IZBORI U MAĐARSKOJ Zadrto u desno

Piše Vlastimir Vujić

Desničarski Fides je, što je presedan ne samo u Mađarskoj, već i znatno šire, trijumfovao u 289 od 317 biračkih baza! Dobio je većinu u 22 grada (od 23), koji su županijski centri

Oktobarski  lokalni izbori u Mađarskoj (koji se uvek održavaju na jesen, pola godine posle parlamentarnih), šesti od promene društveno-političkog uređenja u toj zemlji pre dve decenije, potvrdili su ono što su predviđale i predizborne ankete. Savez demokratske omladine (Fides) i (satelitska) Hrišćansko-demokratska narodna partija (KDNP), koji su na aprilskim izborima osvojili čak dve trećine mandata u mađarskom parlamentu (što je lider Fidesa i premijer Viktor Orban nazvao „revolucionarnom, istorijskom pobedom“), ponovo su doživele veliki uspeh, a Mađarska se, gotovo do kraja, pomerila – „u desno“!

FIJASKO NEZAVISNIH KANDIDATA
Od 8,2 miliona Mađara koji imaju biračko pravo, glasala je skoro polovina (izbori su bili jednokružni, nije postojao limit, dobijao je onaj koji osvoji najviše glasova), i – 63 odsto glasova dala desničarskom Fidesu, Mađarskoj socijalističkoj partiji (MSP) 21, krajnje nacionalističkom Jobiku osam, liberalno-ekološkom LMP („Politika može da bude nešto drugo“) sedam, dok su nezavisni kandidati (pre svega u malim naseljima), osvojili svega jedan procenat biračkog poverenja.
Za lokalne funkcionere ovog puta prijavilo se blizu 68.000 kandidata, a birali su se gradonačelnici, članovi županijskih i gradskih skupština, zaposleni u mesnim zajednicama. U odnosu na 2006. godinu, kada je u lokalna predstavnička tela moglo da bude izabrano 25.063 delegata, taj broj je 2010. godine smanjen za 33 odsto, na svega 16.912 predstavnika. Za razliku od pre četiri godine, kada su 19 županijskih skupština brojale 835 članova, sada će ih imati 391(!), a skupština Glavnog grada Budimpešte umesto 48 – brojaće 34 člana.
Desničarski Fides je, što je presedan ne samo u Mađarskoj, već i znatno šire, trijumfovao u 289 od 317 biračkih baza! Dobio je većinu u 22 grada (od 23), koji su županijski centri. Izuzev Segedina u Čongradskoj županiji, u kojem je Orbanov kandidat za gradonačelnika, Laslo Bernađ, izgubio od predstavnika Mađarske socijalističke partije Lasla Botke (inače dosadašnjeg prvog čoveka grada na Tisi). Desničarsko-populističkom Fidesu u ruke su (ne)očekivano pali i veliki centri koji su bili uporišta socijalista punih osam godina – Dunaujvaroš, Miškolc, Njiređhaza, Sekešfehervar i Sombathelj.
I lideri ekstremnodesničarskog i antisemitskog Jobika, stranke treće po jačini u parlamentu Mađarske,  vrlo su zadovoljni rezultatima izbora, jer su u lokalnim samoupravama dvadeset i jednog (od 23 veća grada u državi) uspeli da dobiju barem – jednog predstavnika! Najbolji rezultat ova partija (čija su načela „zaštita Mađarske od jevrejskog lobija, ciganskog kriminala, stranaca, homoseksualaca, bankarskih zelenaša i globalista“, a spoljnopolitički prioritet – „pravo na samoopredeljenje Mađara u okolnim zemljama“), postigla je u Debrecinu (gde je odmah iza Fidesa). Slično je i u Hodmezevašarhelju, u čijoj će upravi u lokalu biti čak tri „jobikovca“, dok je samo jedan socijalista izborio mandat.
Dobru poziciju sebi može da pripiše i stranka – „Politika može da bude nešto drugo“ (koja smatra da je netransparentnost finansiranja političkih stranaka u Mađarskoj vodeća kriminalna aktivnost), pošto u 14 većih gradova u zemlji imaju barem po jednog predstavnika, dok će u gradskoj skupštini Kečkemeta LMP imati – dva mandatara.
Karakteristika proteklih oktobarskih izbora u Mađarskoj, inače, posve nova, jeste – potpuni debakl nezavisnih, civilnih kandidata! Nisu imali, i to po prvi put, gotovo nikakve šanse protiv – partijskih političara! Svega u nekoliko mesta uspeli su da u lokalnim samoupravama dođu do jednog ili dva mandata! I ništa više.
Dvotrećinski  vladajući Savez demokratske omladine, posle pet izlazaka i isto toliko padanja na ispitu, za njega najtežem, iz šestog puta je – položio! Presudila je autoritarna moć aktuelnog državnog premijera i populističkog šefa Fidesa Viktora Orbana. U Budimpešti je sa nešto više od 53 odsto glasova pobedio Orbanov partijski drug Ištvan Tarloš, koji će zameniti dosadašnjeg gradonačelnika, liberalnog demokratu Gabora Demskog, posle njegovog vrlo uspešnog rukovođenja metropolom – dugog dve decenije. To je na lokalnim izborima i najveći uspeh  za vladajuću partiju. Ujedno od 24 kvarta, „fidesovci“ su prigrabili vlast u čak 19.
„Ulog i ovih lokalnih izbora je promena, smena svih dosadašnjih upravljača. Ako su se birači u aprilu čvrsto odlučili za korenite promene, onda je logično da ne zastanu na pola puta. Konj se ne sme sputavati u trenutku kada se sprema za odlučan skok“! – poručio je Orban.

Ubedljiva pobeda Fidesa na lokalnim izborima rezultat je Orbanovog „udara“ na krupni kapital, odbijanje zaduživanja kod MMF-a, usled čega su birači stekli utisak da se radi o „vrlo odlučnom i sposobnom premijeru“

POSLE POBEDE – JOŠ VEĆI PROBLEMI
Ipak, postavlja se pitanje – koji su bili uzroci daljeg jačanja i popularnosti Orbanove vlade? Nema sumnje da je njegov pokušaj „udara“ na krupni kapital i politika oporezivanja velikih banaka, kao i ekonomski avanturizam odricanjem od finansijske sigurnosti (iako Mađarska ima ogromni javni dug), kojim je odbio MMF i EU, ne želeći da primeni stroge mere štednje (da ne bi narušio standard građana) – bilo od ključne važnosti za Orbanovu percepciju kod domaćih birača da se radi o „vrlo odlučnom i sposobnom premijeru“! Malo je ko razmišljao i o njegovom uvođenju jedinstvenog poreskog „ključa“ od 16 odsto – „odmah“. Pomerio ga je potom, prvo za jul, pa za januar 2011. godine, da bi početkom ove nedelje izjavio „da se ova tema najranije može razmatrati 2013. godine“(?!)… A gde će (i od koga), Orban obezbediti novac za investicije, obećane pred oktobarske izbore, kada mu na premijerska (ili partijska) vrata pokucaju predsednici „njegovih“ lokalnih samouprava i „fidesovi“ gradonačelnici, tražeći novac za projekte koje su obećali „narandžastim“ glasačima? Za ovu namenu Evropska unija Mađarskoj godišnje, u vidu pomoći, dodeljuje hiljadu milijardi forinti (1 evro – 275 forinti), dok za obnovu postojećih i izgradnju novih škola, mostova, bolnica, stadiona… treba barem – deset puta više novca! A on ga nema. Niti će ga za takvu namenu bilo gde moći pronaći! I tu je na pomolu još jedna , nova, predizborna prevara.
Ali, Orban je, „između redova“, građane Mađarske na nju i pripremao, no u „sudoku“ igri treba puno razmišljati, ali i imati vremena za nju, što je danas – retkost. Treba podsetiti da je prva rečenica mađarskog premijera, posle nedavno dobijenih lokalnih izbora bila – „tek sad nas čekaju najteži problemi“! Pri tom je Orban aludirao na činjenicu da mora radikalno krenuti u nove ekonomske rezove koji, svakako, nisu bili izvodljivi pre izbora!
Strani analitičari i ulagači zato pomno prate svaki Orbanov pokret u tom pravcu, jer sudbina zemlje ipak ne zavisi od njegove predizborne retorike, nego od važnih ekonomskih  reformi i mera. Mnogi već sada glasno sumnjaju da će Orbanovi budući ruski i kineski „nekreditni“ aranžmani (i često pominjanje „novih vetrova koji duvaju sa istoka“ u svetskoj ekonomiji) kojim, iz sasvim drugog pravca, želi da isfinansira mađarski ekonomski „suverenitet“ i trajanje ličnog autokratskog sistema  vladavine – biti preskupi za sve siromašniju državu. Koštaće mnogo, mnogo više od ugovora sa MMF o kreditu od 20 milijardi evra, koji je pre dve godine spasao Mađarsku bankrota i istekao je u oktobru, a da nije – do kraja iskorišćen! Ali, i novi rusko – kineski ekonomski paket (ako ga bude bilo), moraće da dođe na – vreme. Inače, državi ponovo sledi – infuzija. Pitanje je samo – ko će, i da li će – zbog suludog ekonomskog egzibicionizma Orbanove vlade – da joj je uopšte obezbedi!

_______________

Srbi politički jačaju

Najbolji rezultat Srbi su postigli u Pešti, a 2014. godine, kada bude izmenjen izborni zakon, očekuju da uđu i u mađarski parlament

Sa lokalnim i gradonačelničkim izborima za većinske Mađare, u 1596 naselja na ukupno 1604 izborna mesta, u Mađarskoj su za 13 zvanično priznatih nacionalnih manjina istovremeno održani i mesni, lokalni manjinski izbori.
Srbi (kojih prema popisu iz 2001. godine, u toj državi ima 3.816, mada Samouprava Srba u Mađarskoj procenjuje da ih je između 8.000 i 10.000), u odnosu na izbornu 2006. godinu – poboljšali su rezultat za formiranjem srpskih manjinskih samouprava. Biće ih sada sedam više, ukupno 49. Samouprave će Srbi formirati u osam (od 23) županija, i u 15 (od 24) glavnogradskih kvartova. Najviše civilnih udruženja ovakve vrste (isključivo zaduženih za negovanje srpske kulture i zaštitu verskih objekata), Srbi će imati u županijama Pešta (11), Baranja (9), Čongrad i Fejer (po četiri), Bač – Kiškun (dve), dok će u županijama Tolna,  Boršod-Abauj-Zemplen i  Bekeš – imati po jednu.
Inače, Srbima (koji od 1993. godine imaju status manjine u Mađarskoj), kao i ostalim pripadnicima manjinskih zajednica u toj zemlji, uprkos „odredbama mađarskog Ustava i Zakona o pravima manjina, parlament Mađarske već 17 godina uporno izbegava da donese poseban zakon kojim bi manjine dobile svoje zastupnike u državnom Parlamentu“! „Ne postoji politička volja stranaka u vlasti“ – stalan je izgovor sa Košutovog trga.
Nedavno je manjinama, „na kašičicu“, ponuđena prva verzija Elaborata o zastupljenosti predstavnika nacionalnih manjina u najvišem predstavničkom telu u Mađarskoj (javnosti prezentovanom „u sklopu reorganizacije izbornog sistema i smanjenju broja poslanika“). Tri varijante su u pitanju. Da jedan predstavnik zastupa sve manjince, da u poslaničkim klupama sede četvoro delegata najbrojnijih manjina, ili – da se u Parlamentu nađu izabrani delegati svih 13 zvanično priznatih manjina u Mađarskoj. U svakoj od tri ponuđene varijante „predstavnici nacionalnih manjina punopravno će moći da učestvuju u radu, ali neće moći da odlučuju“. Biće, dakle, bez prava glasanja. Posle rasprava u Zemaljskim manjinskim samoupravama i dogovora među samim  manjincima, eventualnih predloga dopuna i izmena, Elaborat će do 2012. godine biti modifikovan. Usvajanje se planira do 2014. godine!

_______________

Jednopartijska demokratija

Želimo pojedinačno da ulovimo svakog socijalistu: Laslo Kever

Stratešku kampanju pred oktobarske izbore u lokalu, desničarski Fides i njegov predsednik Viktor Orban bazirali su na dva elementa. Na naglasak da oni „sve što rade, rade savršeno“, dok im je drugi cilj bio – diskreditacija putem kriminalizacije kandidata Mađarske socijalističke partije. I to prvenstveno onih socijalista za koje su smatrali da imaju izrazite šanse da pobede na izborima! „Obračunska mašinerija“ Orbanove vlade ciljno, pred izbore, „zbog sumnje da je došlo do pronevere“, aktivirala je sprovođenje istraga čak u 125 kupoprodajnih ugovora, investicija i projekata koje je započela vlada Ferenca Đurčanja, a nastavila Gordona Bajnaija (obojica socijalisti). Uprkos apelu MSP-a Fidesu da tužilaštvu, sudstvu i policiji ne izdaje političke narudžbine – one su se u poslednje tri predizborne nedelje dvocifreno množile!
Desničarski mediji u Mađarskoj, u većini takvih slučajeva, ranije su izveštavali o pozivu na sud pre nego što je dotična osoba (čitaj kandidat socijalista) – i saznala! Najindikativniji primer je slučaj Đule Molnara (MSP), vrlo uspešnog gradonačelnika Starog Budima, kojeg je mađarsko tužilaštvo nekoliko dana pred izbore pozvalo na sudsku raspravu kao osumnjičenog(?!), a ovaj predmet traje skoro tri godine!
„Fides je ovlašćenje za upravljanje državom pretvorio u neviđenu političku hajku prema neistomišljenicima, teror koji je deo najmračnijih  diktatura! Ovakva prljavština nikada ranije nije obeležila nijedan predizborni period“! – rekao je Tibor Sanji koji je vodio kampanju mađarskih socijalista.
„Želimo pojedinačno da ulovimo svakog socijalistu – ponovio je prvi čovek MSP Atila Mešterhazi citat „fidesovca“ Lasla Kevera, aktuelnog predsednika državnog parlamenta, inače u prvoj Orbanovoj vladi (1998-2002), dve godine ministra za Nacionalnu bezbednost Mađarske i jednog od glavnih aktera mađarskog izdanja američkog „Votergejta“, u kojem su ilegalno prisluškivani politički protivnici Fidesa i prikupljani kompromitujući podaci protiv njihovih lidera!
Da li je komentar o brutalnosti jednopartijske „demokratije“ desničarske vlasti u Mađarskoj potreban? A na čelu države su tek šest meseci!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *