Kako vlast gura Srbiju u NATO

Piše Uglješa Mrdić

Vladajuća koalicija predvođena glavnim natovcem u Vladi – ministrom odbrane Draganom Šutanovcem vodi našu državu u NATO integracije, uprkos parlamentarnoj deklaraciji o vojnoj neutralnosti Srbije, koja jedino može da garantuje jačanje odbrambene sposobnosti zemlje radi očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta države

Srbija i srpski narod uvek su u istoriji imali svoju vojsku, koja nikada nije bila osvajačka, već odbrambena, to jest sa osnovnim zadatkom – čuvanja granica države i borbe protiv spoljnih neprijatelja, to jest agresora. Nikada naša vojska nije pod tuđom ili svojom zastavom ratovala izvan granica države, bilo da se ona zvala Srbija, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Jugoslavija ili Srbija i Crna Gora. Nikada srpska vojska nije učestvovala u bilo kakvim borbama pod stranom komandom. Takođe, nijedan antifašistički pokret niti partizanska jedinica u Drugom svetskom ratu nije ratovala izvan granica tadašnje Jugoslavije. Nije čak ratovala ni na prostoru nekadašnje SSSR, braneći Moskvu od naleta nacističke armije pod vođstvom Nemačke, u kojoj su učestvovale i vojne trupe ustaša, muslimanske handžar divizije, bugarskih i albanskih dobrovoljaca i drugih vojnika iz zemalja koje su otvoreno podržavale nacističku Nemačku i učestvovale u bici kod Staljingrada.
Naša vojska po izbijanju hladnog rata sredinom prošlog veka nije stala ni na stranu NATO-a ni Varšavskog pakta, već je bila vojno neutralna, kao i što je sada Srbija vojno neutralna zahvaljujući skupštinskoj Deklaraciji o vojnoj neutralnosti.

VOJNI BLOKOVI
Sada u svetu postoje dva jaka vojna saveza i nekoliko manje važnih. Od jačih su tu NATO (Severno-atlantski vojni savez pod komandom SAD, a uz učešće njenih evropskih saveznika) i ODKB (Organizacija ugovora o kolektivnoj bezbednosti koju predvode Rusija, Ukrajina, Belorusija, Kazahstan i još nekoliko članica nekadašnjeg Sovjetskog saveza). Posebna tema je zbog čega Srbija ima parlamentarnu delegaciju u NATO-u, a nema u ODKB-u. U ODKB-u je mogla da ima već ove godine, ali je to stopirano po nalogu izvršne vlasti u Srbiji.
Međutim, kako sada stvari stoje, zahvaljujući poslednjim postupcima vladajuće koalicije Srbija ostaje i bez jake vojske, a ono malo što će ostati biće u službi strane vojske – NATO pakta, sa osnovnim zadatkom učestvovanja u takozvanim mirovnim misijama, to jest osvajačkim ratovima za potrebe Severno-atlantskog vojnog saveza.
Suvišno je trošiti reči i objašnjavati da je aktuelni ministar odbrane i potpredsednik Demokratske stranke Dragan Šutanovac, otvoreni natovac, kao i svi njegovi saradnici kako u Ministarstvu na čijem je čelu tako i njegovi najbliži saradnici u Vladi. Nije slučajno što je donedavni državni sekretar u Ministarstvu odbrane Dušan Spasojević, takođe otvoreni natovac, raspoređen na novu dužnost – na mesto ambasadora Srbije u Turskoj – državi koja je najveći saveznik NATO i SAD u regionu. NATO brine o svojim kadrovima… Takođe, NATO će imati svoje kandidate i na izbornim skupštinama političkih stranaka.
Međutim i pored otvorenog zalaganja za NATO Ministarstva odbrane na čelu sa Šutanovcem i nepoštovanja skupštinske deklaracije o vojnoj neutralnosti, i  odluke o ukidanju obaveznog služenja vojnog roka, ne ide baš sve na ruke natovskim snagama u Srbiji. Koliko god oni želeli da „ubiju potrebu da narod služi otadžbini“, ta svest i dalje traje.
Tako se u Vojsku Srbije, na služenje vojnog roka sa oružjem, u decembarskom roku do 6. decembra, u centre za obuku odazvalo 1.468 regruta, što je 98 odsto predviđenog plana.
Dragan Šutanovac je pored dobijene podrške za nato-integracije Srbije od strane potpredsednika i državnog sekretara SAD Džozefa Bajdena i Hilari Klinton, koji su se prilikom poseta Srbiji odvojeno sastali sa srpskim ministrom odbrane, dobio pohvale i na nedavno održanom Samitu NATO-a u Lisabonu, gde su lideri 28 članica NATO u usvojenoj deklaraciji sa samita u Lisabonu pozdravili i nastavljaju da podržavaju „izraženu opredeljenost Vlade Srbije za evroatlantske integracije i jačanje saradnje između tog vojnog saveza i Srbije“.
Članice NATO su navele i da ponavljaju „otvorenost za buduće težnje Srbije, uključujući korišćenje prilika koje pruža NATO partnerstvo za politički dogovor i praktičnu saradnju“.
Ovaj, do sada najjasniji poziv članica NATO Srbiji, dopunjen je i izjavom Ive Josipovića, predsednika Hrvatske, zemlje članice ove alijanse, da je „Srbija dobrodošla u NATO“ i da bi učlanjenje doprinelo miru i stabilnosti u regionu (o čemu je „Pečat“ opširnije pisao u prethodnim brojevima).
Inače raspravu u Skupštini Srbije, kada su glavna tema bili NATO i ukidanje služenja vojnog roka, obeležila je polemika ministra Šutanovca i poslanika DSS-a Slobodana Samardžića, koji je Šutanovca optužio da vodi tajnu politiku, kako bi Srbija ušla u NATO i od njega zatražio da raspiše referendum o tom pitanju.
Samardžić je rekao da je Srbija pristupila profesionalizaciji vojske, kako bi ušla u NATO i da se ne može u uvesti 70 odsto stanovništva, koji su protiv ulaska u Severno-atlantski savez, u NATO tajnom politikom.
„Nemojte da činite nedelo da tajno vodite pronato politiku. Zašto bežite od referenduma? Pitajte građane o ulasku u NATO, pa onda idite u vaše vojne avanture za račun drugih zemalja“, rekao je Samardžić.
Inače, poslanici DSS-a, SRS-a i SNS-a usprotivili su se ukidanju obaveze služenja vojnog roka, ocenjujući da je profesionalizacija vojske, zapravo, uvod za ulazak Srbije u NATO.
Liberalno-demokratska partija podržala je ukidanje obaveze služenja vojnog roka i profesionalizaciju vojske i založila se za ulazak Srbije u NATO, a podršku članstvu Srbije u toj alijansi dali su i poslanici vladajućih partija DS, SPS, G17 plus i Saveza vojvođanskih Mađara.

PROMENA KARIJERE
Pored navedenih primera guranja Srbije, to jest njene vojske u NATO, sa ciljem da naša država ostane bez vojske, Ministarstvo odbrane Srbije nastavilo je i sa drugim aktivnosti u tom pravcu. Naime, poznato je da se prethodnih godina Ministarstvo i Vojska Srbije rešavaju svih onih, koji su se istakli u odbrani naše države tokom devedesetih godina, a naročito u borbi protiv NATO agresora 1999. godine. Pošto je NATO preuzeo kontrolu nad Ministarstvom odbrane i Vojskom Srbije, a definitivno od 2003. godine, kada je marta meseca na mesto ministra odbrane došao Boris Tadić, koji je tokom proleća 2003. godine smenio na desetine visokih oficira, potom ih penzionisao, a onda na funkcije postavio sebi podobne kadrove. Ubrzo su sprovedene akcije uništavanja vojnog naoružanja. Potpisnik ovih redova prisustvovao je uništavanju vojne opreme i naoružanja u smederevskoj železari, koju je te godine kupio američki „US Stil“. Uništeno je  uz prisustvo predstavnika zapadnih ambasadora na tone vojnog naoružanja, a sve po zahtevu NATO i tzv. „novih svetskih vojnih standarda“. Za vreme prve vlade Vojislava Koštunice, propadanje vojske je zaustavljeno, ali je nažalost nastavljeno dolaskom Dragana Šutanovca na mesto ministra odbrane 2007. godine. I opet je nastavljeno po starom. Ministarstvo odbrane u saradnji sa NATO-om dobija, ne mnogo velike, donacije od SAD, Kraljevine Norveške i Kraljevine Danske (američkih ekspozitura u Evropi), organizuje potpisivanje raznih antisrpskih sporazuma, kao što su SOFA sporazum, Sporazum o prelasku NATO trupa kroz Srbiju, Bezbednosni sporazum sa NATO-om, zajedničke pokazne vežbe sa Nacionalnom gardom Ohajo (setimo se zajedničkog jedenja žaba u Nišu, u koordinaciji srpske i američke vojske). Potpisnici svih tih pronatovskih sporazuma bili su ili Šutanovac ili Boris Tadić i Vuk Drašković.

NATO STANDARDI
Reforme u vojsci po NATO standardima su počele da se sprovode od 2003. godine, dok je i dalje postojala državna zajednica Srbija i Crna Gora. Broj aktivnih pripadnika je počeo rapidno da se smanjuje tako da se danas zaustavio na 38 hiljada s tendencijom pada na 30 hiljada, koliko je predviđeno da vojska Srbija poseduje u budućnosti. Takođe je došlo do smanjenja broja tenkova i ostalih oklopnih vozila. Svi tenkovi tipa T-55 su povučeni iz upotrebe do 2008. godine, iako kompanija „Jugoimport“ ima program za modernizaciju ovih tenkova, tako da Srbija danas poseduje 212 tenkova tipa M-84. Takođe je došlo do smanjenja kalibra na jurišnim puškama tipa Zastava M-70 sa 7,62 mm na 5,56 mm. Srbija je rashodovala i protivavionske sisteme „STRELA“, kao i sve samohodne protivavionske sisteme ZSU-57. Činovi i oznake na uniformama pripadnika vojske Srbije su reformisani po NATO standardima, tako da sada u sastavu oružanih snaga Srbije postoje potpuno novi činovi kao što su brigadni general i komodor.
I tu nije kraj.
Ove godine na zvaničnom sajtu Ministarstva odbrane Srbije u sklopu Sektora za ljudske resurse stoji da je formirana Direkcija za promenu karijere, a u njenom sastavu je formiran Centar „PRIZMA“. Ta direkcija, inače, ima jasan cilj da pripadnici vojske, oficiri i podoficiri, koji su na listi za „odstrel iz vojske“, to jest ili su višak u vojsci, ili su za prerano penzionisanje ili su nepodobni, promene zanimanje.
U 2009. godini, u sklopu novoformiranog Centra „PRIZMA“, obuka – prekvalifikacija zaposlenih u Vojsci Srbije realizovana je u Beogradu, Nišu i Novom Sadu u okviru Projekta Centra za obuku podoficira (mogu da apliciraju podoficiri, vojni službenici i oficiri).
Tako su oni koji su se prijavili i prošli obuku u Beogradu, mogli svoje vojne uniforme sve sa ordenjima i činovima, kao i odlikovanjima dobijenim za zasluge u oslobodilačkim i odbrambenim ratovima devedesetih godina da zamene radnim odelima i da postanu: rukovaoci građevinskih mašina, vozači autobusa, serviseri na održavanju rashladnih uređaja, radnici na instalacijama vodovoda, plastičnim cevima i grejanja bakarnim cevima. U Novom Sadu je ponuđeno da oficir može da postane i kuvar ili vozač i rukovalac poljoprivrednih mašina. U Nišu je ponuđena mogućnost obavljanja sledećih zanimanja: atestirani varilac ili radnik na servisiranju i održavanju rashladnih uređaja.
Inače, finansiranje ovog programa, to jest Centra „PRIZMA“ vrši se iz donacija Kraljevine Danske, Kraljevine Norveške i Kraljevine Švedske.
„Program podrške u promeni karijere profesionalnih pripadnika Vojske Srbije „PRIZMA“ – „PRISMA“ (Program for Resettlement in Serbian Ministry of Defence and Armed Forces) razvija se u okviru Ministarstva odbrane Republike Srbije kao deo socijalnog programa pripadnika Vojske Srbije kojima u sklopu procesa reforme sistema odbrane, ali i posle toga, prestaje služba po potrebi službe“, stoji na zvaničnom sajtu MO. Direkcija za promenu karijere „PRIZMA“ je nosilac Programa, iza kojeg stoji „Projekat NATO/PFP Poverilačkog fonda“.
Projekat je finansiran od strane 14 zemalja članica NATO, predvođene Kraljevinom Norveškom. Planirano vreme trajanja projekta je pet godina. Posle inicijalne dvogodišnje faze, projekat je nastavljen još godinu dana, uz mogućnost produžetka.
Takva je situacija sada u Vojsci Srbije (VS), stvorene kao oružana formacija Republike Srbije  8. juna 2006. godine uredbom Narodne Skupštine Srbije, posle proglašenja nezavisnosti Crne Gore, od onih delova Vojske SCG koji se nalaze na teritoriji Srbije. Po Ustavu Republike Srbije, VS je oružana sila Republike Srbije „namenjena za odbranu zemlje od oružanog ugrožavanja spolja, kao i za izvršavanje drugih misija i zadataka, u skladu sa Ustavom, zakonom i principima međunarodnog prava koji regulišu upotrebu sile“. Vojska Srbije se može upotrebiti van granica Republike Srbije „samo po odluci Narodne skupštine Republike Srbije“. Ali, ko još u Vladi Srbije poštuje Ustav Srbije…
Inače, trenutno je u Vojsci Srbije zaposleno oko 38.000 lica, a Vojska se suočava i sa velikim finansijskim problemima.

NATO POSLUŠNICI-PLAĆENICI
Ali, s druge strane zapadni mentori plaćaju nato poslušnike zarad isključivo svojih interesa. Samo ove godine NATO je izdvojio dva miliona dolara za promotere ideje ulaska Srbije u tu alijansu.
Pri tom je ministar odbrane Dragan Šutanovac stavio do znanja, da ne vidi alternativu kursu u pravcu daljeg zbližavanja zemlje sa Severnoatlantskom alijansom, pa je čak apostrofirao da ne smatra potrebnim da se u vezi tog pitanja organizuje referendum i prema njegovim rečima „zato o strateškim pitanjima ne možemo da odlučujemo u atmosferi hajke, ispunjene emocijama“.
Odustajanje od referenduma i pokušaj da se donese odluka na nivou vlade i parlamenta glasovima vladajuće prozapadne koalicije, u takvoj situaciji jedino je rešenje za vladajući režim.
Ona država koja nema svoju jaku i samostalnu vojsku nije država…
Vojna neutralnost Srbije i jačanje odbrambene sposobnosti zemlje predstavljaju siguran garant očuvanja suvereniteta i teritorijalnog integriteta zemlje. Vojna neutralnost, osim toga, sprečava da Srbija ratuje, a Srbi ginu po ratištima širom sveta za tuđe vojne i geostrateške interese. Nezavisnost i sloboda zemlje su najvažniji cilj državotvorne politike Srbije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *