer su kod nas uglavnom ugrožena prava većinskog naroda. Utoliko, dovoljno je što svaki put kad spomenete svoju nacionalnu pripadnost morate da se „ograđujete“, pravdate ili objašnjavate kako niste deo „organizovanog zločinačkog poduhvata“ protiv drugih naroda!

Kako se boriti protiv diskriminacije?
Demokratijom!

Ima li fer pleja u politici prema ženama?
Iako su doneti novi zakoni o ravnopravnosti polova i obaveznim kvotama od 30 odsto žena u Parlamentu i političkim strankama, svest se ipak teže menja, pa žene ostaju u suštinskoj poziciji „drugih violina“, „prateće inteligencije“, „poželjne logistike“. Čak i kada dobiju formalno značajne funkcije, opet odlučivanje ostaje u nekim drugim, po pravilu, muškim centrima moći!

Zbog čega vas organizacija „Kvirija“ smatra homofobom?
„Kvirija“ nije organizacija, osim ako se pod organizacijom nazivaju ad hoc grupe koje će uvezene projekte naplatiti od domaćih ministarstava. Ja nisam homofob jer nemam nikakav otpor prema ljudima drukčije orijentacije, tim pre što sam psiholog. Otpor sam imala i imaću prema svima koji u promovisanju i prilično agresivnoj kampanji za prava LGBT-populacije zapravo vide način da se domognu novca i ostvare lične ciljeve, pri čemu ih savršeno baš briga i za hetero i za homo i za bi prava. Kad god ne znate šta je u pitanju, pratite tokove novca!

Šta su niski udarci?
Sve ono što osoba koja ih zadaje ne bi htela da njoj bude učinjeno ili izrečeno!

Kako se braniti od njih?
Zavisno od ličnog stila, validna su sva rešenja: od konfrontacije, do ignorisanja!

Šta ste zaključili iz prakse, ko su i kakvi ljudi koji najčešće traže pomoć psihologa?
Sve je manje predrasuda u vezi sa obraćanjem psihoterapeutu, a ljudi najčešće traže pomoć u razrešavanju komunikacionih problema u partnerskim odnosima, kao i u odnosima sa roditeljima ili decom. Tek odnedavno pojavljuju se i problemi vezani za posao, strah od gubitka posla ili tzv. „mobing“.

Da li Srbi piju previše tableta za smirenje?
Ne bih rekla da smo postali „Prozak“-nacija, ali je zbog tempa života, usporenosti administracije u zdravstvenim ustanovama, nedostatka novca da bi se lečili u privatnim klinikama, veliki broj ljudi spreman da sam sebi „ordinira“ terapiju ili počne da koristi lekove koje neko od srodnika i prijatelja „toplo preporučuje“.

Kakav je vaš stav o tome?
Bilo bi glupo reći da nam lekovi nisu potrebni, čak i kada se radi o psihološkim poremećajima ili krizama. U procesu terapije lek jeste jedna komponenta ili faza, svojevrsno hemijsko „pomagalo“, koje tek ako bude propraćeno uklanjanjem samog uzroka bolesti ima opravdanja. Ideja da postoji „čarobna pilula“ je ipak samo fantazija, a koliko god da savremeni čovek teži „instant-rešenjima“, ipak je ozdravljenje i isceljenje proces koji zahteva strpljenje i rad na sebi.

I politika i psihologija su oblasti koje bi trebalo da utiču na svet da se menja, kakav odnos imate prema toj moći da  na nešto ili nekoga utičete?
Svi mi, hteli to da priznamo ili ne, utičemo jedni na druge. Slučajni prolaznik vam nekada može otkriti životnu istinu za kojom ste uporno tragali, posežući za svim naučnim sredstvima. Lepa reč je dragocena, a „prejaka“ zaista može i da „ubije“. Važno je biti svestan  mogućnosti svojih uticaja na druge i drugih na sebe, uz traženje ličnog recepta da se ne bude ni snishodljiv, ni megaloman.

Šta može da spasi svet?
Lepota će spasiti svet!

22 коментара

  1. драгана

    Aleksandra je žena koja je obeležila javnu scenu zadnjih 15 godina posebno u politici. Izuzetno pametn, elokventna i hrabra . Veoma stručna. Žena sa stavom i žena sa stilom. Vedrog i veselog duha, krajnji pozitivac koji svojim stilom oblačenja, pozitivno svakome upada u oči i svojom pojavom izaziva pozitivne misli kod ljudi. Aleksandra imaš veliki broj poštovalaca, ne vezano za tvoj politički status i tvoju stranku.

  2. Sve je istina i to 100% sto izjavi ova dama , cesto sam je slusao za skupstinskom govornicom i stalno je izjavljivala istinu . Sto izjavi za dr. Kostunicu to sam znao i od pre pravi drzavnik i pravi diplomata , koji postuje svoju drzavu i sav narod koji zivu u lepoj Srbiji , ali opustusenoj i moralno unistenoj , teritorijalno pocepanoj . Ali u Srbiji je jako malo kao sto je ova dama iz NS i stranka dr. Kostunice . Verujem da ce doci njihovo vreme i da ce se njihove ideje pretociti u dela i da ce Srbijom zasjati sunce punim sjajem i oterati tamu zvana semafor , kako ja popularno zovem danasnju vlast u Srbiji .

  3. Svaka vam cast,svaka vam je rec sveta i tacna!!!

  4. Све је то због наших грехова а по праведном промислу божијем. Прочитајте дело од Светог Владике Николаја Велимировића – Рат и Библија па ће вам све лепо бити јасно. С’Поштовањем

  5. госпођа тек треба да схвати да свака будала зна да руши.
    госпођа би могла да се покаје.

  6. Љубомор

    Одавно, али никад више као у задње две године, је очигледно колико се може видети нека неприродна, неумесна, неконтролисана, а бога ми и ненормална понашања доброг дела актуелних политичара. Ако додамо и честе контрадикторне изјаве, затим очигледне лажи па и признања истих, питам се чему то води? Може ли неко такав водити неке одговорне државне послове и где ће нас то одвести, поготову у овим за државу тешким тренуцима? Зашто то мора бити табу тема и прича о томе јерес? Зар то неће одвести цео народ до стварног лудила?
    Једно време се помињало да за кандитатуру високе или највише функције треба увести и псијатријску проверу.(Свако чудо за три дана). Мислим да би стварно требало водити рачуна да државу и народ воде само морално испрани, психички стабилни и ментално јаки људи. Ради тога било би демократски нпр. при САНУ имати тајну или полутајну (како би била заштићена) групу стручњака – психолога/псијатара који воде рачуна о томе и којима се верује.
    Желио бих да се о овоме изјасни цењена Александра Јанковић.

  7. O Balši, i Dušanu Silnom, da umukne krik.
    Vlastela, vojvode, despoti, behu sram.
    Hajdučkoj krvi nek se ori cik.
    Ubici dište Vidovdanski hram!

    Slavi, i oklopnicima, nek umukne poj.
    Despotica svetih nek nestane draž.
    Gladan i krvav je narod moj.
    A sjajna prošlost je laž.

    A ko nas voli, nek voli kamen goli.
    Nek poljubi mržnju i mrtve.
    Iskopane oči, vino što se toči,
    u slavu ubistva i žrtve.

    O pravdi i pobedi svetoj nek umukne krik.
    Ocevi i braća i sestre behu sram.
    Osveti, majci našoj, nek se ori cik.
    Raji, riti, dište kosovski hram.

    A suncu i manastirima ugušite poj.
    Kadife i svile nek nestane draž.
    Jauk i groblje je narod moj.
    A sjajna prošlost je laž.

    Moj narod nije steg carski što se vije,
    nego majka obeščašćena.
    Znoj i sirotinja i mržnja što tinja
    u stidu zgarišta i stena.

  8. Госпоћо Јанковић ,
    Искрено се надам да можете доста поправити ,молим вас да једном јавно кажете као психијатар ,Како наш преседник Тадић има психијатријски досије а преседник је државе има ли то на овој земаљској кугли …зашто је то тајна ,све недостатке првог човјека држве треба у старту објавити и дискутовати ,да или не .
    Код сретних народа је тако али Срби имају други начин …
    И доста је владавине из центара моћи који гурају оне кој ће доћи главе свим Србима ,упитајте се колико Срба има ,вјерујем више у свјету него у Србији ,јели то чудо …па како људи да живе гледају како да побјегну из те суровости и пропасти сваке врсте почевши од моралне вјерске материјалне и сваке коју хоћете ,то је истина која боли ,ако је признамо онда можемо почети да поправљамо што пре то боље …ХВАЛА ВАМ

  9. Gospodjo , mi jesmo opustoseni ali vi poslanici u parlamentu iz svih stranaka zivite svetski, kao i vlada i sav rezim. Lepo kazete , ali i vi ste ranije kumovali ovome sto sada prezivljavamo, bili ste prejanica Vuka manitoga i Nanice NIs. A i radili ste za vreme Milosevica, kao saradnik na RTSu……
    Nama treba kompletna promena svih koji su vladali zadnjih dvadeset godina.Svi poslanici su stekli penzije bez godine staza u nekoj firmi, vec u parlamenru, a solite nam pamet!

  10. U Srbiji cemer jad pozuteo momak mlad.Pozutela Bela cura mlada pozutela jer joj treba plata.Zato mladi ako radit zelite zute karte vi odmah primite.Zuta karta i suknjica kratka radi plate i bruka je slatka.Da se oni tu ne znoje pod prozorom klime stoje.Opstina je sada tesna al za zute ima mesta.

  11. Hvala Aleksandri što je podvukla dve skrajnute teme-biti Srbin a uz to i demokrata, i drugu koja je sa njom povezana biti nacionalista i demokrata.Kao da ste mi čitali misli- to je bio, valjda još uvek Koštunica, valjda prvi takav srpski „vladar“ posle Petra Karadjordjevića-evropejac,nacionalista i demokrata.Podsetiću na deo Braninog(Crnčević) teksta iz DUGE, napisanog pre petnaestak godina-„Stalno nam nude demokratiju bez srbije, a onako uzgred, optužuju nas da pravimo Srbiju bez demokratije!…Dok je bila sama,Srbiji demokratija nije nedostajala-nedemokratija je u Srbiju prošvercovana.Upravo otkrivamo najvažnije švercere.“

  12. Strasno Srbi su okupirani od sopstvene vlasti. Srbima su danas kako stvari stoje broj jedan neprijatelj sopstveni politicari a kako stvari stoje i vrh crkve polako okrece ledja od Pravoslavlja, Svetosavlje i sopstvenog naroda i jedno i drugo je pokleklo pod tiranijom Amerike i Vatikana. Sopstvena vlast okrece ledja onome ko nam je vekovni prijatelj, i narodu brani da oda pocast voljenom gostu, a pocast onome ko zeli duhovno i fizicki da unisti ovaj narod!

  13. Интелигентни, образовани следбеник свачијег слуге Веље Илића.Репрезент дела интелектуално – политичке “елите“ који вербално не учествује у зликовачком пројекту “Србија по мери НВО сестринства“, али се практичним делима не супротставља.Удобно салонско- кафанско родољубље. Нит’вино, нит’вода.

  14. Vladislav Petkovic Dis (1911)
    Naši dani
    (pre 100 godina)
    Razvilo se crno vreme opadanja,
    Nabujao šljam i razvrat i poroci,
    Podigo se truli zadah propadanja,
    Umrli su svi heroji i proroci.

    Progledale sve jazbine i kanali,
    Na visoko podigli se sutereni,
    Svi podmukli, svi prokleti i svi mali,
    Postali su danas naši suvereni.

    Pokradeni svi hramovi i ćivoti,
    Ismejane sve vrline i poštenje,
    Ponizeni svi grobovi i životi,
    Uprljano i opelo i krštenje.

    Zakopana petvekovna zvona bune,
    Pobegao duh jedinstva i Bog rata,
    Obesismo sve praznike i tribune,
    Gojimo se od grehova i od blata.

    Od pandura stvorili smo velikaše,
    Dostojanstva podeliše idioti,
    Lopovi nam izgradjuju bogataše,
    Mracne duše nazvaše se patrioti.

    Svoju mudrost rastočismo na izbore,
    Svoju hrabrost na podvale i obede,
    Budućnosti zatvorismo sve izvore,
    A poraze pretvorismo u pobede.

    Mesto svetle istorije i grobova,
    Vaskrsli smo sve pigmeje i repove,
    Od nesrećne braće naše, od robova,
    Zatvorismo svoje oči i džepove.

    Ostala nam još prašina na hartiji,
    Ko jedina uspomena na džinove,
    Sad svu slavu pronadjosmo u partiji,
    Pir poruge dohvatio sve sinove.

    Pod sramotom živi naše pokolenje,
    Ne čuju se ni protesti ni jauci,
    Pod sramotom živi naše javno mnenje,
    Naraštaji koji sišu ko pauci.

    Pomrčina pritisnula naše dane,
    Ne vidi se jadna naša zemlja huda;
    Al’ kad požar poduhvati na sve strane,
    Kuda ćemo od svetlosti i od suda!

  15. I izgledom i rejčju sjajna dama.Kao takva sluzi mi na čast

  16. Gospodjo Jankovic!!!,Vas predsjednik Velimir Ilic,je vazio za pravog srpskog patriotu,neznam sta je sad s njim,zasto se udruzuje?sa novopecenim IZDAJNICIMA,toma i vucic,zar je i on spreman da proda vjeru za veceru,.

  17. Velimir Ilic…je sam sebe proglasavao *patriotom*..to siledzisanje, 5.oktobra, to bagerisanje 5.oktobra,. naplatne rampe, teska pljacka kao novi nacin razmisljanja,.. i ko zna sta jos..nije *patriotizam*.. Jer, da je bilo patriotizma,tacnije..*patriotskih namera* danas ne bi bilo idiotizma…sa sve brojanicama, klepcima,…tamjanom. Artemije je u Beogradu, u Njegosevoj ulici 73, u stanu otvorio preduzece, pardon crkvu..

  18. Сашка, и ја сам био у СПО а сада сам у ДСС-у. Могла би и ти тако да урадиш.

  19. *srpska elita* je u glavnom obavila posao, Libijska elita se bori da ne bude Srbija..!!
    ……………………………………………………………………………………………………………………
    Sve u svemu, zapadne sile, tj. kompanije, ali i Rusija, igraju dvostruku igru, uplašeni su da revolucija u Libiji za ishod ne dobije vlast fundamentalista, ili razmišljaju kako da očuvaju interese i povećaju profite u “post gadafijevskom periodu”. Kako god bilo, postavlja se pitanje da li će Libijci ostati gospodari ili će postati jeftina radna snaga u sopstvenoj zemlji.

  20. Braco i sestre Srbi,nemojte zamerati nikome gde je ko bio,u komuniste,ili socijaliste,vukovce,ili tamo ili amo,nije to vazno.Svako otreznjenje je dobrodoslo,svaki povratak na pravi srpski put je dobrodosao,i ako smo pravi Pravoslavci onda znamo sta je Isus rekao,a rekao je „zar cobanin nece ostaviti svoje stado i otici da potrazi izgubljenu ili zakutalu ovcu“! Prema tome svako od nas moze nekada da pogresi,nismo savrseni,i dobro je sto se vracaju sa puta sunovrata. Pozdrav svima sa verom u Boga da cuva Srbe i sve slobodoljubive ljude sveta koji je terorisan americkom i evropskom bolesnom demosratijom!

  21. ekspoze Sutanovca je bio da se stvari odvijaju dobro u Egiptu, Tunisu,Libiji.*mi tamo izvozimo oruzje*…ali, njegovi *prijatelji* uvode sankcije, losa procena *djenerala Sutanovca*, ocekujmo *stratesku ostavku*..Francuska Libijska krvopija..
    ————————————————————————————————————————————
    U svim ratovima u kojima je učestvovala, Francuska je pripadnike Legije stranaca gurala u prve redove. Ta jedinica borila se u Prvom zalivskom ratu 1991, Somaliji 1993. i na prostoru bivše SFRJ. Deo Drugog pešadijskog puka i danas se nalazi na Kosmetu. Reporter vojno-političkog magazina Centurion posetio je kasarnu kod Marseja, gde je smeštena komanda francuske Legije stranaca, a Glas iz prve ruke prenosi svedočenje s obeležavanja najbitnijeg datuma u istoriji Tačno u 10 sati, komandant Legije stranaca, general Žan-Lui Frančeski, izdao je naređenje da počne ceremonija 141-godišnjice bitke kod meksičke farme Kamerun. Na plato kasarne u Obanju su, praćene aplauzom, umarširale četiri čete 1. puka Legije stranaca, piše Centurion.

    Legionari su bili obučeni u svečane uniforme sa jedinstvenim belim kapama. Dok su koračali karakterističnim hodom od 88 koraka u minutu, pevali su pesmu sporog ritma, „Zbogom moja zemljo, nikada te više neću videti…“. To je bio trenutak kada su zaplakali mnogi stari legionari, preživeli borci bitaka kod Dijen Bijen Fua i drugih. Francuska zastava vijorila je sa platoa koji je dominirao ceremonijom, dok je vojni orkestar svirao „Marseljezu“. Iako to nije njihova himna, hiljade legionara su, od osnivanja Legije 1831. godine, ginule uz nju i pod francuskom trobojkom.

    Kresanje francuskog vojnog budžeta vidno menja i status Legije stranaca, koja sve više liči na regularnu vojsku. Posvećuje se pažnja specijalnoj obuci i opremi a sve manje masovnosti.

    Svečanost je nastavljena ulaskom starih legionara koji su nosili ratne zastave jedinice. Oni su došli iz doma za stare u Pilubijeu, 40-ak kilometara od Obanja. Taj dom održavaju aktivni leginari, koji svakog meseca izdvajaju za njega po jedan odsto od plata. Među starim legionarima bio je i Mijo Bošković, Hrvat iz Mostara, koji je 1966. godine, bežeći pred Titovim režimom, došao u Legiju stranaca. Mijo žali za bivšom Jugoslavijom i zbog toga se ni u starosti ne vraća u rodno mesto.

    U Pilubijeu vidi kraj svog života. Mijo, kao i većina legionara, izbegava slikanje, ali na dan bitke kod Kameruna s ponosom oblači legionarsko odelo, uzima zastavu u ruke i korača u stroju starih saboraca. Tako će, kaže, sve dok bude mogao, dok bude pokretan. U domu za stare legionare, među 200 stanara, nema nijednog Srbina. Na legionarskom groblju, na samo kilometar od Pilubijea, sahranjena su, međutim, dva stara srpska legionara. Godišnjica Kameruna bila je posvećena veteranima iz Dijen Bijen Fua, još jedne velike bitke iz istorije Legije, kada je pre 50 godina, 1954, oko 2.700 legionara poginulo u borbi protiv snaga vijetnamskog generala Đapa.

    Na ceremoniji u Obanju komandant Kopnenih snaga francuske vojske general Turet je, u ime predsednika Žaka Širaka, odlikovao šestoricu preživelih. Trojicu Nemaca, dvojicu Italijana i jednog Poljaka. Dvojica od njih dobili su Legiju časti, najviše francusko odlikovanje. Kada su se odlikovani povukli na tribinu za počasne goste, svetim putem u Kvartije Veno zakoračio je sedamdesetšestogodišnji počasni poručnik Frančišek Gnjevek, noseći najveću Legijinu relikviru, drvenu ruku kapetana Danžua.

    Dok je marširao putem kojim samo na dan bitke kod Kameruna sme da kroči ljudska noga, na tribinama su svi stajali u stavu mirno. Za počasnog poručnika Gnjeveka, veterana bitke kod Dijen Bijen Fua, ovo je bio dan kada je bio najponosniji u životu! Odavanjem počasti ruci kapetana Danžua, svečanost u Obanju ušla je u završnu fazu. Po neviđenom pljusku, koji se baš tada spustio na Obanj, legionari su kao pod konac prodefilovali svetim putem. Mnogi od njih prvi i poslednji put u životu.

  22. Моје дивљење г-ђо Јанковић,
    Не постоји данас ауторитет који ће спасити Србију.
    Србију може спасити само прави владари (представници народа) а то су Немањићи, или барем они који живе и раде као Немањићи.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *