DANIJEL CVJETIĆANIN Put u poznato

Piše Danijel Cvjetićanin, Univerzitet Singidunum

Ekonomske posledice političkog ponižavanja lako su predvidive. Gubitak dostojanstva uvek je bio (i ostao) uzrok gubljenja resursa, tržišta, kao i reputacije na međunarodnoj sceni. Zaista, kakav može biti ugled zemlje kojoj drugi diktiraju šta, kada i kako treba da radi?

Srpska vlast, temeljno poduprta savetima evroatlantskih konsultanata, oslanja se i dalje na potrošni model „razvoja“, pošto „život ne može da čeka“, pa zato odmah treba uzeti sve što ti pruža, nezavisno od toga da li si, na taj način, uništio privredni temelj budućih pokolenja, ili upropastio ono što su ti prethodne generacije ostavile. Opozicione stranke takođe podstiču na ovakvo ponašanje, upozoravajući neprekidno na potrebu „boljeg života“ koji država treba da obezbedi svojim podanicima.

SPAVATI…
Evroatlantskom kapitalu odgovara potrošna filozofija „razvoja“ u Srbiji. Dok stanovništvo oduševljeno pilji u šarene izloge blistavih šoping molova i dok se domorodački biznismeni takmiče oko toga ko će više robe da uveze, strane kompanije preuzimaju sve relevantne domaće resurse – tržište, finansijski sektor, telekomunikacije, energetiku, proizvodnju građevinskih materijala itd. Opšti napredak se vidi golim okom (sve blista), a većina će kasno primetiti da ostaje bez posla i da siromaši, pošto se gase tradicionalne industrijske grane i nestaje hiljade radnih mesta u (sivim) fabričkim halama. Ali zato cvetaju nove privredne aktivnosti – industrija zabave, kocke, seksualnih usluga (koje doživljavaju nezapamćen uzlet) i svi ostali oblici „privređivanja“ koji obezbeđuju da mlađa populacija (od 17 do 35 godina) može mirno da prespava radni dan (pre podne), a svoju energiju potroši u noćnim aktivnostima (od 23:00 do 6:00 časova). Da li uz navedeni model ide i kriminal, korupcija i sl? Zaključite sami.
Marionetske vlade, u saradnji sa „politički korektnim“ nevladinim organizacijama,  uspele su da ubede javnost da je „sve u redu“ dokle god u zapadnom svetu imamo prijatelje, koji će biti spremni da nam pomognu – bilo donacijama, bilo novim kreditima, ili investiranjem u kupovinu naših telekomunikacionih ili elektroenergetskih sistema. Pa ćemo onda biti mirni bar godinu i po dana, i moći ćemo da uvozimo i trošimo do mile volje. Eto boljeg života, koji nas čeka! Podrazumeva se da će dobar deo dobijenih kredita, privatizacionih prihoda, pa i inostranih donacija, biti namenjen isplati stranih eksperata i njihovih domaćih koordinatora (NVO, mreža inicijativa i sl), koji će nas naučiti kako da podignemo nivo demokratskog kapaciteta, što za Srbiju znači –  jačanje intenziteta poslušnosti, poniznosti i trpeljivosti.

MOŽDA SANJATI…
A te poslušnosti i poniznosti – nikad nije dovoljno! Imate, dabome, u vidu Kosovo, ali ste verovatno već zaboravili „slučaj“ oslobađanja albanskih terorista (posle oktobarskog prevrata 2000), kao i „slučajeve“ Ganića, Nasera Orića, Jurišića, Haradinaja, Purde… Šta reći o „slučaju“ Rezolucije UN, „slučaju“ Nobelove nagrade za mir i mnogim drugim „slučajevima“. Da ne govorimo o povremenim hajkama na Srbe, što je postala omiljena zabava evroatlantskih majstora spina, komandosa i tužilaca. Videćemo kakav će biti epilog „slučaja“ Tači…
Primetili ste da sva ova poniženja Miljenko Dereta u „Politici“ (12. januar) tretira kao manifestacije prkosa našeg MIP-a. On zahteva da čak i mlake reakcije MIP-a moraju biti „realnije“, inače će (zbog nedovoljnog uticaja) mreža NVO ostati bez finansijskih sredstava iz fondova koji se pune sredstvima poreskih obveznika, ali i iz fondova EU. Da li ćemo se opet tešiti pričom o „politici kao veštini mogućeg“, ne sumnjajući u dobronamernost i iskrenost naših evroatlantskih prijatelja, a imajući u vidu njihove obaveze prema mladoj kosovskoj demokratiji?

TU JE ČVOR
Ekonomske posledice političkog ponižavanja lako su predvidive. Gubitak dostojanstva uvek je bio (i ostao) uzrok gubljenja resursa, tržišta, kao i reputacije na međunarodnoj sceni. Zaista, kakav može biti ugled zemlje kojoj drugi diktiraju šta, kada i kako treba da radi?
Uprkos očiglednim istinama, ubeđuju nas da, žrtvujući integritet i ponos, možemo biti nagrađeni „boljim životom“. Paradoksalno je što ovu tezu, na svoj način, podupiru i opozicione partije, tvrdeći (nasuprot vlasti) da ne treba prodavati dostojanstvo nacije za ekonomske ustupke. Kao da je to moguće, i kao da je takvu „razmenu“ neko nudio? Odvajkada se zna šta se radi (posebno u ekonomiji i politici) sa kukavicama, licemerima i ljigavcima. I znamo šta sledi na kraju priče.
Nije, međutim, istina, kao što kritičari vole da istaknu, da je kompradorska vlast prodala sve resurse Srbije. Ostalo je još mnogo toga, bar za još dva – tri izborna ciklusa. Navedimo samo „Telekom“, EPS, šume, vode, zemljište (poljoprivredno i građevinsko), dobar deo vojne imovine, a da ne govorimo o bogatom stambenom fondu (jednoga dana lako će se pokazati koliko je besplatna podela stanova u devedesetim godinama bila nelegitimna). Mislite da je tu kraj? O ne! Zaboravili ste na mogućnost prodaje organa za transplantaciju, za kojima u svetu postoji velika potražnja. Ta zar će bolji život u Srbiji morati da čeka uprkos milionima bubrega njenih građana? Ne bi bilo čudo da dogovori Tačija i Tadića (uz pomoć evroatlantskih eksperata) otvore i ovakve ekonomske perspektive.

Један коментар

  1. Stara indijska misao glasi : ” COVEK U ZIVOTU IMA TRI IZBORA… DA POSMATRA…DA BEZI… I DA DELUJE…” Ova ‘ nasa situacija ” nekako bas izgleda poput te stare indijske misli… Mnogi ovde samo gledaju sa strane i ” posmatraju “. Mnogi su otisli u inostranstvo … to su oni koji “beze ” , a ima vrlo mali broj onih koji ” deluju ” ( bar pomalo…). Ova nasa ekonomska situacija ocigledno nista ne valja , a ovako kako ide to je sasvim evidentno put u totalnu provaliju…! ? Ovde mora da se oformi neki ” pokret otpora ” svemu tome.Hajde da pocnemo da delujemo !Moramo da pre svega uticemo na to da dodje do deblokade medija ili da se pojavi bar jos neki slobodni medij gde bi mogli da se pojave i bar nesto kazu i drugi strucni i patriotski opredeljeni ljudi , a ne samo ovi ” stranacki eksperti opste prakse ” koje svaki dan gledamo na televiziji. Stvari su vrlo ozbiljne…!? Ako prodamo Telekom , EPS(posebno! ! ! ) Komercijalnu banku(suska se…! ) itd. Onda smo stvarno gotovi !!!Ova vlada je valjda najgora dosada…sad smo tri puta vise zaduzeni nego sto smo bili…!? Tome se mora stati na put… bar pokusati !!!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *