Odlazak čoveka sa kačketom

Piše Bogdan Đurović

Zašto su zapadni analitičari u smeni moskovskog gradonačelnika Jurija Lužkova videli sukob Dmitrija Medvedeva i Vladimira Putina

Za invalide nastradale od smoga, koji je u avgustu zahvatio rusku prestonicu, izdvojio je samo 105 miliona rubalja, a za svoje voljene pčele čak 256 miliona, objavila je ruska federalna televizija 10. septembra. Taj bezdušni ljubitelj pčela je 74-godišnji Jurij Lužkov, čovek sa kačketom, od pre 18 godina pa sve do 28. septembra – neuništivi gradonačelnik Moskve. A podatak iz prve rečenice osnovna je poruka filma „Delo u kačketu“, kojim je, 18 dana pre nego što ga je Dmitrij Medvedev smenio sa čelne prestoničke funkcije, počelo medijsko rušenje Lužkova u režiji televizije NTV. Iste one koja je nekoliko nedelja ranije objavila razorni kompromitujući film o beloruskom predsedniku Aleksandru Lukašenku…
Posle NTV-a uključile su se i sve ostale televizije i štampa. I svi su uglas javljali o korupciji u moskovskoj Gradskoj upravi i o tome kako je supruga gradonačelnika, Jelena Baturina, treća najbogatija žena sveta, došla do imovine od 2,9 milijardi dolara zahvaljujući nameštanju građevinskih poslova u prestonici. Tako je, sasvim simbolično, čovek koji je samodržački vladao Moskvom punih 18 godina, srušen za samo 18 dana. Ili je to trajalo malo duže?

POLITIČKI PUNOLETAN GRADONAČELNIK
Većina komentatora, a posebno zapadnih, u predsednikovom smenjivanju politički „punoletnog“ gradonačelnika videla je, zapravo, nešto drugo: izlazak Medvedeva iz senke Vladimira Putina, sticanje vlastitog državničkog autoriteta i, kao krunu svega – najavu kandidature za novi mandat šefa države 2012. godine! Toliko euforične unisonosti u komentarima vodećih zapadnih medija odavno nije viđeno. Kao da je Medvedev smenio samog Putina, a ne gradonačelnika o čijim mutnim radnjama su znale i pomenute pčele u košnicama! O čemu se zapravo radi?
Dok je boravio u Kini, gde je ugovarao dalje korake u energetskoj alijansi sa Pekingom, Medvedev je potpisao ukaz o smeni Lužkova, iskoristivši zakonsku formulaciju „u vezi sa gubitkom poverenja“. Zašto ga je smenio iz Pekinga, a ne iz, do juče, Lužkovljeve Moskve? Pomalo neobičan korak: kao da „gubitak poverenja“ nije mogao da pričeka naredni dan i povratak predsednika u Moskvu. I, na kraju krajeva, ako se čekalo skoro dve decenije, zašto nije moglo i do juna naredne godine, kada je gradonačelniku ionako isticao mandat.
Ali, ako je Medvedev bio u inostranstvu, nije bio Putin, koji je tog dana posetio rusku Republiku Komi. Posle obilaska tamošnjeg drvnog kombinata, gde je posmatrao kako se najmodernijom tehnologijom seče građa i pretvara u fino obrađene daske, premijer je svojom izjavom dao punu podršku političkom učeniku. „Očigledno je da odnosi gradonačelnika Moskve sa predsednikom nisu dobri. Međutim, gradonačelnik je potčinjen predsedniku, a ne obrnuto, i zato je trebalo blagovremeno preduzeti neophodne korake za normalizaciju ove situacije“, naglasio je Putin.
Putinove reči se očito teško uklapaju u sliku koju nude zapadni mediji: kako Medvedev jača mišiće, a Putin, izolovan, ćuti i nemoćno posmatra kako gubi inicijativu u trci za predsedničke izbore 2012. godine. Isto tako fantastično zvuče i teorije po kojima je, zapravo, Lužkov Putinov čovek, njegov tajni adut u obračunu sa predsednikom, a sada ga Medvedev smenjuje i time jednim potezom udara dva šamara – i premijeru i gradonačelniku.
Takve teorije postaju još manje verovatne posle sledećih Putinovih reči, izgovorenih pokraj ogromnog brda samlevenog drveta u Republici Komi. „Razmatrao sam ovo pitanje sa Dmitrijem Anatoljevičem. Što se tiče same procedure, vaš pokorni sluga bio je autor zakona po kojem se funkcioneri dovode na vlast i smenjuju. Siguran sam da će u ovom slučaju zakon biti poštovan i da će red koji je Dmitrij Anatoljevič uveo biti sproveden“, nagovestio je Putin za pažljive slušaoce i svoju ulogu u smeni Lužkova.
Suština zakonske procedure o kojoj premijer govori je sledeća: posle više od decenije haotičnog stanja koje je dopustio Boris Jeljcin, kada su lokalni tajkuni bukvalno kupovali gradonačelnička mesta, tadašnji predsednik Putin je predložio novi sistem imenovanja prvih ljudi velikih gradova i republika, po kome o njihovom imenovanju odlučuje predsednik na predlog partije koja ima najviše mandata u lokalnoj skupštini (a to je, i u slučaju Moskve, Putinova Jedinstvena Rusija). Lužkov je nedavno došao u sukob sa Medvedevim upravo po tom pitanju, kada je zatražio da se prvi ljudi Moskve i Sankt Petersburga biraju na neposrednim izborima. A predsednik je odmah odgovorio: kome se ne sviđa, može da pređe u opoziciju. I ubrzo ga je tamo i poslao.

Moskva sa 10 miliona stanovnika predstavlja veliki rezervoar glasova, pa su mnogi to protumačili kao da Medvedev želi da postavi svog čoveka, ne bi li oteo glasove Putinu, u čiju korist bi navodno Lužkov radio

LIDER MOSKOVSKE MAFIJE
Lužkov je pokušao da se brani. Gradska Televizija „Centar“ koja je bila pod njegovom kontrolom, pripremila je specijalnu emisiju pod nazivom „Ruski pakao“, u nameri da zaštiti lik i delo gradonačelnika, posle silnih medijskih optužbi. Međutim, nekoliko časova uoči emitovanja, rukovodstvo televizije okrenulo je ćurak i saopštilo je da materijal ipak neće biti objavljen, jer se „pokvarila kaseta“.
Druga linija odbrane išla je preko Lužkovljevog otvorenog pisma Medvedevu, u kome ga je optužio za totalitarizam i „povratak u 1937. godinu“. Uzgred, to pismo ga je direktno „smenilo“, jer je predsednik odmah po njegovom objavljivanju potpisao ukaz. Jedna rečenica iz ovog pisma poslužila je kao opšte mesto u komentarima i analizama Lužkovljeve smene. „Vama je potreban drugi gradonačelnik Moskve, koji će biti vaš. Treba se unapred pripremati za velike izbore i bolje je postaviti drugog. To je jasno“. Ovim rečima želelo se podvući da Moskva sa 10 miliona stanovnika predstavlja veliki rezervoar glasova, pa su mnogi to protumačili kao da Medvedev želi da postavi svog čoveka, ne bi li oteo glasove Putinu, u čiju korist bi navodno Lužkov radio.
Postoji, međutim, jedna sasvim drugačija teorija koja objašnjava zašto je Lužkov morao da ode. A nju iznosi – CIA. Tačnije, njeno istureno odeljenje u liku analitičke kompanije Stratfor. Za razliku od većine zapadnih medija („Njujork tajms“, „Vašington post“, „Tajm“, „Fajnenšel tajms“), Stratfor u nedavnim događajima uopšte ne vidi bilo kakav sukob Putina i Medvedeva. Naprotiv. Kako objašnjavaju uz mnoštvo razumljivih ograda, Lužkov je smenjen zbog preuzimanja kontrole nad moskovskim kriminalnim grupacijama, posebno onim u sferi građevinarstva, gde su poslednjih godina obrnute desetine, a možda i stotine milijardi dolara.
Stratfor, naime, „sumnja“ da je Lužkov bio politički pokrovitelj i lider moskovske mafije (49 odsto Moskovljana smatra da je bivši gradonačelnik korumpiran). Amerikanci tvrde da njihovi izvori iz Moskve javljaju da je Kremlj još pre godinu dana u moskovske organe infiltrirao svoj „kabinet u senci“, sa zadatkom da preuzme Lužkovljeve kontakte sa mafijom i tako pripremi teren za izbacivanje iz igre „čoveka sa kačketom“. Kako podvlače, Lužkov je bio potpuno neprikosnoven, zbog takvog statusa u kriminalnim krugovima. I počeo je da smeta, jer su se svi poslovi odvijali isključivo preko njega. Kako navodi Stratfor, Putin nije hteo da udari na Lužkova pre nego što mu odseče pipke prema mafiji.
Zanimljivo je, pri tom, da su se upravo u poslednjih godinu dana, dogodila dva tektonska poremećaja na mafijaškoj sceni Moskve. Najpre je prošlog oktobra, posle dva i po meseca borbe za njegov život, ranama iz snajperske puške podlegao svetski poznati kriminalni autoritet Japončik. A, samo četiri dana pre početka medijske kampanje protiv Lužkova, čudom je preživeo rešetanje, iz „kalašnjikova“ sa prigušivačem i optičkim nišanom, Japončikov prijatelj Ded Hasan – u istoj ulici gde je kancelarija moskovskog gradonačelnika. Njih dvojica smatrani su za vodeće kriminalne autoritete, ne samo u ruskoj prestonici.
Čak i ako se ostave po strani sve ove teorije zavere, neki zaključci ipak izgledaju logičniji od drugih. Recimo, teškoje poverovati da bi Medvedev krenuo sam, bez dogovora i podrške  Putina, na rušenje političkog superteškaša Lužkova. A još manje je verovatno da bi to učinio upravo da bi naudio Putinu i protiv njegove volje. Sa druge strane, mnogo je verovatnije da je Medvedev i u ovom slučaju samo postupio po Putinovim savetima i da njih dvojica zajednički krče put uoči parlamentarnih, a potom predsedničkih izbora. A na ovim poslednjim  nastupiće samo jedan od njih dvojice.

Један коментар

  1. Ako je ovako kao u tekstu pise mozemo reci da je dobro, ali ako nije sta onda,dali je gradonacelnik Moskve jedini koji se obogatio u Rusiji nije, ali Medvedev je smjenio bas njega i jos dosta ljudi u drzavnom aparatu koji su dosli za vrijeme Putina dali slucajni ili ne vidjet ce mo prilikom kandidature, jer ako su kako se navodi u dogovoru a iz iste stranke realno je ocekivati kandidaturu samo jednog.Zapadni mediji spekulisu da je borba dva koncepta jedan koji kako kazu zastupa Medvedev i jos par ljudi iz kabineta vece otvaranje prema zapadu i dozvolu ulaszk stranog kapitala samo neznam zasto i odakle, koji kapital i ko ,ako ne kupovinu teritorije i prodaju resursa pa da ih americko jevrejski lobi iskoristava do iznemoglosti.
    Na drugoj strani Putin nije nikad bio omiljen na zapadu jer je za jasnu nepopustljivu politiku prema zapadu i za sdaradsnju medju muslimanskim zemljama u oblasti naoruzanja i nuklearne tehnike a to americkoj administraciji ne ide u prilog.
    2007 potpisan ugovor sa Iranom o isporuci 5 bataljona raketnog sistema S 300 protiv vazdusne odbrane Medvedev te sisteme stavio pod embargo nesto slicno kao Jelcin sa nama, isti ovi sistemi bili su u planu da se isporuce Siriji o tome sada ni govora samo pohvale iz Amerike za Medvedeva .
    Isto kao sto je smijenio Ljuskova moze da smijeni i Putina jer oligarhija ima interesa da se provodi po svijeti bilo Njijork ili London svejedno ovi sto sada imaju kapital nakrali su se za vrijeme Jeljcina ako se ne nadje neko ko ce ih kontrolisati nije iskljuceno da se u bilskoj buducnost ponovi ponovo neki krvai oktobar je Deripraska Abramovic i kao se sve jos ne zovu imaju nacionalni osjecaj koliko i ovi nasi evropejci dok kod Putina to nije slucaj.Nadajmo se da je ovaj clanak u pravu i bilo bi dobro da je tako samo sumnje uvjek ima i kod malih stavri a ne kod Velike Rusije.

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *