ALEKSANDAR ĐAJA Glasovi iz tame

Piše Aleksandar Đaja

Da li je predsednik Tadić (koji je silom prilika, ili iz lične želje, praktično preuzeo sve prerogative rukovođenja državom), prevideo da je, na  primer, predsednik fantomske države Kosovo, Fatmir Sejdiu, dao ostavku na tu funkciju, jer je istovremeno predsednik svoje stranke (a što se kosi sa Ustavom, opet, tzv. fantomske države Kosovo) – dok je u „legalnoj i legitimnoj državi Srbiji“, najnormalnija stvar da predsednik države bude istovremeno i predsednik svoje partije?

Dobrivoje Mitić, 76. godina, iz Gračanice preminuo je prošle nedelje, jer nije mogao da pozove Hitnu pomoć zbog isključivanja i uklanjanja antena „Telekoma Srbije“ na Kosovu. Zamenik načelnika Hitne službe dr Dejan Milanović kaže da je Mitić bio njihov redovni pacijent. Bolovao je od angine pektoris, ranije je imao moždani infarkt i hronično je bio u teškom stanju. „Smrt je nastupila kao posledica akutnog pogoršanja bolesti“ – kaže Milanović i navodi da je zbog prekida telefonskih veza ugroženo zdravlje pacijenata na celoj teritoriji opštine Priština.

„ZAPRAVO LEGALNA OPERACIJA“
Istovremeno, komandant južnog krila NATO, Mark Ficdžerald, koji se nalazio u poseti Kosovu, izjavio je da je ukidanje telefona Srbima južno od Ibra – zapravo, „legalna operacija“ i istakao da je isključenje proteklo u skladu sa zahtevima koje je Kfor uputio kosovskim institucijama. „Svi su bili obavešteni da će nelegalni operateri telefonije biti uklonjeni, pa su učinjeni napori da se ljudima obezbede kartice za mobilne telefone kosovskih operatera“, rekao je Ficdžerald.
Međutim, „svi“ možda jesu bili obavešteni, ali ne i predsednik Srbije Boris Tadić, koji je prošle nedelje izjavio da postoji mogućnost odlaganja dijaloga sa Prištinom, posle ostavke Fatmira Sejdiua i mogućih izbora za predsednika Kosova. Pri tom je naglasio da u Srbiji neće biti izbora zbog Kosova i da niko ne treba da računa kako će profitirati na toj temi. „Svakom građaninu Srbije je jasno da nismo priznali nezavisnost Kosova, mada bi pojedini politički lideri želeli da se to desi, kako bi dobili sledeće izbore. Niti će biti izbora zbog Kosova, niti iko može profitirati na tu temu“, poručio je Tadić u Somboru.
Niko, sem Demokratske stranke – i njega lično!… Nisam očekivao da ću se ovo ikada zapitati, ali… da li je predsednik Tadić (koji je silom prilika, ili iz lične želje, praktično preuzeo sve prerogative rukovođenja državom), prevideo da je, na  primer, predsednik fantomske države Kosovo, Fatmir Sejdiu, dao ostavku na tu funkciju, jer je istovremeno predsednik svoje stranke (a što se kosi sa Ustavom, opet, tzv. fantomske države Kosovo) – dok je u „legalnoj i legitimnoj državi Srbiji“, najnormalnija stvar da predsednik države bude istovremeno i predsednik svoje partije! Ko je onda u ovoj priči „fantom“…?!

SVAKA ČAST NAŠIM OBAVEŠTAJCIMA
Ipak, predsednik Srbije nije mogao (iako se to našim „prijateljima“ u EU i SAD neće svideti), a da ne naglasi kako je uništavanje opreme „Telekoma“ Srbije na Kosovu „novi vid provokacije“ i da neće doprineti dijalogu Beograda i Prištine. „Nažalost, tu provokaciju nismo uspeli da sprečimo, jer smo informaciju da će se to desiti dobili neposredno pre započinjanja demontaže naših relejnih uređaja“ (Svaka čast našoj obaveštajnoj službi!)… Ja, naravno, verujem svom predsedniku da „nije bio obavešten“, kao što ne verujem komandantu NATO-a da su „svi bili obavešteni“ – međutim, jedan čovek je već umro kao „kolateralna šteta“ nečije „visoke politike“, ili, jednostavno, osionosti i bahatosti onih kojima se to može, kao i „političkog diletantizma“ onih drugih, kojima se više ne može ništa!
Sve to nije smetalo predsedniku Tadiću da na sednici Glavnog odbora DS u Svilajncu, u subotu, 2. oktobra, hladnokrvno izjavi da je prijem Srbije u EU moguć 2015. ili 2016. godine, ali da će to biti ostvarljivo samo ako državom bude upravljala DS (!?) „Moraćete da pobedite na sledećim izborima, jer ako se to ne desi Srbija neće ući u EU“, poručio je Tadić članovima glavnog odbora DS, na sednici koja je održana u Svilajncu.
Neverovatno! Posle mene – potop!
Zatim je pohvalio Vladu Srbije i Vuka Jeremića zbog uspešne spoljne politike u prethodnom periodu (kako li tek izgleda neuspešna?!), o čemu svedoči činjenica da je nakon savetodavnog mišljenja Međunarodnog suda pravde, samo jedna zemlja priznala nezavisnost Kosova, a da su odnosi Srbije i EU na najvišem nivou u proteklih 20 godina! „Nije naš cilj samo da neka nova zemlja ne prizna nezavisnost Kosova, već da se nađu rešenja i da se srpski i albanski narod liši tegobe i tereta, koji nas zarobljavaju u tami iz koje nema izlaza!“– rekao je Tadić.
Svaka čast metaforama, ali ja ovo zaista više ništa ne razumem… Valjda zato i dolaze u Srbiju političari iz belog sveta, ne bi li srpskom narodu objasnili kako da izađe iz „tame iz koje nema izlaza“. Predstojeći dolazak državne sekretarke SAD, Hilari Klinton, u potpunosti se uklapa u tu projekciju…
Gospođa Klinton je, naime, nedavno najavila program uvođenja „zdravstveno i ekološki bezbednih šporeta“ u 100 miliona domaćinstava širom sveta do 2020. godine. Program nazvan „Alijansa za čiste šporete“ državna sekretarka SAD je obznanila na skupu o „Globalnoj inicijativi Klinton“, humanitarnoj konferenciji u Njujorku, koju svake godine organizuje njen suprug Bil, bivši predsednik Sjedinjenih Američkih Država, nekadašnji saksofonista i „osvedočeni prijatelj“ Srbije i srpskog naroda, kome su Šiptari u Prištini zbog toga podigli spomenik! „Korišćenje klasičnih šporeta zahteva seču drveta“, ukazala je gospođa Klinton, „što teško ugrožava šume u nekim zemljama, a sagorevanjem drveta šporeti ispuštaju ugljen-dioksid i pogoršavaju klimu u svetu“… O bombama sa osiromašenim uranijumom bačenim na Srbiju 1999. godine i njihovog uticaja na globalne klimatske promene, ovoga puta nije bilo reči.
U redu, može i tako… Pošto nam je „šatl diplomatija“ oko Kosova, a i šire, definitivno omanula, možda će ova, najnovija, „smederevac diplomatija“ dati senzacionalne rezultate. Ali, pošto drva ne smemo da koristimo, jedino ne znam – šta ćemo prvo da ubacimo u šporet?… Ili koga?

Један коментар

  1. Александре, немам више речи. Занемео сам читајући Ваш најновији текст. Не знам шта нам је чинити. Ваљда, наставити да се боримо. Као што то Ви радите, па свако нека се бори на свој начин. Велики поздрав за Вас и целу редакцију Печата!

Оставите одговор

Ваша адреса е-поште неће бити објављена. Неопходна поља су означена *