Dobrosusedski zločini

Piše Nikola Vrzić

Da li, zbog politike „nultog konflikta sa susedima“ koju je proklamovao Boris Tadić, srpske žrtve postaju najjeftinije žrtve balkanskih ratova devedesetih? Slučajevi Tihomira Purde, Gnjilanske grupe, Ilije Jurišića, Ejupa Ganića…, svedoče upravo o tome

Kada je o zločinima nad Srbima u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu reč, nije lako dokučiti da li je pravda sporija ili je teže dostižna. Sporoj ali zato nedostižnoj pravdi zvanični Beograd daje svojski doprinos; koliko zbog direktive Evropske unije da moramo da se volimo sa susedima, toliko zbog drugosrbijanskog stava – koji sve više postaje i zvaničan državni – da je Srbija isključivi krivac za krvavi raspad SFRJ i zločine koji su ga pratili. Pa joj je samo da se pospe pepelom, izvini svima osim samoj sebi i suoči se sa sopstvenim zločinima, bez prava da od ostalih učesnika u minulim balkanskim ratovima zatraži istu meru samospoznaje.
Srpska mera, pak, iskazana je i brojkama. Na spisku osumnjičenih ratnih zločinaca koji je Beograd jula prošle godine dostavio Zagrebu, ukupno je 40 imena (piše zagrebački „Jutarnji list“), od kojih su 39 Srbi, pripadnici nekadašnje Vojske Republike Srpske Krajine. U suprotnom smeru otišla je lista sa 1.549 imena. Opet, uglavnom Srba, uz tek nekoliko izuzetaka poput Branimira Glavaša i Tomislava Merčepa. No, kao da ni to nije dovoljno.
Sme li Srbija da sudi, i presudi, zločincima nad Srbima? Kao što se onolikim Srbima sudilo u Hrvatskoj, Bosni, na Kosovu. Sme li Beograd da stane u zaštitu svojih žrtava? Izgleda, ne. O tome svedoče slučajevi Tihomira Purde, Gnjilanske grupe OVK, Ilije Jurišića, Ejupa Ganića. Hašima Tačija da i ne spominjemo.
Tihomir Purda uhapšen je 5. januara u BiH, po međunarodnoj poternici koju je za njim raspisala Srbija zbog zločina u Vukovaru 1991. godine. Optužen je, zajedno sa još dvojicom saboraca iz Zbora narodne garde, za „namerno ubijanje i nehumano postupanje s ranjenima i bolesnicima“. Shodno proceduri, sud u Bosni sada odlučuje o njegovoj ekstradiciji Srbiji. A Srbija, umesto da insistira na izručenju čoveka za kojim je raspisala poternicu, ne samo da ni nedelju dana posle Purdinog hapšenja nije Bosni uputila zahtev za ekstradiciju, već promptno izražava spremnost da digne ruke i slučaj prepusti Hrvatskoj. „Procesuiranje ratnih zločina je obaveza i dužnost i Srbije i Hrvatske, na putu ka Evropskoj uniji. Nije bitno gde će se suditi i čije pravosuđe će okrivljene procesuirati,“ kazala je srpska ministarka pravde Snežana Malović. Sasvim slično je izjavio i Slobodan Homen, državni sekretar u njenom ministarstvu: „Ideja saradnje dve države jeste da svako sudi svojim zločincima (…) Videćemo kakva će odluka biti doneta, ali mislim da postoji osnova za donošenje takve odluke.“ A koliko poverenja Beograd može da ima u hrvatsko pravosuđe, posvedočio je Savo Štrbac, predsednik udruženja „Veritas“, otkrivši da „Hrvatska poseduje sudske spise koji terete Tihomira Purdu i dvojicu njegovih saučesnika, ali više od 18 godina nije ništa preduzela da budu izvedeni pred lice pravde“.
Uzgred, poučna je u ovom slučaju reakcija Hrvatske; pokazuje kako se štite sopstveni državljani, sama država i njene tekovine. Ivo Josipović, predsednik Hrvatske, obećao je „gospodinu Tihomiru Purdi“ svu pomoć i učtivo zatražio da se „postupak protiv g. Purde provede u Republici Hrvatskoj“, premijerka Jadranka Kosor telefonirala je Borisu Tadiću, u Vukovaru je održan protest…
Idejno, stvar je iz Beograda usmerila Sonja Biserko, predsednica Helsinškog odbora u Srbiji. „U samom startu smatram da ta optužnica treba biti, da tako kažem, revidirana,“ kazala je, optuživši Beograd da „želi relativizirati neke situacije u Sarajevu, Tuzli i čini mi se sada u Vukovaru“, uz epohalno otkriće da „takve optužnice doprinose nekom nepoverenju u odnosu na Beograd“. A tako nešto nikako ne sme da se dozvoli, jer, predsednik Tadić je 2. oktobra prošle godine na sednici Glavnog odbora DS-a proklamovao „politiku nultog konflikta sa susedima“…
Nekako istovremeno sa hapšenjem Tihomira Purde, srpsko pravosuđe iskoristilo je još jednu priliku da demonstrira svoj besprizorni evroentuzijazam za blagonaklon odnos prema zločinima nad Srbima. Specijalni sud za ratne zločine, naime, doneo je 29. decembra odluku da na slobodu, do izricanja presude, pusti petoricu bivših pripadnika OVK, članova „Gnjilanske grupe“. Ahmet Hasani, Nazif Hasani, Ferat Hajdari, Kamber Sahiti i Burim Fazliu optuženi su, inače, za ubistvo najmanje 80 civila, uglavnom Srba, silovanja i mučenja još najmanje 153 osobe, a sud je ocenio da „više ne stoje razlozi zbog kojih im je pritvor više puta produžavan“, kao i da je pri donošenju odluke o ukidanju pritvora „dodatno cenio konkretne lične i porodične prilike kao i druge okolnosti svakog od optuženih“. U srpskoj javnosti ova skandalozna odluka nije izazvala baš nikakvu reakciju. Slavila se Nova godina.
Slučajevi Purda i „Gnjilanska grupa“, nažalost, nisu usamljeni; reč je o matrici ponašanja beogradskih vlasti i njegovog reformisanog pravosuđa, pogotovo onog njegovog dela reformisanog uz svesrdnu američku pomoć da bi se bavilo ratnim zločinima.
U oktobru prošle godine, podsećamo, Apelacioni sud u Beogradu poništio je prvostepenu presudu Iliji Jurišiću, osuđenom na 12 godina zatvora zbog pokolja pripadnika JNA u Tuzli, ukinuo mu pritvor i pustio ga da se vrati u Bosnu. Ako je neko tada i pomislio da je sud odluku doneo nezavisno i po svojoj savesti, iluzije mu je razvejao komentar Dragoljuba Mićunovića, predsednika Političkog saveta DS-a, dat povodom oslobađanja Ilije Jurišića: „Ovo je još jedan gest sa srpske strane kako ovim stvarima treba prići mirno i istražiti situaciju, a ne ići u dalje zaoštravanje.“ Odluka o Jurišiću, dodajmo, doneta je jedva nedelju dana posle spomenutog Tadićevog obećanja da se neće zamerati susedima.
Rečito je bilo i postupanje srpskog državnog vrha kada je u Londonu, na osnovu srpske poternice, 1. marta prošle godine bio uhapšen Ejup Ganić, član ratnog Predsedništva BiH, osumnjičen za ratni zločin u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu 1992. godine. Kao i sada u slučaju Tihomira Purde, i tada je srpski državni vrh pre donošenja odluke o ekstradiciji poručio da ga ekstradicija u stvari i ne zanima. Učinio je to sam predsednik Tadić, rekavši da „Srbija nema ništa protiv da Ganić bude izručen sudskim organima svoje matične države – Bosne i Hercegovine“. Ne treba ni podsećati da je, na kraju, efekat „slučaja Ganić“ bio ravan nuli.
Mnogo jasnijom sada postaje i uzgredna opaska Dika Martija, specijalnog izvestioca Saveta Evrope, da mu u istrazi zločina Hašima Tačija srpsko Tužilaštvo za ratne zločine nije bilo, praktično, ni od kakve koristi. I nimalo ne čudi što se u Beogradu unapred odustalo od ideje da se optužnica protiv kosovskog premijera podigne pred srpskim sudom, iako je i londonski „Tajms“, po objavljivanju šokantnog Martijevog izveštaja, pisao da bi Beograd, shodno međunarodnom pravu, imao puno pravo da to učini.
No, podizanje optužnice protiv Tačija, insistiranje na Purdi, Ganiću, Jurišiću…, kako nas je lepo podučila Sonja Biserko, izazvalo bi regionalno nepoverenje u Beograd. Koja je mera srpske poniznosti koja bi bila po meri naših suseda? Dobra je vest da to još nismo saznali; loša se sastoji u tome što ka odgovoru na to pitanje, od slučaja do slučaja, srljamo sve više.

14 коментара

  1. Tako je to kad sudi prosrpski prešednik i proustaška predsednica…jednopartijska antisrpska država Srbija.Evropa nema alternativu…!!! I Kosovo i EU …!!! Dalje, ma da ne nabrajam.

  2. Točno mladi Srbi se redom u Hrvatskoj izjašnjavaju Hrvatima i ne samo to nego i katolicima , oni koji se još malo bore kažu da ne vjeruju u Boga samo da bi zaštitili sebe i da nebi morali stati na katoličku stranu . Pritisak je strašan od državnih institucija , vrtića , škola , policije preko prijatelja i prijateljica svi vrše pritisak i mladi čovjek jednostavno pukne ili popusti i počinje se sramiti svojih roditelja svojeg imena i prezimena . Pa brže bolje u katoličku crkvu na pokrštavanje a poslije toga od istih tih bivših Srba najveće pljuvanje po svojima kako bi se dodvorili prijateljima tužno i jadno a SRBIJA ŠUTI .Srbi u Hrvatskoj i Krajini žive bez vode , ceste i struje u 21 veku. U bivšoj Republici Srpskoj Krajini u kojoj je rođen svjetski naučnik Srbin sin pravoslavnog paroha, Nikola Tesla koji je struju podario čitavom svetu a zlikovci je zabraniše za njegov narod u Hrvatskoj u 21 veku .Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori.Da ne govorimo da je Baranja samo dio Vojvodine koju je Josip Tito Broz oteo od Srbije za svoje Hrvate kao i Međumurje što je oteo Mađarima a Istru i Dalmaciju Italijanima .Deo Srpskog Banata poklonio Rumunjima. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu ali kad tad izboriti se moramo i na naš teritorij vratiti naše stanovništvo .

  3. Zaista mi nije jasno kako to da se ne podiže optužnica protiv Sonje Biserko koja permanentno potkopava ustav Republike Srbije!? Isto to važi i za Natašu Kandić i naravno Čedu Jovanovića, koji zvanično opravdavaju i stavljaju se u službu protivustavnog otimanja srpske svete zemlje Kosmeta. Pa vrhunac cinizma je da nam djele abnormalne lekcije kako je normalno da Kosmet treba biti nezavisna država a da je nenormalno da se Srbi bore za Kosmet. Pa što po toj logici retardirana Nataša Kandić i njoj slični nisu osudjivali Tudjmana, Mesića i svu tadašnju a i današnju ustašku kliku da Srbi u RSK imaju pravo na svoju državu sačinjenu od kompaktnih teritorija Like, Korduna, Banije i Dalmacije (i naravno istočne Slavonije) koju su naseljavali Srbi i koji s’ pravom nisu prihvatali povampirenu ustašku državu. Srbi su na to imali apsolutno pravo s’ obzirom da su bili 1 od 2 konstutivna naroda u Hrvatskoj i razlog više je i taj da je srpska ćirilica bila ustavno ravnopravno pismo sa latinicom. Kada je povampirena ustaška vlasta počela da ponovo radja Pavelićevu nakaznu NDH-a, i kada je reinkarnisani Pavelić u tjelu Franja Tudjmana izjavio 1990. da se ponosi što mu žena nije ni Jevrejka, a ni Srpkinja (gorku pilulu srpskog zeta je gutao i ćutao) i kada je ista ta nakazna novoustaška vlast izvršila politički i pravni zločin nad Srbima kad ih je izbacila nasilno iz ustava pretvarajući ih u gradjane drugog reda (jasno im poručivši da ono što nije završio Pavelić završiće oni), šta su drugo mogli uraditi Srbi u RSK nego uzeti oružje i braniti svoja osnovna ljudska prava (živote, slobodu, svoju privatnu imovinu i nacionalni identitet). E o tome kvazizaštitnici ljudskih prava i još autošovinisti kao što su Kandićka, Biserko, Čeda prašak i Nenad Čmarak ćute i ko nojevi zabijaju glavu u pijesak, jer po njima Srbi su trebali svojim dželatima (Pavelićevim i Artukovićevim) nasljednicima oštriti noževe s’ kojima bi ih oni krali i koji se usput budi rečeno hvale da je njihov glavni e pazite sad ovo: “hiljadugodišnji kulturni projekat – Jasenovac”.
    E teško nama Srbima sa efendijom Tadićem i gore pomenutim autošovinistima kvazizaštitnicima ljudskih prava.

  4. Господине Врзићу,примите моје искрене честитке за овако риједак, искрен и тачан коментар на ову тему.Нажалост,лично сам уморан од слања силних коментара и поднесака на разне адресе а у вези ове наше понизности.Случај физичко – правног злочина над мојим оцем Славком, у Коњицу(БиХ),цивилом,припадником Српског народа, СИГУРНО је најдрастичнији примјер пасивности наших институција а када су у питању неопходна помоћ српским жртвама и осуда муслиманских злочина.Да ли је правни злочин, почињен у овом предмету над мојом породицом,како од стране тужилаштва БиХ тако и од стране Хашког тужилаштва,једини разлог што мојој породици никада није пружена било каква правна помоћ у вези са овим предметом ? Нажалост, тужилац за р.зл.госп. В.Вукчевић али и министарство правде Србије, наводно за мој случај нису НАДЛЕЖНИ.Од напријед наведеног горе је то што ми госп.Расим Љајић никад није одговорио на моје поднеске и апеле и позиве за правну помоћ.Истовремено,тужиоци Хашког тр.(Карла Дел Понте и Серж Брамерц)су ми одговарали на упућене им поднеске. Одговор народне канцел.предсједника Србије госп.Бориса Тадића чекам већ пет година.Након “А” сагласности из Хага пристигле за овај предмет,правосуђе(?)Федерације БиХ је након 18 година од злочина двојицу пуких извршитеља “осудило” на 2,5 године затвора(прав.пре.) Тужно и жалосно,правде за Српске жртве дефинитивно нема.Захваљујем се магазину Печат гдје једино могу да изнесем свој проблем и позивам вас да ми омогућите његово јавно изношење.

  5. I meni nije jasno :”Zaista mi nije jasno kako to da se ne podiže optužnica protiv Sonje Biserko koja permanentno potkopava ustav Republike Srbije!? Isto to važi i za Natašu Kandić i naravno Čedu Jovanovića”
    Nije mi jasno da ljudi ne pocnu skupljati peticije da se taj problem rijesi.
    Peticije treba skupljati i slati u Vladu Srbije , u Evropsku zajednicu i UN.
    Ako ljudi ne reaguju- svijet misli da su oni u pravu i zato neometano “obavljaju” posao. Pa , dokle vise?

  6. Senka!!!,Izdajnicka vlast,na celu drzave,ne mislis,valjda, da oni sami sebeTUZE,oni su debelo placeni za to,glavni im je posao,da satanizuju,SRBIJU I SRPSKI NAROD,.

  7. Moja majka je iz Bosne.Izbegla je 1940 godine iz svog rodnog mesta, gde joj je sve popaljeno i rodbina poubijana.Ostatak familije izbegao je 1993.Sada tamo vise nema nikoga od brojne rodbine, samo moje uspomene i secanje koje nikada nece izbledeti, dok ja zivim.Nadala sam se da ce zlocinci biti kaznjeni, ali koliko vidim nece.Sada ce me razne Sonje i Natase ubedjivati, da genocida nad Srbima tamo nije bilo, a sto je nestalo citavo selo, to sam samo umislila.E PA NECE BITI!!

  8. Kada sam procitao ovaj clanak , dolazim do zakljucka da je Srbija zajedno sa svojim narodom unistena totalno sto se tice pravosudja , jednostavno pravosudje u Srbiji vise ne stanuje . Najveci doprinos za to stanje snosi politika ostatka DOS-a na celu sa g. Tadicem . Nije ovo kompletan DOS nego samo neki njegovi ostaci ukompovani po diktatu stranih centara moci i uz pomoc kvazi helsinskog odbora kojega pretstavlja jedna osoba veliki srbomrzac i podrivac Ustava Srbije uz pomoc mnogih drugih . Na prvom mestu Kandicke i cedice zvanog beli prasak . Sto se tice Micunovica i njegove politike na traba trositi reci , dobro se zna kakav je to covek i kakav mu je karakter , nesto slicno je sa gospodom tuziteljima iz Srbije za ratne zlocine dobro se zna da su postavljeni samo da hapse srbe i osudjuju . Ovaj po neki slucaj sto zatraze muslimana , hrvate ili neke druge koji su ubijali srbe sluzi samo za paravan i dobro se vidi da je to samo za srpsku javnost , kako su to boze realni i dobro rade , koga god uhapse ili raspisu poternicu gospoda iz vlasti ga odmah oslobode . Ali vazni je Evropa nema alternativu , Srbija neka propada u svim smerovima , a najvise moralno , ekonomski i teritorijalno . Ne znam sto ce da uvedu u EU mozda Sebiju bez srba . Vreme ca da pokaze sto su radili i sve sto su upropastili . Ceka ih kazna naroda iz Srbije i celog srpskog naroda ma gdje da se nalazi sirom zemljine planete .

  9. hm, hmm..naravno, voditi racuna o sopstvenom drzavljanstvu, prilikom kvalifikacija *izdajnicka vlast*…jer, to moze da bude mesanje i vredjanje strane drzave iz okruzenja..Srbije!!!

  10. E ovo pravosudje dječijeg neiživljenog Vukčevića. Pardon tužioca Vukčevića, pa još ratnog tužioca, pardon uvaženog člana Rotari kluba! A šta je to Rotari klub? Pa naravno predvorje masonerije! A šta je to masonerija? Pa četvrta i peta riječ ovog komentara! Ma ‘ajmo mi konkretno, ko je Vukčević? E ako ćemo konkretno, Vukčević je jedna od 3 glavne ličnosti koja je u prokazla Radovana Karadžića! Pa ko su onda druge dvije ličnosti? A vrlo nebitne, efendija Tadić i lažni “serdar” iz Berana “BIA Bulatović”! Ali što Vukčević? Pa recimo da na njegov račun sasvim “slučajno” šiptari i muslimani doznačuju strane valute! Pa što crni Vukčeviću? Pa svidjelo mu se mlado pileće meso što mu je nabacila američka ambasada, ma toliko mu se svidila da joj je kupio stan na Novom Beogradu! E onda je Djilas dobar? Ma jes’ dobar, al’ samo toliko da mu Fahreta Jahić alias Lepa Brena “našteli” maloljetnu zvijezdu Granda pa navalio da je ženi! Ama j… Djilasa, šta je sa drugom dvojicom? E druga dvojica su priča ispričana!

  11. Sve od ’92 pa evo do sada
    kako BiHba od Aljine i Harijeve “neovisnosti i šuHverenosti” strada.

    Bol boluje SilajĐića BiHba,
    bol boluje nikEm ne kazuje.

    Ćeri BiHbo ti zeljena ružo, kaži baH’bi, šta te bolE, dušo?

    Mene bolE i srce i glava,
    jer moj Aljo s’ Vorenom Cimermanom, Ditrihom Genšerom, i Njofrom Tudjmanom razgovara.

    Kakav Aljo, voda ga odnijela,
    zbog njega si BiHbo oHboljela!?

    Mila majko, nemoj Alje kleti
    rek’o me je, na jesen uzeti.

    U HaBiH’be SilajĐića zlata,
    svaka rijeć ‘iljadu dukata!!

    Jadna BiHba bole bolovaše,
    a majka joj zelen ruho preslagaše.

    Mila majko, selam ćeš mi rahmetile Alji,
    nek mi Hari u petak ne drijema,
    nek se BiHbi na đeHnazu sprema.

  12. Ako se samo sedi i plače a ništa ne preduzima naš prostor će naseliti jači narod bili to Albanci ili Hrvati . Već danas Hrvati vode narod od oko 4 miliona stanovnika rađa 46.000 beba s tendencijom prema 50.000 .Hrvata se sada rađa samo 7.000 godišnje manje a Srba oko 35.000 pa dobro razmislite o posljedicama .Dok naš narod s manjinama koji je skoro duplo veći daje tek oko 68.000 od toga 56.400 beba srba s daljnjom tendencijom pada . Tako da ako ovako nastavimo izjednačit ćemo se s brojem rođenih Hrvata . A to će biti kraj mita o najvećem narodu bivše Jugoslavije . Mesto Srba koji se ne žele rađati preuzet će vitalniji narodi Hrvati ili Albanci .Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve srpske krajeve srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom ili u velikoj Hrvatskoj . Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Pogledajte samo uvoz GMO semena pokušavaju da nas potiho otruju.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi .Opravdanje da se ne rodi zbog siromaštva je neopravdano najviše dece se rađa u najsiromašnijima državama sveta . I na kraju treba ispuniti Božju zapoved idite i MNOŽITE se .

  13. Људи, браћо и сестре,потпуно је јасно зашто власт не подиже оптужнице против лобиста ”Новог светског поретка” и зашто је режимска интелектуално-политичка елита толико благонаклона према злочинима над српским народом. Они су пажљиво одабрани, протажирани и финансирани од стране ”Великог брата” у циљу спровођења политике и остварења циљева ”Новог светског поретка” у овом делу Европе. Лажне демократе, лажни социјалисти, лажни интелектуалци и декадентна економска ”елита” су пиони који су купљени и запослени у фирми ”Нови светски поредак”. Фирма је пред стечајем, губиташ без перспективе, а њихови намештеници понављају да треба да се укрцамо у брод који тоне и ”славно” потонемо са тим зликовачким пројектом – ”Европа нема алтернативу”(папагајски понављана лаж). Време Англо-саксонске империје је прошло, демократија, економија, слобода штампе или умире или је тешко оболела код њих, НАТО је пред губитком два велика рата – они нису напредна -”прогресивна” снага ове планете, већ су(постали или остали) оно за што оптужују своје непријатеље – тоталитарна друштва, извор нестабилности, ратова и тираније, која глуме демократију. Срећом, отпевали су своју песму, а са њима и њихова потрчкала.Пад зле империје и наступање земаља БРИК-а су шанса за правду и за нас.Још ћемо десетак година морати чекати на то, али види се светло на крају тунела и морамо спремно дочекати тај тренутак.

  14. Genocid, protjerivanje , pljačka stanova, kuća, poljoprivrednih strojeva i priključaka, dinarske i devizne štednje izvršena je nad srpskim narodom u Hrvatskoj.Pošto se već Tadić izvinjava Hrvatskoj i obećava ulaganje u Vukovar ima idealnu šansu. Neka Srbija uz pomoć Hrvatske izgradi oko 42.000 stanova koliko je oteto Srbima protjeranim iz Hrvatske .Idalne lokacije su u Podunavlju Vukovaru , Vinkovcima , Iloku, Belom Manastiru i Oseku za protjerane Srbe koji su nepoželjni u Zagrebu, Bjelovaru, Sisku, Karlovcu, Splitu, Zadru ,Koprivnici, Bjelovaru itd. To bi bio istinski čin pomirenja dvaju naroda .Prognani Srbi iz Hrvatske traže pomoć EU BEOGRAD – Predstavnici izbegličkih udruženja i zavičajnih klubova Srba iz Hrvatske potpisali su danas peticiju kojom od organa i institucija EU traže da ne dozvole zatvaranje Poglavlja 23. o ljudskim pravima i prijem Hrvatske, dok ne reši statusna, imovinska i druga stečena prava izbeglih i prognanih Srba. U ime 404.000 prognanih i izbeglih Srba iz Hrvatske peticiju su potpisali predstavnici više desetina udruženja okupljenih u Koaliciju i Asocijaciju, krovne organizacije koje su i pokrenule ovu akciju. Prvi put, njima su se pridružili i predstavnici drugih organizacija Srba poreklom iz Hrvatske koji ni 15 godina po okončanju oružanih sukoba ne mogu da ostvare imovinska i druga prava u Hrvatskoj. U dokumentu se apeluje na EU da ne potpiše ugovor o pristupanju sa Vladom u Zagrebu, dok Hrvatska ne prestane sa diksriminacijom i „ne dostigne evropske standarde u poštovanju statusnih, stanarskih i drugih imovinskih i stečenih prava“ svojih građana srpske nacionalnosti. Peticija sa ovim zahtevima, uz pismo o namerama, u kojem će detaljnije biti objašnjena sva otvorena pitanja Srba iz Hrvatske, biće upućena ambasadama 27 zemalja članica EU, Evropskoj komisiji, Savetu Evrope, Evropskom parlamentu, OEBS-u i UNHCR-u. U peticiji se traži sveobuhvatno, trajno i pravično rešenje 12 otvorenih pitanja Srba iz Hrvatske i to na načelu jednakopravnosti i u skladu sa međunarodnim ugovorima koje su prihvatile vlasti u Zagrebu. Prognani i izbegli Srbi iz Hrvatske zahtevaju: povratak uzurpirane pokretne i nepokretne imovine, kao i obnovu imovine uništene u ratu i terorističkim akcijama i njeno vraćanje u pređašnje stanje. Zahtevaju, takođe, pravičnu naknadu za uništenu, oštećenu i nestalu pokretnu i nepokretnu imovinu, povratak oduzetog stanarskog porava ili pravičnu naknadu bez ikakvog uslovljavanja i ograničavanja. Za povratnike koji su pristali na Program stambenog zbrinjavanja, traže da im se omoguće isti uslovi otkupa kao ostalim građanima. Pored toga, srpski prognanici i izbeglice iz Hrvatske zahtevaju isplatu zaostalih penzija i konvalidaciju radnog staža stečenog 1991/95. (za vreme bivše RSK) uz priznate doprinose. Prema peticiji, ne nameravaju da odustanu ni od zahteva za isplatu devizne i dinarske štednje i novčane naknade za to što im nije bilo dozvoljeno učešće u privatizaciji kao drugim građanima Hrvatske. Prognani Srbi zahtevaju i reviziju presuda za ratne zločine donetih u odsustvu okrivljenih, pošteno i ujednačeno procesuiranje ratnih zločina i prestanak etnički motivisanih suđenja, a insistiraju i na brzom završetku procesa ekshumacije i identifikacije nestalih osoba. Predsednik Koalicije izbegličkih udruženja u Srbiji Miodrag Linta najavio je da će ovi dokumenti biti poslati i nadležnim organima Srbije, kao i vodećim ličnostima i predstavnicima Srba u Hrvatskoj od kojih očekuju da podrže i pomognu njihovu realizaciju. On je podsetio da je Hrvatska 30. juna ove godine dobila saglasnost od EU da otvori pregovaračko Poglavlje 23. o uspostavljanju evropskih standarda u oblasti pravosuđa i temeljnih ljudskih prava. „To je učinjeno, a da rešenje naših pitanja uopšte nije bilo predmet razgovora između Unije i Hrvatske“, istakao je Linta. On je ukazao da vlasti u Zagrebu procenjuju da će Poglavlje 23. biti zatvoreno u februaru ili martu, pregovori završeni u junu, a potom i potpisan ugovor o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji. „Time bi rešenje naših problema bilo svedeno na nulu“, rekao je on i objasnio da je cilj peticije i pisma o namerama da to spreči. Predsednik Asocijacije izbegličkih i drugih udruženja Milojko Budimir je ocenio da su srpski prognanici ponovo izigrani kada je otvoreno Poglavlje 23. o ljudskim pravima. On je naveo da vlasti u Zagrebu, sada planiraju novi rok od šest meseci u kome povratnici mogu podneti zahtev za stambeno zbrinjavanje. Podsetivši da su svi rokovi odavno probijeni, on je istakao da program zbrinjavanja ne može biti zamena za oduzeta stanarska prava, kuće i uzurpirana imanja i poručio: „Ne trebaju nama nikakvi novi rokovi, niti humanitarna pomoć, već samo da nam se vrati ono što je naše“. Srbima prognanim iz Hrvatske nezakonito je oduzeto oko 42.000 stanova, a vrednost njihove uništene, opljačkane i uzurpirane imovine procenjena je na oko 30 milijardi evra.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *