Deda Mraz i korupcija

Piše Danijel Cvjetićanin, Univerzitet Singidunum

Pokušajte da (u sebi) odgovorite na pitanje: da li smo svi korumpirani – iluzijom potrošnje? Srećna Nova godina!

Dobro su mi poznati uspesi Deda Mraza u borbi za širenje plemenitosti i dobrote među decom, omladinom, ženama i ljudima širom sveta. A u ovim tranzicionim vremenima, Deda Mraz je dokaz da sva dobra dela ne dolaze uvek sa Zapada, nego mogu da dođu i pravo sa Severnog pola. Često sam se pitao zašto je Deda Mraz toliko privržen koka–koli, tom osvežavajućem napitku koji sigurno nije bio namenjen ambijentu zimskih čarolija? Odavno se, među decom, pričalo da sa ovom multinacionalnom kompanijom Deda Mraz ima ekskluzivni ugovor o reklamiranju, pa je i njegovo crveno odelo prilagođeno toj propagandnoj svrsi. Kao dete, nisam verovao u tu priču, pošto je moj tata govorio da Deda Mraz, kada raznosi poklone, svaki put (tajno) otpije malo vina iz pletenog balona, koji je obavezno stajao pod jelkom. Mislio sam da Deda Mraz ipak više voli vino, nego koka–kolu. Bio sam uveren da on nikad ne bi pristao da ga neko korumpira, čak i ako je taj neko najmoćnija američka kompanija. Televizija je razbila moju iluziju. Lično sam video Deda Mraza kako, pored koka–kole, reklamira i Grand kafu, a i mnoge druge proizvode…

KOZA ČUVA KUPUS
Da li je korupcija toliko uzela maha da dosegne čak do Severnog pola i Deda Mraza? Da li će deca sveta, pored pisama sa željama za poklone, morati ubuduće da Deda Mrazu šalju i plave koverte? Ili će neka stroga evroatlantska komisija stati tome na put? Kao što su lideri Evropske unije čvrsto rešili da smanje korupciju u tranzicionim zemljama, pošto su, prethodno, u njima instalirali duboko korumpirane vlasti? Nije tajna da je evroatlantski kapital kupovao vlade i pojedince (organizovane u NVO) u tim državama i tako uspeo da, pod vidom liberalizacije i privatizacije, po bagatelnim cenama preuzme njihove resurse, kao i tržišta!
Danas vidimo da, po modelu „koza čuva kupus“, organi Evropske unije pokreću akcije protiv korupcije u zemljama–kandidatima za EU, pošto je to „osnovni uslov“ za pristup Uniji, čija je prva vlada, nećete verovati, morala da zbog korupcionaških afera podnese ostavku nekoliko dana pre isteka mandata. Ne sećam se šta se sa članovima te vlade dogodilo kasnije?

KOLIKO BJAKŠIĆA DO EVROPE
Domaća (reptilna) štampa, a naravno i elektronski mediji, zapinju iz petinih žila da podrže inicijative Unije u borbi protiv korupcije u tranzicionim zemljama (što je dobro), ali nije dobro što zaboravljaju da naglase, a to bi u takvoj borbi bilo najvažnije, monstruoznu ulogu evroatlantskih kompanija, organizacija i vlada u generisanju korupcije u Istočnoj i Centralnoj Evropi (i u celom svetu) u poslednje tri dekade. Zapitate li se, ponekad, ko je izdašno podmićivao pojedince sa nomenklaturne liste centralnih i istočnoevropskih zemalja, pa i čitave organizacije otpora (i druge NVO – vidi npr. knjigu „Igra senki“, kao i članak „Jakna Velimira Ilića“), sa jedinim ciljem da se ove privrede (i zemlje) što brže destabilizuju, a zatim da se, posle osvajanja vlasti, hitro preuzmu njihovi resursi i tržišta – od strane evroatlantskih kompanija?
Primetićete da su reptilni mediji, bez osećaja za stid, uprkos ovoj očiglednoj istini pozivali baš evroatlantske saveznike u pomoć. „Koliko sanadera do Evrope“, pita se jedan od urednika nekada ugledne „Politike“, analizirajući vest da je pod uticajem Evrope Hrvatska pokrenula krivični postupak (zbog korupcije) protiv bivšeg premijera. Neki će se odmah zapitati: koliko nas još bjakšića deli od imbecilnog i samoponižavajućeg nivoa na koji još može da se sroza javna reč? Pa da, čim taj nivo dostignemo, zagrljeni krenemo u Evropu, kao u kafanu u kojoj nas čeka sjajan (i besplatan) ručak!

STRAH OD POTROŠNJE
Mnogi doživljavaju tranziciju kao sumorni period nesigurnosti, nepravde i socijalnog raslojavanja, gde su siromašni sve brojniji (i siromašniji), a moćni i bogati sve silniji i bahatiji. Ipak, svi se mire sa postojećim stanjem, osim najočajnijih, koji beže u samoubistvo ili štrajkove glađu. Nismo li svi korumpirani šarenim izlozima šoping molova, što nam stvaraju iluziju da, uz neznatan napor (i malo sreće), neki od nas mogu uživati u raskoši carstva potrošnje? Sve je tu – nadohvat ruke, samo treba pružiti ruku. Pouzdano znamo (eh, to iskustvo!) da bi neko pravednije i racionalnije društvo očajnički oskudevalo u ovakvom šarenilu.
Zamislite samo kako bi izgledali izlozi, kada bi se u Srbiju uvozilo samo onoliko koliko njena privreda može da izveze? Ili kada bismo morali da se lišimo kredita, kojima, bez griže savesti, opterećujemo decu i unuke? Ili kada bi nam bilo zabranjeno da prodajemo ono što su stekle generacije pre nas? Da li biste mogli da se pomirite sa sivilom veće jednakosti i smanjenim izborom robe i usluga, u skladu sa proizvodnim i izvoznim mogućnostima, ili vam je lakše da se pomirite sa postojećim nepravdama i ludostima, iako znate da ni to ne može dugo da potraje? Pokušajte da (u sebi) odgovorite na pitanje: da li smo svi korumpirani – iluzijom potrošnje? Srećna Nova godina!

3 коментара

  1. Srećni praznici!

  2. Љубомор

    Живети на кредит и у илузијама изгледа није ни лоше. Срби су, да се закључити, паметан народ па ће то бити освета постмортен.
    Кредит неће враћати наша деца, јер се она и не рађају, а да ли ће то морати Турци (којима је Србија понуђена) или Кинези, што да се ми бринемо. Радничку класу немамо која би могла изаћи на улице и истерати намеснике глобал капитала. Ово мало преосталих запослених треба да добровољно, као данас у Крагујевцу, оду са посла. Па нема смисла радити по шеснаест сати за 200 Е као ови мученици у “Слободи”, да праве јефтину муницију за крваве пирове НАТО убица по свету, а њима приписана одговорност (људски фактор) уз онај цинизам њиховог директора и одлучност атлантисте мистер Шутановца.
    Борис ће нам оптимизам улити,
    кад се већ не може радити,
    душе наше Млађа ће распродати,
    у самртном ропцу нећемо се изненадити.

  3. *…1975.poceo sam da radim na zeleznici kao otpravnik vozova i sve do 2002.kada odlazim u ameriku da “bolje zivim”.dok se tito vozio plavim vozom zeleznicar je mogao od svoje plate za godinu dana da kupi kravu,traktor,zida stalu,zida kucu,skoluje decu.napravljene su mnoge pruge,nabavljene dizel i elektro lokomotive.sve nam to verno i danas sluzi.a danas pa nemoze da se zavrsi zeleznicka stanica prokop.treba puno para za skupe automobile i avionske karte.stali ce nam ovo vreme ostaviti za uspomenu?….*

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *