VIKILIKS I SRBIJA Poverljivo iz Beograda

Piše Nikola Vrzić

Zahvaljujući Vikiliksu počeli smo da saznajemo kakva je stvarna politika Beograda u pogledu nezavisnosti Kosova i učlanjenja Srbije u NATO, ko sve na našoj teritoriji traga za Ratkom Mladićem, i koji su čelnici Demokratske stranke po volji Sjedinjenim Američkim Državama, a koji to definitivno nisu

Može biti da se Dragan Šutanovac, srpski ministar odbrane, zadovoljno osmehnuo kada je pročitao kako na njegov lik i delo gleda američka ambasada u Beogradu. Možda se i Borisu Tadiću, predsedniku Srbije, dopalo to što se dopada Amerikancima, sve i ako ga nisu uporedili sa Džordžom Klunijem. Čini se da je čak i vlada Mirka Cvetkovića pronašla nešto pohvalno u oceni da ovde ne može biti vlade koja je više proevropska, ali, veliko je pitanje koliko je zadovoljstvo Srbija osetila kada je pročitala američke pohvale i videla zašto su dotični pohvaljeni. Ili nam je dovoljan razlog za zadovoljstvo to što smo konačno počeli da saznajemo kakva se zaista politika vodi za naš račun? Jer, kako to reče holandski ministar spoljnih poslova Maksim Ferhagen u poverljivom razgovoru sa svojim američkim kolegom, „srpski lideri jedno kažu u ličnim kontaktima, drugo međunarodnoj štampi, a treće sopstvenoj javnosti.“ Tajne su, zahvaljujući Vikiliksu i provaljenim depešama američkih diplomata, počele da izlaze na videlo i ništa tu Borisu Tadiću neće pomoći profesorsko objašnjenje da je to samo utisak diplomata, i da ne znači da je to što u depešama piše – istina…

FBI U BEOGRADU
Vikiliks je do sada objavio devet depeša odaslatih iz ambasade SAD u Beogradu; najavljeno ih je, ukupno, 994. Ipak, već i tih devet, uz još poneku gde se spominje Srbija, rečito su svedočanstvo o tajnim zaokretima srpske politike ka prihvatanju nezavisnosti Kosova, učlanjenju u NATO, agentima američkog FBI-a koji, izgleda, ipak vršljaju Srbijom u potrazi za Ratkom Mladićem. A sitne denuncijacije političkih protivnika samo su zgodni atributi u ovoj neveseloj priči o državi koja to prestaje da bude.
Jedno od važnijih otkrića sadržano je u belešci Stejt departmenta od 28. jula 2009. godine, sačinjenoj posle sastanka Hilari Klinton sa holandskim šefom diplomatije Maksimom Ferhagenom. Citiramo: „Ferhagen je pozdravio ponudu SAD da podeli povratne informacije od tima FBI za pronalaženje begunaca (FBI fugitive recovery team), poslatog u Beograd.“ Znači li ovo da je FBI, ipak, (bio) u Beogradu, na terenu, uprkos svim uveravanjima srpskih zvaničnika u suprotno, zaključno sa Rasimom Ljajićem, predsednikom Nacionalnog saveta za saradnju sa Haškim tribunalom, pre dvadesetak dana („Treba naglasiti da nam strane službe ne pomažu na terenu, već se ta saradnja ogleda u razmeni informacija.“) Situacija, istini za volju, nije baš sasvim jasna, pošto se u nekolicini kasnijih depeša spominju i FBI eksperti koji tek treba da dođu u Beograd, prostudiraju dosadašnju srpsku potragu  za haškim beguncima i daju svoje preporuke, dok se iz Ferhagenovih reči zaključuje da se FBI tim za pronalaženje begunaca već nalazi u glavnom gradu Srbije. Kako bilo, tek, izvesno je da je nivo infiltriranosti američkih agenata daleko viši od dozvoljenog u državi koja sebe smatra suverenom, a svodi se, kako tvrdi Ljajić, tek na „razmenu informacija“. Ovakva srpsko-američka bezbednosna saradnja, ogleda se u potpunoj srpskoj otvorenosti prema Amerikancima, navodi se u depeši od 22. oktobra 2008. godine i dogodila se zahvaljujući formiranju vlade Mirka Cvetkovića i promeni na čelu BIA.
Kako je bilo pre toga, svedoči depeša od 17. oktobra 2006. godine, u kojoj se tadašnji premijer Srbije Vojislav Koštunica oštro kritikuje što nije primenio, maltene, nijednu od 11 američkih preporuka za hvatanje Mladića. A šta je traženo? Posebnu pažnju  privlači (neispunjena) preporuka broj pet, gde je praktično zatraženo da se Srbija skine do gole kože, tj. da Vrhovni savet odbrane podeli informacije sadržane u tajnim brifinzima Vojno-bezbednosne agencije sa „američkim ambasadorom i odabranim ambasadorima EU“.
Kopernikanski obrt u srpsko-američkoj bezbednosnoj saradnji bio je propraćen i prilično neukusnim denunciranjima onih što nisu postupali po nalozima američke ambasade. Boris Tadić, tako, ambasadoru SAD za pitanja ratnih zločina Stivenu Rapu 16. oktobra 2009. godine, kaže da je „frustriran ulogom koju je Vojislav Koštunica imao u prikrivanju informacija o Mladiću od njega, Tadića. ‘Verujem da je prekršio naš zakon,’ rekao je, ‘i kada Mladić bude uhapšen, to ćemo dokazati.’“ Siniša Važić, predsednik Veća za ratne zločine, žali se pak američkoj ambasadi na ministra policije Dragana Jočića, tvrdeći da „nije postupao transparentno, ometajući prethodne slučajeve“, dok neimenovani „bliski savetnik Ivice Dačića“ priča kako je Rade Bulatović, bivši direktor BIA, informaciju o Radovanu Karadžiću imao šest meseci pre formiranja nove vlade ali nije reagovao, a kad se vlada promenila otkrio je tu informaciju tražeći zauzvrat ambasadorsko mesto, tobož’ u Siriji…

SRBIJA I NATO
Zahvaljujući Vikiliksovim depešama počinjemo da shvatamo i da smo malkice obmanuti po pitanju (ne)ulaska Srbije u NATO. Ponajpre, saznajemo da nije sasvim tačno ono što je, pored ostalih, i ministar vojni (onoga što je od vojske ostalo) Dragan Šutanovac više puta ponovio, da nas „iz NATO niko nije pozvao“. Beleška od 29. jula 2009. godine, analizira efekte posete potpredsednika SAD Džozefa Bajdena Beogradu i svedoči suprotno: „Potpredsednikova poruka da Sjedinjene Države žele da Srbija razmotri pristupanje NATO-u, ali da neće forsirati to pitanje zbog uticaja NATO intervencije 1999. godine, bila je dobro prihvaćena…“ U ovom je izveštaju, inače, sadržana i Šutanovčeva karakteristika: reč je o „reformski orijentisanom zagovorniku saradnje sa NATO-om“, kome je „dodatni kredibilitet i težinu u procesu formiranja politike“ dala i Bajdenova odluka da se s njim sastane nasamo.
Kakav je predsednikov stav o pristupanju Srbije NATO-u? Javno: „Politika učlanjenja u NATO u narednom periodu nije realistična“, „Videćemo da li ćemo imati i naredne korake prema NATO. To sada uopšte nije tema“… Čitajući depešu od 5. februara 2010. godine – razgovor ambasadorke Meri Vorlik sa predsednikovim savetnikom za spoljnu politiku Jovanom Ratkovićem – ovi nedorečeni stavovi postaju mnogo jasniji. „Tadić veruje da Srbija ne može da ostane izvan NATO-a zauvek, ali to ne govori često zbog političke osetljivosti tog pitanja,“ navodi se u depeši, i nabrajaju dosad učinjeni koraci predsednika i njegove države na svom atlantskom putu.
Kosovska politika Beograda još jedno je od pitanja koja nam postaju sve jasnija posle Vikiliksovih otkrića. Prošle nedelje smo, podsećamo, saznali da ćemo – pre eventualnog ulaska u Evropsku uniju – i definitivno morati da priznamo nezavisnost Kosova pošto „EU ne želi novi Kipar“. Američke depeše iz Beograda, objavljene proteklih dana, upotpunjuju obrise politike vođene iza leđa javnosti.

PRAGMATIČNI TADIĆ
Depeša od 12. januara ove godine, još jednom je pokazala da nema i Kosova i EU. „Put Srbije u EU ostaće zamršen bez poznatih i priznatih granica između Srbije i Kosova,“ navodi se, i dodaje da se mora znati „gde Srbija prestaje a Kosovo počinje, zadržavajući sadašnji teritorijalni integritet Kosova“. Od Tadića, koji je „svestan da je EU nevoljna da prihvati novu državu nalik na Kipar“, traži se da se drži evropskog puta i ne poteže nove razgovore o statusu Kosova, pri čemu se pravi jasna razlika između, Amerikancima dopadljive, „realistične i pragmatične“ politike Tadića i njegovog tima, i mnogo oštrije, „tvrdoglave i nekonstruktivne“ politike sprovođene od strane šefa diplomatije Vuka Jeremića. Januarska američka predviđanja srpske kosovske politike, pošto Međunarodni sud pravde bude izneo svoje mišljenje, potcrtavaju ovu razliku između Tadića i Jeremića: „Predsednik Boris Tadić i njegov tim čine se voljnim da poštuju naš, i savet EU, i tiho prihvate bilo koji ishod, istovremeno pomerajući Srbiju ka evropskim integracijama. Nasuprot tome, ministar spoljnih poslova Vuk Jeremić planira novu diplomatsku ofanzivu oko Kosova.“
Na šta se svodi Tadićeva „pragmatična“ politika? Otkriva nam se to u depeši od 5. februara 2010. godine, gde se prenosi i ono što je savetnik Ratković rekao britanskom ambasadoru. Navedene su tri opcije koje Beograd (Tadić) razmatra. „Opcija A: izvesno razumevanje veće srpske uloge na severu i nad pet manastira na jugu, u tom slučaju bi Beograd ‘prihvatio’ (accept) ali ne i priznao Kosovo; Opcija B: podela; Opcija C: Srbija bira između Kosova i EU. Opcija A najpribližnije opisuje ideje koje je Beograd najspremniji da istraži.“
Srbija prihvata nezavisnost Kosova; ulazak u NATO je samo pitanje vremena, ma šta građani Srbije o tome mislili; srpske bezbednosne službe potpuno su otvorene prema američkim, pod izgovorom potere za Ratkom Mladićem… A šta ćemo tek saznati dok bude objavljeno i preostalih 99 odsto izveštaja ambasade SAD u Beogradu?

20 коментара

  1. Treba izdrzati jos malo. Za neku godinu propagatori ideje ” Evropa nema alternativu” morace svoju floskulu da promene u cinjenicu ” alternative nema, od Evrope nije nista ostalo.

  2. Da vidimo ko su žene naših Vikiliks junaka.
    Tanja, Borisova žena je hrvatske nacionalnosti kao i majka mu.
    Imao je taj i ženu Veselinku koju je sominjao njegov doktor Lalović.
    Eво шта каже прим. др. Лаловић

    Moj pok. kolega Jovan Raskovic jednom je rekao da su „Srbi lud narod”. Umnogome je bio u pravu. Srbi su naime jedini narod koji je operisan od realnosti . Pogledajmo cinjenice:

    1. Boris Tadic je bio jedno vrijeme i moj pacijent (uglavnom ga je lijecila majka Nevenka, koja je takođe psihijatar). Boris ima naglasene psihopatske osobine, karakterno je deformisana licnost, hereditarno opterecen. Da ne ulazim u dublju medicinsku analizu i genezu Borisovog mentalnog poremecaja (još kao student zloupotrebljavao je alkohol i droge), uglavnom, njemu je bila prepisana, za to vrijeme izuzetno dobra terapija: akineton 2X1, moditen 2X1, prazine 3X1, tako da je bolest jedno vrijeme bila pod kontrolom

    2. Boris Tadic tuce svoju ženu. 99% psihopata i agresivnih shizofrenicara to radi, i to nije nikakvo iznenadjenje s medicinskog gledista. To se apsolutno nije moglo zatajiti jer postoje brojni svjedoci.

    3. Boris Tadic je rekosmo hereditarno opterecen. S jedne strane jak ustaški uticaj majke (Nevenka roj. Francetic, u bliskom srodstvu sa Jurom Franceticem, vodjom hrvatske crne ustaške legije, znaci najkrvolocnijem među ustašama). S druge strane submisivan otac, takođe hereditarno opterecen, pola Jevrej, pola Srbin, raspolucena licnost, ili kako se to danas modernije kaže: hrišćanski cionista.

    4. Boris Tadic je preko vatikansko-cionistickih veza svojih roditelja zavrbovan da radi za americki ciu. Razlog zašto to nije uradjeno mnogo ranije je Borisova mentalna bolest kojom je naročito bila pogodjena njegova majka Nevenka, psihijatar.

    5. Boris Tadic unistio je sve od oruzja Vojske Jugoslavije, do čega se mogao docepati. Prakticno njegovi radni dani kao ministra bili su posveceni iskljucivo unistenju oruzja, pogotovo raketa tipa Strela kojima su se nasi generali uspjesno odupirali napadima Nato-a (Nato je morao da napada sa visina većih od 15km zbog toga). Kad nije unistavao oruzje Boris je ili jeo, ili spavao (ili tukao ženu Veselinku)

    6. Po svom izdajnickom mentalitetu (direktna posljedica karakterne deformacije koja se javlja kod svakog dusevnog bolesnika) Tadic nadmasuje 10-ostruko svog bivšeg mentora Zorana Djindjica. Ja kao psihijatar mogu da vam kažem da je Boris Tadic covjek spreman na sve. Ja bih čak isao dotle da kažem, tacnije tvrdim:

    što se tiče mentalnog sklopa, između Jure Francetica i Borisa Tadica NEMA APSOLUTNO NIKAKVE RAZLIKE

    prim. dr. Lalovic

    Šutanovac ima suprugu koja je kosmopolita i ima mučnine ako neko spomene Mrčajevce.

    Jeremić ima suprugu Natašu koja verovatno voli svoj narod sudeći po dosadašnjem njegovom radu.

    Doviđenja do oslobođenja!

  3. Љубомор

    И без Вилкинсових депеша знао је свко ко је желио знати о чему се ради на српској “политичкој естради”. Колико пута чусмо речи: издаја, издајници, продане душе, криминалци, дрогераши, србомрсци, бахати глупаци, … ишта још не. Све то налази се у штампи (док Борис не уведе “демократске” забране), затим са скупштинске говорнице све то се могло чути. И шта “ујео вук магарца”.
    Међутим, ако је тачно ово у кометару бр 2, што је језиво. Зашто се то крије. За спас Србије било би делотворније објављивати документа о здраственом стању “цара” него све депеше које се очекују. Таквог болеснина на власти неби сачувала ни ЦИА, ни Клинтонка, нити Обама, пустили би га низ воду.

  4. ZASTO dr. LALOVIC NE POSALJE OVE NALAZE NEKOM, AKO IMA ODGOVORNOG, DA OSTRANI OVOG MONSTRUMA, DOK NIJE UNISTIO SVE…, A PECAT, ZASTO NE ISTRAZI STANJE OVOG MONSTRUMA I PREZENTIRA SRBIJI DA VIDI KO JE NA CELU NJE I KOME SE TAJ JADNI NAROD POVERIO? OVE INFORMACIJE I VISE KRUZE NA INTERNETU, A STA DALJE?….

  5. Овај текст и не читам из разлога што ми је као читаоцу који је пратијо догађаје од првих каменица у Приштини, вежби НАТ-о пакта у Албанији , средином осамдесетих. Онда, све оне политичке игре које су се дешавале по бившим републикама, тако да су сва дешавања од деведесетих па на овамо управо сва дешавања из осамдесетих. Дали би се ишта дешавало у бившој држави да то нису желели прво Немачка а затим Америка са својим савезницима… Сигурно неби, већ је Немачка хтела да искористи стратешке сукобе између два блока, што је и учинила, тако кад је осетила да ће успети, препустила је то Америци, што је и она искористила за своје стратешке циљеве, што се надам да јој неће успети. Стога је Америка морала да нађе себи подобне људе од којих ће она направити политичаре који ће јој урадити добар део посла. Немачка јој је понудила Џинђића који је својом причом почео да уноси смутњу међу обичне људе који нису имали никакву преставу шта стоји из његове приче, што овдашњи политичари нису могли баш да спрече, и настајање којекаквих невладиних орканизација који су били део политичке смутње. Заправо искоришћена је српска неслога да би Америка дошла до свог циља. Наравно да за такве стратешке циљеве су потребни сви они који су нестабилних карактерних особима, а притом су још несазреле личности који неумеју да расуђују у општем интересу једне државе. Таква поводљивост се само налази у млађим људима не формиране личности… Управо такве личности ко што је бијо Џинђић, Тадић и сви остали који мисле да је политика такав посао од којег се задовољавају све личне потребе са личним престижем на друштвеној лествици, а притом да се занемари сопствена политичка одговорнос. Чини ми се да међу нама у нашем друштву, ако се тако може рећи, није сазрело да се политичар одговорно односи према држави у општем интересу ма на ком се он положају налазијо. Надам се да ће после свих ових година људи почети да размишљају на други начин, ваљда су до сада видели какве то политичаре имамо, какви то политичари морају бити да би се бавили таквим послом, да би нам било боље. Исто тако се надам да ћемо престати да завидимо бољима и способнијима од нас смих, ваљда ако имамо бољег поред себе, требало би и нама онда да буде боље. Што би онда било свима нама добро…

  6. Sve se to vec znalo, pitanje je jedino, kako cemo sada, da udarimo ili da cutimo i dalje?

    • pa rodoljubivi srpski narode oslobodimo se tadiceve demokratije/sutanovca,boze derikoze,djilasa,cede jovanovica,matica b92,lista politika,ostojica,jahaca popova ,dinkica,veroljuba iz kragujevca,vuka draskovica i njegove dane,branislava lecica,svilanovica,senica,nenada canka,b.pajtica i ostalih izroda i tek onda mozemo da racunamo na bolje sutra,za nas i nasu decu
      zato dignimo glas protiv ovih propasnika ,jer ako oni ostanu postenom coveku je K R A J.

  7. hm, hmm..*gardisto*…*jedan probo pa se…hm, hmm*..1941 i 1991…??

    Svojim odredima je 20. decembra naložio: 4) Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata.
    Dakle, u prevodu:
    1. Rat kao svetska borba protiv naci-fašizma nas uopšte ne zanima. Zanimaju nas unutrašnja pitanja.
    2. I to, preciznije: etničko čišćenje, genocid i istrebljenje neistomišljenika.
    Što je Dragiša Vasić jasno formulisao aprila 1942: “Vi ste tamo kazali: ako se reši pitanje komunista i pomoć stigne blagovremeno bilo bi snage (da bi se “mogao se prosto istrebiti jedan dobar deo svega neželjenog stanovništva”).”
    Ovde se, dakle, pre svega, postavlja pitanje komunista.

    Ovakva strategija rezultirala je poznatim četničkim modusom operandi: što manje borbe, što više “ručnog rada” na etničkom i ideološkom “čišćenju”.

    Ništa od ovoga nije sporno. Sve to možete pročitati i kod ravnogorskih istoričara, poput Koste Nikolića.

    Međutim, kao što nam je dobro poznato, mešavina paranoje i gluposti uvela nas je pre 20 godina u novu rundu provođenja ravnogorskog programa.
    U novi krug fašističkog bezumlja.
    (Naravno, i među Hrvatima se epidemija glancanja i isticanja fašističkih simbola i ideja rasplamsala istim žarom.)
    Za tu priliku trebalo nam je samo malo:

    Da Zlo proglasimo Dobrim.
    Odnosno, da masovno etničko i ideološko čišćenje – odnosno fašizam – proglasimo antifašizmom.

    Naravno, kad postoji potreba, uvek će se pronaći onaj ko će je ispuniti.
    I tako, dobro nam ide, u tom smeru, već dobrih 20 godina.

    Jedan od najrevnosnijih glasnogovornika ovog novogovora i novomisli, Miloslav Samardžić, izvoleo nas je počastiti svojom redovnom dozom mentalnih i činjeničkih perverzija.
    Ovog puta, pljunuo je na nevine žrtve u Vraniću.

  8. Suznju, borbe za slobodu i goli zivot, u tamnici *prijehala*je tuzba Ive Josipovica, za granatiranje Zagreba, valjda 35. godina tamnovanja, nije dovoljno…*da se pomirimo*…* i izljubimo u bijela lica*..i pomirimo…??

  9. Lune odi piši u Nacional ili Globus ne truj srpsku omladinu .

  10. Jel ono neki visoki americki oficir na Kosovo i Metohiji rece .MI imao ljude u Srbiji rasporedjeni po raznim institucijama i naglasio da u vojsci i policiji imaju poverljive ljude .Kako je krenulo iz dana u dan sve sam sklon da poverujem u ovu pricu.

  11. Monstrum u liku borisa tadića odlučio je da zada završni-smrtni udarac srpskoj državi i narodu. Mnogi od nas su to znali od dolaska ovog ustaškog krvnika na državne funkcije. Prvo je uništio vojsku kao ministar vojni, a sada uništava celu naciju. U Vladu je uveo sve same izdajnike: Vuka Draškovića, Dinkića, Čanka…a raznim ucenama uspeo je da u izdajnike prevede Dačića. Tomu Nikolića su zavrbovale strane službe tako da je on zlatna rezerva Borisu Tadiću. Ostao je samo Voja Koštunica kao poslednji bedem odbrane srpstva i zato je krenula hajka na njega. Pakovanje Voji se toliko ubrzalo da je pitanje dana kada će ga uhapsiti. Radikali, kao nesumnjive patriote nemaju snagu da bilo šta učine. Ako bi se vratio Šešelj iz Haga to bi već bila inicijalna kapisla da Narod masovno izađe na ulice i silom zbaci ove veleizdajnike. Ali, čisto sumnjam da će ga živog pustiti iz Haga.
    Scenario je pri kraju i ako nešto radikalno ne preduzmemo, odosmo svi u…

  12. *baba Julka*..necu da *odim* da se mesam u *poslove susjedne lijepe moje*..koje se ne odricem…, njenoga dela, kao sto su to uradili i rade* veci srbi i pravoslavci* od mene.. Milan Martic je suzanj…toliko valjda znas…!!

  13. Da Boris Tadić ima mentalno bolesne istomišljenike izgubljenog kompasa ili bolje reći mazohističko-autošovinističkog genetskog koda, pokazuje nam ovaj “nesrećni” Lune. Njegovo oglašavanje povodom ovoga teksta umnogome se podudara sa stavovima Đorđa “Budalaševića”. Pa se sad prosto pitam odkud takav poremećaj kod dotičnog Luneta. Stavljati u isti koš četnički ravnogorski pokret sa fašističkim ustaškim degenericima je u najmanju ruku bolest zvana šizofrenija. A s’ druge strane komunisti bezbožnički odpadnici su po ovom autošovinisti bili svjetla tačka antifašističkog otpora. Pa ta izmišljena i frizirana istorija više ne prolazi ni u Kini. Provjereni srbomrzac Josip Broz nikada nije došao i poklonio se sjenama Jasenovca. Pa isti taj provjereni srbomrzac je u 1.sv.ratu bio Hitlerov saborac i zajedno su jurišali na Srbiju i borili se protiv provjerenog rodoljuba-solunca Draže Mihailovića. Pa je isto to komunističko smeće dovuko svoje vašljivo dupe u bijele dvore kraljevske porodice Karađorđević, potomaka našeg legendarnog i velikog vožda Karađorđa, čovjeka koji je digao ustanak da oslobodi srpski rod od 500 godišnjeg tamnovanja i robovanja. Pa je Joška 90% reparacija od Njemačke usmjeravao u Sloveniju, i pazi ironije u hrvatska sela i gradove istim onim dželatima koji su kalali Srbe po NDH-a (pročitati studije Laza M. Kostića). Pa ako je Draža bio kolaboracionista, zašto mu je Hitler ucijenio glavu na 100000 rajhs maraka?
    Ako je bio kolaboracionista, zašto mu je predsjednik zemlje koja je bila jedna od glavnih osnivača Ninberškog suda u kojem je suđeno nacistima, posthumno dodjelio najsjajnije odlikovanje(mislim na Harija Trumana predsjednika SAD koji je odlikovao Dražu legijom časti). Isto tako je uradio francuski veliki antifašista De Gol. Pa ako su ravnogorci, pokret sa fašističkim programom, kako to onda da su u zemljama koje su pobjedile Hitlera legalno registrovane organizacije, a ustaše se s druge strane kriju iza udruženja filatelista. A da su četnici bili jedini pokret na Balkanu koji se borio protiv Hitlerove vojske svjedoči i “Ratni dnevnik Vermahta” pa ti preporučujem da to pročitaš. A o bolesti škutora hrvata, degenerisanih fašista ustaša, srdačno ti preporučujem zlata vrijednu knjigu “Magnum krimen” koju je napisao Viktor Novak-hrvatski sveštenik koji je dugo godina radio u Vatikanskom arhivu.
    E pa Lune ako te i ovo ne dozove pameti onda ti je jedina nada doktor Lalović.

  14. Video snimak intervjua Pjer Mari Galoa
    Danas se srecemo na jednu veoma tuznu godisnjicu,10 god. od 1999 godine kada je zapadna demokratija predvodjena Nemackom, Engleskom, SAD-om, Francuskom, bombardovala zemlju Jugoslaviju, grubo krseci medjunaeodno pravo , povelju UN, Helsinski akt i odredbe o nepovredivosti granica, kada je mimo odluke Saveta bezbednosti i bez konsultacija sopstvenih parlamenata usla u rat. Ukratko, ova serija nasilja nad medjunarodnim pravom, istinska je crna tacka moralnosti zapadnih zemalja koje su se ponele na nacin kako se ponasaju autokratije koje prevazilaze sopstvenog poslodavca. Treba reci da je rasturanje Jugoslavije bila dugo planirana operacija u Nemackoj. Nije se radilo samo o tome da treba sacekati odlazak Tita 1980 godine, nego I pripremiti period posle koristeci se njegovim odlaskom, dislocirati teritorije za koje je Nemacka smatrala da nisu nacionalne vec teritorije sastavljene od razlicitih etnickih grupa I religija. Naravno, Nemacka je bila vrlo zainteresovana za dobijanje podrske za nameravano cepanje teritorija. Dogodilo se da sam indirektno bio umesan u tok tih razgovora, na taj nacin sto sam redovno prisustvovao skupovima Zozefa Strausa, ministra odbrane Nemacke a kasnije ministra finansija, koji su se gtodine 1976 i 1977 redovno odrzavali u Nemackoj, na maloj farmi u okolini Minhena. Razgovori su obicno trajali 2, 3 dana, okupljali desetak licnosti i bavili se pitanjima svetske situacije. Tu su bili predstavnik Britanije Brajan Krouzi, predstavnik Spanije bivsi ministar Sancez Beja, predstavnik Vatikana advokat Pol Viole. Ja sam bio predstavnik Francuske.Pricalo se o svemu i svacemu puna 2 dana. Ostali su mi u snaznom secanju ti razgovori u kojima su moji susedi Nemci gledali na Jugoslaviju kao bezivotnu i smatrali da se treba pripremiti, posle Titove smrti, na sprovodjenje drugacije teritorijalne organizacije. Nemci, inace veoma dobri geopoliticari, posebnu osetljivost po tom pitanju pokazivali su, po mom misljenju, iz sledecih razloga: -PRVO, zelja Nemacke strane da se osveti Srbima koji su tokom Prvog i Drugog svetskog rata bili na strani saveznika protiv Nemacke. Osim toga, Srbi su 1941 godine predvodjeni Mihailovicem a kasnije I Titom, uspeli da zadrze vise Nemackih divizija, inace veoma potrebnih najpre za front Moskve a potom I Lenjingrada. Dakle Berlin, tada je to bio Bon, smatrao je da je srpski otpor doprineo da Nemacka izgubi svetske ratove. Trebalo je kazniti narod. –DRUGO, druga Nemacka ideja bila je nagraditi Hrvate I muslimane, koji su se tokom rata pridruzili Nemackoj i zauzeli odredjene pozicije tokom rata u Francuskoj, zahvaliti im se jer su prisli opciji Nemacke. Dakle favorizovati Hrvate I bosanske muslimane. –TRECE, treca Nemacka ideja, bila je ulazak Hrvatske I Slovenije u ekonomsku zonu EU kojom je tada predsedavala Nemacka. Na taj nacin osigurale bi se mogucnosti ostvarivanja Nemackih interesa na Dalmatinskoj obali i tako se pribliziti Mediteranu.
    Ovim razlozima treba dodati i uverenost Nemacke u Americku intervenciju obzirom na vazna komandna mesta u NATO-u. Vojnim recnikom govoreci, bio je to dobar posao u pripremi. To su po mom misljenju, bili motivi koji su uticali na Nemacku da odigra tu ulogu. Trebalo je takodje uvesti Ameriku I Francusku , opet netacno, ali je izvanredno posluzilo kao predtekst za pocetak bombardovanja. Preci u akciju bombardovati tu nesrecnu zemlju podrazumevajuci i njeno civilno stanovnistvo, upotrebiti osiromaseni uranijum ne vodeci racuna o drasticnim posledicama takvih operacija, ukratko, uciniti da narod dugorocno strada. Ceo taj sistem izvodjen je u isplaniranim delovima. –PRVO, izrazito lose tretirati narod okrivljen za zlocine. –DRUGO, unistiti ekonomske resurse zemlje I tako smanjiti snagu volje otpora, sto se I dogodilo. -TRECE, bombardovati ekonomski aparat zemlje na nacin da se kasnije tesko konsoliduje. –CETVRTO, okupirati zemlju totalno sto je predvidjeno Rambujeom, i jedanput na licu mesta, profitirajuci bedu u koju je narod gurnut, odrediti politicke vodje koje ce biti naklonjene kursu agresora. Ovaj sistem sastavljen od 4 dela, sproveden je jedan za drugim, prouceno, intelegentno, a neki njegovi delovi sprovodjeni su i u Iraku. Moze se reci da je Balkan za Amerikance bio jedna lekcija strtegije za Irak. Kao sto je poznato, sve to u Iraku zavrsilo se bombardovanjem, torturom, povredama, zatvorima i losim tretmanom, svim onim sa cime se u odredjenoj meri eksperimentisalo na Balkanu, sve to u korist Zapada koji se u oba slucaja poneo autokratski spasiti jednog guranjem drugog. To je operacija koja me je duboko sokirala, jer je bila vrsta modela uzemljenog u javnom mnjenju, koje je moglo da apsorbuje svu tu kolicinu dezinformacija sto je veoma zabrinjavajuce jer dozvoljava sve buduce moguce ekcese razlicite prirode. Danas se osvrcemo na jednu tuznu deceniju tokom koje su evropljani pokazali da su spremni na medjusobno ubijanje, s jedne strane podstaknuti i pod okriljem siroke inicijative Nemacke koja se na mah ujedinila ’90-te i ‘91godine posle rasturanja Sovjetskog Saveza i koja nije nasla drugo resenje nego da pokrene taj famozni rat. Uostalom, 1999 godine, posle Deejtonskog sporazuma i svakako posle odbijanja gospodina Milosevica Plan B kojim je bila predvidjena NATO okupacija Srpskih teritorija u jednom nelegitimnom vremenskom period koji je okupatoru ponudio sve olaksice, aerodrome, puteve , zeleznicu i sve to besplatno sto je Milosevic odbio iako ga je to uvuklo u komendiju Rambuje, koja se zavrsila bombardovanjem. Tuzna epoha, tuzan period na koji se danas osvrcemo sa velikom tugom, jer je zapadni svet pokazao da je sposoban za ciste pervezije da bi odgovorio jednoj Nemackoj opsesiji koja je ponistila sve sto je ostalo od Versajskog sporazuma i Trijanona, sto znaci, najpre Jugoslavija a zatim Cehoslovacka sto se i dogodilo, kako bi Nemacka izbrisala teritorijalne i politicke organizacije koje je obelezila pobeda Saveznika, na nacin da od istog ne ostane nista. I Francuska se svakako tome pridruzena, sto je dozvolila gospodinu Kolu da izjavi da je Dejtonski sporazum i svakako ono sto je usledilo, velika pobeda za Nemacku. Na tom je gospodin Miteran mogao da doda, pod uslovom da je razumeo a sto nije bio slucaj, da je to velika greska za Francusku. Velika materijalna greska sa nestankom Jugoslavije, nestankom tragova vojnih pobeda skupo osvojenih, masakrom I zrtvovanjem laznih operacija na nacin kako bi se opravdale operacije koje se nisu smele dogoditi nikako i ni u jednom slucaju. Zapadnjaci su se u ovom slucaju pokazali puni neprincipijelnosti sto me je iznenadilo jer to nisam ocekivao od strane tvoraca koncepcije pravu coveka, od Francuske i Engleske pa i Nemacke. Ali stari demon, posebno blagosiljan Nemackom iskocio je, krenuo ka aktuelnom haosu koji postoji na tim teritorijama, bilo da se radi o Republici Srpskoj, bilo da se radi o Kosovu, Kosovu naravno, izvornom srcu Srbije, gde je samo za kratko vreme od strane muslimana unisteno desetine i desetine remek dela religiozne umetnosti Srpskog naroda sto je u sustini masakriranje Srpskog naroda, na isti nacin kako bi se masakrirao Francuski unistavanjem doline Loare I njenih zamkova ili Il De fransa. Dakle zivimo veoma tuzan period i neznam kako cemo moralno iz njega izaci. U svakom slucaju dali smo dokaz nase dvolicnosi. To nam ne sluzi na cast

  15. molim vas ne dirajte mi Vuka Draškovića,on je veliki ,,SRBIN,,pričaju mi njegove komšije iz sela da mu je otac posle 2 svetskog rata čak i na psa vezao ikonu svetog Vasilije, verovatno da bi i psa uveo u crkvu,al zato je sin veliki ravnogorac, to je odlika svakog ,,časnog,,srbina ako tata ne uspe u ovoj partiji ja ću drugačije i uspet ću,ali!!!

    • Vuk draskovic je ucenjen od CIE i sada radi na rasturanju srpskog bica zajednop sa danom ,cedom,cankom,maticem/b92.ostojicem ,dinkicem(samo preko mene mrtvoga ce rusi dobiti NIS,naf ind,srb<izjava Mladjana dinkica.zapis VIKILIKS.Zato srpski narode pamet u glavu sa ovim zutim i vukom i ostalim bitangama nema nam nista osim totalne propasti.1945 posle II SV rata manje je bilo srba na kazanu nego danas 2012.godine pa zar je to ta zapadna demokratijai EU nema alternativu i to je tih 200.000 novih radnih mesta.od 5 oktobra do danas nad srpskim narodom je izvrsen genocid,pogledajte samo malo pa ce te sami videti .
      Oslobodimo se bitangi djilasa /cede ,canka,pajtica/draskovica ,maticab92 ,sutanovca,svilanovica,lecica,pesicke,labusa,ostojica,vuka draskovica,jahaca popova,koraca,nevladinih organizacija i tek onda mozemo da racunama oa ce doci bolji dani.
      S verom u boga i pobedu na izborima patriotskim strankama bez obzira o kokoj je rec.

  16. Srbija je teritorijalno mala ali je narod velik.

  17. Ljudi nema veze svako moze da radi sta zeli i misli da je to dobro ali brzo dolazi kraj balade o covecanstvu.

  18. Nas su lagali ceo zivot nikom neverujte jedino u sv.Savu on je kljuc nase tragedije zato su tita proglasili sinom svih naroda zapamtite to ko pre shvati sporije ce propasti…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *