Javni servis evropskog Tadića

Piše Miodrag Zarković

RTS, Finale Dejvis kupa, 5. decembar

Posle uzbudljivog meča za titulu prvaka sveta, visoko je podigao pesnice u vazduh; dok mu je oko vrata visio nacionalni simbol, razmetljivo i napadno veselio se važnom trijumfu; delovalo je kao da neprimerenim likovanjem tera inat onima što smatraju da baš on nema nikakvih razloga da se raduje…
Opisanom scenom završava se čuveni „Roki“, Oskarima ovenčani film Silvestera Stalonea (scenario i glavna uloga), kojim je nekadašnji porno glumac postao velika holivudska zvezda. Svi znamo priču: anonimni bokser Roki Balboa istuče aktuelnog šampiona Apola Krida, ali sudije ipak sramotno poklone pobedu Kridu, a on onda ogrne američku zastavu i počne da likuje, praćen salvom zvižduka iz publike.
Sličnim prizorom završio se i finalni duel Dejvis kupa. Tačnije, televizijski prenos teniskog obračuna Srbije i Francuske: dok je cela Arena euforično proslavljala veliki uspeh naše reprezentacije, a igrači šišali jedan drugog shodno datom obećanju, TV auditorijumu je najčešće prikazivan jedan sedokosi, u poslovno odelo i srpski šal, obučeni navijač, dizao je ruke u nebesa i na sav glas vikao radosne pokliče – ali je, uprkos tolikom navijačkom zanosu, ipak sve vreme krajičkom oka pratio koja je od kamera uperena prema njemu u kojem trenutku. Bio je to predsednik Srbije Boris Tadić.
Ako ste pobrkali Tadića sa nekadašnjim glumcem, to je zato što se nedavno hvalio da se svakog jutra budi sa Severinom. Ako ste ga zamenili sa nekim bokserom, to je zato što se prošle godine, kada se vakcinisao protiv Tomičinog gripa, slikao u bokserskoj „uniformi“. Ako vas je podsetio na Apola Krida, to nije samo zato što se, sa nacionalnim znamenjem oko vrata i podignutim pesnicama, grabio za pažnju u situaciji gde je ipak neko drugi zaslužio junačke počasti: em je preterano napadno slavio trijumf kojem nikako nije lično doprineo, em je to njegovo ushićenje odavalo i neiskren utisak (više je to bilo prosrpsko, nego srpsko radovanje).
Mada se ponašao kao da je upravo on razbio Monfisa i Lodru, Tadića jedino niste mogli da pomešate sa teniserom – oni su bili ćelavi, znojavi, u trenerkama i nisu obraćali pažnju na kamere.
Ali, Tadićevo ponašanje na javnim skupovima odavno nije sporno, barem od trenutka kada je postalo jasno da on u tim istupima ne predstavlja većinsku Srbiju i da mu to nikada nije ni bila namera. Ono što je ostavilo mnogo mučniji utisak, jeste namera režije prenosa da nam dočara svaki pokret razdraganog predsednika. Pa i pre nego što je postao razdragan. Tako smo u poslednjem meču, u pauzi između gemova, čitav minut gledali kako Boris Tadić deli autograme nekoj nepreglednoj gomili mlađih maloletnika (tolika deca, inače, svedoče da su režimski velikaši uživo gledali trijumf Srbije i bez ikakvih teškoća nabavili karte i za članove svojih porodica)! Isto tako, u „Dnevniku“ koji je usledio ubrzo po završetku prenosa, prvih 12 minuta bilo je posvećeno pobedi Srbije nad Francuskom, a u ponovljenom snimku završnog poena i slavlja, čak pet puta je zumiran Tadić – više nego ijedan teniser! Plus je, odmah posle meča, davao i izjavu sa terena…
Svakom velikom sportskom događaju na planeti prisustvuju i državnici. Kamere ih obično registruju na početku prenosa, eventualno kasnije nakratko zabeleže neku njihovu reakciju (kada padne gol u fudbalu, na primer), i – to je to! Ne pamti se da je publika u direktnom prenosu posmatrala kako neki državnik deli autograme! Na tribinama je, u istoriji sportskih prenosa, bilo mnogo većih, značajnijih i popularnijih državnika od Borisa Tadića, ali nikada nikoga od njih nismo gledali kako se potpisuje obožavateljima. Valjda zato što istorija ne pamti televiziju kao što je Javni servis evropskog Tadića.

P. S.

Čudo je podsvest: nekome sa RTS očigledno je preko glave Tadića, pa ga je, verovatno nenamerno ali ipak indikativno, potpisao kao „Prdsednik Srbije“. Valjda taj koji je izostavio jedno slovo e nije disciplinski kažnjen…

P. P. S.

U izjavi posle meča, Tadić je najavio da će razgovarati sa poraženom reprezentacijom: „Danas je Srbija u centru sveta i to će biti moja poruka Francuzima, ali i čitavom svetu“. Hajde priznajte, koliko vas je, kada je čulo ove reči, pomislilo da će sada i njima da se izvinjava!

7 коментара

  1. И мени се учинилио да глумата и гледа крајичком ока која га камера снима … ха, ха, ха, како је то јадно!
    Кад је реч о РТВ Србије, тамо бар још има српског језика (ћирилице), што се не би могло рећи за овај сајт …

  2. Da ,izjava. Vec sam mislila da ste zaoravili. Sedela sam sama i gledala na interetu i bilo me je sramota.Neopisiva je glupost ovog coveka.

  3. E, pa sta? Sta bih tek rekla Sestra Jefimija? Ja sam negde ranije rekao: PROSRPSKA SRAMOTA. Da li je pratio kamere jednim ili sa oba oka nije mi toliko vazno. … Da li je nazivao sestru Jefimiju SRPSKOM KURVOM? To je veoma vazno i zasto ce “Pecat” libi da iznese u javnost istinu o toj PROSRPSKOJ SRAMOTI sa izostavljeni slovom “O” ili sa njim…Nasim teniskim zvezdama samo cestitke kao i ostalim sportistima koji sa ponosom nose srpske zastave i donose neku nadu da ce Srbija izaci iz ovog mraka…

  4. Dobro je st ih kamera zumira iz daleka su nesto a iz bliza bas nista.Ja mislim samo je uza rodbina likovala.Dok je narod ipak zaokupljen farmom pa ga predsednik puno i ne intresuje.

  5. Drug predsednik svuda stize ,cak i da pouci neke.
    Svojevremeno je u duelu sa Nikolicem ispravio ovog da se ne kaze izvinuo vec izvinio a samo
    nesto kasnije sam je upao u zamku kad je rekao golfki zaliv,misleci valjda na Persijski zaliv.

  6. Dragi citaoci!!!,Tadic je strani faktor(DOMACI IZDAJNIK,PLACENIK),ne treba da vas ista cudi,HITNO MORATE PROGLEDATI(STO PRIJE,dok vas sve nije prodao,i vas i vasu srbiju.

  7. треба проверити:)

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *