PREDRAG NIKOLIĆ Ulazak u NATO i EU za Srpsku je samoubistvo

Razgovarao Dragomir Anđelković

Karadžić i Krajišnik su poučan primjer odvažne politike koja je i u ekstremno nepovoljnim međunarodnim okolnostima ipak uspjela da izvuče korist za svoj narod. Inspirisana takvim primjerima, SDS treba da odigra važnu ulogu u sprečavanju daljeg puta RS ka NATO-u

Predrag Nikolić, na osnovu formalnog obrazovanja lekar a u pogledu prioritetnih interesovanja geopolitičar, predsednik Centra za stratešku saradnju iz Banjaluke, jedan od osnivača Srpske demokratske stranke i aktuelni šef spoljnopolitičkog odbora te partije, govori za „Pečat“ o spoljnopolitičkoj poziciji Republike Srpske i BiH, tamošnjoj unutrašnjopolitičkoj situaciji, „srpskim integracijama“ i srpsko-ruskim vezama.

Kako ocenjujte postizbornu situaciju u RS i BiH?
Koalicija koja je vodila RS prethodne četiri godine odnela je ubjedljivu pobjedu na nedavnim izborima i ima komotnu većinu u Narodnoj skupštini RS, tako da će nova Vlada, nesumnjivo, biti vrlo brzo formirana. Što je još važnije, lideri SNSD-a, vladajuće i najjače stranke u RS i SDS-a, najjače opozicione stranke, Milorad Dodik i Mladen Bosić, zvanično su potpisali Platformu o usaglašenom djelovanju u zajedničkim institucijama BiH. Platforma će omogućiti da se Republika Srpska predstavi na nivou BiH jednim glasom, te da se afirmiše politika RS, odnosno da predmet dogovora i razgovora na nivou BiH mogu da budu samo rješenja koja se prvo dogovore u Banjaluci, a ne da se RS nameću pitanja i odgovori na njih skuvani u nekakvim interesnim i uglavnom antisrpskim krugovima u Sarajevu i OHR-u. Poslije ove Platforme pozicija Republike Srpske u Sarajevu biće nesumnjivo jaka, a to je garancija njene bolje i kvalitetnije budućnosti. S druge strane, ne treba misliti da je došao kraj pokušajima da se Srpskoj nametne centralizacija BiH. Valentin Incko je prije neki dan izjavio da su „granice BiH najstarije državne granice u Evropi, stare preko 200 godina“!? Nije jasno kako država stara 15 godina može imati granice stare preko 200 godina. Ta izjava nije ništa drugo do istorijski falsifikat, i to potpuno na fonu kontinuiranih zapadnih nastojanja da se na ovim prostorima utemelji država zasnovana na lažnom identitetu. Ovakve izjave ohrabruju nerazumne i agresivne snage u Sarajevu koje sanjaju ostvarenje tog projekta, iako je već više puta propadao u prošlosti. SAD i EU su izazvali rat na ovim prostorima, a i danas su stalni generator nestabilnosti u unutrašnjem životu BiH. No, dok god su ključni politički faktori u RS jedinstveni oko vitalnih nacionalnih pitanja, niko nam ništa ne može! Jedinstvo je za nas spas!

Stiče se utisak da oficijelna Banjaluka zauzima sve odmereniji stav prema evrointegracijama, iz kojeg čak na mah provejava i evroskepticizam, dok NATO smatra prihvatljivim. Da li je stvarno tako? I ako jeste, šta je pozadina toga?
To jeste tako! A zašto, odgovor nije lako pronaći. Prije svega, naša politička elita je već dugo potpuno indiferentna prema geopolitičkim datostima prostora na kojem živimo. Ne shvata značaj geopolitike. Da je drugačije onda se o NATO integracijama ne bi smjelo ni govoriti jer je to ravno geopolitičkom samoubistvu, a put ka EU bi prvo prošao kroz sitno rešeto nacionalnih interesa. Drugo, naša politička elita vrlo dobro zna ko je u ovom trenutku ovdje još „tata“ i „veliki brat“, i šta je „velikom bratu“, odnosno SAD-u, bitno. Za Amerikance NATO je od primarnog značaja, a EU od sekundarnog. Otuda, iz vizure naše političke elite o NATO-u se ne razgovara, a oko EU se može zatezati. I to je manifestacija geopolitičkog slepila koje ne uočava duboke i ogromne promjene što se dešavaju. I samo je pitanje kada će se odraziti i na našem prostoru. Na samitu u Lisabonu NATO je praktično prihvatio Rusiju i Organizaciju ugovora kolektivne bezbednosti (OUKB) – ruski vojni savez – za partnera u izgradnji sistema kolektivne bezbjednosti u Evropi, dok je finansijska kriza značajno skresala vojne budžete evropskih članica NATO. Opet, Kina, Indija i neke druge zemlje razvijaju se nevjerovatnom brzinom. Kina pri tome postaje vojna sila prvog reda. NATO zasigurno neće biti jedini garant globalne bezbjednosti, niti sila koja nameće svoju volju ne vodeći računa o interesima drugih. Svijet se promjenio. O tome treba voditi računa kada se donose odluke sa dalekosežnim posljedicama, kao što je eventualni pristanak RS ulasku BiH u NATO. Nikada nije ni trebalo patiti od poltronskog sljepila, a pogotovo je štetno iz tog razloga sada previdjeti da slabe sile koje Srbima ne žele dobro. Bilo bi pogubno da im sada padnemo u „saveznički“ zagrljaj, umjesto da se od njih distanciramo.

Kakav je stav SDS-a, vodeće opozicione stranke u RS, prema NATO „budućnosti“ BiH i RS?
Stav SDS-a je: „Nećemo u NATO ako Srbija nije u NATO-u“. Smatram da takav stav nije dobar. Zamislite da su Radovan Karadžić i tadašnje rukovodstvo RS imali sličan stav kada ih je rukovodstvo iz Beograda ubjeđivalo da prihvate Vens-Ovenov plan. Da su, na primjer, istupili sa stavom da će isti prihvatiti ako ga Beograd prihvati, to bi bila fatalna greška. Mi danas ne bi imali Republiku Srpsku. Ako ste srpski političar na Balkanu i želite dobro svome narodu, onda morate voditi odvažnu politiku. To je, prosto, politički usud ovog prostora. Karadžić i Krajišnik su poučan primjer odvažne politike koja je i u ekstremno nepovoljnim međunarodnim okolnostima ipak uspjela da izvuče korist za svoj narod. Inspirisana takvim primjerima, SDS treba da odigra važnu ulogu u sprečavanju daljeg puta RS ka NATO-u. Jer, vlast u RS je krajnje sumnjiva po tom pitanju. Njeno protivljenje atlantskim integracijama izgleda da je samo deklarativno. To potvrđuje i izjava Nebojše Radmanovića posle samita u Lisabonu, o koristi i potrebi što skorijeg ulaska u NATO. Zato je pozicija SDS-a izuzetno važna. Sa devedesetim, i stvaranjem RS, istorijska misija SDS-a nije završena. Znate, sa Amerikancima nije bitno šta ste potpisali, bitno je ko to kontroliše. Ulaskom u NATO nećemo više biti kontrolori sopstvene sudbine, a izgubićemo i ruskog garanta opstanka RS i ući u krajnje neizvjesnu situaciju. Zato se nadam da će SDS biti na nivou svog imena i istorijskog zadatka.

Vašington i Brisel izgleda ne odustaju od planova da nametnu izmene postojećeg (dejtonskog) uređenja. Kako vam se u tom kontekstu čini uloga Milana Kučana, verovatnog, izaslanika EU za BiH?
Eventualno imenovanje Milana Kučana smatram provokacijom. Poznata je njegova uloga u izazivanju rata u bivšoj Jugoslaviji. On je jedan od glavnih inspiratora rata. Dobre namjere tog čovjeka su prosto isključene. Kao i devedesetih, on će biti pion antisrpskih krugova sa Zapada. Kučan je nedavno posjetio RS i bio primljen od svih relevantnih političkih faktora u Banjaluci. Ne znam zašto naši političari misle da bi trebalo razgovarati sa svakom šušom koju pošalju iz Brisela. Zapad mora radikalno preispitati svoju politiku prema Bosni. Stalno insistiranje na unitarizaciji zemlje na uštrb volje dva naroda može stvoriti opasnost od novog izbijanja sukoba. Autoritet visokog predstavnika je toliko oslabio da on više ne može nametati rješenja. Vrijeme je da se ugasi OHR i prekine sa stalnim zapadnim podgrijavanjem nerealnih muslimanskih snova o unitarnoj Bosni. Budućnost zemlje se mora prepustiti lokalnim političarima.

Šta mislite o eventualnom stvaranju trećeg hrvatskog entiteta?
Često se kaže da je RS u ekonomskom i političkom smislu bolji dio BiH. Tu činjenicu, umnogome, možemo zahvaliti neefikasnosti Federacije BiH zbog čestih trvenja između muslimana i Hrvata. Svoje bitke Hrvati neka sami vode. Mi u tome ne treba da im pomažemo. Ako podržimo Hrvate u njihovim nastojanjima da dobiju odvojen entitet u Federaciji, onda sutra neki muslimanski političari mogu podržati stvaranje entiteta u RS. Pretpostavljam da bi u tome imali podršku i nekih moćnih stranih faktora. Ne smijemo činiti ništa što bi moglo oslabiti naše pozicije u budućnosti. Uostalom, ko može garantovati da stvaranje trećeg entiteta ne bi bilo iskorišćeno za rasturanje BiH na našu štetu? Takođe, za Hrvate nas vežu brojna i bolna iskustva, a i naše geopolitike su dijametralno suprotne. To bi trebalo imati u vidu.

Kako komentarišete nedavnu izjavu Montgomerija, bivšeg američkog ambasadora u Beogradu i Zagrebu, da je BiH propala država?
Pa, Amerikanci nisu ni projektovali BiH da bude uspješna država. Stoga, sa američkog stanovišta, BiH se samo prividno može nazvati propalom državom. Današnja BiH na najbolji način doprinosi geopolitičkim interesima SAD-a. BiH u sebi generiše haos koji se vrlo lako, u skladu sa potrebama inspiratora, može proizvesti u kontrolisani sukob većih ili manjih razmjera. Uz to, BiH, pod strateškom kontrolom Turske, treba da igra ulogu države američkog islamizma u malom trbuhu Evrope i tako bude stalna, manja ili veća, prijetnja eventualnom povezivanju na liniji Pariz-Berlin-Moskva, odnosno stvarnom ujedinjenju Evrope. U tom svjetlu vidim izjavu Montgomerija, ali ne samo njega. Valjda smo nešto i naučili tokom ove dvadesetogodišnje američke agresije na srpske zemlje i srpski narod. Amerikanci prvo, kroz usta tobože „nezavisnih intelektualaca“, bivših diplomata i raznih NVO, krenu u medijsko oblikovanje željenog stanja u ciljnoj državi i kroz medijsku halabuku proizvode željene efekte, a zatim konkretna američka politika zahtjeva ustupke lokalnih političara u cilju prevazilaženja tog nepostojećeg stanja. Ako BH-političari nastave da slijede put kojim ih Amerikanci usmjeravaju, BiH će, zaista, i postati propala država.

Da li se već nazire mogućnost da RS postane nezavisna, odnosno da se ujedini sa Srbijom?
Potpuno jedinstvo srpskog naroda na cjelokupnom prostoru na kojem živi mora biti prvo načelo srpske nacionalne politike. Ta težnja za jedinstvom naroda je potpuno legitimna. Nekada su odnosi među velikim silama takvi da idu u prilog našem jedinstvu, a češće su, pak, doprinosili dezintegraciji srpskih zemalja. Bez obzira na to, borba za jedinstvo mora biti neprestana i ona ne podrazumjeva samo oružane bitke. Vještačke granice koje moćne sile povremeno iscrtavaju na našem tijelu, na rijekama i planinama, ne smiju biti granice u našem duhovnom biću. Neprijatelji upravo to i žele, da stvaranjem duhovnih barijera u nama samima, unište naš duh i vjeru. Ali narod uopšte nije moguće uništiti. Narodi propadaju samo vlastitom krivicom, ako uslove propasti nose u sebi samima. Zato moramo raditi na svom duhovnom jedinstvu jer je ono preduslov cjelokupnog jedinstva. Siguran sam da će taj trenutak doći. Da li za života ove ili neke naredne generacije, ne znam. Ali će sigurno doći.

Na stranu visokoparne izjave političara, kakvi su, uistinu, sada odnosi Banjaluke i Beograda?
Nesumnjivo je da su lični odnosi između naša dva predsjednika odlični i više nego prijateljski, ali nisu, što bi bilo za očekivati, preneti na ostale segmente društva. Daću vam jedan, možda i ne toliko važan, ali ipak indikativan detalj. Do prije dvije godine svakodnevno su se, u jutarnji program Radio-televizije Srbije, veoma gledanog i u RS, direktno uključivali iz studija radio-televizije Republike Srpske u Banjaluci i informisali javnost Srbije o najvažnijim društvenim događanjima u RS. Danas toga nema. Za mene je to indikativno. Iako se stalno insistira na regionalnoj saradnji, kao uslovu za evropske integracije, pa se čak u tom smislu predlaže potpuna regionalizacija Srbije, te podstiče regionalna saradnja pojedinih oblasti Srbije sa Mađarskom i Hrvatskom, dok se ni na iole sličan način ne postupa i sa Republikom Srpskom. Očito je da na evropskom putu srpsko-srpske integracije nisu poželjne, odnosno, vodi se politika po principu: što manje srpsko-srpskih integracija to više evropskih integracija. A Evropa, kako nam kažu, nema alternativu, zar ne?

Čini se da RS uspostavlja sve snažnije i opsežnije ekonomske, kulturne i političke veze sa Rusijom. Kako ocenjujete sadašnje stanje tih veza i perspektivu njihovog daljeg razvoja? Na koji način bi se na njih odrazilo eventualno članstvo BiH u NATO?
Najveće pojedinačne investicije u RS došle su iz Srbije i Rusije. Saradnja RS sa Rusijom svaki dan je sve opsežnija, ne samo na privrednom polju. U Rusiji postoji prilično interesovanje za RS, ali  i želja da se tržište Rusije učini maksimalno dostupno privrednim subjektima iz Srpske. Nedavno je, u organizaciji centra koji predstavljam, Republiku Srpsku posjetila zvanična delegacija Nižegorodske oblasti, jednog od privredno najrazvijenijih ruskih regiona i nekoliko puta većeg od Republike Srpske. Spremnost za ulaganje u RS postoji, a trenutno radimo na organizaciji predstavljanja turističkih i privrednih potencijala RS u Njižnjem Novgorodu, glavnom gradu Nižegorodske oblasti. To bi, sigurno, bio snažan podsticaj razvoju privredne, ali i svake druge saradnje. Vjerujem da ćemo u tome imati i podršku nove vlade Republike Srpske. Iz izloženog se može zaključiti da bi eventualno članstvo BiH u NATO-u, imalo negativne ekonomske posljedice po RS jer bi se nepovoljno odrazilo na ruske investitore, ali i na izraženu spremnost ruske strane da se Republici Srpskoj, a preko nje i BiH, dodjeli specijalan povlašćeni status u privrednoj saradnji sa Rusijom.

„Centar za razvoj strateške saradnje“, čiji ste predsednik, nastoji da poveže RS i druge srpske zemlje, kako međusobno tako i sa pojedinim ruskim regionima. Recite nam još nešto o tome?
Kod nas se stalno insistira na evropskim integracijama. Zarad istih donose se i neke nacionalno štetne odluke. Naročito u Srbiji. Pri tome se ništa ne čini, ili se čini vrlo malo, na unutarsrpskim integracijama. A upravo su srpsko-srpske integracije pitanje opstanka srpskog naroda. Stoga je, nas nekolicina istomišljenika i osnovala Centar za stratešku saradnju sa ciljem unutarsrpskog povezivanja, ali i povezivanja srpskih zemalja sa Rusijom. Za sada djelujemo u RS, a uskoro otvaramo kancelariju u Beogradu i, nadam se, u skorije vrijeme u Podgorici. Pokrenuli smo i časopis „Vidovdan“ koji se bavi temama od vitalnog značaja za srpski narod, a čiji se drugi broj očekuje uskoro. Mi se oštro protivimo evroatlantskim integracijama srpskih zemalja i zato ćemo, posredstvom Centra, pokrenuti čitav niz projekata koji imaju za cilj da pokažu da alternativa tim integracijama postoji. I to mnogo korisnija i primerenija duhu srpskog naroda. Mi ne tajimo, zalažemo se za promjenu geopolitičkog pravca srpskih zemalja. Za to ćemo se boriti i izboriti. U to smo sigurni!