Pravoslavlje i katolicizam posle Alojzija Stepinca

Piše Nataša Jovanović

Ruska intelektualna elita okupila se i ove jeseni u Sankt Petersburgu, na konferenciji posvećenoj (ne)mogućnosti dijaloga između pravoslavaca i katolika, i podsetila još jednom i domaću i svetsku javnost na stravična stradanja Srba u Drugom svetskom ratu. Vatikan, složili su se govornici, pod čijim se okriljem desio najstrašniji zločin protiv čovečnosti počinjen u NDH, ne može da se, bez konačnog priznanja odgovornosti i pokajanja, pričesti iz iste čaše sa pravoslavnim narodima

Srbija i Srpska pravoslavna crkva trebalo bi da 2013. godine ugoste papu Benedikta 16, i to u okolini Niša, na mestu gde je rođen vizantijski car Konstantin koji je odobrio ispovedanje hrišćanstva u Istočnom rimskom carstvu. Ovaj jubilej lako bi mogao proći i bez pape, a na to ukazuju i ruski pravoslavni teolozi i drugi ruski intelektualci koji su spojili kraj oktobra i početak novembra 2010. godine u Sankt Petersburgu, na naučnom skupu o problematici dijaloga sa katoličkom crkvom.
U brojnim diskusijama o istoriji tih odnosa, posebno u poslednjem veku, pominjan je i nepremostivi problem shvatanja uloge kardinala Alojzija Stepinca ali i ukupnog odnosa katoličke crkve prema Srbima na Balkanu, kao dokaz da se u odnosu Rima prema velikom zločinu iz Drugog Svetskog rata ništa nije promenilo.
Jer, uprkos dokazima da je kardinal Stepinac učinio strašan zločin nasilno pokrštavajući Srbe za račun zločinačke NDH, u slavu „sveca i zločinca“ molio se i jedan poznati kardinal ( još 1988. godine u Rimu). Bio je to Jozef Racinger, današnji papa Benedikt 16.
Da li je posle te činjenice moguć dijalog sa Vatikanom? Ruska pravoslavna inteligencija, okupljena na ovogodišnjem naučnom skupu, rezolutno tvrdi da nije…

Konferenciju posvećenu (ne)mogućnosti dijaloga između pravoslavnih i katilka u Sanktpetersburškom univerzitetu organizovao je istorijski fakultet uz informativnu podršku pravoslavnog internet sajta „Ruska narodna linija“

JASENOVAC, PA AUŠVIC
Konferenciju sa ovom temom u Sankt Petersburškom univerzitetu organizovao je istorijski fakultet uz informativnu podršku pravoslavnog internet sajta „Ruska narodna linija“. U trenutku kada užurbano teku pregovori mešovite pravoslavno katoličke komisije za bogoslovski dijalog, kada ekumenizam u pravoslavnim zemljama postaje više od pretpostavke, knjiga italijanskog autora Marka Aurelija Rivelija „Alojzije Stepinac: Nadbiskup genocida i ustaška diktatura u Hrvatskoj od 1941. do 1945. godine“ u Rusiji je dočekana kao zvono uzbune koje bi trebalo da probudi pravoslavlje iz moralne i svake druge krize u kojoj se našlo.
Poznati istoričar, bogoslov, docent Sankt Petersburškog univerziteta đakon Vladimir Vasilik, istakao je da je tema konferencije veoma složena: „Jasno je da je naš svet nejednorodan i mnogolik, no ta mnogolikost ne bi trebalo da dovodi do konflikata, dvostrukih standarda i licemerja. Ovo je trezven i častan dijalog koji treba da doprinese spoznaji istine, istine o pravoslavlju i katoličanstvu, njihovim složenim odnosima, često tragičnim, u kojima su najčešće, stradali pravoslavni narodi, kao žrtve katoličke ekspanzije i agresije.
Zato mi organizujemo ovaj javni skup, ne da bi produbili konflikte, već da bi ih u duhu istine smanjili, kao što je to svojevremeno rekao Justin Popović: „Ljubavi ne može biti bez istine i istina bez ljubavi“. Savremeno bogoslovlje, postavilo je problem hrišćanstva posle Aušvica, ali treba znati za postojanje strašnijeg logora, Jasenovca, u kojem je hladnokrvno ubijeno oko 700 hiljada ljudi, a više od 500 hiljada njih bili su naša pravoslavna braća Srbi. Istina o tome je od životne važnosti“.
Kako je dijalog moguć posle 1000 godina otuđenja, da li su hrišćani Hristovi ili papini, i da li je moguće, nakon stradanja Srba u NDH, prihvatiti  liturgijski poljubac dve Crkve? Stručnjaci iz Velike Britanije, Moskve, Sankt Petersburga, Srbije, Ukrajine i BiH arhijerejima svojih crkava uputili su rezolutno ne, podsećajući na reči svetog Fotija da je Crkva duhovna čast, a ne vatikanska državna vlast. Vladika Artemije, koji je i autor predgovora Aurelijeve knjige nije mogao da prisustvuje konferenciji posle zabrane od strane Sinoda.

O sistemu logora smrti u Jasenovcu prisutne je upoznao Simo Brdar

O sistemu logora smrti Jasenovac, prisutne je bolje upoznao Simo Brdar, rukovodilac memorijala srpskog genocida u Jasenovcu, navodeći podatak da je u konclogoru ubijeno 700.000 ljudi, od čega više od 20.000 dece uzrasta do 12 godina, uključujući i nerođenu decu koju su ustaše vadile iz utroba majki. Samo u Donjoj Gradini smrt je pronašlo 360 hiljada ljudi.
„ Malo naroda u savremenoj istoriji je stradalo kao što su to Srbi. Kroz  istoriju Srbi su morali da se bore protiv katolicizma i islama, štiteći svoju državu i veru. Najstrašniji period srpske istorije vezan je za NDH“, rekao je Brdar, pokazujući prisutnima fotografije na kojima su zabeležena ustaška zverstva. Po njegovom mišljenju ona nemaju analogiju u čitavoj istoriji čovečanstva. Tome u prilog Brdar je prikazao i film „A, Bog je ćutao“, u kojem se smenjuju svedočanstva preživelih, tada dece koja su prošla kroz logore smrti.
Akademik dr prof. Srboljub Živanović naveo je da istorijske činjenice govore da su papa i rimokatolici uz pomoć zemalja zapadne Evrope vekovima vodili borbu protiv Istočne Evrope, Vizantije, a u prvom redu pravoslavlja.

USTAŠE SINONIM ZA NACIZAM
Srpska država, smatra Živanović, kao najjača pravoslavna država koja je posle slabljenja Vizantije u najvećoj meri preuzela njenu ulogu, stajala je na putu pretenzijama Rima i Zapada da prošire svoju vlast na Istok. SPC je bila i ostala tvrđava koju Rim i Zapad treba da sruše kako bi otvorili put ka Istoku.
„Podsticanje na mučenje i ubijanje Srba, Jevreja i Roma, činili su, nažalost, brojni sveštenici katoličke crkve, časne sestre, veroučitelji i katolički aktivisti. Prema američkim izvorima preko 1400 katoličkih sveštenika u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini je u toku Drugog svetskog rata lično klalo, mučilo, silovalo, ubijalo na razne načine i nasilno prevodilo u katolicizam Srbe, Jevreje i Rome. Međunarodna komisija za istinu o Jasenovcu ima podatke za 1171 takvih katoličkih sveštenika. U to nisu ubrojane časne sestre – zločinci. Iskazano prostim jezikom, od svaka tri katolička sveštenika dvojica su bili ubice. Do sada je identifikovano blizu 400 jama, vrtača i bunara u koje su bacane žrtve – najčešće žive“, naveo je Živanović.

Publicista Pavel Tihomirov, postavio je pitanje zašto svetsko javno mnjenje ustaše nije imenovalo kao sinonim za nacizam

Publicista  Pavel Tihomirov, postavio je pitanje zašto svetsko javno mnjenje ustaše nije imenovalo kao sinonim za nacizam.
„U medijima i udžbenicima istorije o ratu 1941- 1945. godine, stoji da je reč o suprotstavljanju stranim zavojevačima, a ne hrvatskom genocidu. Tako se svesno stvarao mit po kojem su u ratom zahvaćenoj Jugoslaviji ginuli predstavnici svih naroda, a ne samo Srbi, Jevreji i Romi. Dakle, zločini koji su vršili Hrvati pripisivani su Italijanima, a potom Nemcima. U srpskim školama do nedavno organizovane su memorijalne ekskurzije  u Šumaricama, gde su Nemci ubili  nekoliko hiljada ljudi. To jeste tragedija, ali za skoro milion ljudi, stradalih od ruku krvnika Hrvata donedavno je znalo malo učenika“.
Veoma iscrpan referat dala je Ana Filimonova, kandidat istorijskih nauka i naučni saradnik Instituta za slavistiku RAN. Baveći se temom katoličke kampanje na jugoslovenskim prostorima u kontekstu geostrateških projekata Vatikana od 1900 -194. godine, Filimonova je primetila da je mnogo pre pojave ustaške organizacije, Vatikan započeo svoj široki organizacioni i ideološki rat krajem 19 veka.
„U septembru 1900. godine u Hrvatskoj, održan je opštehrvatski zagrebački katolički kongres koji je stavio kamen temeljac organizovanom katolicizmu. On je postao začetnik klerikalizma u hrvatskim zemljama i klerikalnog programa za 20. vek. Hrvatski katolički pokret je uvek sledio stratešku liniju Vatikana i ispunjavao njegove strateške zadatke. Početkom 20. veka Vatikan je hrvatskom narodu dao naziv: Država hrišćanstva“.
Sudbinu hrvatskog naroda, ideolozi katoličke crkve tesno su povezali sa ispunjavanjem posebne misije hrvatskog naroda kao čuvara granica latinske civilizacije i zlatnog mosta koji povezuje Vatikan sa balkanskim nekatoličkim narodima.
Jedna od takvih organizacija, navela je Filimonova, jeste i „Katolička akcija“ usmeravana od strane Vatikana sa ciljem širenja uticaja katoličke crkve na sve slojeve stanovništva i njegovu konsolidaciju na osnovama katolicizma, te formiranje hrvatske nacionale svesti po katoličkom obrascu“.
Dr istorijskih nauka, prof. Harkovskog nacionalnog univerziteta Aleksandar Dimitrijević Kaplin naveo je da je dijalog kod latina prvi put najavio papa Pavle 6 u dokumentu, u kojem se kaže da je sama Crkva nastala dijalogom, pri čemu je glava Svete i apostolske crkve rimska crkva. U toj definiciji, smatra Kaplin, stavljeno je načelo na osnovu koga katolici žele da sprovedu pravoslavno katolički dijalog.
„Pogledi slavenofila na latinstvo ne samo da nisu zastareli, već su sada još aktuelniji. Najbrilijantniji predstavnik slavenofila A.S. Humjakov zastupao je mišljenje da Crkva nije autoritet već istina, da je ona jedna i da je neizbežnost laži kod latina bila uvod u raskol i veliku jeres. Za latinstvo je karakteristična racionalistička samovolja. Humjakov je smatrao da je Zapad izgubio duhovno opštenje putem molitve, a zapadno hrišćanstvo izvršilo samoubistvo“.

Ana Filimonova istakla je da nije katolička crkva približavala pastvu klerofašističkom duhu, izraženom neprijateljstvu i mržnji, sigurno da rezultati ne bi bili tako zastrašujući

Dr Vladimir Vasilik osvrnuo se na Svetog Nikolaja i katolicizam u Evropi. Na stvaralaštvo oca Nikolaja dubok utisak je ostavilo tragično iskustvo Srba iz dva balkanska  i dva svetska rata, austrougarskog genocida 1915-1916, i ustaškog 1941-1944. godine. On je ukazao na odnos sv Nikolaja prema Evropi i katolicizmu i uzroke dehristijanizacije Evrope.
Ranko Gojković, izdavač, pravoslavni publicista i dopisnik „Ruske narodne linije“ iz Srbije govorio je na temu „Vatikan i genocid nad Srbima u svetlu bogoslovskog i književnog dela Svetog Nikolaja Srpskog“. On je u svom referatu naveo mnoga mesta, pogotovo iz službe-poeme „Đerdan od merdžana“ gde vladika Nikolaj za genocid nad Srbima eksplicitno optužuje Vatikan, citirajući reči srpskog svetitelja:  „Sloveni nemaju nikakvog smisla života niti kakve misije u svetu bez Pravoslavlja. Rim je oduvek bio i zauvek ostao krvni dušmanin slovenskih naroda, uzimajući od njih samo pare a nazivajući ih varvarima…“.
Vladimir Semenko, jedan od najčitanijih autora na RNL govorio je o pravoj provaliji koja se pojavila u poslednjih 1 000 godina hrišćanstva između pravoslavnog i rimokatoličkog bogoslovlja.

UPOTREBA KATOLICIZMA
Direktor univerziteta za religiju dr filozofskih nauka, profesor Sanktpetersburškog univerziteta Aleksej Švečikov predložio je da se sakupe materijali o zverstvima Katoličke crkve i da se upute u moskovsku patrijaršiju, koja bi razmotrila pitanje o svrsishodnosti dijaloga sa crkvom umazanom krvlju pravoslavnih Srba. On je predložio da se na ruskom izda knjiga o ulozi Vatikana u istrebljenju Srba.
„Kod nas se govori o Aušvicu, a zaboravlja se da  u svetu postoje strašnija mesta. Aušvic jeste fabrika smrti, ali su Nemci metodično brzo i tehnički ubijali i uklanjali žrtve. Ali za Jasenovac, Aušvic je mesto milosrđa, jer se u Jasenovcu pre ubistva žrtva dugo mučila. Sve je to bilo strašno teško i slušati“.
Docent Moskovskog državnog instituta za međunarodne odnose Ministarstva inostranih poslova Rusije, Olga Nikolajevna Četverikova govorila je na temu: „Finansijski aspekti istočne politike Vatikana: istorija i savremenost“.
Ona je izlaganje počela činjenicom, da je osnovu hronologije uspostavljanja savremenog finansijskog spekulativnog
sistema dao Vatikan.
„Katolici su legalizovali zelenaštvo još u 11. veku, da bi u 20. veku vatikanska banka bila pretvorena u „of šor zonu“, tajnu strukturu povezanu sa trgovinom oružja i narkotika za čije poslovanje se vezuju tajanstvena „samoubistva“ i mahinacije.
Ona je detaljno prikazala finansijske tokove Vatikana čija je istorija povezana sa Vatikanskom bankom, a takođe i sa dvosmislenim karakterom crkvene banke koja živi na račun kamata i samim tim potire osnovne principe hrišćanske etike. U vezi sa tim ona je obratila pažnju na uznemirujuće nagoveštaje o mogućnosti otvaranja pravoslavnih banaka, kao i na tekstove nekih angažovanih publicista u kojima se sreću i takvi predlozi da patrijarh treba da postane menadžer ili „specijalista za multilevel marketing“.
Doktor političkih nauka Anastasija Mitrofanova, nastupila je sa temom „Katolicizam i nacionalizam“. Ona je istakla da se u savremenom svetu često pravoslavlje poistovećuje sa  nacionalizmom, a katoličanstvo sa kosmopolitizmom. Čak i neki pravoslavni jerarsi, rekla je ona, govore da je pravoslavlje verzija hrišćanstva koja je sklona nacionalizmu i etnofiletizmu.
„ Suprotno tome smatra se da je u katolicizmu kao svetskoj organizaciji nacionalizam prosto nemoguć i da oni ne mogu
ovladati etničkim svojstvima“.

Olga Nikolajevna Četverikova govorila je na temu: „Finansijski aspekti istočne politike Vatikana: istorija i savremenost“

Po njenom mišljenju, istorija 20. veka je pokazala mnogo primera kako je katolicizam korišćen u svojstvu opravdanja najrazličitijih etnonacionalističkih projekata i da NDH predstavlja jedan od najočitijih primera upotrebe katolicizma.
Poslednji izlagač na konferenciji, Andrej Sokolov, sa katedre za istoriju slovenskih i balkanskih zemalja Sankt – Petersburškog državnog univerziteta, govoreći na temu „Nezavisna država Hrvatska tokom Drugog svetskog rata“, ustvrdio je da je uloga Vatikana u ustaškom pokretu bila zanemarljiva. Ovom tvrdnjom on je izazvao reakcije ostalih učesnika konferencije. Profesor Andrej Vasojevič, smatra da je referat Sokolova bio neka vrsta „psihološke manipulacije“ koja je trebalo da podcrta značaj problema razmatranih na konferenciji, dok je Ana Filimonova istakla da nije katolička crkva približavala pastvu klerofašističkom duhu, izraženom neprijateljstvu i mržnji, sigurno da rezultati ne bi bili tako zastrašujući.
U okviru konferencije podržan je i okrugli sto na temu: „Geopolitičke i crkvenopolitičke posledice kanonizovanja duhovnog nadahnitelja genocida nad Srbima, Alojzija Stepinca od strane Vatikana“. Učesnici konferencije su doneli zaključak, da je neophodno izraziti zabrinutost time da u dijalogu sa katolicima tema Jasenovca nije ni pomenuta kao što nije pomenuta ni uloga katoličkog duhovništva u neslavnim zločinima. Zato je neophodno doneti deklaraciju sa ove konferencije, u kojoj bi bila izražena ta zabrinutost.

27 коментара

  1. Narod Srbije jasno poručuje Irineju da ga ne zanima unija sa Vatikanom . Ako Irinej želi napredovati neka ga papa imenuje biskupom i pošalje u neku misiju u Africi. Srbi će ostati verni pravoslavlju a raskoli i podele nam nisu potrebne. Našem narodu treba velika biološka obnova i jedino tako možemo mirnim putem vratiti sve srpske krajeve srpskom narodu. Ali taj narod mora biološki ojačati na oko 10.000.000 srba i tada će procvijetati sada uništena Republika Srpska Krajina, Republika Srpska, Srpska Crna Gora, Kosovo , i stara Južna Srbija ( Makedonija ) Nastavimo li mi Srbi sa nerađanjem neće nam trebati niti Beogradski pašaluk , nego ćemo da živimo u Velikoj Albaniji sa glavnim gradom Beogradom. Europska unija i Amerika centar sotonizma na sve načine želi uništiti srpski narod nesmemo to dozvoliti.Ući u savez sa Rusijom jedini je garant da će srpski narod preživeti. Najbolji Srbin kojeg sada imamo je Dodik drugo su sve nesrbi, petokolonaši i vazali zapada . Srpski se narod treba pokazati zrelim , ljubavlju i potomstvom osigurati našu Republiku Srpsku , Srbiju, Vojvodinu , Srpsku Crnu Goru i staru Srbiju ( Makedonija ) kao trajnu državu Srpskog naroda.Srpski narod mora naučiti lekciju od šiftara “ čije su ovce onoga je i livada “ niskim natalitetom jedincima i sa dvoje dece gubimo teritoriju za teritorijom i to će se nastaviti. U Hrvatskoj delom zbog proterivanja ali puno većim delom zbog izumiranja izgubljen je srpski teritorij i ljudstvo. Nekada su Srbi bili 30 % hrvatske. To piše u hrvatskim novinama Gospodarski list a danas ? Samo hrpa nemoćnih bakica i dekica bez potomstva. Kosovo smo isto tako izgubili kao i Makedoniju. U Crnoj Gori Srbi prizovite se pameti i svaki par minimalno petero dece i nedajte se. Republika Srpska će kao i Kosovo i Hrvatska biti izgubljena baš zbog velike površine a premalog broja srba. BH federacija na istoj površini godišnje ima oko 25.000 beba a Srpska od 10.000 do 11.000 i sve je jasno da bi zadržali taj teritorij moramo imati minimalno beba kao i druga polovica države. U Vojvodini isto tako Srbi treba da puno više rađaju jer samo ako brojčano ojačaju mogu spriječiti secesiju. Znači ako si rodoljub, srbin, srpkinja prihvatite se ljubavi i pobjedimo neprijatelje njihovim oružjem visokim NATALTETOM.

  2. Ali i Irinej ima *podrsku* naroda u Srbiji…bez obzira ne cenu, krov, slamu,..mislim zapaljenu..
    ———————————————————————————————————————————–
    Zajedno sa Mihom Krekom 1936. je godine osnovao i Jugoslovenski radnički savez (JUGORAS) objedinjavanjem radničkih sekcija Jugoslovenske radikalne zajednice (JRZ). To je bio pokušaj uvođenja korporativističkog sistema. Dragiša Cvetković je izabran za vođu saveza, dok je Milan Stojadinović postao predsednik novog sindikata. Glavni cilj osnivanja saveza bio je stvaranje “radničke staleške organizacije” radi saradnje s poslodavcima i vladom i rušenje levičarskog URS-ovog sindikalnog pokreta.

    Dragiša je podneo ostavku u vladi Milana Stojadinovića 1939. godine, čime je izazvao njen pad: 3. februara, podnosi ostavku na mesto u vladi sa još trojicom ministara, a 4. februara dobija od Namesnika Pavla mandat i formira novu vladu Jugoslavije. Odmah počinje razgovore sa dr Vladimirom Mačekom o rešavanju tzv. hrvatskog pitanja, pa nešto kasnije uspeva da u novu vladu uključi Hrvate.

    Jednom vladinom uredbom omogućeno je stvaranja Banovine Hrvatske posle Cvetkovićevog dogovora sa Vladkom Mačekom, vođom HSS-a. Ovaj dogovor je nazvan Sporazum Cvetković-Maček, nastao je 23. avgusta 1939. godine, pred izbijanje prvog svetskog rata. U Srbiji ga je naročito kritikovao Srpski kulturni klub i Slobodan Jovanović, pre svega zbog toga što je stvorena hrvatska federalna jedinica, a ne i srpska i zbog teritorijalnih ustupaka Hrvatima. Negde iz tog vremena ostala je Cvetkovićeva rečenica da Slobodan Jovanović mrzi Kneza Pavla kao usedelica.

    Vlada Cvetković-Maček 5. oktobra 1940. donosi zakone koji ograničavaju upis Jevreja u obrazovne institucije. Takozvani numerus klauzus propisivao je, da Jevreja u gimnazijama i na univerzitetima ne sme biti u većem procentu, nego što iznosi njihov procenat u ukopnom broju stanovnika. Istovremeno Jevrejima se zakonom potpuno zabranjuje trgovina perhrambenim namirnicama.

    Prema Enciklopediji Jugoslavije “u unutrašnjem pogledu vlada Cvetković-Maček uništava i prividne ostatke demokratije, jer raspušta narodno predstavništvo bez raspisivanja novih izbora, upravlja zemljom pomoću sistema zakona dekreta i ukida ponovo sva prava radnika, pribegavajući otvorenom gonjenju komunista bez sudske procedure, stvaranjem koncentracionih logora i ovlašćenjem policijskoj vlasti da vrši interniranja po diskrecionoj osnovi. U ekonomskom pogledu Jugoslavija postaje privezak Nemačke, jer se vlada obavezuje da ništa ne izvozi pre nego što bi to ponudila Nemačkoj”.

    Sa ministrom spoljnih poslova Cincar-Markovićem je 13. februara 1941. godine pregovarao sa ministrom spoljnih poslova Nemačke fon Ribentropom i samim Hitlerom, ali nije prihvatio zahtev da Jugoslavija pristupi Trojnom paktu, objašnjavajući da za to nije ovlašćen. Nekoliko nedelja kasnije, 25. marta 1941. godine, po odluci Krunskog saveta i kneza Pavla Dragiša Cvetković i ministar inostranih poslova Aleksandar Cincar-Marković u dvorcu Belvedere u Beču potpisuju protokol o pristupanju Jugoslavije Trojnom paktu sila osovina. Dva dana kasnije, 27. marta, grupa oficira je izvela vojni udar, zbacila Vladu i namesništvo, a kralja Petra II proglasila za punoletnog i predala mu vlast.

  3. Godišnjica osnivanja Kraljevine SHS

    Na današnji dan, pre 91 godinu, osnovana je prva zajednička država Južnih Slovena – Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca sa dinastijom Karađorđević na čelu. Kraljevina se nalazila na teritoriji Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore, Hrvatske i Slovenije.

    Danas se navršava 91 godina od osnivanja prve zajedničke države Južnih Slovena – Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca (SHS). Od osnivanja kraljevine, država je promenila osam naziva i iz monarhističkog uređenja prešla u republiku.
    Yugoslavija StvaranjeW.jpg
    Proglašenje Kraljevine SHS, 1. decembar 1918. godine

    Kraljevina SHS zauzimala je teritoriju današnje Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Crne Gore, i najveći deo današnje Hrvatske i Slovenije.

    Na čelu monarhije bila je dinastija Karađorđevića.

    Srbija je prvi put zvanično iznela stav o ujedinjenju Južnih Slovena u jednu državu kroz Nišku deklaraciju, 7. decembra 1914. godine.

    Konkretni pregovori o ustrojstvu takve države počeli su, međutim, tri godine kasnije, a vođeni su u dva navrata – na Krfu 1917. i u Ženevi 1918. Ti pregovori su rezultirali Krfskom deklaracijom i Ženevskim sporazumom.

    Krfska deklaracija ustanovila je naziv države, monarhističko uređenje, teritoriju, ravnopravnu upotrebu imena sva tri naroda, pisma, veroispovesti, jednakost svih građana, opšte biračko pravo i tajno glasanje.

    Osnove Ženevskog sporazuma bile su ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu nedeljivu državu i ponuda Crnoj Gori da uđe u Kraljevinu SHS. Tim sporazumom je predviđeno i da spoljašnje granice budu određene samoopredeljenjem naroda.

    Uslovi za stvaranje Kraljevine SHS stvoreni su po završetku Prvog svetskog rata, posle propasti Austrougarske monarhije i Otomanskog carstva.

    Kraljevina SHS nastala je Ugovorom Jugoslovenskog odbora koji je predstavljao južnoslovenske zemlje koje su se odvojile od Habsburške monarhije, i regenta Aleksandra Karađorđevića, koji je 1. decembra 1918. i objavio stvaranje kraljevine.

    Premijer prve vlade bio je jedan od osnivača Radikalne stranke, Stojan Protić.

    Kraljevina SHS je promenila naziv u Kraljevinu Jugoslaviju 3. oktobra 1929. godine.

    Tokom Drugog svetskog rata, na drugom zasedanju AVNOJ-a u Jajcu, 29. novembra 1943. godine postavljeni su temelji novog uređenja Jugoslavije.

    Po završetku rata održan je referendum na kome je prihvačeno republikansko državno uređenje, umesto monarhističkog.

  4. Samo da dopunim Lunetov komentar o godisnjici osnivanja Kraljevine SHS Posle pokušaja Hrvatske da stvori svoju nezavisnu državu, regent Aleksandar je marta 1919. godine poslao Živojina Mišića da obiđe Zagreb, Karlovac, Gospić, Glinu, Sisak, Varaždin, Ogulin… i vidi kakvo je stvarno raspoloženje. Nakon razgovora sa oko dve hiljade ljudi iz svih slojeva (čuo je šta misle frankovci i narodnjaci, koalicionaši i radićevci, pa i politički neopredeljeni ljudi) slavni vojskovođa je odmah po povratku rekao regentu Aleksandru: “Iz svega što sam čuo i video ja sam duboko zažalio što smo se na silu Boga obmanjivali nekakvom idejom bratstva i zajednice… svi oni jedno misle, to je svet za sebe, ma sa kakvim predlogom da se pojaviš… stvar je propala… Ništa se neće moći učiniti. To nisu ljudi na čiju se reč može osloniti. To je najodvratnija fukara na svetu, koja se ne može zajaziti ničim što bi joj se ponudilo”.

    Kad ga je Aleksandar zapitao šta misli, bez dvoumljenja mu je odgovorio: “Ja sam s tim načisto. Dvoje nam kao neminovno predstoji: potpuno se otcepiti od njih, dati im državu, nezavisnu samoupravnu, pa neka lome glavu kako znaju, a drugo je, upravo prvo, da u zemlji zavedemo vojnu upravu za dvadeset godina i da se zemlja sva baci na privredno ekonomsko podizanje, daleko od svih političkih uticaja. Ako to ne može, onda se otcepiti: dati im njihovu državu”.

    “A granice” – obrecnu se Aleksandar. “A gde su granice toj njihovoj državi i ko će ih povući ?”

    Mišić se malo nasmeja: “Granice će tamo biti gde ih mi povučemo, a mi ćemo ih povući ne onde gde naše ambicije izbijaju na površinu nego onde gde istorija i etnografija kažu: gde nam jezik i običaji, tradicije i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će to biti i pravo i Bogu drago.”

    Sad se Aleksandar nasmejao: “To bi Italijani oberučke prihvatili. Mi bismo tada Hrvate prosto gurnuli u naručje Italijanima.”

    Vojvoda Mišić poskoči: “Neka im` je sa srećom. Neka se oni Hrvatima usreće. Ja sam duboko uveren da se mi njima nećemo usrećiti…Ti su ljudi svi odreda, prozirni kao čaša: nezajažljivi i u tolikoj meri lažni i dvolični da sumnjam da na kugli zemaljskoj ima većih podlaca, prevaranata i samoživih ljudi… Ne zaboravite, Visočanstvo, moje reči. Ako ovako ne postupite siguran sam da ćete se ljuto kajati” – rekao je na kraju vojvoda budućem kralju Jugoslavije.

  5. Vladika Irinej je velika sramota za srpski narod i papista ako želi napredovati nitko mu ne brani da ode u Vatikan i da ga papa proglasi jednim od biskupa . Što onda srpska pravoslavna crkva nije prešla u katolicizam puno prije , čemu su se crkve uopće i djelile ??? Sad poslije silnih kanja od naše braće katolika od austrougarske monarhije, Jasenovca, Jadovna, Sanice, dječijeg logora Jastrebarsko Irinej ide pljunuti na sve to i okrenuti novu stranicu kao da se ništa nije niti desilo. A kosti mrtvih cvile i stenju ponovno .

  6. Zanimljiv mi je komentar koji je dala Senka, vezan uz izlaganje Živojina Mišića o Hrvatima, kojima osobno pripadam po narodnosti. Mislim već dugo vremena bih želio s nekim popričat na temu povijesti od 1914 – pa na ovamo, jer još nešto manje od 4 godine i bit će 100 godišnjica početka Prvog svijetskog rata. Zanima me, ali iskreno zanima vaš stav, gdje bi mogle biti te granice da napokon svih 6 buktinja se ugasi i da jednom za sva vremena zaboravimo i zakopamo ideju o Jugoslaviji, Velikoj Srbiji, NDH i sličnim kretenoidnim tvorevinama.

    Evo zanima me gdje bi Srbi bili sretni, a da ne ražaloste Hrvate ili Bosance, ili obrnuto?

    Hvala unaprijed.

  7. Petre, jedan moj dobar prijatelj iz Gornjeg Milanovca, pravi delija, svidio bi ti se, imate slične stavove; rekao je jednom “Da smo mi srbi katolici, bilo bi nas 20 milijona, ovako 4. rat vodili, a opet nemamo more”, vjeruj mi, slažem se s njim. Tako da mislim da nije loša ideja da pređete na katoličanstvo, hoću reći scijentologiju.

  8. Alojzije Stepinac je u pozdravnimr rečima za osonivanje NDH amnestirao sve buduće grehe sveštenika i katolika, govorio je da Bog ne može osuditi onog koji voli svoju zemnju, svoj narod i svoju veru ma šta on u tom zanosu i veselju uradio.
    Suštinski deo je citat “Bog je to učinio i oči su naše pune divljenja”
    Odmah posle ove poslanice kreću predavanja na radiju i crkvama o tome da su prva imena iz srpske nauke Vuk, dr. Jovan Cvijič dr. Jovan Skerlić, dr. Mihailo Radovanović i ostali u svojim tobože naučnim radovima imali za cilj da zatru hrvatsko ime, hrvatsku istoriju, hrvatsku kulturu, i upšte egzistenciju hrvatskog naroda.
    Oni koji su imali rođake srbe il jevreje tada u Zagrebu verovatno znaju da su vrata nadbiskupa za njih bila zatvorena i znaju da su dugo kucali naivno verujući da će nadbiskup učiniti čudo i pomoći ekskomuniciranim dušama. Na njihovu žalost shvatili su da iza tih vrata ne gore kandila milosrđa već da su užarene oči krstaškog dželata. Pogotovu je to bilo jasno posle prebijanja i prebacivanja u Srbiju skoro mrvog od batina pitomog zagrebačkog mitropolita Dositeja.
    Politika OPROSTA I ZLOČINA uvećavala je broj dželata i to je već bio jasan znak upućenim jevrejskim i srpskim porodicama da ostavlju sve i beže od božanske misIje presvetlog nadbiskupa Alojzija Stepinca, budućeg svetca katoličke crkve.
    Sada sa katoličkim klericima (borisom, dulićem, prpom, štimcem, grobišićkom, dulićkom, krištom, jelašićem, šoštarom,…)krstaški mač raspara duboko Srbiju sa jedne strane dok ih islamski jatagan zbog dila zapada sa turskom raspara sa druge.
    Ljubav srba prema svojim istinskim prijateljima i narodu ne jenjava, a pomoć slobodnog sveta sve vidljivije stiže, pa sam zbog svega uveren da će se istoriski gledano brzo stvoriti konjuktura koja će spasiti naš narod od zla.
    Doviđenja do oslobođenja!!

  9. pozajmljen komentar,…?? *ko to tamo peva*…klevece..??
    —————————————————————————————————————————————–
    Жуто-…
    …црвена керад су све нервознија. Сад траже савезника изван Србије да би је до краја згазили као и 45-е. Већ виђено.Хомо еректус просрпски једино није свјестан да се историја не понавља на онај начин како би то њему одговарало.

  10. Eto , Kuzma , ako te bas zanima i iz sledeceg cemo vidjeti ne kako je trebalo biti nego kako je bilo. A bio je genocid Hrvata nad Srbima.Misic je prije manje od sto godina predlozio kralju u pitanju granica:“Granice će tamo biti gde ih mi povučemo, a mi ćemo ih povući ne onde gde naše ambicije izbijaju na površinu nego onde gde istorija i etnografija kažu: gde nam jezik i običaji, tradicije i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će to biti i pravo i Bogu drago.“
    Znaci , uvjerio se da je srpski narod u dovoljnom broju i dovoljno rasprostranjen po toj teritoriji kaja se danas naziva Hrvatska da bi on bio zatovoljan ako bi po istoriji i etnografiji postupio u povlacenju granica.A da je Sloveniju i Zagorje smatrao prostorom gde srpske ambicije izbijaju na povrsinu.Ja recimo znam da je Slavonija bila naseljena uglavnom srpskim narodom,muskarci su ili bili srpski dobrovoljci za koje su dobijali tzv. dobrovoljacku zemlju ili su toliko prelazili iz austrougarske vojske u srpsku da je naredjeno da se Srbi ne salju na srpski front.A da ne zaboravimo na fenomen da imate npr selo Koritna u Djakovackoj regiji koja je imala pravoslavnu crkvu i narod je bio srpski , medjutim dogodilo se da je u vrijeme bana Rauha ( 1908-09) bila jaka antisrpska kampanja , pa su Koritnjani preuredili crkvu da bude katolicka, nisu naravno mogli preokrenuti i samu zgradu crkve pa im ta crkva i dan danas gleda na Istok kao i sve pravoslavne. Postojala su napredna i bogata srpska sela na obroncima Dilja npr Borovik, Paucje, Cenkovo i Veliko Nabrdje.( Prvi psani dokumenti navode ta naselja jos 1422 godine. Ali u augustu 1942 vise od 2000 ljudi iz tih sela je pobijeno u Jasenovcu i Staroj Gradiski. Djecu su im ili poubijali ili drzali u institucijama gdje su ih ucili pjesmicama poput ove:” Mi smo mala djeca, Ustase su prave, Za Hrvatsku dacemo,Nase male glave.”
    Nakon 2 svj. rata ta sela koje sam navela nisu obnovljena nego je Borovik postao jezero, Veliko Nabrdje – vojni poligon, a Paucje turisticko naselje, u Cenkovo se nije vratio skoro niko iz logora pa su samo odustali od sela uopste,Vrovina iznad Broda je raseljena isto zbog tih razloga a vjerujem da drugi ljudi imaju slicna iskustva kao i ja ali da se odnose na sela i krajeve iz kojih su oni.
    Dakle, ono sto je Misic vidio 1918 i ono posle genocida( oko milion ljudi je fizicki istrebljeno ) su dve apsolutno razlicite situacije.Tim vise sto je Tito doseljavao Hrvate iz Hercegovine i Bosne u ogromnom broju posle 2.svj rata i time totalno izmjenio etnografsku sliku.To je mali segment i odnosi se na Slavoniju ali vjerujem da se moze koristiti kao pokazatelj situacije koju je Misic vidio i genocida koji se posle dogodio a danas imamo granice koje svjedoce o tom genocidu. Potomci srpskog naroda su rastrkani po svijetu i sada se prilagodjavaju nekim drugim kulturama . Jedan narod koji je postojao – vise ne postoji. Toliko o granicama.

  11. Hm, hmm…toliko o granicama…??? pa *ucimo od nasih neprijatelja*…!!???
    ————————————————————————————————————————————
    Zašto “Ne u EU”?

    1. U Lisabonu je 13.12.2007 prihvaćen novi ‘Ustav’ Europske unije koji u članku 3 kaže da će EU biti država ‘…bez unutarnjih granica….’ u kojoj će biti ‘…zajamčeno slobodno kretanje pojedinaca…’
    2. Ako Hrvatska uđe u EU, 499 milijuna europljana steći će pravo nesmetano se naseliti u našu Hrvatsku. To je kao da otvorite vrata svima koji žele ući.
    3. 499 milijuna europljana moći će nesmetano kupovati nekretnine u Hrvatskoj a većina europljana ima više novca od nas. Tko mislite da će postati novi vlasnici naše Hrvatske?

  12. Poslije protjerivanja oko 280.000 srba i oko 250.000 Jugoslovena od koji je 95 % bilo srba sa nihovih ognjišta iz Hrvatske .Hrvatska vojska je nastavila genocid i etničko čišćenje kakovo nije sprovodio niti Hitler. Sela i gradovi su spaljeni starci i djeca koji nisu pobjegli su živi poklani. No otkad se Tadić izvinio u ime srba Hrvatskoj srbi u Hrvatskoj osjetno bolje žive . Toliko osjetni da većina njih to osjeti po svojemu tijelu i duši.

    BEZUMNO NASILJE
    Istukli mladog nogometaša samo zato što je Srbin

    Prvotimac NK Karlovca, 17-godišnji M.M., pretučen je u Karlovcu u noći sa subote na nedjelju. U kafiću na Dubovcu, u kojem je bio na proslavi rođendana, napala su ga najprije verbalno, a potom i fizički dvojica Karlovčana.

    Ne navodeći imena, policija je potvrdila događaj u kojem su mahom sudjelovali maloljetnici, a Radio Mrežnica neslužbeno doznaje da je motiv fizičkog napada na mladog prvotimca NK Karlovca njegova nacionalnost.

    Navodno se dvojici napadača na 17-godišnjeg mladića nije svidjelo to što je on srpske nacionalnosti, pa su ga zbog toga napali. Mladić je završio u bolnici, no, srećom, ozljede nisu teže, pa će već sutra biti kod kuće.

    Trener Nogometnog kluba Karlovac Igor Pamić svog je prvotimca ocijenio kao izuzetno vrijednog i perspektivnog, te je osudio ovakvo nasilničko ponašanje.

    Danas.hr
    06.12.2010.
    Ta i takva Hrvatska htjela bi u Evropsku uniju kojoj koljač Merčep slobodno šeta, gdje se vraća povampirena hrvatska pravoslavna crkva pod kojom su tisuće pravoslavni izgubili život od 1941 do 1945 . Može jedino ..ali kao sramota Evropske unije Njemačka je mala beba što se tiče , nacionalizma, fašizma i mržnje . Hrvatska je u tom podrjučju apsolutni favorit i vođa.

  13. Senka – hvala na odgovoru, ali nije ono što sam očekivao. Zanimalo me da li bi ti povukla granice ili neku liniju, Virovitica – Karlovac – Karlobag ili neku sličnu.

    Mislim da je o zločinima nakon zadnjih 92 godine bespredmetno raspravljati jer svaka akcija ima svoju reakciju, pa je možda kralju bilo bolje da posluša svog Mišića i da lijepo da svim narodima koji su se ne svojom voljom našli u Austro Ugarskoj da svoju državu, ali nije htio, zašto bi, zašto je ratovao. Željeli ste biti osvajaći kao i svi pobjednici u ratovima, malo prigrabiti, proširiti se na tuđe pod nekom Garašaninovom idejom. Pa vidiš “i najzad gde se sam narod po slobodnoj volji opredeli, pa će to biti i pravo i Bogu drago“ otišlo vam je Kosovo jer eto ima Boga i pravde.

    Kad čitam ove komentare na ovom portalu mogu samo reći da je nacionalistički kao i neki slični portali u Hrvatskoj gdje živim, koji će zaključit da je po nekoj teoriji Niš pravi hrvatski grad jer je neko tamo jednom prošao autobusom.

    Kosovo ste popušili i gotovo je, gledano s međunardono-pravne strane imate se pravo ljutiti i biti bijesni. Ali na sličan način ste htijeli uzeti 1/3 Hrvatske ali na sreću niste uspjeli, no u BiH ste na dobrom putu za svojih 48%. Takva je pravda, gdje je ovca njegova je livada.

    O četnicima i ustašama mislim isto, jer su sramota i jedni i drugi. Hrvatski problem je što smo malo više radikalniji od vas ali manje iskusniji u diplomati pa smo pretjerali u “kvaliteti”, ali po kvantiteti ni vi ne zaostajete po ubijanju židova i cigana, jedino Nedić se nije toliko prešetavao s Hitlerom kao onaj kreten Pavelić, ali četnici(preobučeni 1944. u partizane) su mu zato popravili score po Hercegovini i Hrvatskoj.

    Jasenovac i Stara Gradiška velika su hrvatska sramota, ali normalan čovjek u Hrvatskoj to zna i osuđuje to, dok su vama četnici i dalje heroji (ok i ustaše bi bili cvijeće da smo mi imali takav lobi u Londonu). To što su nacisti i suradnici s okupatorom nikom ništa. Ma ne ljubim ni partizane ali između ove dvije skupine oni su jedini good guys. A Hrvatska je 1991. bila kao i Jugoslavija tada – pa smo se i mi morali braniti od nadmočnijeg okupatora. Jebiga rat nije brat, a i partizani su počinili zločine, pa tako i Hrvatska Vojska, ali nisam primjetio da je itko od JNA vrhuške osuđen, a agenti KOS-a. Dakle Hrvatska je ipak malo ispred Srbije i po tom pitanju. Jedino ste u Davis Cup-u ove godine najbolji, ali i tu imamo svoje prste. Evo delije i Robi stiže. Sretno.

  14. Mora biti *Kuzmek* da si odspavao jedan period, kada poredis neke stvari koje nisu za poredjenje. JNA nije bila agresor,nije bila okupator, jedino joj se moze zameriti, i to ozbiljno sto nije dosledno zastitila ustav i granice SFRJ…

  15. Na bilo koju od tvojih tvrdnji gore navedenih- ja imam apsolutno suprotnu tvrdnju ali mi se zaista ne da da sada pricam “Markove konake”.( Po kraljevicu Marku)
    Ovaj portal uopste nije nacionalisticki nego stiti nacionalne interese Srba. To su dva razlicita pojma.
    Medjutim, dogodilo da postoji tendencija u zadnjih 92 godine u svijetu: da nacionalni interesi Srba ne bi trebalo uopste da postoje .I tako smo dobili da jedan narod koji je bio namjerno istrebljivan na Balkanu- ni sada ne smije da prica o tome sta mu se dogodilo jer se uvijek nadje neko ko ce ga proglasiti nacionalistom ( najblaza rijec u plejadi)da ne spominjem one gore i nakaradnije. Nama jedino ostavljaju da kazemo : Samo ti , sinko, radi svoj posao i da damo da nam sijeku i drugo uvo.
    Medjutim, mi pricamo svojoj djeci da oni ne zaborave sta je bilo, a oni ce djeci svoje djece…..

  16. U tu grupu zločinaca spadaju i pokojni Tuđman , Šušak, Bobetko, dikrobaz Mesić , Jarnjak itd .Genocid, protjerivanje , pljačka stanova, kuća, poljoprivrednih strojeva i priključaka, dinarske i devizne štednje izvršena je nad srpskim narodom u Hrvatskoj.Pošto se već Tadić izvinjava Hrvatskoj i obećava ulaganje u Vukovar ima idealnu šansu. Neka Srbija uz pomoć Hrvatske izgradi oko 42.000 stanova koliko je oteto Srbima protjeranim iz Hrvatske .Idalne lokacije su u Podunavlju Vukovaru , Vinkovcima , Iloku, Belom Manastiru i Oseku za protjerane Srbe koji su nepoželjni u Zagrebu, Bjelovaru, Sisku, Karlovcu, Splitu, Zadru ,Koprivnici, Bjelovaru itd. To bi bio istinski čin pomirenja dvaju naroda .Prognani Srbi iz Hrvatske traže pomoć EU BEOGRAD – Predstavnici izbegličkih udruženja i zavičajnih klubova Srba iz Hrvatske potpisali su danas peticiju kojom od organa i institucija EU traže da ne dozvole zatvaranje Poglavlja 23. o ljudskim pravima i prijem Hrvatske, dok ne reši statusna, imovinska i druga stečena prava izbeglih i prognanih Srba. U ime 404.000 prognanih i izbeglih Srba iz Hrvatske peticiju su potpisali predstavnici više desetina udruženja okupljenih u Koaliciju i Asocijaciju, krovne organizacije koje su i pokrenule ovu akciju. Prvi put, njima su se pridružili i predstavnici drugih organizacija Srba poreklom iz Hrvatske koji ni 15 godina po okončanju oružanih sukoba ne mogu da ostvare imovinska i druga prava u Hrvatskoj. U dokumentu se apeluje na EU da ne potpiše ugovor o pristupanju sa Vladom u Zagrebu, dok Hrvatska ne prestane sa diksriminacijom i „ne dostigne evropske standarde u poštovanju statusnih, stanarskih i drugih imovinskih i stečenih prava“ svojih građana srpske nacionalnosti. Peticija sa ovim zahtevima, uz pismo o namerama, u kojem će detaljnije biti objašnjena sva otvorena pitanja Srba iz Hrvatske, biće upućena ambasadama 27 zemalja članica EU, Evropskoj komisiji, Savetu Evrope, Evropskom parlamentu, OEBS-u i UNHCR-u. U peticiji se traži sveobuhvatno, trajno i pravično rešenje 12 otvorenih pitanja Srba iz Hrvatske i to na načelu jednakopravnosti i u skladu sa međunarodnim ugovorima koje su prihvatile vlasti u Zagrebu. Prognani i izbegli Srbi iz Hrvatske zahtevaju: povratak uzurpirane pokretne i nepokretne imovine, kao i obnovu imovine uništene u ratu i terorističkim akcijama i njeno vraćanje u pređašnje stanje. Zahtevaju, takođe, pravičnu naknadu za uništenu, oštećenu i nestalu pokretnu i nepokretnu imovinu, povratak oduzetog stanarskog porava ili pravičnu naknadu bez ikakvog uslovljavanja i ograničavanja. Za povratnike koji su pristali na Program stambenog zbrinjavanja, traže da im se omoguće isti uslovi otkupa kao ostalim građanima. Pored toga, srpski prognanici i izbeglice iz Hrvatske zahtevaju isplatu zaostalih penzija i konvalidaciju radnog staža stečenog 1991/95. (za vreme bivše RSK) uz priznate doprinose. Prema peticiji, ne nameravaju da odustanu ni od zahteva za isplatu devizne i dinarske štednje i novčane naknade za to što im nije bilo dozvoljeno učešće u privatizaciji kao drugim građanima Hrvatske. Prognani Srbi zahtevaju i reviziju presuda za ratne zločine donetih u odsustvu okrivljenih, pošteno i ujednačeno procesuiranje ratnih zločina i prestanak etnički motivisanih suđenja, a insistiraju i na brzom završetku procesa ekshumacije i identifikacije nestalih osoba. Predsednik Koalicije izbegličkih udruženja u Srbiji Miodrag Linta najavio je da će ovi dokumenti biti poslati i nadležnim organima Srbije, kao i vodećim ličnostima i predstavnicima Srba u Hrvatskoj od kojih očekuju da podrže i pomognu njihovu realizaciju. On je podsetio da je Hrvatska 30. juna ove godine dobila saglasnost od EU da otvori pregovaračko Poglavlje 23. o uspostavljanju evropskih standarda u oblasti pravosuđa i temeljnih ljudskih prava. „To je učinjeno, a da rešenje naših pitanja uopšte nije bilo predmet razgovora između Unije i Hrvatske“, istakao je Linta. On je ukazao da vlasti u Zagrebu procenjuju da će Poglavlje 23. biti zatvoreno u februaru ili martu, pregovori završeni u junu, a potom i potpisan ugovor o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji. „Time bi rešenje naših problema bilo svedeno na nulu“, rekao je on i objasnio da je cilj peticije i pisma o namerama da to spreči. Predsednik Asocijacije izbegličkih i drugih udruženja Milojko Budimir je ocenio da su srpski prognanici ponovo izigrani kada je otvoreno Poglavlje 23. o ljudskim pravima. On je naveo da vlasti u Zagrebu, sada planiraju novi rok od šest meseci u kome povratnici mogu podneti zahtev za stambeno zbrinjavanje. Podsetivši da su svi rokovi odavno probijeni, on je istakao da program zbrinjavanja ne može biti zamena za oduzeta stanarska prava, kuće i uzurpirana imanja i poručio: „Ne trebaju nama nikakvi novi rokovi, niti humanitarna pomoć, već samo da nam se vrati ono što je naše“. Srbima prognanim iz Hrvatske nezakonito je oduzeto oko 42.000 stanova, a vrednost njihove uništene, opljačkane i uzurpirane imovine procenjena je na oko 30 milijardi evra.

  17. Senka – daj mi molim te definiraj te vaše interese i nisi mi odgovorila na pitanje o granicama i linijama.

  18. Mi Hrvati smo stvarno blesav narod. Petre, jel ima šanse da prebijemo taj dug na način da vi nama vratite 10 godina izgubljenog turizma, porušenu zemlju, uništeno gospodarstvo i sve ovo ostalo što spada u Ratnu odštetu.

  19. Lunek, kaj od koga to JNA nije zaštitila granice i Ustav SFRJ? A koga da mi tužimo za ne poštivanje ustava koji nam jamči pravo na samoodređenje. A uz agresora, plave kacige ti ima UN, JNA ima SMB i te ne služe baš za mirovne misije.

  20. Kuzma, tvoje insistiranje na granicama i linijama je vise nego smijesno.Kada se govori o Srbima na teritoriji Danasnje Nezavisne Hrvatske , pojmove treba gledati kroz prizmu genocida nad Srbima koji su Hrvati uradili.Znaci , nakon sistematskog i namjernog unistenja jednog naroda od strane drugog naroda- bespredmetno je raspravljati gdje bi prezivjeli Srbi htjeli povuci granice. Da bi ti bilo jasnije o cemu govorim, napravit cu poredbu sa Indijancima i kaubojima. Prije par dana bili smo svjedoci da su kauboji( Amerikanci) konacno priznali da su sistematski i namjerno unistili jedan cijeli narod Indijanaca i zato su odredili nadoknadu stete prezivjelim Indijancima i javno su se izvinili i od sad ce djeca u skolama uciti o tom genocidu nad Indijancima. Nisu pitali Indijance koju teritoriju SAD, Indijanci smatraju za svojom. Zasto? Zato sto bi to bio apsurd jer su kauboji toliko unistili te Indijance da vise Indijanci ne mogu ni da naseljavaju bilo koju teritoriju kao vecinski narod, pa ni manjinski kad smo vec kod toga.E,tako su Srbi iz Hrvatske prosli . Zapoceo Pavelic a dovrsio Mesic.Zato prezivjelim Srbima preostaje samo borba da svijet sazna o Hrvatima – genocidnom narodu i da se to sve uvede u skolske knjige i da svi na svijetu znaju o kakvom se tu narodu radi.
    A u danasnje vrijeme globalizma sama fizicka teritorija je izgubila smisao koji je prije imala.Moja istorijski opravdana zluradost mi nalaze da se nadam da ce taj globalizam dovesti Hrvate u poziciju s koje su poceli stvaranje nacije , poziciju u kojoj su bili za vrijeme Matije Gupca pa da im Evropljani posjeduju kuce , zemlju , fabrike a Hrvati da kmetuju i sanjaju o buni.Samo sto vas slobodni Srbi ovaj puta vise nece oslobadjati.

  21. Senka @ malo povijesti za tebe:

    ČETNIČKI ZLOČINI U NEZAVISNOJ DRŽAVI HRVATSKOJ

    cetnici.jpgZločin nikad nema opravdanje, jer je svaki zločin vražje i protucivilizacijsko djelo izravno upereno protiv čovjeka i Božjeg zakona.
    A u kojoj su mjeri zločinačka vojska bili četnici tijekom Drugoga svjetskog rata, zorno svjedoči izjava glasovitoga britanskog premijera Winstona Churchilla, koji je četnike prosudio najokrutnijom vojskom svjetskoga ratnog sukoba.

    Draža Mihajlović, ministarski sudrug Jurja Krnjevića i Jurja Šuteja, mačekovskih ministara u jugoslavenskoj izbjegličkoj vladi

    Velikosrpski zločini protiv Hrvata katoličke i islamske vjeroispovijedi imadu korijene već 1917. u Odesi kada su Srbijanci pobili veliki broj zarobljenih. Hrvata. Zločini prema Hrvatima nastavili su se nesmanjenom žestinom tijekom opstojnosti protunaravne, nedemokratske i posvema protuhrvatske Kraljevine Jugoslavije. Hrvate su najviše progonili i ubijali, osim četnika, pripadnici inih velikosrpskih terorističkih skupina, uz potporu srbijanskih oružnika i tajnih službi.

    Srpski pripadnici jugoslavenske kraljevske vojske, u savezu s četnicima, tijekom travanjskog rata 1941. za jedanaest dana trajanja, pobili su u Makedoniji i Srbiji sedamdeset Hrvata: časnika, dočasnika i vojnika. U razdoblju od 7. do 14. travnja 1941. više desetaka nevinih Hrvata mučki je ubijeno od zločinačke četničke ruke: u okolici Bjelovara, Doboju, Srijemskoj Mitrovici te navlastito u selima oko Mostara i Čapljine. Tada su, uz nesmiljena ubojstva, paljene hrvatske kuće. Na planini Prologu, 10. travnja 1941., ubijen je dr. Milan Luetić. Dva dana prije, 8. travnja 1941., u Gudovcu kod Bjelovara, četnici braća Margaretići, ubili su iz zasjede dva hrvatska vojnika koji su se vraćali kućama. Istoga dana lugar Despinić s dvadeset četnika napada hrvatske straže, pri čemu pogiba dosta Hrvata, ali i gotovo svi četnički napadači. Sutra, 9 travnja 1941., u selu Kapeli kod Bjelovara, srbijanski poručnik Hergović počinio je nesmiljeni, grozomoran zločin: rasporio je utrobu hrvatske seljanke Mande Filipović te izvadio iz nje dijete od šest mjeseci. U Crikvenici, 10. travnja 1941., tri časnika jugoslavenske kraljevske vojske ubili su Petra Kvaternika, a ranili Josipa Cara. Istoga dana, u Srijemskoj Mitrovici, četnici su izvadili srce hrvatskom radniku Ivanu Rajnoviću pred očima njegove majke. Potom su kanili strijeljati još desetak Hrvata i mjesnoga župnika dr. Franju Račkoga. Nu, od smrti ih je spasio bijeg četnika uslijed iznenadnog dolaska Nijemaca. Četnici su i u samom Zagrebu, 10. travnja 1941., ubili nekoliko hrvatskih vojnika. U Mostaru, 12. travnja 1941., uz još nekoliko Hrvata, od srbijanske ruke je ubijen Zvonko Primorac. U Hercegovini su uslijedili još grozomorniji dani kada su četnički odjeli jugoslavenske kraljevske vojske, 13., 14. i 15. travnja 1941., napali hrvatsko stanovništvo u Čapljini i okolici Mostara (sela Cim i Ilići), pri čemu su neizostavno uništavali hrvatske domove i gospodarske objekte topovskim hitcima i zapaljivim bombama. Istodobno su klali hrvatsko stanovništvo koje nije uspjelo izbjeći četničkom nožu. Zapaljeno je osamdeset pet hrvatskih domova. Uz četničku lozinku: Kolji sve po redu – polučak krvavoga četničkog pira bio je dvadeset petoro umorenih Hrvata i Hrvatica, među kojima su bile cijele obitelji Marka i Frane Vege iz Struge, uključujući i malu djecu.

    Četnički vojvoda pop Momčilo Đujić

    O četničkim zločinima nad hrvatskim civilnim stanovništvom postoje neprijeporne isprave, napose one objelodanjene u “Sivoj knjizi” Ministarstva vanjskih poslova NDH (Zagreb 1942.) te u knjizi “Dokumenti o izdajstvu Draže Mihailovića” (Beograd 1946.). Osim rečenoga, u “Glasu koncila” od 15. lipnja 1983., onodobni mostarski biskup mons. dr. Josip Čule izjavio je sljedeće: “Srbi su prvi započeli s jamama u Hercegovini”.

    Slično je bilo i u drugim hrvatskim područjima o čemu postoje mnogi vjerodostojni iskazi i dokazi. Srpski pokolji hrvatskog življa u NDH nisu bili nimalo slučajni, nisu bili djela neodgovornih pojedinaca. Dapače, Draža Mihailović i njegovi najbliži suradnici pomno su izradili pakleni plan genocida nad hrvatskim narodom, poglavito nad Hrvatima islamske vjeroispovijedi. Zločinački četnički naum istrjebljenja hrvatskog stanovništva izvršavali su pojedini četnički zapovjednici na području NDH, netom poslije uspostave NDH, bez uputa “odozgor”. Četnički vođa, pukovnik Mihailović, poslao je četnicima, 20. prosinca 1941., razrađeni nacrt za “čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata /…/ čišćenje Sandžaka od muslimanskog i Bosne i Hercegovine od muslimanskog i hrvatskog življa”.

    Major Jezdimir Dangić s četnicima u društvu njemačkih časnika

    Stožerni politički cilj četnika bila je borba za Veliku Srbiju kroz obnovu Kraljevine Jugoslavije pod dinastijom Karađorđevića. Uz Dražu Mihailovića, najzloglasniji četnici su bili: Pavle Đurišić, Kosta Milutinović Pećanac, pop Momčilo Đujić, Pajo Popović, Jezdimir Dangić, Boško Todorić… Četnika na području NDH nikada nije bilo više od dvadeset tisuća. U pokoljima Hrvata, poglavito kninske četnike, logistički i u oružju pomagali su Talijani. Sam Draža. Mihailović na suđenju u Beogradu 1946. je izjavio da mu je “glavni cilj bio uništiti NDH”, te je istom prigodom priznao da su njegovi četnici poklali “oko dvadeset devet tisuća Hrvata, većinom muslimana”. Međutim, procjene ozbiljnih analitičara ukazuju na broj od čak sto tisuća hrvatskih žrtava, četničkog zlosilja!

    Jugoslavenska kraljevska vlada u Londonu i kralj Petar II. Karađorđević poticali su četnike na pokolje hrvatskog, stanovništva, pod otrcanom i providnom parolom “uništavanja slugu okupatora i narodnih izdajnika”. Putem svoga krugovala iz Londona tražili su ubijanje napose istaknutijih hrvatskih osoba, nalazeći da se na spomenute poimenično primjeni,kao oznaka, slovo “Z” – što znači zaklati. Draža Mihailović je redovito izvješćivao izbjegličku kraljevsku vladu u Londonu o rezultatima genocida nad Hrvatima pa ga je jugoslavenska vlada stoga nagradila promaknućem, u siječnju 1942., u čin armijskog generala. Odlikovan je i Karađorđevom zvijezdom s mačevima te imenovan ministrom vojske, mornarice i zrakoplovstva.

    Dobrosav Jevđević, ključna osoba u četničkoj suradnji s Talijanima

    Putem krugovala iz Londona kralj Petar II. Karađorđević u nekoliko je navrata hvalio generala Mihailovića za “velika dela”, koja su priliku imali vidjeti vlastitim očima članovi britanskoga vojnog izaslanstva 1943. u Višegradu. Premda su tu s grožnjom ustanovili grozomorne četničke pokolje, saveznici nisu nikada službeno prosvjedovali protiv četničkih nesmiljenih zločina i zvjerstava, koji su katkada stizali i pravoslavce, jer se nisu htjeli priključiti četnicima.

    A kada se govori o onovremenim zločinima nad franjevcima u Hercegovini, valja naglasiti da ih nisu počinjali samo partizani, već i četnici u četničkim, ali i u partizanskim odorama s petokrakom na čelu, a s kokardom u srcu. Dne 24. svibnja 1942. četnici su u Vranu mučili fra Stjepana Naletilića, župnika Kongore. Dvije i pol godine potom, 30. listopada 1944., četnici su u partizanskim odorama, u Međugorju, ubili staroga fratra Križana Galića, da bi se njihov zločinački, grozomorni, krvavi pir nastavio koncem siječnja 1945., kad su. srbopartizani, iz zloglasnoga Osmoga partizanskog korpusa, odpočeli s besprizornim umorstvima franjevaca u Hercegovini.

    U sljedećim retcima iznijet ću sažetu i djelomičnu kronologiju, do sada nespomenutih, četničkih zločina do sloma NDH. Neutvrđenog nadnevka, u travnju 1941., četnici su u Delnicama ubili hrvatskog domoljuba Stanislava Polonija. Kod Blagaja u Hercegovini, 5. svibnja 1941., četnici su ubili pet Hrvata. U istočnoj Hercegovini, 24. lipnja 1941., izbija tzv. četnički vidovdanski ustanak. Tada su od četnika poubijani svi Hrvati u oružničkim postajama: Jasenik, Stepen i Kozanci – u kotaru Gacko. Sutradan, 25. lipnja 1941., četnici ubijaju devet hrvatskih oružnika u postaj Lukavac kod Nevesinja. Hrvatske oružane snage oslobađaju Nevesinje od četnika 27. lipnja 1941., a 28. lipnja 1941. četnici zaposjedaju Avtovac u istočnoj Hercegovini. Tamo su, nakon trodnevnog oružanog otpora, poklali četrdeset sedam Hrvata te popalili sve kuće u Avtovcu. I posljednji dan u lipnju 1941. bio je obilježen četničkim zlodjelima. Pod vodstvom popa Momčila Đujića, 30. lipnja 1941., četnici su poubijali više od sto Hrvata u okolici Knina i Zadra, a istoga nadnevka vrše pokolje Hrvata u Blažuju te u kotarevima: Derventa, Varcar Vakuf i Zvornik. Istog dana u Sjetini na Jahorini, pod vodstvom Save Derikonje, zaklali su šezdeset Hrvata islamske vjeroispovijedi.

    U istočnoj Hercegovini, 17. srpnja 1941., četnici ponovno dižu ustanak protiv NDH te vrše pokolje u kotaru Ljubinje u hrvatskim muslimanskim selima: Dječ, Orahovica, Fatnica, Bjelan, Šakotići i Plana. Istoga dana četnici vrše pokolje u kotaru Trebinje, u selima: Begovići, Gornji Turani, Donji Turani i Staro Slano. Potom, 26. srpnja 1941., dvije tisuće četnika, na čelu sa zloglasnim koljačem Momčilom Đujićem, vrše pokolje u okolici Knina, u Donjem Erveniku (trideset poklanih Hrvata) te u Golubićima, Ugarcima i Komitama. Istoga nadnevka, u kotaru Bosansko Grahovo, četnici vrše pokolje u selima: Sarići, Špiranovići, Čuline i. Kardumi te pod vodstvom vojvode Zlovođe kolju dvadeset jednoga Hrvata. Tada su don Juru Gospodnetića, župnika u Bosanskom Grahovu, živa pekli na ražnju. Četnici su u Drvaru, 27. srpnja 1941., ubili župnika Waldemara i još tristo pedeset Hrvata.

    Grozomorni četnički zločini ne jenjavaju. Dapače, četnici su, 30. srpnja 1943., u Plani zaklali trinaest zarobljenih domobrana, vrše pokolje u zapadnoj Bosni pa stradaju mjesta: Oblaj, Veliki Sarići, Mali Sarići, Mandići, Korita i Žulji – a u duboke jame ubačen je pedeset jedan Hrvat. Dva dana prije Velike Gospe, 13. kolovoza 1941., četnici ubijaju oko tisuću Hrvata, uglavnom muslimana, u Vlaseničkom kotaru, paleći sela: Močila, Malu Baklelu, Begoviće, Borojeviće, Tariće i druga sela, potom ubijaju svo stanovništvo sela Milići, zatim u kotaru Trebinje, u Starom Slanom, kolju sto trideset Hrvata i spaljuju sedamdeset tri kuće, u Dieču kod Bileće ubijaju sedamdeset Hrvata te sto Hrvata u Orahovici. Istoga, dana stradavaju teško: Sakotići, Prisoj, Bjelan i Fatnica. U Voletovu četnici ubijaju trideset osam oružnika, a u Plani četrdeset dva seljaka bacaju u jamu. U Krupi, istoga dana, udruženi četničko-partizanski banditi ubijaju trideset Hrvata, a u Krnjeuši, Vrtočama, Lastvi i Zelinovcu dvjesto Hrvata te pale sto pedeset hrvatskih domova. Tada je župnik u.Krnjeuši, Krešimir Barišić, skalpiran i bačen u goruću crkvu. Istoga dana u Prijedoru su izvršeni masovni pokolji Hrvata te u selima: Tavija, Begović Kula, Nikontovići, Glavinići, Lomača, Gornji Turani, Donji Turani i Sarana. Potom su četnici, 6. studenoga 1941., živa razapeli na stablo Juru Mladinu, župnika u Zastoku i skinuli njegov leš poslije tri dana.

    U kotaru Rogatica, 25. studenoga 1941., četnici su do temelja spalili sedamdeset jedno hrvatsko selo te poklali tristo hrvatskih ranjenika i bolesnika u rogatičkoj bolnici. Sve stanovnike Međeđe, u istočnoj Bosni, 30. studenoga 1941., četnici su poubijali, u Koritniku su skalpirali dvadeset Hrvata, mnoge Hrvate zaklane bacili u Drinu, u Komaju kod Bijele zapalili su sto pedeset kuća i ubili tristo Hrvata, a u Tuholju su zaklali dvadeset dva Hrvata. Na sam Božić, 25. prosinca 1941., četnici su u kotarima Foča i Goražde počeli grozomornim pokoljima Hrvata muslimana u istočnoj Bosni.

    Računa se da je polučak tog stravičnog četničkog pira bio više od sedam tisuća poklanih Hrvata! Prema službenom izvješću njemačkog poslanika u NDH, Kaschea, početkom travnja 1942., razvidno je da su četnici skupa s Nedićevim oružnicima tada počinili također besprizorne pokolje muslimanskog življa u istočnoj Bosni. Potom, 13. kolovoza 1942., načelnik četničkog štaba Zakarija Ostojić izvješćuje četničkog pukovnika Baćovića “da su na području Ustikolina – Jahorina popaljena sva hrvatska sela te poklano dvije i pol tisuće njihovih stanovnika. U borbama je ubijeno petsto, a poklano tisuću dvjesto Hrvata muslimana.”Tjedan dana kasnije, 20. kolovoza 1942., četnici su zaklali sto šezdeset ranjenih domobrana u Goraždu. Kasnije, 6. rujna 1942., četnici su živog spalili osamdesettrogodišnjeg slijepog katoličkog svećenika don Vidu Puticu u Prenju (Velika župa Dubrava). Četnici Petra Baćovića, 22. rujna 1942., napali su sedamnaest hrvatskih sela u Makarskom primorju i ubili devetsto Hrvata, a nekoliko svećenika žive oderali. Potkraj studenoga 1942., isti četnici Petra Baćovića, podržavani od Talijana, spaljuju hrvatska sela oko Prozora u Bosni i ubijaju oko dvije i pol tisuće Hrvata. U Gatima, Naklicama i Čišli, u makarsko-omiškom zaleđu, ubili su sto devet Hrvata, a u Gacku više od sto Hrvata.

    Četnici, 7. veljače 1943., zaposjedaju Trebeško Brdo te od toga dana, u daljem nadiranju, poklali su čak deset tisuća i osamsto Hrvata. Četnički vojvoda Pavle Đurišić, 14. veljače 1943., izvješćuje Dražu Mihailovića “da su popaljena sva muslimanska sela u kotarevima: Foča, Čajniče i Plevlja – te da je zaklano tisuću dvjesto muškaraca i osamsto žena i djece, da se opljačkalo dosta stoke i žita te da četnici siluju i onda kad kolju ženske.” Inače, u lipnju 1943., kao i do tada, vođene su stalne ogorčene borbe između pripadnika hrvatskih oružanih snaga i četnika kod Gosteče, Brda, Zenice, Zavidovića, Okruglice, Višegrada, Novog Šehera i okolice Sarajeva.

    Ogorčene borbe između hrvatskih oružanih snaga i četnika ne će prestati do sloma NDH. U srpnju 1943. četnici s Talijanima pale hrvatska sela u Podbijakovlju, a. 25. srpnja. 1943. četnici su zaklali Ladislava Kolarića, župnika u Kompolju. Na Badnjak, 24. prosinca 1943., četnički kapetan Jovović izvršio je pokolj sto šezdeset osam Hrvata u Bosanskom Grahovu i Tičevu kod Glamoča. Ministarstvo NDH za oslobođene krajeve izvjestilo je 2. prosinca 1943. da je stanovništvo kotara Ljubuški spalo sa šesnaest tisuća na sedam i pol tisuća stanovnika uslijed četničkih i partizanskih ubijanja i bježanja stanovništva u oslobođena područja NDH. Četnici su kod Šibenika, iduće godine, 9. svibnja 1944., utopili u moru svećenika Antuna Jurićeva, a 4. lipnja 1944. sasjekli su na komade vlč. Ivana Šarića, župnika u Primoštenu. U lipnju 1944. u Kotoru su ubili kanonika vlč. Jura Perušinu. U Mostaru su četnici, 9. kolovoza 1944., izvršili atentat na hrvatskog domobranskog generala Franju Šimića.
    U veljači 1945. banjolučki biskup dr. fra Jozo Garić izvješćuje javnost, da je u njegovoj biskupiji broj katolika sa sto trideset tisuća tijekom rata smanjen na svega četrdeset tisuća vjernika uslijed četničkih i partizanskih pokolja te izbjeglištva stanovništva. U travnju 1945. oko dvadeset tisuća četnika, pod zapovjedništvom pukovnika. Pavla Đurišića, zloglasnog koljača Hrvata, u Dolinama ubijaju više od petsto Hrvata na što primjereno reagiraju postrojbe hrvatskih oružanih snaga na Lijevču-polju, južno od Bosanske Gradiške, u svibnju 1945., kada opkoljavaju i uništavaju četnike i ubijaju zločinačkog vojvodu Pavla Đurišića. To se dogodilo 4. i 5. svibnja 1945., a druga grupacija četnika koja se povlačila na zapad iz Srbije i Crne Gore uništena je od partizana na Zelengori. Partizani su 1946. uhvatili, pa osudili u Beogradu četničkog vođu Dražu Mihailovića na smrt. Valja istaknuti zacijelo na koncu činjenicu, da su mnogi četnici do sloma NDH prešli u partizane gdje su se “iskazali” kao najokrutniji koljači Hrvata 1945. tijekom Bleiburške tragedije i križnog puta hrvatskog naroda.

  22. Najeb.li su hrvati od muslija, videcete za 10 godina, ali ce se srbi povuci bezbedno daleko dosta su ginuli za tudje interese.

  23. Pravo na samoopredeljenje je iskorisceno, izjavom voljom i stupanjem u zajednicku drzavu Jugoslaviju. Naravno, rec je o *postenim * namerama. Slovenac Korosec je prilikom osnivanja SHS, bio posteniji, izjavio je *dobrog su nam konja dali za jahanje, vraticemo im ragu*..Aktiviranjem,reinkarnacijom,profasistickih-ustaskih snaga, postalo je jasno da dalje vise ne ide. JNA su napustili kadrovi Hrvatske, a ista se pozabavila razdvajanjem sukobljenih snaga, bila opkoljena,onemogucena da zastiti Srpski zivalj od klanja i PROGONA, iskljucivana voda i struja,onemoguceno snabdevanje,…i td,.. uz *gebelsovsku propagandu* Nove Ustaske Hrvatske da je okupirama itd, dosli smo gde smo..rat je zavrsen sto je vrlo dobro, ali *faktura za naplatu sledi*..sazrevaju uslovi za *bratske i diplomatske razgovore*..*poslednji voz za Gan hil* je u odlasku…!!!

  24. Eventualne *cetnicke pokolje*, naravno nesporna stvar da ih je bilo, bi po tebi Kuzma..bilo dovoljno opravdanje za nevidjena zverstva..1941-1945…1991-1995. godinu…??

  25. Katolička crkva dala podršku Sanaderu i Merčepu

    Katolička crkva u Hrvatskoj, odnosno krugovi koji stoje iza nedeljnika “Glas Koncila”, dali su podršku uhapšenom bivšem premijeru Ivi Sanaderu koji se sumnjiči za korupciju, i Tomislavu Merčepu koji je osumnjičen za ratne zločine
    U najnovijem komentaru “Glasa Koncila” urednik Ivan Miklenić piše da su skidanjem poslaničkog imuniteta i nalogom za hapšenje Sanadera “još jednom marginalizovani bitni legalni i legitimni interesi hrvatskoga naroda”.

  26. U tu grupu zločinaca spadaju i pokojni Tuđman , Šušak, Bobetko, dikrobaz Mesić ,Merčep , Jarnjak , Šeks , Stipetić , Markač , admiral Lošo itd .Genocid, protjerivanje , pljačka stanova, kuća, poljoprivrednih strojeva i priključaka, dinarske i devizne štednje izvršena je nad srpskim narodom u Hrvatskoj.Pošto se već Tadić izvinjava Hrvatskoj i obećava ulaganje u Vukovar ima idealnu šansu. Neka Srbija uz pomoć Hrvatske izgradi oko 42.000 stanova koliko je oteto Srbima protjeranim iz Hrvatske .Idalne lokacije su u Podunavlju Vukovaru , Vinkovcima , Iloku, Belom Manastiru i Oseku za protjerane Srbe koji su nepoželjni u Zagrebu, Bjelovaru, Sisku, Karlovcu, Splitu, Zadru ,Koprivnici, Bjelovaru itd. To bi bio istinski čin pomirenja dvaju naroda .Prognani Srbi iz Hrvatske traže pomoć EU BEOGRAD – Predstavnici izbegličkih udruženja i zavičajnih klubova Srba iz Hrvatske potpisali su danas peticiju kojom od organa i institucija EU traže da ne dozvole zatvaranje Poglavlja 23. o ljudskim pravima i prijem Hrvatske, dok ne reši statusna, imovinska i druga stečena prava izbeglih i prognanih Srba. U ime 404.000 prognanih i izbeglih Srba iz Hrvatske peticiju su potpisali predstavnici više desetina udruženja okupljenih u Koaliciju i Asocijaciju, krovne organizacije koje su i pokrenule ovu akciju. Prvi put, njima su se pridružili i predstavnici drugih organizacija Srba poreklom iz Hrvatske koji ni 15 godina po okončanju oružanih sukoba ne mogu da ostvare imovinska i druga prava u Hrvatskoj. U dokumentu se apeluje na EU da ne potpiše ugovor o pristupanju sa Vladom u Zagrebu, dok Hrvatska ne prestane sa diksriminacijom i „ne dostigne evropske standarde u poštovanju statusnih, stanarskih i drugih imovinskih i stečenih prava“ svojih građana srpske nacionalnosti. Peticija sa ovim zahtevima, uz pismo o namerama, u kojem će detaljnije biti objašnjena sva otvorena pitanja Srba iz Hrvatske, biće upućena ambasadama 27 zemalja članica EU, Evropskoj komisiji, Savetu Evrope, Evropskom parlamentu, OEBS-u i UNHCR-u. U peticiji se traži sveobuhvatno, trajno i pravično rešenje 12 otvorenih pitanja Srba iz Hrvatske i to na načelu jednakopravnosti i u skladu sa međunarodnim ugovorima koje su prihvatile vlasti u Zagrebu. Prognani i izbegli Srbi iz Hrvatske zahtevaju: povratak uzurpirane pokretne i nepokretne imovine, kao i obnovu imovine uništene u ratu i terorističkim akcijama i njeno vraćanje u pređašnje stanje. Zahtevaju, takođe, pravičnu naknadu za uništenu, oštećenu i nestalu pokretnu i nepokretnu imovinu, povratak oduzetog stanarskog porava ili pravičnu naknadu bez ikakvog uslovljavanja i ograničavanja. Za povratnike koji su pristali na Program stambenog zbrinjavanja, traže da im se omoguće isti uslovi otkupa kao ostalim građanima. Pored toga, srpski prognanici i izbeglice iz Hrvatske zahtevaju isplatu zaostalih penzija i konvalidaciju radnog staža stečenog 1991/95. (za vreme bivše RSK) uz priznate doprinose. Prema peticiji, ne nameravaju da odustanu ni od zahteva za isplatu devizne i dinarske štednje i novčane naknade za to što im nije bilo dozvoljeno učešće u privatizaciji kao drugim građanima Hrvatske. Prognani Srbi zahtevaju i reviziju presuda za ratne zločine donetih u odsustvu okrivljenih, pošteno i ujednačeno procesuiranje ratnih zločina i prestanak etnički motivisanih suđenja, a insistiraju i na brzom završetku procesa ekshumacije i identifikacije nestalih osoba. Predsednik Koalicije izbegličkih udruženja u Srbiji Miodrag Linta najavio je da će ovi dokumenti biti poslati i nadležnim organima Srbije, kao i vodećim ličnostima i predstavnicima Srba u Hrvatskoj od kojih očekuju da podrže i pomognu njihovu realizaciju. On je podsetio da je Hrvatska 30. juna ove godine dobila saglasnost od EU da otvori pregovaračko Poglavlje 23. o uspostavljanju evropskih standarda u oblasti pravosuđa i temeljnih ljudskih prava. „To je učinjeno, a da rešenje naših pitanja uopšte nije bilo predmet razgovora između Unije i Hrvatske“, istakao je Linta. On je ukazao da vlasti u Zagrebu procenjuju da će Poglavlje 23. biti zatvoreno u februaru ili martu, pregovori završeni u junu, a potom i potpisan ugovor o pristupanju Hrvatske Evropskoj uniji. „Time bi rešenje naših problema bilo svedeno na nulu“, rekao je on i objasnio da je cilj peticije i pisma o namerama da to spreči. Predsednik Asocijacije izbegličkih i drugih udruženja Milojko Budimir je ocenio da su srpski prognanici ponovo izigrani kada je otvoreno Poglavlje 23. o ljudskim pravima. On je naveo da vlasti u Zagrebu, sada planiraju novi rok od šest meseci u kome povratnici mogu podneti zahtev za stambeno zbrinjavanje. Podsetivši da su svi rokovi odavno probijeni, on je istakao da program zbrinjavanja ne može biti zamena za oduzeta stanarska prava, kuće i uzurpirana imanja i poručio: „Ne trebaju nama nikakvi novi rokovi, niti humanitarna pomoć, već samo da nam se vrati ono što je naše“. Srbima prognanim iz Hrvatske nezakonito je oduzeto oko 42.000 stanova, a vrednost njihove uništene, opljačkane i uzurpirane imovine procenjena je na oko 30 milijardi evra.

  27. Uputio bih sve na Edmond-a Paris i istoriju koju je napisao u 306 stranica. Da vas upitim na stranu-9 (750.000 Srba, 60.000 Jevreja i 26.000 Cigana, je poklano); Strana 130, Stepinac poklanja Pavelicu 40 lb ociju Srpske dece kao lignje; citajte celu knjigu, svaki je red dokumenat…

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *