Piše Ratko Dmitrović
Ima li kod Prvog Srbina osećanja krivice zbog učešća njegovog oca u donošenju dokumenta koji je na savršen način oslikao stanje u Jugoslaviji 1986. godine i koliko to eventualno osećanje utiče na današnju službenu politiku Srbije prema Hrvatskoj
Ako me pamćenje dobro služi bilo je to prvih dana aprila 1990. godine. Nacionalne strasti u Hrvatskoj bujale su što otvoreno što ispod žita, predizborna kampanja za prve višestranačke izbore (30. maja) razbuktavala se i stvarala okvire iz kojih će, već sredinom leta te godine, Hrvati i Srbi izaći duboko podeljeni. Duh endehazije i ustaštva pojavljivao se na različitim mestima i formama širom Hrvatske.
Jednog od tih, rekoh, aprilskih dana sedeo sam u restoranu „Kornati“, u centru Zagreba, u društvu gde smo bili pola-pola; dvojica Hrvata, od kojih je jedan univerzitetski profesor, Šegvić, ako se ne varam, a na mojoj strani, samo u nacionalnom smislu, bio je jedan zagrebački Srbin, poreklom iz Dalmacije. Teme razgovora, naravno, političke: Hoće li se Jugoslavija raspasti, ima li Hrvatska pravo na samostalnost, zbog čega su Srbi uplašeni, šta to radi Milošević…?
PRAVO NA SAMOOPREDELJENJE
Pre toga objavio sam u „NIN-u“ tekst (najavljen na naslovnoj strani kao tema broja) čija se suština svodila na konstataciju da će se, u slučaju pobede HDZ-a na predstojećim izborima, na prostoru Hrvatske, gde su Srbi u većini, roditi država pod imenom Krajina. Taj tekst bio je povod okupljanja u „Kornatima“ pošto je profesor Šegvić, zaista nisam siguran da li se tako prezivao, inače poznanik Srbina iz Dalmacije, tražio da se nađe i porazgovara sa čovekom koji spominje nekakvu državu Krajinu.
Hrvati započnu razgovor sve nešto u rukavicama; te demokratija, te evropske integracije, pa pravo naroda na samoopredeljenje…Srbin iz Dalmacije, bežeći od otvorenog izjašnjavanja na čijoj je strani, priču prebacuje na neophodnost suživota dva naroda. Posle drugog pića jedan od one dvojice Hrvata ubaci u priču Memorandum SANU kao, verovao je, ključni argument da je Srbija kriva za političku krizu, da srpski akademici stoje iza Miloševića u projektu „Velika Srbija“ i da je sve to u Memorandumu.
Pitam, jeste li vi čitali Memorandum? On se nešto meškolji, kao, zna on dobro šta tamo piše, „to svi znaju, objavljeno je u novinama“…i taman kada je bio zreo da prizna da tekst Memoranduma nikada nije ni video, oglasi se onaj profesor: Ja sam čitao Memorandum. I šta je tamo sporno, šta nije tačno? -pitam.
Uglavnom je sve tačno, odgovara Šegvić, na zaprepašćenje onog koji je upravo zaćutao. A gde je onda problem, profesore-rekoh. Problem je mladiću (tada sam imao 32 godine, a on blizu 60) što srpski akademici ne shvataju da zajednička država zvana Jugoslavija može da postoji samo u onom obliku koji se njima ne sviđa i kritikuju ga.
Tu se moj Srbin, poreklom iz Dalmacije, preseli na stranu Hrvata i počne da kritikuje Memorandum, na tezi da je taj dokument u nekim elementima racionalan ali se, u onom delu gde se spominje Hrvatska i Srbi u Hrvatskoj, preduboko ide u prošlost a to, bio je rezolutan moj sunarodnik, dobra doneti neće.
USTAŠKI NASTROJENI
Od tada je evo prošlo dvadeset godina. Ne znam gde su ti ljudi danas, jesu li živi, ali znam da nijedan Hrvat, od Tuđmana do Puhovskog, za sve ovo vreme, u svakoj priči o raspadu bivše zajedničke države nije propustio da spomene Memorandum SANU. To je opšte mesto, pitanje na kojem među Hrvatima – bili oni socijalisti, liberali, ustaški nastrojeni – nema razilaženja, suprotnog mišljenja.
Za vreme ovogodišnjih novembarskih sećanja na pad Vukovara u tom gradu, u Zagrebu, Splitu, Osijeku, oglašavali su se razni tipovi; od dragovoljaca, preko analitičara, novinara, ministara, pa sve do Jadranke Kosor i Ive Josipovića. Niko od njih nije propustio da spomene dve u Hrvatskoj neupitne postavke: Memorandum SANU i agresiju na Hrvatsku. To su dogme u koje se ne dira. O ovome u Hrvatskoj nema rasprave; „Memorandum je pripremio raspad Jugoslavije, a Srbija je napala Hrvatsku, shodno planu iznetom u Memorandumu“.
Memorandum SANU (napisan 1986. godine, nikada nije postao službeni dokument Akademije) najpre su ocrnili Srbi, srpski komunisti u Beogradu, tražeći obračun sa akademicima, autorima teksta. To za srpske komuniste nije iznenađenje, njima je uvek prioritet borba protiv svega što ima srpski predznak i prizvuk, ali da to ovoga puta ipak ostavimo po strani i podsetimo se šta to piše u Memorandumu SANU, što je tada bilo i danas je bolno za hrvatsku politiku.
Pre svega autori Memoranduma konstatuju da je prema popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj živelo 543.795 Srba, ili 14, 48 odsto. Na popisu 1981. godine njihov broj se smanjio na 531.502. Šta se to dogodilo da u mirnodopsko vreme, kada je Jugoslavija beležila snažan ekonomski rast i razvoj, opadne broj Srba u Hrvatskoj? Autori Memoranduma kao razlog spominju nerazvijenost područja Like, Korduna i Banije, na kojima su Srbi apsolutna većina, a skoro da i nema značajnijih ulaganja države, što za posledicu ima migraciju Srba prema Srbiji. Dodaje se da su u drugim delovima Hrvatske, gde su manjinska populacija, Srbi izloženi asimilaciji koja se provodi rafinirano i vrlo delotvorno.
Tome je, kaže se u Memorandumu, prethodila administrativna zabrana svih srpskih udruženja i kulturnih ustanova u Hrvatskoj, sa bogatom tradicijom iz vremena Austro-Ugarske i međuratne Jugoslavije.
U Narodnooslobodilačkoj borbi – stoji dalje u Memorandumu – i neposredno po njenom okončanju, nacionalni život Srba u Hrvatskoj intenzivno se razvijao u posebnim političkim, kulturnim i obrazovnim institucijama. Tako je odlukom Izvršnog odbora ZAVNOH-a, od 10. novembra 1943. godine najpre osnovan, a 12. januara 1944. godine u oslobođenom Otočcu i konstituisan Srpski klub vijećnika ZAVNOH-a kao nacionalno i političko vodstvo srpskog naroda u Hrvatskoj. Po okončanju rata, na inicijativu Srpskog kluba, 30. septembra 1945. godine, u Zagrebu je održan Prvi kongres Srba u Hrvatskoj, na kojem je preko 30.000 učesnika obrazovalo Glavni odbor Srba u Hrvatskoj kao „široku političku organizaciju jedinstvenog srpskog naroda u Hrvatskoj“- stoji u Memorandumu.
SRAMNO ĆUTANJE
Na osnovama ovih političkih tela Srbi u Hrvatskoj kreću u proces osnivanja kulturnih ustanova i utvrđivanja pravaca nacionalne prosvete. Na ruševinama glinske crkve, u kojoj je izvršen strašni ustaški pokolj Srba sa Banije i Korduna, osnovano je Srpsko pjevačko društvo „Obilić“, a već sledećeg meseca, 18. novembra, opet u Glini Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“. To društvo imalo je svoju štampariju, izdavačku delatnost, veliku rasprostranjenost i ogroman uticaj među Srbima.
Početkom januara 1948. godine u Zagrebu je osnovana Centralna srpska biblioteka i Muzej Srba u Hrvatskoj. Za vreme rata pokrenuta „Srpska riječ“, štampana na ćirilici, nastavila je u mirnodopskim okolnostima da izlazi pod imenom „Prosvjeta“. Odmah posle rata NOP je srpskoj deci u školama obezbedio ćirilični bukvar, a Predsedništvo ZAVNOH-a, odlukom od 18. jula 1944. godine, garantovalo je ravnopravnost ćirilice i latinice, uz prvenstvo ćirilice u školama sa srpskom većinom.
Sve ovo, treba li uopšte podsećati, Srbi u Hrvatskoj nisu dobili na poklon već su to platili velikom, ogromnom cenom, kroz svoj doprinos antifašističkoj borbi na prostorima Hrvatske, gde su bili neuporediva većina u odnosu na Hrvate. Da ne spominjemo strašne pogrome Srba od strane ustaške države Hrvatske.
I onda se događa nešto što ni do današnjega dana, u tehnologiji procesa nije u potpunosti objašnjeno, mada još ima živih aktera tih događanja kao što je, na primer, Dušan Dragosavac. Dakle, za samo desetak godina, odlukama nadležnih organa Hrvatske, sve spomenute ustanove ukinute su i zabranjene. Poslednje je zabranjeno Srpsko kulturno društvo „Prosvjeta“, odlukom republičke službe unutrašnjih poslova Hrvatske od 23. maja 1980. godine.
Srbima bi, bar danas, posle svega kroz šta su prošli, trebalo da bude jasno da je tih pedesetih godina u Zagrebu pripremana dezintegracija Jugoslavije, o čemu je moja malenkost pisala u „Pečatu“, sredinom ove godine.
Zato je razumljivo što i danas službeni i neslužbeni Zagreb škripi zubima na svako spominjanje Memoranduma SANU, teksta od kapitalnog značaja, materijala gde je na briljantan način postavljena dijagnoza tadašnjeg stanja u Jugoslaviji, sa anticipiranjem događaja pred nama.
Nije to bio nikakav plan „Velike Srbije“, niti srpska pretnja, ne, tu se radilo o prvom, svakako hrabrom pokušaju opisivanja okolnosti u državi koja je, upravo zbog tih okolnosti, srljala u propast.
Ima li predsednik Srbije Boris Tadić lični problem sa Memorandumom? Da li se Boris prema Hrvatskoj ponaša ovako kako se ponaša zbog, pretpostavimo, griže savesti jer je njegov otac Ljubomir Tadić jedan od tvoraca Memoranduma? Da budem krajnje otvoren, misli li Boris Tadić o Memorandumu SANU iz 1986. godine isto što i Hrvati?
Tu se, opet, po ko zna koji put u ovom serijalu „Pečata“ vraćamo na pitanje svih pitanja: Ko je kriv za raspad Jugoslavije i građanski rat u njoj? Ili, da li je došlo vreme za potpunu rehabilitaciju Memoranduma i prekid sada već sramnog dvadesetogodišnjeg ćutanja Srpske akademije nauka i umetnosti.
Još jedan u nizu odličnih tekstova gospodina Dmitrovića. E pa vi ste im, gospodine Dmitroviću, trn u oku, bar onom delu ustaški nastrojenih Hrvata. Vi, koji remetite njihove planove i iznova ih podsećate na njihovu prošlost. Da li biste mogli da nepišete jedan tekst o prosvetnoj politici u Hrvatskoj? Zanima me šta danas piše u njihovim udžbenicima iz istorije, kakav im je probram iz književnosti itd? Iz godine u godinu stičem utisak da se Hrvatska deca vaspitavaju na tim raznoraznim dogmama, da se žele potisnuti iz njihove nacionalne svesti teme o kojima vi govorite, da ću se kroz par godina sresti sa mladim Hrvatima kojima će biti normalne teze tipa “Srbi nikada nisu živeli ovde”, “Jasenovac je velikosrpski mit” i slične. Gledao sam neku emisiju o njihovim domoljubima. Pa to je strašno. Čovek na kraju emisije u nekom parku gleda neku decu kako se igraju i kaže nešto ovako – drago mi je što smo uspeli da se odbranimo od napadača i da našoj deci obezbedimo miran i normalan život. A ja ga onda hipotetički upitam: da li ste i vi napali nekoga i njegovu decu u tom istom gradu, da li je i on imao pravo da se brani, zašto se danas i srpska deca tu ne igraju…na kraju će im se nacija sastojati od ovakvih “ispranih mozgova”.
To je dobar izraz i pravi, koji je upotrebio g. Dmitrovic. Hrvati, bez obzira da li su proustaski orijentisani ili su ovi drugi, kao socijal demokrati, u stvari deca bivsih komunista, svi zajedno se drze te matrice o memorandumu, Srbskoj agresiji na Hrvatsku, domovinskom ratu i bla,bla,bla.Za njih je Milosevic taj koji je kriv za pocetak rata a sto je za mene najporaznije i nas predsednik sa sve njegovom strankom i onima oko nje, takodjer se slazu sa njihovim stavovima. Sto se mene tice ako Jugoslavija nije mogla opstati drugacija i nego na stetu Srbije, neka se je raspala pa taman i sa svim posledicama koje smo pretrpeli kao narod i drzava, jer mislim da su manje i kratkotrajnije nego da smo ostali u njoj takvoj.Jugoslavija je bilka uzrok propadanja Srbije i Srbskog naroda i daleko joj lepa kuca. Vidim svi drugi su mnogo napredovali od kad su samostalni.Ko im je sad kriv za stanje u kom im se nalaze drzave, kad nema Srba?
Odličan članak, slažem se. Interesantno je to što je Memorandum imao isti tretman u svim vremenima od njegovog pojavljivanja.
Srbi su u Hrvatskoj bili konstitutivni narod i imali su pravo na razdruživanje i proglašenje svoje države baš kao i Hrvati , sve ostalo su laži.Hrvatska je pobjedila u ratu uz pomoć Nemačke ali najviše služeći se Gebelsovom propagandom. A to je ako više puta ponavljate laž ona u svjetu postaje istina i to im je odlično uspelo. Napravili su najgori zločin posle II svetskog rata i genocid nad Srpskim narodom , što su radili pod Pavelićem i u II svetskom ratu. Uništili su Republiku Srpsku Krajinu koja je bila proglašena voljom njezinog naroda koji je bio konstitutivni narod znači imao je pravo da se osamostali baš kao i hrvatski narod. Kod nas u srpskoj politici se o tome uredno šuti i prešućuje misleći se dodvoriti Hrvatskoj i svetu ne mi tako samo padamo još niže i od stvarne žrtve ( protjerivanje 280 000 Srba i genocid nad onima koji su ostali zabilježio kamerama UNPROFOR ) mi šutnjom postajemo agresori. Sve nade polažem u Savu Štrpca i njegovo zalaganje za Krajinu. Srpski narod nikada se nesmije pomiriti s činjenicom da Krajina ne postoji. Postojala je na oko 35 % teritorije današnje Hrvatske sve su to bili srpski etnički prostori i mi se za njih moramo boriti makar čekali 900 godina kao Hrvati svoju državu.
Datum objave: 18.12.2010 | 9:57
Zadnja izmjena: 18.12.2010 | 9:58
HOĆE LI ODGOVARATI?
Drago Hedl: Šeks, Vukovarska klaonica i Šuškovo povraćanje
Autor/izvor: SEEbiz / H-Alter
ZAGREB – U svojem nedavno objavljenom izvještaju o nedostacima istrage ratnih zločina u Hrvatskoj, Amnesty International predbacuje hrvatskom pravosudnom sustavu da je brojnim žrtvama propustio osigurati pravdu. Posebno se pozabavio ulogom današnjeg moćnog čovjeka HDZ-a, a ratnog šefa Regionalnog štaba za Slavoniju i Baranju i glavnog državnog tužitelja, u zločinima počinjenim u Osijeku i nad zagrebačkom obitelji Zec.
Ivica Krnjak i Vukovarska klaonica, dvije su “informacije” koje je po glasniku poručio Branimir Glavaš svom dugogodišnjem prijatelju i mentoru Vladimiru Šeksu prije početka istrage za zločine u Osijeku. Glasnik, neimenovani poznati političar iz Osijeka, zbunjen informacijom o Vukovarskoj klaonici, prije Šeksa otišao je na konzultacije Tomislavu Merčepu, početkom rata sekretaru narodne obrane Vukovara.
“Na pitanje o čemu se radi, Merčep se samo nasmijao i rekao da je to dobro poznata stvar koja se zbivala prije početka ratnih sukoba u Vukovaru, u ljeto 1991.”, piše Drago Hedl u knjizi Glavaš-Kronika jedne dekonstrukcije.
U to vrijeme u Vukovar je stigao Gojko Šušak, koji je tada tek trebao postati ministar obrane, kako bi provjerio obrambene pripreme. Dočekali su ga Šeks, Glavaš i Merčep.
Po Merčepovoj priči, Šeks, koji je tada već bio predsjednik Regionalnog kriznog stožera za Slavoniju i Baranju, odveo je Šuška do klaonice. Dočekao ga je prizor od kojeg se i Šušku digao želudac. Po izlasku navodno je i povratio.
Glasnik je napokon bio otišao Šeksu, a ovaj je, konsterniran porukom, izašao iz prostorije. Nije ga bilo 15 minuta. Po povratku je poručio po glasniku da će učiniti sve da proces protiv Glavaša nikad ne počne. Kako piše Hedl, priču o Vukovarskoj klaonici, gdje su ljudi visjeli na mesarskim kukama, smatrao je jednom od izmišljotina ratne propagande koju su koristile, pogotovo početkom rata, sve zaraćene strane.
“No, nakon što mi je onaj osječki političar, Glavašev glasnik, spomenuo Vukovarsku klaonicu i Šuškovo povraćanje, s ozbiljnog sam mjesta, kakav je bio suradnički centar HHO-a u Osijeku, dobio podatak da imaju iskaz čovjeka koji je uspio izbjeći kuke u Vukovarskoj klaonici tako što je platio značajnu sumu novca.”
Hedl u razgovoru za H-Alter potvrđuje napisano i ne smatra vrijeme objavljivanja izvještaja Amnesty Internationala o (ne)napretku procesuiranja ratnih zločina u Hrvatskoj, nimalo slučajnim. Par dana nakon objave uhićen je Merčep, nakon 19 godina isčekivanja, a nimalo slučajno izvještaj Vladimiru Šeksu posvećuje tri stranice, na kojima ga proziva za zapovjednu odgovornost, jer je u vrijeme zločina u Osijeku bio formalno nadređen Branimiru Glavašu, koji je za slučajeve “selotejp” i “garaža”, nekim pravosudnim čudom, i osuđen.
Ivica Krnjak, čovjek s početka glasnikove priče, osuđen je prošle godine na osam godina zatvora za ubojstva u slučaju “selotejp”. Njegovo ime Glavaš je izdvojio jer je, prema svjedocima iz tog vremena, Šeks bio puno bliži s Krnjakom nego sa samim Glavašem.
Stranice izvještaja Amnesty Internationala posvećene Šeksu detaljno opisuju njegov politički put, s posebnim naglaskom na ratnu epizodu. Međutim, izvještaj ne donosi ništa posebno novo. Još od devedesetih o njegovoj ratnoj “epizodi”, točnije epizodama, pisao je u brojnim tekstovima Feral Tribune. Pisanje i svjedočanstva nisu imala neki posebni odjek, ali su dobro poslužila za aktualiziranje priče u trenutku početka istrage protiv Glavaša, kada se cijeli pakleni krug počeo odvrtati. Iščitavanje “teme Šeks” ravno je čitanju napetog trilera prepunog brutalnih preokreta i moglo bi se svesti na dvije faze. Prva je rani početak rata i pozicija predsjednika Regionalnog štaba za Slavoniju i Baranju, druga je Zagreb i pozicija glavnog državnog tužitelja. U Osijeku je Šeks formalno bio svega nekoliko mjeseci, od svibnja do rujna 1991. U tom kratkom periodu većina zločina se i odigrala, a za njih je on morao znati.
“Za zločine je morao znati”, kaže Vesna Teršelič, danas voditeljica udruge Documenta, a tada istaknuta aktivistica Antiratne kampanje Hrvatske. “U tom kriznom štabu je bio skupa sa Merčepom i Glavašem baš preko puta zgrade u kojoj je bila zloglasna ‘Garaža’. Tamo je 31. kolovoza umro, odnosno ubijen, osječki Srbin, Čedomir Vučković, od posljedica ispijanja sumporne kiseline.”
Pored njegovog tijela, koje mu je “izgledalo mrtvo”, prošao je tog dana, dok je još trajao očevid, i Šeks. U svom svjedočenju na suđenju to je i sam priznao, pravdajući se objašnjenjem svojih podređenih da se radilo o teroristu koji je preskočio ogradu dvorišta. Istragu nikad nije pokrenuo.
Postoje brojna svjedočenja da su u to vrijeme potpunog kaosa i ludila u gradu, vladari svega bili upravo Šeks i Glavaš. Glavaševa uloga bila je, naravno, puno brutalnija i “vojnički orijentirana” dok je Šeks pokušao održavati sliku, prvenstveno, civilnog zapovjednika. Upravo zbog toga kasnije je stalno inzistirao na jezičnoj distinkciji i naglašavao da je bio predsjednik, a ne zapovjednik kriznog štaba.
U drugoj fazi i ulozi, onoj glavnog državnog odvjetnika, Šeksovo ime povezuje se s puštanjem na slobodu “merčepovaca” koji su priznali ubojstva članova zagrebačke obitelji Zec i progovorili o ostalim odvođenjenima i likvidacijama Srba i drugih nepoćudnih elemenata u Pakračkoj Poljani. Iako su sve priznali, uskoro su pušteni na slobodu uz nakaradno objašnjenje da nisu saslušani u prisustvu odvjetnika. Da mu je Šeks naredio poduzimanje radnji kojima su se stekle pravne mogućnosti da pripadnici tzv. Merčepove jedinice budu pušteni iz pritvora izjavio je u Feralu 1997. godine Tihomir Rubeša, tada već bivši zamjenik okružnog tužitelja u Zagrebu, a danas odvjetnik. Svoje svjedočanstvo ponovio je u nekoliko medija i posljednih dana.
“Znate, pijevci su kukurikali, a zora nije svitala”, izjavio je za Novosti.
“Ako je Vladimir Šeks imao mogućnost odlučivanja hoće li se ratni zločini goniti ili neće, Vesna Teršelič: Šeks je za zločine morao znati. U kriznom štabu je bio skupa sa Merčepom i Glavašem baš preko puta zgrade u kojoj je bila zloglasna ‘Garaža’ nakon što je za njih saznao i nije ih gonio osobno je počinio ratni zločin. Naime, prema Statutu Haškog suda ratni zločin nije učinio samo onaj koji ga je naredio ili potaknuo nego i onaj koji je imao moć da nekoga kazni zbog ratnog zločina a to nije učinio. Prema tome, ako je Šeks to svjesno napravio, sam je počinio ratni zločin”, izjavio je iste 1997. , također u Feralu, Ante Nobilo, tadašnji zamjenik državnog tužitelja.
Psima rata, Merčepu i Glavašu, zajedničko je puno toga. Obojici je zajednička i bliskost sa Šeksom koji im je u već navedenom periodu bio i direktno nadređen, a kasnije pomagao svjesnim opstrukcijama prava i pravde. Slučaj Glavaš uspio se istjerati na čistac, ali ne i odgovornost najodgovornijeg. I Merčep i Glavaš nisu se libili naglašavati njegovu odgovornost i tvrdili su u više navrata da je znao za sve što se događalo. Međutim, iz slučaja Osijek Šeks se izvukao skandaloznim svjedočenjem da nije znao ništa o zločinima i potpuno stao na stranu Glavaša, izvlačeći tko zna odakle objašnjenje da je u Osijeku u to vrijeme djelovala “peta kolona”. Glavaš je preko medija prije i za vrijeme suđenja vršio stalni pritisak na bivšeg sudruga, poručivši mu čak u jednom trenutku da je vrijeme da skine “selotejp s usta”. Nakon pete kolone Glavaš je zamukao i ostavio svog bivšeg šefa na miru.
Ostaje za vidjeti razvoj situacije u slučaju Merčep, međutim ne treba se posebno nadati rasvjetljavanju svih okolnosti jer se Merčepu na teret ne stavljaju zločini u Vukovaru već samo Zagreb i Pakračka Poljana. Izostavljeno je i pitanje zločina u Gospiću. Optimizam ne dijeli ni Vesna Teršelič, koja je uvjerena da DORH neće potezati pitanje Vukovara jer su zločini prije početka opsade grada jako loše istraženi i spadaju u sivu zonu. Posebno je otežavajuća okolnost zapovjedna odgovornost na čije se istraživanje DORH redovito sporo i nikako odlučuje.
“Treba, međutim, razmisliti o jednom drugom pitanju, a to je politička odgovornost. Šeksova stranka će na idućim izborima odlučivati koga će staviti na izbornu listu, a za Hrvatsku bi trebalo postati pitanje civilizacijske pristojnosti da ljudi koji su vodili ovu zemlju u vrijeme počinjenja zločina, posebno oni koji su obnašali visoke funkcije poput Šeksa, ne dođu na tu listu. Krajnje je vrijeme da oni koji su tada vodili zemlju prestanu biti politički aktivni”, zaključuje Teršelič, koja ne vjeruje da će okolnosti Šeksove uloge ikad biti do kraja istražene.
Vladimir Šeks jedini je zastupnik u Saboru koji ima najveći mogući staž od dvadeset godina, političar je kojem se često, ne bez vraga, daju nadnaravne moći kad se radi o svim zakonskim peripetijama i ekzibicijama kojima je poslovično sklon. Slovi za sivu eminenciju čitavog političkog sustava čije je temelje i sam dijelom uspostavio, odigrajući ogromnu ulogu u pisanju ustava nove države. Za potvrdu da mutnim političkim vodama pliva k’o riba u vodi dovoljno je osvrnuti se na njegovu impresivnu političku karijeru. S jednim bitnim detaljem, uvijek je u ulozi drugog čovjeka, vječno u sjeni moćnijeg. Prije u Tuđmanovoj, kasnije Sanaderovoj, trenutno možda samo formalno u Kosoričinoj. Jedino je kratko u Osijeku 1991. imao apsolutnu moć spriječiti zločine. Odlučio ju je ne iskoristiti. Samo se treba prisjetiti njegove izjave da se suđenja za ratne zločine počinjenje na “našoj strani” treba pričekati kraj rata. Kraj rata smo odavno dočekali.
Udruženja veterana iz regiona formirala koaliciju
Udruženja ratnih veterana iz Srbije, Hrvatske, i Bosne i Hercegovine formirala su danas koaliciju, s ciljem promovisanja mira u regionu, izjavio je predsednik Udruženja učesnika oružanih sukoba na prostoru bivše Jugoslavije iz Novog Sada Željko Vukelić.
Koaliciju će predstavljati po jedan Srbin, Hrvat i Bošnjak iz Bosne i Hercegovine, zatim predstavnik hrvatskih udruženja, i jedan predstavnik srbijanskih veteranskih udruženja, rekao je Vukelić agenciji Beta.
Dodao je da je na danas okončanoj, dvodnevnoj regionalnoj konferenciji veteranskih udruženja iz regiona u Novom Sadu dogovoreno da se formira i zajednička grupa koja će se baviti izgradnjom mira, obukom ratnih veterana i organizovanjem zajedničkih susreta.
Vukelić je objasnio da koalicija okuplja veterane voljne da doprinesu izgradnji održivog mira, na osnovu višegodišnjih susreta članova tih organizacija kroz aktivnosti nevladinih organizacija Centar za nenasilnu akciju i Centar za ratnu traumu.
“Cilj nam je da se što više ljudi uključi u mirovni proces i u edukaciju za mir jer je u tome smisao života, pomirenja i suživota”, kazao je Vukelić i dodao da ljudi koji su prošli kroz rat imaju najveći kredibilitet da govore o miru.
Ratni veterani su na skupu kazali da u njihovoj koaliciji nema mesta za one koji su u rat ušli da bi pljačkali, ubijali i činili zločine. Dodali su da im je jedini cilj da se nikad više ne desi rat i ukazali da ne žele da podržavaju nijednu stranu u politici.
Sestrić Fracetića mora da misli isto što i Hrvati. Inače kakva bi to bila srbomrzačka sloga kod Hrvata. Hrvate hrani i sjedinjuje samo mržnja prema Srbima. Onog momenta kad nestane Srba bilo sa ove ili one strane Drine raspada se i Hrvatska.
Zagreb – Iako papa Benedikt Šesnaesti dolazi u Hrvatsku tek za pola godine, pripreme se sprovode pažljivo i već je objavljen detaljni program njegovog boravka u Zagrebu.
Prvi dolazak novog pape u Hrvatsku, 4. i 5. juna, odvijaće se pod devizom „Zajedno u Hristu”, a prema programu poglavar Rimokatoličke crkve će se odmah po svečanom dočeku na aerodromu prvo na Pantovčaku sastati s predsednikom Ivom Josipovićem, a zatim s premijerkom Jadrankom Kosorom u sedištu vatikanskog predstavnika u Zagrebu.
Zatim je predviđen susret pape s predstavnicima sveta kulture, civilnog društva, politike, biznisa, diplomatskog kora i s poglavarima verskih zajednica koje deluju u Hrvatskoj. Na kraju prvog dana boravka u Zagrebu papa će s mladim vernicima održati molidbeno bdenje na glavnom gradskom trgu.
Kako se može zaključiti iz juče objavljenog programa njegovog boravka u Zagrebu, papa neće proglasiti kardinala Alojzija Stepinca novim katoličkim svecem, kao što su to pretpostavljali i najavljivali neki mediji. Predviđeno je, međutim, da se drugog dana posete – u nedelju posle podne – papa u zagrebačkoj katedrali moli ne grobu kardinala Stepinca, koji je smešten uz glavni oltar.
Pre toga Benedikt Šesnaesti će na zagrebačkom hipodromu predvoditi svečano euharistijsko slavlje povodom Nacionalnog susreta hrvatskih katoličkih porodica, što će biti i glavni deo njegovog pohoda Hrvatskoj.
R. Arsenić
====================================================================================================================================
Uopšte nije tačno da mu se nije sudilo – nego mu se sudilo i on je osuđen na 16 godina kućnog pritvora !!! Dakle, totalno budalasta kazna – za nekog za koga se tvrdi da je najveći zločinac od svih. Pre će biti da su komunisti hteli da sve “popove” proglase lošim. I uspeli su u tome. Tako je to…Posebno su uspeli među srbima u Lici i Krajini. Osim toga, Stepincu su ustaše ubile BRATA – zato što je u propovedima kritikovao ustaše. Pa Vi vidite! Sa Pavelićem je bio u takvim odnosima da bi ovaj najrađe hteo i njega u Jasenovac na pogubljenje da je mogao. Ustvari – Ja samo hoću da kažem da mi Srbi ne bi baš trebali bivati nepravedni pa osuđivati napamet ljude upravo zato što mi mi češće od drugih bivamo optuživani za svakakve gluposti. Čini mi se zapravo da Stepinac i mi Srbi imamo nešto zajedničko – a to je da nas optužuju za nešto što nismo uradili. Ili jesmo … šta ja znam…—Branim Stepinca u Srbiji – to je isto kao da 45 ići u četnike … :-)))
Jao Lune pa zar opet tvoje komunističko-udbaško-ustaške laži odi se leči .
A, ovoga nije sramota da govori..
——————————–
Steveu Martinu građanska dužnost koju je obavljao kao porotnik na jednom suđenju i nije toliko teško pala, dapače, toliko je ležerno davao zajedljive i duhovite komentare da je na profilu uspio prikupiti čak 380 tisuća sljedbenika željnih zabave u rekordnom roku. Redovno je obnavljao svoje izvještaje, pa je tako odmah prvi dan zabilježio svoje dojmove na Twitteru: ‘Optuženi izgleda kao ubojica. Već vidim da je kriv. Čekam uvodne riječi’, napisao je Martin koji je očito donio svoju presudu i prije samog početka suđenja. No uskoro je shvatio da se zabunio: ‘Lik za kojeg sam mislio da je ubojica je zapravo odvjetnik optuženog, a ne optuženik. Kladim se da je i on nekog ubio’.
Stevea su ljudi na Twitteru upozoravali da bi mogao imati problema zbog javnog iznošenja detalja sa suđenja, no on se nije dao smesti. Dapače, sve izvještaje pisao pod nazivom: ‘Izvještaj sa suđenja’ i time možda stvorio jednu neugodnu situaciju za tijek suđenja obzirom da su mnogi odvjetnici znali tražiti ili odbacivanje slučaja ili ponovno suđenje baš pod izlikom što mnogi porotnici često putem interneta iznose detalje i započinju razne javne rasprave oko određenog slučaja. Steve je priznao da se šalio, ali možda nije shvatio ozbiljnost situacije, pa se našalio i sa glavnim tužiteljem: ‘Glavni tužitelj. Ne sviđa mi se njegov naglasak. Srbin?’, našalio se Martin. Njegove šale svidjele su se većem dijelu ljudi u sudnici, no očito ne i porotnicima: ‘Ostali članovi porote su glupi’, nadodao je.
>> Steve Martin u ‘Televizijskim poslima’
Naravno, nakon što su mnogi doveli u pitanje koliko je ovo njegovo ponašanje u skladu sa građanskom dužnošću kao porotnika, javila se i njegova glasnogovornica kako bi stala u obranu svog klijenta: ‘On je sve komentirao nakon suđenja, a ne za vrijeme i ne vidim tu ništa loše. On zbija šale i ne iznosi nikakve činjenice sa suđenja koje su ključne za slučaj’. Na pitanje je li ga sudac smjenio s mjesta porotnika samo je kratko rekla: ‘Ne. Nije još.’.
Hrvatskoj treba postaviti pitanje Baranje koja pripada Vojvodini .Početak | Vijesti | Regija | Jelinčić: „Hrvatska Baranja pripada Vojvodini!“
Jelinčić: „Hrvatska Baranja pripada Vojvodini!“
14. 12. 2010. • 13:36 S. B.
Veličina slova:
Zmago Jelinčić / 24sata.info
24SI – Član Vijeća Evropske komisije Zmago Jelinčić, koji je i poslanik u slovenačkom parlamentu, smatra da se pitanje granica između bivših jugoslovenskih republika mora riješiti, navodeći primjer Baranje u Hrvatskoj koja je, prema njegovom mišljenju, četvrti region Vojvodine.
„Do sada nikada nije bilo riješeno pitanje granica unutar bivše SFRJ, ali na osnovu bitnih historijskih činjenica Baranja, koja je uvuhek bila srpska teritorija, mogla bi da pored Sruhema, Banata i Bačke bude četvrti region u Vojvodini, odnosno dio Srbije“, izjavio je Jelinčić za novosadski list „Nacionalni građanski“.
Jelinčić, inače predsjednik desničarske Slovenačke nacionalne stranke, objasnio je da se nakon raspada Austrougarske monarhije o Baranji nikad nije govorilo kao o dijelu hrvatske teritorije.
„Nakon raspada Monarhije nikada se nije govorilo o Baranji kao hrvatskoj teritoriji, nego o dijelu koji pripada Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca. Baranja, zajedno sa ostalim dijelovima današnje Hrvatske priključena je kao vojni plijen Srbiji. To je, uostalom potpredsjedniku Narodnog vijeća iz Zagreba Anti Paveliću rekao prestolonasljednik Aleksandar Karađorđević, 1. decembra 1918. godine prilikom ujedinjenja“, naveo je Jelinčić.
Tezu o Baranji kao četvrtom regionu Vojvodine, odnosno pripadajućem dijelu Srbije, Jelinčić je iznio i krajem prošle sedmice u Novom Sadu na okruglom stolu posvećenom regionalizaciji i decentralizaciji Srbije, koji su organizovali Reformisti Vojvodine.
Evo malo informacija da razgibate vijuge…
JNA je otvoreno stala na Srpsku stranu, Hrvatskoj (i drugim Republikama) Prije rata je oduzeto svo oružje Teritorijalne Obrane. Da ne spominjem razliku u broju stanovnika između dvije države…. I dalje mislite da je u tom odnosu snaga Hrvatska željela rat ili bilo kakav sukob ?!
U Hrvatskoj su se 90 pojavili ljudi koji su koketirali sa Ustaštvom tek nakon pojave Četnika koje je JNA naoružala odnosno početka “balvan revolucije”. Kojoj je naravno bio cilj da se Srbija dokopa teritorija koji nije njen prije nego Hrvatska bude međunarodno priznata.
Što se tiče Ustaštva u Hrvatskoj tada i danas, riječ je o pojedincima koje je Hrvatsko društvo uvijek osuđivalo i za takve stvari se danas ide u zatvor. Devedesetih smo ih morali trpiti da se ne ugasi “moment” u obrani s obzirom na odnos snaga tj. vaš nacionalizam je tome najviše doprinjeo.
Vi danas rehabilitirate Četnike (FAŠISTE) i prodajete fašističko znakovlje u centru glavnog grada.
Ne mojte se ni truditi svirat raštimanu frulu da Četnici nisu Fašisti jer Svijet nije gluh….
Da ne nabrajam da ste svugdje VI (naoružani do zuba ) bili “ugroženi” od Slovenije do Kosova…. mogao bi tako argumente ….
Ovaj članak samo i dalje raspiruje Veliko Srpski Nacionalizam koji je i doveo do svih ratova u novijoj povijesti. Što se tiče SANU-a da je autor ovog članka htio pravu polemiku mogao je to napraviti sa kritičkim osvrtima na tekst tog dokumenta koji su dostupni na internetu. Ali on je radije odabrao ispričati lovačku priču jer naravno tamo on ispada kao veliki pametni lovac…
Vaša je sreća da su takvi stavovi politički marginalni jer News Flash: JAKO Skupo su vas do sada koštali.
Kristijane,posle kolaboracije politicara, izdaje i dezerterstva slovenackih, hrvatskih i ostalih *zakletih na vernost JNA i SFRJ* oficira i vojnika,, JNA je postala etnicki *cistija* ali je do kraja imala u sastavu druge nacionalnosti, kako u vojnickom tako i oficirskom kadru. A, vi ste nasrtali kao hijene, trebala vam je *slava* *mukom stvorena drzava*..*dezurni krivac* za uvlacenje EU u guzicu. A, vasa sahovnica, nekada prodaja *hrvatskog cistog zraka* u limenkama itd, itd..je trajno obelezeno hrvatsko cistunstvo..Naravno, Srbi placaju cenu..*nisu stare varalice*..ali *obzor*..SRBI umeju i da naplacuju..zvirni malo u stampu, Makedonija se raspada, a vi imate kandidaturu…SDR, SDI, biti ce toga jos..?
*Jao Lune pa zar opet tvoje komunističko-udbaško-ustaške laži odi se leči .* citiraj jednu laz iz ukupnog pisanja…??
A, ovo je sve sta imas da objasnis, osporis..a..? sistem Vuk Draskovic…? ajde, prakljacu u ruke, pa na potok da peres ves…!!!
*putuj Selma*…?
Julka, hm, hmm…asocira me na JUL…ajde, turi glavu kroz prozor
http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/e/ef/Guillotinemodels.jpg/250px-Guillotinemodels.jpg
Kristijane , tvoja tvrdnja :” Što se tiče Ustaštva u Hrvatskoj tada i danas, riječ je o pojedincima koje je Hrvatsko društvo uvijek osuđivalo i za takve stvari se danas ide u zatvor.” je notorna laz.
Ustastvo u Hrvatskoj je duboko ukorjenjeno u samu srz hrvatskog bica i ne radi se o pojedincima nego o vecini hrvatskog drustva i definitivno nije provocirano srpskim nacionalizmom. Takve lazi mozes da serviras samo Zapadu jer Zapad i tako ne zeli da ulazi u bilo kakve prave analize.
Nama, ciji su preci stradali od ustaskog noza i koji smo godinama zivjeli u drustvu sa latentnim ustastvom ne mozes da serviras. Svaki Hrvat ima ideju ustastva- blizu srca, cak i onda kad je ta ideja bila zabranjena javno, u kucama i medjusobno obicni Hrvati su mislili da je vreme NDH bilo zlatno vreme za njih.( Neki Hrvati ucitelji su i javno ucili djecu po skolama o tome a kad bi neki Srbin to shvatio kao uvredu- brzo bi bio proglasen za sovinistu i da radi protiv ” bratstva i jedinstva, pa su kao takvi gubili radna mjesta i polozaj u drustvu.) U krajnjoj liniji, NDH je bila prva drzava Hrvata u modernom dobu.To se vrlo dobro pokazalo u Maspoku , znas ono kad je Mesic zavrsio u zatvoru.
Ne moze se isticati paralela sa Cetnicima u Srbiji i Ustasama u Hrvatskoj . Zasto ? Zato sto cetnici prije svega nisu bili toliko brojni i njihova zastupljenost u tadasnjem stanovnistvu nije bila toliko velika. Osim toga Cetnici nisu bili priznati od drzave u to vreme kao sto su ustase bile. Osim toga jos, Cetnici nisu izveli genocid nad bilo kojim narodom a ustase su organizovano i s namjerom istrebljavali srpski narod u NDH . Jasenovac i drugi koncentracioni logori svjedoce i dan -danas o tome. Cak su se i Nijemci zgrazavali zlocinima nad Srbima koje su Ustase radile.a pri nedavnoj posjeti Simon Perez je sarkasticno izjavio u Jasenovcu- “da mora da su Nijemci naterali Hrvate na takav sadizam”
A vjerojatno je mislio da je to natjerivanje bilo u stilu “tesko zabu u vodu”
Svaki Hrvat bi trebao da bude primoran od svijeta da prizna krivicu za genocid nad Srbima . Svaki obican Hrvat je i u cetrdesetim i u devedesetim je javno ispoljavao mrznju prema obicnom Srbinu i svaki obicni Hrvat je omogucio da nestane cijeli jedan narod- srpski narod koji je prije 1940 brojao dva miliona ljudi a sada je sveden na bijednu nacionalnu manjinu od manje od dvesta hiljada.
Mozda je medju Hrvatima i bilo pristojnih ljudi . Nesreca je samo sto su izgleda ti pristojni Hrvati- bili jako malobrojni i niko nije cuo njihov glas protiv genocida nad Srbima. Culi su se samo povici da su Srbi – cetnici( sa meko c) i da ih treba istrebiti ili kako je vec hrvatski “otac nacije” Tudjman govorio ” da treba uraditi sve- da Srbi jednostavno nestanu”.Snimak toga moze svako naci na You tube.
Dakle , tvoje prezentovanje Hrvata danas – nije istinito.
Ne treba niko od Srba da izgovara – da su ustase izvrsile pokolj nad Srbima, Romima i Jevrejima u Drugom svetskom ratu. To je greh pred Bogom i ljudima. Nisu to ucinile ustase, nego hrvatska vojska. Tako to treba definisati. A biolosko istrebljenje je planirala i ozakonila hrvatska drzava. Stratesko opredeljenje Nezavisne Drzave Hrvatske je bilo istrebljenje naroda – u tu svrhu su otvoreni koncentracioni logori smrti: Jasenovac, Sajmiste – Novi Beograd, Gospic – Jadovno, Jastrebarsko, i druga.
Drzava je odgovorna, ne pojedinci.
Gosp. Jarcevicu, moram da vam postavim jedno pitanje, u stvari tri pitanja:
1)Kad kazete da je za genocid kriva hrvatska vojska i hrvatska drzava, ko je sacinjavao tu hrvatsku vojsku i tu hrvatsku drzavu?
2)Da li je hrvatska vojska i hrvatska drzava bila nametnuta (izvana) i suprotna mentalitetu gradjana koje je predstavljala?
3)I da li su ikada bili dokumentovani neki znacajniji otpori toj hrvatskoj vojsci i toj hrvatskoj drzavi od strane obicnih Hrvata?
I ne mislim samo na period NDH , nego i ovaj zadnji talas genocida koji je uradjen nad Srbima.
Kako objasniti cinjenicu da su obicni Hrvati dolazili pred ogradu Jasenovca da gledaju kako Ustase kolju Srbe kao u cirkusu?
Kako objasniti da su obicni Hrvati stajali pored ceste kad su ljudi iz Krajine isli prema Srbiji, kad je bila Oluja i te jadnike gadjali svim i svacim i verbalno vredjali? Jel to isto bila hrvatska vojska i hrvatska drzava u pitanju, ili se tu radi o bolesnom i opasnom mentalitetu tih obicnih malih ljudi?
Drzava je odgovorna, ne pojedinci, sasvim tacan zakljucak, uz dodatak da u to vreme crkva nije bila odvojena od drzave, te je jasno da je taj *ogranak* *drustveno politicke zajednice*, funkcionisao u okvirima *katolicke politike*, sprovodila politiku i odluke Vatikana, Spanije,Italije,Nemacke…nacizam i fasizam.
U redu, Lune, kazes drzava je odgovorna ali kako onda objasnjavas sledeci drustveni fenomen u Hrvatskoj: da su ovo ( 80 000 Hrvata protestvuje ovih dana protiv vlade) i da su to prvi masovni protesti Hrvata protiv vlade u istoriji?
Nisu se nikada sakupili da protestvuju protiv vlade na cijem je celu bio Pavelic , niti protiv vlade na cijem je celu bio Tudjman a ni vlade na cijem je celu bio Mesic….
Pavelic je doneo zakone koji su omogucili fizicko istrebljavanje Srba- Hrvati , obicni Hrvati se nisu bunili…
Tudjman je doneo zakone koji su uzeli konstituivno pravo Srba- Hrvati, obicni Hrvati se nisu bunili…
Mesic je nastavio Tudjmanovu politiku masovnog exodusa Srba- Hrvati, obicni Hrvati se nisu bunili…
Sad se bune…
Valja se Senka, jos vece zlo..ali, usitnjeni, razbacani..itd
SKOPLJE – Radikalne islamske organizacije planiraju da do 2020. godine islamizuju celi Balkan, koji bi im poslužio kao “nosač aviona” za široko otvaranje vrata za prodor islama u Evropu, rekao je bivši obaveštajac i profesor bezbednosti iz Skoplja Ivan Babanovski.
On je naglasio da oni, na nivou radikalne islamske internacionale, već sprovode zacrtane planove – jedan je “Balkan 2020”, a drugi “3000”.
“Plan ‘Balkan 2020’ predviđa da se preko nevladinih i humanitarnih organizacija i određenih političkih struktura muslimanskih i albanskih etničkih grupa do 2020. ceo Balkan islamizuje i posluži im kao ‘nosač aviona’ za široko otvaranje vrata za prodor islama u Evropu”, naglasio je Babanovski.
Prema njegovim rečima, jedan od centara za ostvarivanje tog cilja je u Sarajevu, a drugi bi trebalo da bude u Skoplju zbog procene da je Makedonija najnestabilnija u pogledu političkog, ekonomskog, vojnog i bezbednosnog stanja, te se zbog toga materijalni, finansijski i kadrovski resursi islamskih radikalnih organizacija stacioniraju na ovim prostorima.
* Ekspertski tim jugoistočne Evrope za borbu protiv terorizma i organizovanog kriminala nedavno je obelodanio plan radikalnih islamskih grupa iz celog sveta koji nameravaju da uz pomoć vehabija iz BiH otvore pet velikih simultanih žarišta, od kojih je jedno i područje Balkana.
“Oni smatraju da je situacija u Sarajevu i Federaciji BiH sada stabilizovana kroz delovanje mudžahedina i radikalnih vehabista povezanih i pod kontrolom Al Kaidine mreže, što će im poslužiti da do kraja 2020. godine islamizuju Balkan”, rekao je bivši obaveštajac za internet portal “Vestionlajn”.
On je naglasio da plan “3000” ima zadatak da u prvoj fazi radi na stvaranju sveislamske države od Atlantika i Španije do Urala, a u drugoj fazi, do kraja 3000. godine, prema njihovim zamislima, celi svet treba da bude islamiziran, a hrišćani praktično likvidirani sa planete Zemlje.
Na pitanje da li je i u kojoj meri makedonska Islamska verska zajednica povezana sa radikalnim islamistima, Babanovski kaže da upravo preko te zajednice albanskim strankama u Makedoniji stižu komande i uputstva iz arapsko muslimanskih zemalja da prestaje delovanje muslimana i Albanaca sa pozicija Prizrenske lige i panalbanizma.
“Sada se prelazi u višu fazu delovanja – na pozicije panislamizma, pošto je panislamizam značajni i daleko važniji za sve muslimane sveta u pravcu izgradnje jedne svemuslimanske islamske države, nego što je stvaranje velike Albanije”, objašnjava Babanovski.
On je ocenio da bi sve bezbednosno-političke i obaveštajne službe na Balkanu, uz pomoć obaveštajne uprave NATO i vodećih tajnih službi Zapada, trebalo da organizuju zajedničke timove koji bi se angažovali na operativno-tehničkom praćenju aktera internacionalnih islamističko-terorističkih planova “Balkan 2020” i “3000”, jer, aktivnosti radikalnih islamista ne ugrožavaju samo Balkan, već su realna pretnja bezbjednosti građana i zemalja članica EU, SAD i Izraela.