Tamne strane Islama

Piše Zoran Milošević

U knjizi „Šta nije (danas) u redu sa Islamom?“ (Irshad Manji, The Trouble with Islam Today), Iršad Manji tvrdi da je u novijoj istoriji došlo do okupacije muslimanskih mozgova, jer je svuda u svetu gde se propoveda islam preovladala bukvalnost u čitanju Kurana

Danas kada iz islamskih država mogu doći zaista fantastične vesti o delovanju verske policije, o kamenovanju i vešanju žena (bludnica), kojima treba četiri muška svedoka da bi dokazale da nisu počinile preljubu, već da su silovane, kada u nekim islamskim zemljama žene koje nisu pokrivene po muslimanskim običajima polivaju kiselinom, kada imami ili muftije dozvoljavaju sebi da tumače nauku i nacionalno poreklo (nekih) ljudi, kada islamski terorizam postaje svakodnevnica, kada ropstvo u islamu i dalje istrajava, kada se zabranjuje preterano smejanje, praćenje novina (novih reči i izuma), kada islam ne obrazuje već indoktrinira, kada je položaj žene u islamu ispod svih standarda osnovnih ljudskih prava, kada se ženama (još uvek) ne dozvoljava obrazovanje, rad u privatnim i državnim kompanijama, bavljenje nekim vrstama sporta, kada se pisci zbog svojih stihova ili novinarskih članaka osuđuju na smrt – logično je postaviti pitanje iz naslova knjige: šta nije (danas) u redu sa islamom?

KURAN I ROPSTVO
I zaista, ako se pogleda šta piše u Kuranu i to bukvalno primeni dolazi se do surovih i bolnih saznanja, kao što je, da islam odobrava ropstvo. Da bi ovo argumentovala, autorka navodi već proverene činjenice. Naime, posle napada na Kartum oživela je trgovina crnim ljudima. Kada džihadisti pokolju muškarce, više puta siluju žene, devojčice i dečake (ili ih jednostavno pokolju, ako se opiru), preživele prevezu na sever gde ih podele arapskim vlasnicima: žene postaju seksualno roblje, devojčice sluškinje, a dečaci pastiri (koza). U Nigeriji islamska vlada podržava porobljavanje hrišćana… Ovo je autorku navelo da proveri šta Kuran uči o ropstvu. Napisano ju je prenerazilo. „Sa onima koji su vaše vlasništvo, a žele da se otkupe, dogovorite se o otkupu, ako opazite da obećavaju…“
„Ojoj! Morala sam prekinuti i taj deo rasčlaniti. Ako, dakle, ovaj stav pročitamo, zapazićemo da nas Kuran ne usmerava oslobađanju svih robova, već samo onih za koje vlasnici smatraju da su sposobni da postignu bolji položaj u društvu.“
To navodi čitaoca na misao da Kuran ima svoju tamnu stranu oličenu u odnosu prema nemuslimanima (moraju da plaćaju zaštitu muslimanima, ne smeju da upotrebljavaju zvona, zatim prema istoriji koja se tumači ne prema činjenicama već prema političkim i religioznim potrebama i interesima, razvoju despotizma (manjina islamskih država ima koliko-toliko demokratsko uređenje)…
Islam nije bio ovakav oduvek, tvrdi autorka knjige Iršad Manji. Došlo je do okupacije muslimanskih mozgova, jer je svuda u svetu gde se propoveda islam preovladala bukvalnost u čitanju Kurana.

Smatra da se muslimani moraju suočiti sa potrebom reforme islama, smatra Iršad Manji i to u pravcu njegovog shvatanja kakvo je bilo u zlatnom veku islama: Iršad Manji, autorka knjige „Šta nije (danas) u redu sa islamom?“

ZLATNI VEK ISLAMA
Islam je imao svoj zlatni vek koji je trajao od 750. do 1250. godine. U to vreme u Iraku, srcu islamske imperije, hrišćani su radili zajedno sa muslimanima da bi prevodili i oživeli grčku filozofiju. U Španiji, islam je na zapadu tamo imao granicu, muslimani su razvili „kulturu trpeljivosti“ sa Jevrejima. Muslimani su živahno trgovali sa nemuslimanima i prvi uveli sistem, po kojem su se čekovi izdati u Maroku mogli unovčiti u Siriji. Trgovački sistem je negovao i živahnu razmeni mišljenja. Islamski doprinos zapadnoj kulturi su gitara, sirup protiv kašlja, univerzitet, algebra, turska kafa…
Kako je ovaj sistem podsticao otvorenost prema hrišćanima i Jevrejima? Odgovor je višeslojan, ali u suštini radi se o trpeljivosti, koja je bila najbolji sistem izgradnje i očuvanja islamske imperije. Većina muslimanskih osvajača je radila po načelu da ne smeš nametati preveravanje ljudima iz svete knjige – Jevrejima i hrišćanima. To se pokazalo strateškom prednošću imperijalističkog islama pred imperijalističkim hrišćanstvom.
Kako je, dakle sve pošlo drugim tokom? Iršad Manji navodi mišljenja proučavalaca zlatnog veka islama i Kurana, da su u tom periodu Kuran koji je alegoričan, a ne doslovan, tumačili filozofi, koji su bilu umešni u logičnom razmišljanju. Nije postojao ni jedan propis da Kuran treba interpretirati doslovno. Najviše onih koji su počeli doslovno tumačiti Kuran je iz Arabije, zato Manji u knjizi „Šta nije (danas) uredu sa islamom“ kaže: „Naši problemi su počeli sa nama samima. Sve do danas“. Dakle krajem zlatnog veka prihvaćena je odluka jednog od halifa „da vernici moraju prihvatiti ono što propisuje Kuran, bez pogovora i pitanja „kako“? To je dovelo do povlačenja duha slobodne misli u neke delove muslimanske imperije, ali formalno tradicija idžihada (trpeljivosti) je napuštena. Nadalje, to je izazvalo haos i podele, a vlastodršci u Bagdadu su se zatvorili u te okove i time odustali od trpeljivosti kao principa svoje politike. Time je nezavisna misao ugušena. Tako se uspostavila tradicija nerazmišljanja i poslušnosti vernika, koji moraju prvo da zatru svoje duševne potencijale, kako bi mogli da ispune prvi cilj – nerazmišljanja.
Kada se pravo na trpeljivost u islamskoj imperiji zatrlo, pravo na nezavisno mišljenje postalo je vlasništvo muftija. „Sve do danas objavljuju muftije pravna mišljenja, objavljuju fatve u skladu sa pravnim načelima svojih pravnih škola“. Ovde se otvara pitanje šerijata, pošto većina muslimana misli da je šerijat sveti, jer im je rečeno da predstavlja islamske ideale. To je, dokazuje Manji, citirajući Ziauduna Sardara ludost. „Glavnina šerijata nije ništa drugo nego pravna mišljenja klasičnih pravnika“ (onih koji pripadaju školama sunitskog razmišljanja – postoje takve četiri škole – Z. M.). „Zato kada se god šerijat upotrebi izvan konteksta svog nastanka i u raskoraku sa današnjim vremenom – muslimanske države dobiju srednjovekovni ambijent. To vidimo u Saudijskoj Arabiji, Iranu, Sudanu i Avganistanu pod talibanima“.
Iz ove tradicije potekla je diskriminacija hrišćana i Jevreja, tj. stav da muslimanima bliski narodi iz Svetog Pisma, imaju pravo na zaštitu u muslimanskim društvima! Zašto bi im trebala zaštita? Naime, u islamu postoji pravna teorija da je dozvoljeno ubiti nevernike (u tu grupaciju su posle zlatnog veka islama sve više ubrajali hrišćane i Jevreje), pa je njima potrebna zaštita. Ona je u islamu poznata kao džizija (glavarina). Drugim rečima, hrišćani i Jevreji koji muslimanima plate reket (džiziju) neće biti ubijeni. Ova institucija se održala do dana današnjeg u muslimanskim državama, čak i u Iraku. Ovaj pravni akt koji ozakonjuje diskriminaciju nemuslimana u muslimanskim državama zove se Umarev pakt (Umar je bio drugi naslednik proroka Muhameda). Po ovom propisu nemusliman mora ustati kada musliman poželi sesti, moraju nemuslimani svoje hramove prepustiti propadanju, bez mogućnosti popravke i izgradnje drugih hramova, da svedočenje muslimana na sudu ima prednost nad svedočenjem nemuslimana, da se nemuslimani moraju razlikovati od muslimana po sedlima i životinjama koje jašu, svoju kapu nemuslimani moraju označiti  da se razlikuje od muslimanske… Drugim rečima radi se o „božanski ozakonjenom sistemu diskriminacije“ – priznaje Abudala Sahedina, profesor verskih nauka na univerzitetu u Virdžiniji.

Ako se pogleda šta piše u Kuranu i to bukvalno primeni dolazi se do surovih i bolnih saznanja, kao što je, da islam odobrava ropstvo

NAJSLABIJA KARIKA
Zato Iršad Manji kaže da je počela da shvata kako je islam postao tako ograničena religija. „Ako ujedinite zabranu razmišljanja sa dugo praktikovanim kodeksom diskriminacije dobijate obnavljanje netrpeljivosti“.
Autorka citira, između ostalog, i pakistanskog predsednika Perveza Mušarafa, koji je povodom terorističkog akta 11. septembra u Njujorku izjavio: „Muslimani su danas najsiromašniji, najnepismeniji, najzaostaliji, najbolesniji, najmanje prosvećeni, najviše uskraćeni i najslabija su karika u ljudskoj rasi“. Ako ovome dodamo da islam neguje jednu od najslabijih radnih etika, onda pitanje ko je za to kriv ima strategijski značaj?
„Pošto ni Izrael ni Amerika nisu izvor bede muslimana, da li je to možda islam? Islam povezuje panoramu kultura od Severne Afrike do Južne Azije i u svim tim kulturama primena ljudskih prava zaostaje u odnosu na većinu država u svetu. Da li je, dakle islam super-negator stvaralaštva, dinamičnosti i demokratije?“ Šta reći o podatku da Saudijska Arabija nije za hiljadu godina prevela knjige na arapski, koliko se u Španiji prevede za jednu godinu? Šta reći o podatku da je 1579. godine Istambul dobio opservatoriju, a da ju je sledeće, 1580. godine islamsko sveštenstvo porušilo?
Iršad Manji otvara i druga pitanja, kao što je tvrdnja da su samo pravi muslimani Arapi, a da su drugi manje vredni muslimani, ili zašto se mora moliti samo na arapskom, a ne i na drugim jezicima? Zatim tvrdi da je u islam u stvari uneta Arapska pustinjska kultura (gde članovi niži po položaju moraju nekritički šeiku izražavati pokornost) i da je danas potrebno „pustinjska pravila odstraniti iz islamskog života“. „Oponašanje pustinjskog naroda u oblačenju, jeziku ili molitvi ne znači nužno sleđenje univerzalnog Boga.“
Drugim rečima, muslimani se moraju suočiti sa potrebom reforme islama, smatra Iršad Manji i to u pravcu njegovog shvatanja kakvo je bilo u zlatnom veku islama. Ova nadasve analitična i krajnje argumentovana knjiga pojavila se 2003. godine i odmah je postala hit u svetu. Do sada je prevedena na preko 30 svetskih jezika, ali ne i na srpski. Sve podatke o knjizi i autorki (koja je novinarka) možete pronaći na sajtu www.irshadmanji.com.

3 коментара

  1. a, da se religija malo povuce iz resavanja *ovozemaljskih* problema, i ode da uziva u *raju*…??

    http://www.rense.com/1.imagesH/nuke_dees2.jpg

  2. Nikakva zlatna vremena nisu bila u Islamu…U Spaniji su bili manjina,zato su bili dobri sa Jevrejima…..1400 godina se Islam shiri samo ognjem i machem….53 drzave su osvojili i preveli na islam….Prochitajte samo Sure u Kuranu,pa da vidite sta propoveda Kuran i kako poziva na ubijanje nevernika…Kad je nestao komunizam,sad su tek pokazali svoje pravo lice…Po celoj planeti sy=u konflikti sa islamom….

  3. Ammar Misini

    Vidi se da ko god je napisao ovo nije ništa nije pročitao od Kur’ana ili bilo šta, kad pročitate i Kur’an i Hadis i sve ostalo onda tad smete da pišete u takozvani “problem sa islamom”.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *