Cajtnot Serža Bramerca

Nikola Vrzić

Da li će za Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem u Srbiji i definitivno početi da tragaju agenti stranih obaveštajnih službi?

Čovek od koga zavisi evropska budućnost Srbije, prošao je u ponedeljak Beogradom. Ta budućnost će, posle izveštaja koji bude podneo Savetu bezbednosti Ujedinjenih nacija, ostati na čekanju. To se zna unapred. Ono što se ne zna, međutim, jeste šta će još Srbija morati da uradi dok čeka svoju budućnost i izveštaj Serža Bramerca, glavnog tužioca Haškog tribunala, izveštaj koji će reći da je Beograd u potpunosti ispunio svoje obaveze prema Tribunalu. Hoće li, na primer, morati da dozvoli stranim obaveštajnim strukturama da vršljaju Srbijom u potrazi za dvojicom preostalih haških begunaca, Ratkom Mladićem i Goranom Hadžićem? Takva mogućnost čini se poprilično izvesnom, naročito kada se podsetimo da vreme Tribunala ubrzano curi, izjava da je „hapšenje Mladića i Hadžića prioritet broj jedan“, i izražene „spremnosti Evropske unije i njenih članica da pomognu Srbiji“ u pogledu hapšenja dvojice neuhvatljivih…

LOCIRANJE MLADIĆA I HADŽIĆA
Koliko je zvaničnom Beogradu važan Serž Bramerc, pokazuje već i spisak susreta koje je glavni tužilac imao u ponedeljak; primili su ga predsednik Boris Tadić, premijer Mirko Cvetković, predsednik Nacionalnog saveta za saradnju s Haškim tribunalom Rasim Ljajić, specijalni tužilac za ratne zločine Vladimir Vukčević… Bramercu, međutim, nije bilo toliko do protokolarnih susreta s političarima i njihovog uveravanja o svojoj političkoj volji da se „okonča saradnja s Tribunalom“. To je Bramerc i sam implicitno rekao, ocenivši da mu je najteži susret u Beogradu onaj koji ima sa operativnim službama koje neposredno rade na lociranju Mladića i Hadžića. Uostalom, da prazne reči više nikoga ne zanimaju, potvrdio je i Rasim Ljajić: „Međunarodna zajednica ne meri više naše napore, niti sav trud koji ulažemo i ogromni kapacitet usmeren ka lociranju Ratka Mladića i Gorana Hadžića. Sad je potpuno jasno da će se meriti samo naš rezultat, a rezultat je Mladić u Hagu.“
Ova promena u pristupu nije neočekivana. Stvar je u tome što je vreme preostalo do zatvaranja Tribunala sve kraće. To je, u nedavnom intervjuu „Njujork tajmsu“, potvrdio i sam glavni tužilac: „Vreme ističe. Ovaj Tribunal biće zatvoren u bliskoj budućnosti.“
U pokušaju da kupi sebi i Tribunalu još malo vremena, Bramerc je pre nedelju dana boravio u Moskvi, pokušavajući da ubedi ruske vlasti da u Savetu bezbednosti pristanu na značajnije produženje roka trajanja haškog hrama pravde. Izgleda da nije prošao baš najbolje; primljen je na relativno niskom nivou (zamenik ministra spoljnih poslova Aleksandar Jakovenko), a posle sastanka je saopšteno da se Rusija založila za što brže završavanje rada Haškog tribunala, i istovremeno izrazila nezadovoljstvo pojedinim aspektima njegovog rada.
Bramerc je, dakle, u nesumnjivom cajtnotu. Pri tom, kako je u više navrata vrlo jasno izgovoreno, hapšenje Ratka Mladića od presudne je važnosti i za „kredibilitet međunarodne zajednice“, kako je to u „Njujork tajmsu“ prošlog meseca podvukao i tužilac Bramerc. Kada se na sve to doda njegova tvrdnja, izgovorena u ponedeljak u Beogradu, da se Ratko Mladić i Goran Hadžić skrivaju među nama, u Srbiji, jedino što možemo da očekujemo jesu novi pritisci. U čemu će se oni sastojati? Šta još može da se zatraži od zvaničnog Beograda?
Kako su svi ostali aspekti saradnje s Tribunalom ocenjeni pozitivno (obezbeđivanje dokumentacije, pristup svedocima, međunarodna i regionalna saradnja…), a sve se, po rečima odlično upućenog izvora „Pečata“, „(operativno) radi onako kako i treba da se radi, kao što se radi i svuda u svetu“, jedino što preostaje jeste da „stranci dođu ovde i počnu da nadziru ono što se preduzima“. Hoće li ovo inostrano mešanje otići i korak dalje? Da stranim (zapadnim) obaveštajcima dozvoli da i sami rade na terenu, po Srbiji, gde god nađu za shodno? Kako vreme bude odmicalo a begunci i dalje izmicali, sve veće mešanje i sve veći pritisak su jedino što možemo da očekujemo.

Da beogradske vlasti nemaju nikakvu dilemu hoće li se povinovati ma kakvom Bramercovom zahtevu, potvrdio je uoči njegovog dolaska Dušan Ignjatović, šef vladine Kancelarije za saradnju s Tribunalom

OTVORENA VRATA SRBIJE
Srbija je, uostalom, da pristane čak i na ovakav scenario praktično obavezana i odlukom Saveta ministara EU o prosleđivanju kandidature Srbije za članstvo u EU, kojom su ovdašnje vlasti „pozvane“ da prihvate sugestije Serža Bramerca oko potrage, uz izraženu spremnost EU da pomogne u rešavanju haškog problema… A da beogradske vlasti nemaju nikakvu dilemu hoće li se povinovati ma kakvom Bramercovom zahtevu, potvrdio je uoči njegovog dolaska Dušan Ignjatović, šef vladine Kancelarije za saradnju s Tribunalom. Rekao je da tužilac „kuca na otvorena vrata“, i elaborirao: „Svaka njegova sugestija će biti primenjena, ja u to nemam nikakve sumnje, i svi ti nesporazumi i njegova nezadovoljstva u aspektu potrage za preostalom dvojicom begunaca biće predmet naših razgovora.“
Najzad, koliko su tačno naše vlasti spremne da otvore vrata i pogaze državni suverenitet, dalo se naslutiti već prošle nedelje, prilikom one bruke s neizricanjem oslobađajuće presude navodnim Mladićevim jatacima. Ako se i sumnjalo odakle je stigao nalog srpskom pravosuđu da ne obnaroduje donetu presudu, Serž Bramerc je otklonio svaku upitanost: „Jasno je da on (Ratko Mladić) nije sam i da uživa podršku drugih lica. Upravo zbog toga je veoma važno da se procesuiraju oni koji pružaju podršku haškim beguncima, jer se time upućuje signal onima koji to čine, da rizikuju drakonske kazne.“

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *