NADBISKUP HOČEVAR Genijalnost Svetog Save je u shvatanju znakova vremena

Razgovarala Nataša Jovanović

Čitava Katolička crkva – a Sveta stolica je to izrazila na više načina – očekuje od svetosavlja jasan i transparentan doprinos novoj sintezi Istoka i Zapada
Kako je Katolička crkva gledala u prošlosti i kako danas gleda na prosvetiteljski duh svetosavlja i može li se reći da je duhovnost Svetog Save bila daleko ispred svog vremena?
Katolička crkva pre svega se veoma raduje svetosti unutar hrišćanstva i slavi Boga koji po svojim svetiteljima obogaćuje i prosvetljuje narode.
Poznato je da je moj prethodnik mons. dr Franc Perko insistirao da Sveti Sava bude predstavljen u našoj katedralnoj crkvi na Neimaru u Beogradu, čime je ispovedio ubeđenje Katoličke crkve o njegovoj svetosti.
Ujedno, Katolička crkva uvek pazi na osnovnu činjenicu da svetitelji moraju celokupan život da usmeravaju na izvor svetosti, to jest ka Bogu, i nikad se u središte života na postavljaju oni sami, nego Bog.
Tako treba gledati i na Svetog Savu i njegovu ulogu unutar istorije. Hrišćanstvo među Srbima započelo je i pre samog Svetog Save. Ne treba, na primer, nikada zaboraviti krupnu ulogu sv. braće Kirila i Metodija koji su zajedno sa svojim učenicima vodili slovenske narode ka snažnoj hrišćanskoj civilizaciji. Godine 2013. slavićemo i 1150-godišnjicu njihovog početka jevanđelizacije na našem tlu. Genijalnost Svetog Save upravo je u tome što je dobro shvatio znakove svog vremena, nužnosti i mogućnosti naroda, a pre svega lepotu Jevanđelja, pa je čitavim svojim bićem odgovorio Božijoj ljubavi i potrebama naroda.
Dalje, njegova genijalnost upravo je u toj sintezi duhovnosti i delotvorne ljubavi koja dinamikom hrišćanskog preobražaja stvara novu kulturu i civilizaciju.
Sveti Sava je dobro poznavao svoje savremenike u Zapadnoj Evropi, npr. sv. Franju Asiškog i sv. Dominika. Franjevci i dominikanci u prošlosti kao i u sadašnjosti uveliko su preobražavali tok zapadnog hrišćanstva. Sveti Sava je i zbog tog saznanja sačuvao veliku otvorenost za saradnju Istoka i Zapada.
Koliko Katolička crkva danas prepoznaje u svetosavlju univerzalne hrišćanske vrednosti?
Na to pitanje delomično sam već odgovorio. S druge strane, treba naglasiti da uvek i logično razlikujemo šta je samo učenje Svetog Save, a šta je istorijsko konkretizovanje njegovog učenja. Svi znamo da su svetitelji velikani koje je teško u svemu slediti. Nema nikakve sumnje da je autentičnost svetosavlja odraz hrišćanske univerzalnosti. Zato, po mom skromnom sudu, upravo primer Svetog Save nužno nadahnjuje srpski narod na što veću hrišćansku angažovanost unutar evropske i međunarodne zajednice. Čitava Katolička crkva – a Sveta stolica je to izrazila na više načina – očekuje od svetosavlja jasan i transparentan doprinos novoj sintezi Istoka i Zapada, kao i velikom – pa stoga i opasnom – procesu globalizacije. Svaka zatvorenost svetosavlja u granice izvornog naroda narušavala bi i samo svetosavlje, kao i duhovne snage Evrope i sveta.
S kim biste u istoriji katoličkog prosvetiteljstva uporedili Svetog Savu?
Svakako je Svetog Savu moguće upoređivati sa svetiteljima iz zapadnog kršćanstva, iako znamo da svako upoređivanje nužno predstavlja ograničavanje. Kako rekoh, treba da gledamo na različitosti istorijskog razvoja u pojedinim zemljama i narodima; treba da gledamo kako su pojedini narodi proučili svoje prosvetitelje i predstavili ih drugima, kao i na činjenicu da se na Zapadu više naglašava univerzalnost Crkve, dok se na Istoku veći značaj pridaje partikularnosti Crkve, odnosno mesne Crkve. Upravo zbog tog karaktera mesne Crkve, pojedinačni sveti prosvetitelji i dobijaju izvanrednu dimenziju u svom narodu.
U tom upoređivanju ne bih, dakle, hteo da idem preširoko, pa bih se zadovoljio malom istorijom svog malenog slovenačkog naroda, u kojem je blaženi Anton Martin Slomšek (1800–1862) stvorio pravo čudo upravo u vreme snažne germanizacije, početaka marksističke ideologije i kulturoloških i civilizacijskih turbulencija u Evropi. I da bude još zanimljivije, on je prvi među evropskim biskupima izvanrednom intuicijom sagledao potrebu za sinergijom hrišćanskih crkvi. Njegova harizma osetila se i u Moskvi.
Sveti Sava se odrekao carske krune odlazeći u duhovno podvižništvo za dobro svog naroda. Ima li danas u hrišćanstvu takve snage koja bi bila spremna da na svom primeru pokaže šta znači odricanje?
S radošću vam mogu odgovoriti, ponovo znajući da je svako upoređivanje opasno, da ima takvih primera. Svako nabrajanje nužno vodi redukovanju, zato ću ga izostaviti.
Meni je velika radost to što sam imao priliku da susretnem takve ličnosti.
Ali Carstvo Božije deluje tiho i neprimetno. Ne galami po ulicama, nego iznutra preobražava srca. Svetitelji su pre svega kvasac i so porodice čovečanstva. Pomislite samo kako sam se osećao s osobom koja ne samo što uspešno ozdravlja zavisnike od droge, nego i mnoge među njima uvodi u zajednicu Bogu posvećenih volontera (koji daju zavete) u korist najvećih bednika današnjeg čovečanstva. Divno je kako Bog danas vodi tu mladu žensku osobu. To je prava – ali tiha i nenasilna – revolucija Jevanđelja!

10 коментара

  1. заслон

    Поздрав редакцији ПЕЧАТА и појвале што је обављен интревју са овиме из ватиканске цркве који је главни у њиховој цркви у нашем главном српском граду БЕОГРАДУ и који и овде и пре овога просипа неку њихову причу о неким синергијама хришћанства тј пропаганду њиховог екуменизма и уједињења светска религија да се прави протин наше свете вере ПРАВОСЛАВНЕ а то све раде ови из ватиканске цркве у савезу са многима у врху СПЦ и нижим из СПЦ.Све то сарађује и власт коалиције зес и њене опозиције који све раде унутра против српских народних интереса у целини и против вере нам и против очувања духа СПЦ у савезу са страним им савезницима еу-нато-ционистима и њиховим савезницима у свету.Али то неће никад им унијатсво проћи колико год све најгоре нашем народу радили и нападали на свештенике који поштују и дух СПЦ вере нам свете православне и СВЕТОГ САВЕ.

  2. politika uredništva čini pravu stvar zato što daje priliku gospodinu hočevaru,našem komšiji,da doda svoje znanje u oblasti koje se tiče ideologije hrišćanstva.nesumnjiv je doprinos svakog uvida i svakog(novog)amandmana.a svaka kultura treba da bude počašćena i ponosna i da i sama potstiče i nameće da se o njenim tekovinama,o njenoj istoriji i značaju govori i promišlja sa različitih strana i iz drugačijih uglova.upravo je to uslov bogatstva i razvoja i potvrda da postoje teme i stremljenja,reči i dela,jezik i čin,koji su zajedničkiu onom delu koji se tiče refleksije a ona nas povezuju kao ljude,kao mislioce,ne nužno kao ideološku braću ali braću u poštovanju jedni drugih.

  3. Не могу се отргнути мисли да се у последње време очигледно као по неком налогу од стрне “виших инстанци”, у српским медијима све више форсирају интервјуи и текстови оваквог и сличног садржаја. Ето н.п.р. прошла емисија “Балканском улицом”, новинарке Весне Дедић, такође је била посвећена овом господину: http://www.rts.rs/page/tv/sr/story/22/RTS+Satelit/833760/Balkanskom+ulicom%3A+Stanislav+Ho%C4%8Devar.
    На питање водитељке, да ли постоји нека могућност да се 2013. г. у Нишу види та слика да се сретну римски Папа, Руски и Српски Патријарх и остали хришћански поглавари, Хочевар је одговорио да: “то овиси о свима нама, ако ми сви желимо, нема никакве сумње да је то могуће. Србија има те снаге, кад кажем Србија мислим на читаво друштво, значи цивилно, на већинску Православну цркву, Католичку цркву, Исламску заједницу, Јеврејску заједницу и.т.д. Зашто мислим да је то могуће? Нема сумње да сви констатујемо да религија има велику будућности, једноставно јер сви видимо да без религиозне димензије човек губи своју снагу. “Мислите да је то могуће, а, 2014.”?, поновила је водитељка то питање. Како да не. Ја мислим да постоји у свима нама толико снаге. Понављам у свима нама. И ја имам потребу и то врло отворено рећи. Ја не могу мислити, превише сам поштен, да друштво у Србији, да цркве и вјерске заједнице у Србији не желе да, ако ништа друго, поглавар католика, а пола милиона их има, посјети своје вјернике. Зар милите да су Срби такви, да не би приуштили католицима да се ту сусретну са својим поглаваром. Ако могу ту сви доћи, како је то да само не би могао доћи поглавар католичке цркве”? Зар је у томе проблем, запитала га је немушто водитељка, ја сам мислила да Папа неће да дође”? “Ма, Папа, ви знате, како је желио доћи. Он жели да дође, али у природи попинске службе, ви знате да сви ипак признају да је он “Први међу свим Епископима”,је да ствара заједништво. Он би волио да дође, не да нарушава јединство Хршшћана свих, него да га унапреди. Ту је питање да ли смо ми свесни тога или не”…? Само да напоменем да је господин Хочевар у том интервју истакао да му: “на срцу лежи “помирење” и да је то једини пут за будућност”. Најсрећнији тренутак у животу му је био када је папа “Јован Павле други” изабран за папу ( исти онај, који је Алојзија Степинца прогласио блаженим, и 99. подржао бомбардовање Србије). Текоће је у том интервју истакао да је Војтилу на то место поставио “Божји Дух” и да се показало “на крају крајева, ипак да неко води нашу историју. Знате ми се много мучимо, али је нетко (Божји Дух) који ће постићи и оно што многи мисле да неће. Многи су против јединства Хришћана, против помирења народа на Балкану. То ће некоога дана тако пасти, од себе као што је пао и “Берлински зид” и тд. Дакле у том историјском, пророчком смислу је то било за мене (проглашење Војтиле за Папу)велики догађај, да сам онда од драгости поскокнуо тако високо” … Горе у интервјуу са Јовановићком тај исти Хочевар каже: “Читава Католичка црква – а Света столица је то изразила на више начина – очекује од светосавља јасан и транспарентан допринос новој синтези Истока и Запада, као и великом – па стога и опасном – процесу глобализације. Свака затвореност светосавља у границе изворног народа нарушавала би и само светосавље, као и духовне снаге Европе и света”…
    Нисам стручњак за ову област. Др. Владимир Димитријевић би о овој теми могао да напише нову књигу, али не напушта ме да се за нас Србе (у Екуменском Синоду СПЦ, у високим политичким, научним и медијским кухињама) већ одавно припрема вода у које ће нас колективно на лаганој ватри подгријавати и хладити (зависно од ситуација), да би нас до 2013. и “Нишког едикта”, као ону несрећну жабу, лагано скували и сервирали нас пред “Светог оца Папу Бенедикта шесто шесдесет шестог (пардон шеснаестог).

  4. А кад се папа Бенедикт XII 2013. упути у Ниш, било би добро да то учини преко Јасеновца. Није потребно да израчуна колико Сребреница стаје у Јасеновац, то знамо. Могао би да се поклони онима којима се ниједан папа није поклонио.

    Брана Црнчевић

  5. Није ми све једно да читам ове редове, нитје смоје стране да рејагујем на подозрив начин. Међутим све шта се дешавало, не само у пследњих двадесетак година, неко на она моја сазнања које потичу из давних дама које показује право стање у хришћанству, где је увек било сукоба између источне и западне политике. У којем је предњачила западно хришћанство, у којем је политика налазила упориште за своју политику према источном хтишћанству. Знамо шта се све дешавало, и није то тако давно било, чим сви ми памтимо а и данашња омладина. Зато се питам, да није можда Св. Сава и гледао да осамостали Српску православну цркву? Баш зато што је православна црква видела неку опасност од Римокатоличке цркве. Јер је требало учврстити народ у православној вери. Нешто ми помало није јасно, откуда у последње време толико брижности римокатолика да светосавље буде спона истока и запада, шта је ту заправо по среди? Откуд толико бриге за глобализацију која их уопште не угрожава…? Ипак су велике разлике између православља и католика…

  6. “Čitava Katolička crkva – a Sveta stolica je to izrazila na više načina – očekuje od svetosavlja jasan i transparentan doprinos novoj sintezi Istoka i Zapada”
    Католичка црква не мења своју јерес ни за јоту. Господин Хочвар, гласноговорник католицизма у Србији; очекује транспарентност Светосавља ка синтези Истока и Запада. Господин не очекује, нити препоручује транспарентност Римокатолицизма, јер јелте, папизам је непогрешив па стога код њих нема транспаретности. Католичка црква то оњекује узалудно већ десет векова и још ће се начекати.

  7. Protusrpske podvale ili otvoreno pokatoličavanje Srba
    Danju sija katolički noću svetli pravoslavni

    Autor najvećeg krsta na Balkanu Dragan Stojanović potvrdio je za NG da će iznad Niša biti sagrađen latinski, to jest katolički krst. On je objasnio da će unutar velikog katoličkog biti utisnut manji pravoslavni krst. Katolički će se videti danju, dok će se pravoslavni videti noću jer ga je Stojanović dizajnirao tako da svetli.

    NOVI SAD – To je krst hrišćanstva, univerzalni krst koji svi u svetu prepoznaju kao simbol raspeća. Iako je latinski krst veći, vodili smo računa i o pravoslavlju pa smo unutar velikog postavili i manji pravoslavni, grčki krst. Reč je o kombinaciji koja zadovoljava sve. Pre nego što smo krenuli u projektovanje, detaljno smo se uputili u tematiku. Čitali smo knjige i gledali slike na internetu da bismo na kraju doneli odluku da projektujemo latinski krst, čija je prava lepota u jednostavnosti – objasnio je Stojanović.

    Opšta podrška???
    On i njegov tim arhitekata i projektanata koji rade u niškoj kompaniji “Kapa projekt” (firma koja je i zvanično zadužena za projektovanje krsta) još uvek nisu nacrtali konačnu verziju. Kako nam je rekao Stojanović, još uvek se radi na detaljima, a ceo posao uskoro bi mogao da bude završen. A kada dođe kraj projektovanju, počeće izgradnja koja treba da bude završena do 2013. godine, kada se obeležava 1.700 godina od Milanskog edikta kojim je rimski car Konstantin priznao hrišćanstvo kao državnu religiju. Krst u Nišu biće visok 80 metara i biće postavljen na brdu Vinik, odakle će se videti sa svih strana Niša, rodnog grada prvog hrišćanskog cara.

    Idejno rešenje koje je ponudio Stojanović prihvatili su predstavnici Srpske pravoslavne crkve, grada Niša, policije, vojske, brojni privrednici kao i predstavnici većine političkih partija. Sve je potvrđeno 22. decembra 2009. godine potpisivanjem deklaracije o izgradnji krsta.

    Blagoslov
    Inicijativu za podizanje najvećeg krsta na Balkanu pokrenuo je Nišlija Dragan Milošević, vlasnik preduzeća “Master sekjuriti”. – Moja ideja bila je da Niš, rodno mesto cara Konstantina, dobije najveći krst na Balkanu koji bi dominirao gradom. Tu ideju predstavio sam tada vladiki niškom Irineju (sada patrijarhu) i dobio blagoslov da pokrenem inicijativu. Posle sam ideju izneo gradonačelniku Milošu Simonoviću, koji je odmah podržao inicijativu. Potpisivanje ove deklaracije o crkveno-narodnom jedinstvu pokazuje da smo se svi ujedinili oko iste ideje i da u realizaciji ovog važnog posla nema politike – kaže za NG Milošević i dodaje da je za izgradnju krsta potrebno najmanje milion i po evra. Taj novac se prikuplja iz donacija.

    Ni blizu svetskog rekorda
    Projektom je predviđeno da se krst nalazi na visini od 400 metara nadmorske visine, na brdu Vinik, koje se nalazi na severu niške kotline. Krst bi bio u visini tridesetospratnice, a to je objekat kakav ne postoji u Nišu. U slučaju zemljotresa dozvoljeno odstupanje na vrhu ne bi smelo biti veće od 13 centimetara. Dok ne bude podignut krst iznad Niša, najveći će i dalje biti Milenijumski krst, visok 66 metara, koji je postavljen na vrhu planine Vodno kod Skoplja. Niški krst će biti samo balkansko čudo, s obzirom na to da se najveći krst na svetu nalazi u Evropi. Tačnije, iznad bazilike Valle de los Caídos, u blizini glavnog grada Španije Madrida. Taj krst visok je 150 metara, a izgrađen je po naređenju generala Franka i posvećen stradalima u Španskom građanskom ratu.
    Grade 125 kuća, za svaku hrišćansku zemlju po jednu
    Pored katoličkog krsta od 80 metara, na brdu Viniku pored Niša izgradiće se i 125 kuća. Plan je da povodom proslave 1.700 godina od Milanskog edikta, kojoj će prisustvovati i papa Bednikt XVI, svaka hrišćanska zemlja dobije kuću u rodnom gradu cara Konstantina. “Nacionalni građanski” ustanovio je da na svetu ima 125 zemalja s većinskim hrišćanskim stanovništvom.

    Dragan Milošević, preduzetnik iz Niša koji je inicirao ideju o podizanju krsta, osmislio je ceo kompleks. – Do samog krsta vodiće put dužine četiri i po kilometra, a sa strane će biti izgrađene kuće za svaku hrišćansku zemlju. Biće to kuće u kojima će biti predstavljena nacionalna istorija i kultura tih zemalja. Takođe će na kuće biti postavljene njihove zastave, a kod samog krsta vijoriće se srpska zastava – objašnjava Milošević.

    Globalno i lokalno
    U podnožju najvećeg krsta na Balkanu, koji je dizajniran po ugledu na katolički, biće izgrađen čitav arhitektonski kompleks, od koga će Niš imati i komercijalne koristi. – Planiramo da izgradimo muzej hrišćanstva, amfiteatar, hotel, multimedijalnu salu s bioskopom, restoran, kao i nekoliko lokala za prodaju suvenira. Praktično će ceo jug Srbije imati priliku da prikaže svoje specifičnosti – objašnjava Milošević. On navodi da će svi ti delovi velikog kompleksa biti urađeni u stilu koji je dominirao u doba cara Konstantina. Sve će biti u duhu onog vremena – hrana, piće… Čak će i zaposleni nositi garderobu kakvu su nekad imali Rimljani. Verujem da će mnogi, prvenstveno moje Nišlije, prepoznati u ovome priliku da nešto dobro uradimo za ovaj grad, za Srbiju. Zato je ne smemo propustiti – kaže Milošević.

    Ovim pobeđuj
    Niški investitor objašnjava nam da ga je na razmišljanje o postavljanju krsta iznad Niša podstaklo obeležavanje 1.700 godina od Milanskog edikta, ali i sama priča o tome kako je, prema legendi, car Konstantin doneo odluku da prizna hrišćanstvo kao državnu religiju. Naime, pre bitke protiv Maksencija kod Milvijskog mosta na Tibru 312, Konstantin je na nebu, iznad sunca, video svetleći krst na kojem je pisalo “Ovim pobeđuj”. Poruka mu nije bila jasna, a sve mu je pojasnio Hrist, koji mu se javio u snu noć pre bitke. Rekao mu je da za bitku sašije zastavu, na njoj izveze krst i na njega stavi grčka slova H i R. Konstantin je poslušao Hrista, dobio bitku i pobedonosno ušao u Rim, a godinu dana kasnije doneo čuveni Milanski edikt, kojim je hrišćanima dao slobodu veroispovesti, a hrišćanstvo učinio ravnopravnim s ostalim religijama carstva.

    Liftom do 60. metra
    Ceo kompleks na Viniku prostiraće se na 13 hektara. Krst će biti visok osamdeset metara, raspon će mu biti četrdeset metara, a posetioci će brzim liftom moći da se popnu do visine od šezdeset metara. Betonsko jezgro biće visoko trideset metara, a u nastavku je montažna čelična konstrukcija. Noću će biti osvetljen laserskim zracima, koji će da dolaze s Hristovog monograma postavljenog na brdu iznad Bogoslovije.
    Brojni protesti

    Pre svega kao hrišćanin ne mogu a da ne reagujem na gluposti koje iznose projektant i inicijator. Kaže prvi …čitali smo knjige i gledali slike na internetu da bismo na kraju doneli odluku da projektujemo LATINSKI krst čija je prava lepota u jednostavnosti…Alo bre Srbine, kakav latinski krst, kakva jednostavnost i na kraju ko si ti da odlučiš da se potroši tuđih 1,5 milion evra na tvoje individualne improvizacije – „danju Katolici noću Pravoslavci“. Inicijatoru skidam kapu ako je dobio blagoslov i donirao 1,5 milion evra svojih para. Ovaj krst, koliko sam ja shvatio ne podiže se u Milanu i katoličkoj Italiji nego u Nišu i Pravoslavnoj Srbiji. Ako su stranci donatori možda će biti i polumesec-u sabah da svetli. Bože sačuvaj nas od ovakvih i sličnih antipravoslavnih gluposti!

  8. Amfilohije: Vernici da se izjasne bez ikakvog straha

    Mitropolija crnogorsko-primorska poslala je juče poruku pravoslavnim vernicima i svim građanima Crne Gore da se slobodno i bez straha izjasne na predstojećem popisu stanovništva od 1. do 15. aprila.
    U saopštenju mitropolije navodi se da je na sastanku sveštenstva i monaštva sa mitropolitom Amfilohijem konstatovano da svako ima pravo da se slobodno, po savesti i sa odgovornošću prema precima, ali i potomcima, izjasni o svom nacionalom, jezičkom i verskom identitetu.

    „Ukoliko postoje, a izvesno je da postoje sa mnogih adresa pritisci za ovakvo ili onakvo izjašnjavanje, dužni smo i kao hrišćani i kao odgovorni ljudi da čuvamo i svoje i dostojanstvo drugog, kao i dostojanstvo Crne Gore”, kaže se u saopštenju.

    Takođe se navodi da graditi budućnost Crne Gore, koja sebe smatra građanskom državom, na podelama, pogotovo na nacionalnoj mržnji i zastrašivanju ljudi, nesumnjivo je put u destrukciju i „zemlju Nedođiju”. Stremljenje prema Evropskoj uniji, koje zauzima sve kapacitete naše državne vlasti, ima smisla samo ako nam pomogne da budemo bolji, odgovorniji, želeći dobra i napretka sebi i svima drugima, saopštila je mitropolija.

  9. Бог вам памети подари драги Срби,
    Како овај исти католик пар година рече ,Ви Срби са Светим Савом нећете моћи у Европу ,па онда и степинца прогласи Ватикан Светим ,ко може на овом свету да пореди српске Свете и католичке …само Бог вјерујем ја …католици желе све освојити јер они су безгрешни ,за њих ми је и јасно него се плаши ме новотарија које проводе поједини у СПЦ то је све што је Србима остало ,ако се то препусти у руке екуменистима …неће Срба више ни бити …
    Будимо људи па поштујмо Светога Павла нашега ,лепо нам говорио и све записао како све да очувамо без католика…
    Бог вам дао свако добро
    Никола

  10. За уједињење Хришћана и Кршћана !

    ‘ ал прво да крстимо Папу и његову Свету Столицу у Православље и да врате календар на јулијански

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *